SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 3. DIO

Kako je zbirna snaga grupe otprilike jednaka zbiru snaga pojedinaca, to bi oni u takvoj borbi nadvladali. S druge strane inteligencija grupe odnosno bande nije jednaka zbiru inteligencija pojedinih članova, nego je jednaka inteligenciji šefa bande. Tako je sasvim nebitno da u pravnoj borbi sa mafijom protiv sebe imam 10, 100 ili 1000 protivnika, niko od strane tužene nikada nije smio da mi se suprotstavi ni na jednom ročištu, niti tužena sme da dozvoli svjedočenje kriminalaca iz svojih redova, jer oni ne misle svojom glavom nego onako kako naredi mafijaški bos, Kovačević, Bobar grupa, Dodik Milorad. Potrebno je bilo samo biti inteligentniji od Kovačevića ili Dodika, nevezano za to koliko kriminalaca izvršavaju njihove naloge i naravno imati neviđenu hrabrost pa se suprotstaviti bandi teškoj milijarde evra, koja već ima na savjesti brojne zločine i ljudske živote.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 3. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Poslije presude prekršajnog suda uložio sam žalbu i istovremeno zahtijevom od Sudske policije tražio kopije svih zabilješki koje su sačinjavali o meni, te mi je prvo omogućen samo uvid a poslije intervencije i kopiranje, tako da sam i povukao tačku 10 pismeno iz tužbe 043325, te kada je drugostepeni sud potvrdio presudu, podneo sam zahtjev za ponavljanje postupka uz relevantni pravni osnov koji sam istakao, citiram: "Na osnovu člana 73. "Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka" stavovi: a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; b) ako se dokaže da je do odluke došlo usljed krivičnog djela sudije ili drugog službenog lica koje je učestvovalo u postupku; d) kad se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku!". te obrazložio:
"Pretres održan 03.12.2012. bio je pripremljen i montiran u stilu srednjovjekovne inkvizicije sa obiljem laži prije svega svjedoka Čavić Zorana, a ovom prilikom ističem samo ključne laži: Prema izjavi pomenutog svjedoka prilikom odgovaranja na pitanja u zapisniku je zabeleženo na strani 5: "postoji naredba od njegovih pretpostavljenih da se okrivljenom dozvoli pristup tužilaštvu uz prethodno kontaktiranje, koje se obavlja putem rukovodnog radnika sudske policije".
To je naravno gnusna laž, jer sudska policija ima naredbu da mi po svaku cijenu spriječi pristup u OT Bijeljina i onemogući ostvarenje bilo kog zakonom garantovanog prava sa ciljem da se prikrije odgovornost Kovačević Novaka i drugih kriminalaca u sabotiranju istrage ubistva o čemu imam neoborive dokaze.
Zabilješka 1173-11 od 19.07.2011. je jedan od 27 dokumenata koje sam dobio naredbom komande sudske policije Banjaluka, a dokazuje da je svjedok Čavić Zoran lagao. Zabilješku je sačinio policajac Jelačić Srebrenko, a podvukao sam dio u kome čak na dva mjesta, (zbog čega sam je i odabrao kao dokaz) jasno piše da mi je pristup u OT Bijeljina ZABRANJEN.
Članom 24 ZOJRIM propisano je na naredba ovlaštenog službenog lica mora biti ZAKONITA, a lažnom izjavom svjedok Čavić usmenu fašističku naredbu koji izvršava sudska policija lažno predstavlja sudu kao zakonitu, tvrdeći da imaju naredbu da mi dozvole pristup uz navodno prethodno kontaktiranje. Istina je da imaju naredbu da me po svaku cijenu spriječe što se vidi iz dokumenta koji prilažem. A da se tim postupkom vrši diskriminacija i krši više garantovanih prava jasno je svakom pravniku."
Taj zahtijev je odbijen, brutalnim pravnim nasiljem i falsifikovanjem zakonskih odredaba, tako što je predstavljeno da sam priloženu zabilješku imao ranije, te što je nevjerovatno bezakonje da se stav "a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka" mora zasnivati na pravosnažnoj sudskoj presudi u krivičnom postupku, što može biti opcija samo za stav b. U žalbi na to odluku sam istakao da je došlo do pogrešne primjene odredbe iz ZOPP-u, gdje je rok 5 godina dok je u prekršajnom postupku svega 6 mjeseci, moguće da prođe za podnošenje zahtijeva:
"Skrećem pažnju drugostepenom sudu, kao argument za uvažavanje žalbe, da je prilikom donošenja rješenja od strane sudije prvostepenog suda došlo do očito nenamjerne greške u primjeni materijalnog prava, te je citiram navedeno da: "kažnjeni uz zahtijev nije priložio pravosnažnu sudsku odluku, donijetu u krivičnom postupku u kojem je bilo koji od saslušanih svjedoka u prvostepenom prekršajnom postupku, čijim iskazima je zasnovana odluka oglašen krivim zbog lažnog iskaza..." Radi se naime o odredbi iz člana 257 ZOPP-u, stav: 4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti; a vezano za relevantni stav člana 255 istog zakona: 4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj; U ovom zakonu predviđen je članom 257, krajnji rok od 5 godina za ponavljanje postupka, te je pretpostavka za to okončanje krivičnog postupka, no u ZOP-a rok za podnošenje zahtijeva je svega 6 mjeseci, što nije dovoljno ni za odluku o sprovođenju istrage s obzirom da tužilaštva kriju spise godinama po fiokama, te je stoga zakonom predviđeno, samo: a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; Dakle od mene se zakonom traži samo da dostavim dokaz da je svjedok lagao, a ne i bilo kakvu odluku u krivičnom postupku, a za informaciju drugostepenom sudu, podneo sam prijave protiv svjedoka Čavić Zorana, postupajućih sudija, te više lica iz CJB Bijeljina, za više krivičnih djela. Dokaz za istinitost mojih tvrdnji je ZOP-a i ZOPP-u. A shodno članu iz ZOP-a "Dokaz", stav: (2) Sud ne može svoju odluku zasnovati na dokazima do kojih se došlo kršenjem ljudskih prava i sloboda na način opisan u članu 10 Zakona o krivičnom postupku."
Iako sam jasno ukazao da je prvostepeni sud primjenio odredbu iz ZOPP-u gdje je neophodno dostaviti pravosnažnu presudu dok u ZOP-a je uslov samo dokazati da je svjedok lagao, drugostepeni sud ponovo brutalno falsifikuje činjenice i zakonske odredbe tvrdeći da sam ja u žalbi pogrešno tražio da se primjeni odredba iz ZOPP-u, dok je kao prvostepeni sud primjenio ispravnu odredbu. Da je to pravilo u postupanju sudija u Bijeljini uvjerio sam se kasnije kada su više puta bezočno falsifikovane i prepravljane odredbe Ustava i Zakona, što je bio slučaj i u predmetu 043325 u više navrata.
Ovo neviđeno razbojništvo tužene RS, koja je krila svjedoka, druge instruirala da lažu i preko svojih sudova falsifikovala činjenice i članove zakona je samo po sebi dokaz kršenja prava no čak i da je sve bilo regularno, da nije bilo laži te da sam recimo onako "psihički poremećen i nadrogiran" porazbijao sva stakla na ulazu u zgradu pa osuđen i krivično, to nije nikakav argument ni otežavajuća okolnost za ovu parnicu, gdje je jedan od osnova kršenje mojih više garantovanih prava od kojih sada ističem samo pravo na materijal koji je tužena prikupljala o meni po članu 23 Ustava RS. Dodatni dokaz da je tužena RS vršila smišljeno razbojništvo je "Rjesenje OT Bijeljina" od 12.09.2012. kojim mi se 7 dana poslije opisanih događaja i hapšenja odobrava kopiranje nekih djelova spisa KTA-596/09, koje sam tražio još 30 mjeseci ranije i dolazio uzalud oko 150 puta do tada.
Drugostepeni sud je u predmetu 043325 to opisao kao objektivno i razumno što je uvreda kako za građane RS tako i za ubijeno dijete, čije su snimke krili 3 godine od porodice i njene majke prije svega koju sam opunomoćen da zastupam i štitim njena prava pred svim organima, ovde tužene a kako neprestano dokazujem zločinačke ogranizacije RS, koja je sve podredila pljački i služenju tajkunsko političkoj mafiji, citiram:
"Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije."
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovana zakonom: "No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije. I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
I ovde se očito radi o jednoj od šablonskih rečenica za odbacivanje tužbi jer osim što nema nikakve veze sa činjenicama i logikom ostavljen je pogrešan izraz "ponašanje tuženog organa" što je često u tužbama za diskriminaciju ali ja ovde nisam tužio nikakav organ nego Republiku Srpsku. Na stranu to što se prava garantovana Ustavom RS ne mogu ograničavati a ne samo oduzimati, dok ovde tužena pominje neke druge načine. Pri tome se zaboravlja da je diskriminacija svako različito postupanje a tužena RS evo do danas ni na jedan ni na bilo koji drugi način nije odgovorila kako je i zašto presjekla kaiš ruksaka niti mi je predala dokumentaciju koju je sakupljala poslije lažne prijave.
Na ovu odluku sam podneo Reviziju Vrhovnom sudu RS ali čak i da bude usvojena to neće skinuti sramotu sa sudova u Bijeljini koji su počev od prekršajnog predmeta 004323, u kome se hladno prešlo preko činjenice da sudska policija izvršava "zakonitu" usmenu naredbu kojom se zabranjuje pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, pa potom u parnici 39976 protiv direktno odgovornih Kovačevića i Borovčanina, promovisali i legalizovali fašizam kao "razumno i objektivno" postupanje.
Predmet je počeo i završio se prepisivanjem odluka iz drugih predmeta i to na takav način da je tužena prilikom prvobitnog odbacivanja tužbe prepisala osim obrazloženja čak i pogrešan tužbeni zahtjev, na šta sad i neću da trošim vrijeme, ali je mnogo gore ono što se desilo tokom postupka i donošenju presude.
Jadna naoko nebitna činjenica a važna za ovaj predmet je to da je na pripremnom ročištu 16.12.2013. kao "javnost" bio prisutan sudski policajac Kerović Slobodan. To je formalno tako predstavljeno ali prava istina je da je postupajuća sudija imajući predubjeđenje da sam ja psihopata koji svakog trenutka može da poludi i "ugrozi sigurnost" odnosno život nekog sudije ili okružnog tužioca ili bilo koga s obzirom da je lud, zatražila asistenciju sudske policije, što ja naravno nije trebalo da shvatim. Sudija J.M. je recimo na svim ročištima tražila da je štiti sudska policija dok postupajuća sudija u predmetu 043325 to više nikad nije učinila shvativši odmah da svoje argumente ne zasnivam na fizičkoj sili nego na zakonskim odredbama.
Ja sam recimo imao puno pravo da se od fašističke naredbe i fizičkog napada sudskih policajaca Mićića i Čavića branim golim rukama i ne bi mi bio problem da savladam dvojicu, trojicu pa i petoricu sudskih policajaca pa da potom branim svoje pravo na nužnu odbranu sve do Strazbura. Ali to se ne bi završilo bez njihovog povređivanja a onda bi došlo njih još 5, 10 koliko god je potrebno te kako je zbirna snaga grupe otprilike jednaka zbiru snaga pojedinaca, to bi oni u takvoj borbi nadvladali. S druge strane inteligencija grupe odnosno bande nije jednaka zbiru inteligencija pojedinih članova, nego je jednaka inteligenciji šefa bande. Tako je sasvim nebitno da u pravnoj borbi sa mafijom protiv sebe imam 10, 100 ili 1000 protivnika, niko od strane tužene nikada nije smio da mi se suprotstavi ni na jednom ročištu, niti tužena sme da dozvoli svjedočenje kriminalaca iz svojih redova, jer oni ne misle svojom glavom nego onako kako naredi mafijaški bos, Kovačević, Bobar grupa, Dodik Milorad.
Potrebno je bilo samo biti inteligentniji od Kovačevića ili Dodika, nevezano za to koliko kriminalaca izvršavaju njihove naloge i naravno imati neviđenu hrabrost pa se suprotstaviti bandi teškoj milijarde evra, koja već ima na savjesti brojne zločine i ljudske živote. No ovde poenta nije ni u snazi niti u inteligenciji nego o tome da je kako kažu u zabilješci Mićić i Čavić "ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja". Osim što je za ovu parnicu bitno da su me u dokumentima predstavljali kao manijaka i nanosili mi nematerijalnu štetu toliko da su i sudije strepile od susreta sa mnom a posebno je važno da su me na taj način diskreditovali u drugim institucijama kod osoba koje me nikada nisu, niti će sresti te tako sve dokaze koje sam im slao okarakterisali kao fantaziranje jednog ludaka koji mrzi sve tužioce a događaje koje opisuje "izmišlja" jer su da citiram sud "navodi paušalni i ničim potkrepljeni" pa čak iako priložim dokumente tužene sa potpisom i pečatom...
Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javilo vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 5 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka. Naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo što se vidi iz zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane sud izvodi dokaze u presudi i to takav način što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije, od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Da je to istina dokaz je tužbeni zahtijev i obrazloženje iz presude koje citiram:
"(I) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, primjenom usmene naredbe Okružnog tužilaštva u Bijeljini, koja glasi: "ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I SVI SRODNICI, NE MOGU PRISTUPITI U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA" koju je izvršavala Sudska policija, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela: 1) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS! 2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS! 3) Dana 05.09.2012. pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 5) Dana 05.09.2012. pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS! 6) Dana 05.09.2012. pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantovano članom 14 Ustava RS! 7) Dana 05.09.2012. pravo da se Ustavom garantovana prava ne mogu oduzeti niti ograničiti, garantovano članom 48 Ustava RS! 8) Dana 05.09.2012. pravo na nediskriminaciju garantovano članom 4 Ustava BIH ! 9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!, čime je u odnosu na tužioca počinjena diskriminacija!"
Tačku broj 10 sam povukao u pismenom podnesku, što tužena nije ni pročitala, te je istu nepotrebno i netačno komentarisala u presudi ali prije svega došlo je do neviđene blamaže i udara na ugled i dostojanstvo suda zbog toga što je umjesto dana 05.09.2012. jasno navedenog u svim tačkama, sud "utvrđivao" i obrazlagao događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije, što se vidi iz obrazloženja suda:
"Da tužilac nije mogao lično da pristupi u prostorije Okružnog Tužilaštva u Bijeljini i prije 13.05.2013. godine, u jednom periodu, proizilazi i iz službene zabilješke broj 1173/11 od 19.07.2011. godine, i odgovora na dopis broj 10-01/4-4475/13 od 16.08.2013. godine. Međutim, tužiocu je bilo omogućeno da ta pismena preda šefu pisamice Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Sekanić Vojislavu, koji je došao u prizemlje zgrade suda, kako bi preuzeo pismena od tužioca. Dakle, tužilac je imao mogućnost da preda pismena Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, neposredno ovlašćenom radniku, a ta pismena mogao je da preda Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i putem pošte što proizilazi i iz više mateijalnih dokaza u spisu. Dakle, tačno je da je tužiocu bilo onemogućeno da pristupi u prostorije tužilaštva, ali mu je bilo omogućeno da putem ovlaštenog radnika tužilaštva preda pismena ili da iste preda putem pošte u kojem ga pravu niko ne bi mogao spriječiti. Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan od strane tužene, jer mu je omogućeno da dana 13.05.2013. godine preda pismeno Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to šefu pisamice Sekanić Vojislavu, što prije svega proizilazi iz navedenog zbimog izvještaja od 13.05.2013. godine."
Koliki je apsurd u pitanju pokazaću na primjeru krivičnog postupka pri čemu bi pljačkaš banke u Banjaluci 05.09.2012. bio oslobođen odgovornosti i proglašen nevinim jer je sud "utvrdio" da je isti rezervisao lično kartu na aerodromu u Trebinju dana 13.05.2013. Logično je da dolazi do ovakvih situacija kada sud nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonskim odredbama i dokaznim materijalom nego se prvo "donese" presuda zavisno od toga ko su stranke u postupku a onda se u hodu smišlja "obrazloženje" i to sve jer svjesno saučestvuje u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice prilikom krijumčarenja o čemu je naravno odbacio fotografije dokaza u ovoj parnici.
Dana 13.05.2013. sam zaista imao 7 krivičnih prijava već odštampanih, (ali to nije bila tema ovog spora) i pošto mi nije dozvoljeno da ih predam u pisarnici JA sam pozvao policiju da interveniše, dok naprotiv 05.09.2012. nisam imao ništa napismeno osim diska sa dokaznim materijalom i pripremljenih plakata u kesi, za samoodbranu od fašističkih napada tužene RS. Prijavu sam namjeravao podnijeti usmeno na zapisnik u skladu sa odredbama ZOKP-u, a dajem na znanje tuženoj i sudu, da šalterski službenici u pošti nisu stručni niti ovlašteni a ni obavezni da od građana uzimaju i kucaju usmene krivične prijave.
Kako je danas uopšte poznato tužena Republika Srpska je pljačkala stotine miliona maraka preko Bobar banke a moji zahtjevi za pristup informacijama koji su se odnosili na oštećenje dječjeg ruksaka skinutog sa ubijene djevojčice Ivone Bajo su takođe bili predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje diskriminacije. Iako sam podnio više zahtjeva na tu temu u presudi povodom te tužbe, sud takođe ni jednom riječju se nije bavio otetim pravom garantovanim zakonom o slobodi pristupa informacijama, jer je taj dječji ruksak dokaz, da je tužena smišljeno prikrila ubistva jednog djeteta, zato što je tom prilikom vršila krijumčarenje. Ako bi se to istraživalo, propao bi kriminalni plan i dalje pljačkanje ne bi bilo moguće, te kada se jednog dana ustanovi tačna suma, za sav pokradeni novac od 2012. do 2014. direktno je odgovoran Osnovni sud u Bijeljini kao i Okružni sud u Bijeljini, koji su odbili da raspravljaju o tom otetom pravu.
Formulacija koju je tužena RS upotrijebila "Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan" samo na prvi pogled može djelovati kao da je povezana sa tužbom ali to uopšte nije istina. Ovo bi moglo da se odnosi samo na krivično djelo "Povreda prava na podnošenje pravnog sredstva" ali je i u tom slučaju neumjesno jer kako uopšte bilo ko može biti počinilac ovog krivičnog djela ako je sud zauzeo stav da se to pravo može ostvariti i tako što se pravno sredstvo preda u pošti ???
Prava istina je da se tužena preko svog suda uopšte nije obazirala na tačku 1, "pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS!" Da li je tužena iznela bilo kakav stav o tome da li je diskriminacija počinjena time što mi ta usmena naredba nije predata u pismenim obliku i omogućeno pravo žalbe na tu odluku ? NIJE, jer je sud smišljeno falsifikovao tužbeni zahtijev, odnosno bio je slijep za sva prava garantovana Ustavom RS. To se vidi i iz činjenice da ni "pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garatovano članom 23 Ustava RS" iz tačke 2, tužena nije komentarisala niti odlučivala nijednom riječju.
Na dan kada sam uhapšen već sam podnio tužbu zbog odnošenja računara i uništavanja programskog koda a zahtjevom sam tražio od tužene da mi na osnovu prava garantovanog Ustavom član 23, preda sve podatke koje je prikupila o meni, kako o računaru koji je odnijela da bi na njemu tražila dokaze krivičnog djela tako i o posebnim istražnim radnjama prilikom kojih je danonoćnim nadzorom prikupljala podatke o meni. Računar koji je tužena odnijela poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti, vraćen je poslije 9 mjeseci bez kontrole koju sam tražio. Iako je imala obavezu prema zakonu da mi sama dostavi podatke o otvaranju računara, tužena to nikada nije učila, pa onda i na moje zahtjeve na osnovu prava garantovanog Ustavom, tužena se oglušila i umjesto toga me uhapsila dana 5. septembra 2012. godine.
U tužbi za utvrđenje diskriminacije sam takođe potencirao pravo garantovano članom 23 ali tužena znajući da postoji parnica za uništavanje programskog koda, čini brutalno pravno nasilje i ni jednom riječju ne komentariše, obrazlaže niti pominje u presudi tačku u kojoj sam naveo da je pogaženo moje pravo garantovano članom 23, tako da do današnjeg dana nisam dobio, odnosno tužena i dalje krije, kako podatke o pregledu računara, tako i o danonoćnom nadzoru, koji je vršila nada mnom, mojom porodicom i poznanicima.
Potpuno je jasno da me tužena uhapsila toga dana da bi mi nanijela štetu i u toj parnici koju sam pokrenuo, kako mi nikada ne bi dostavila podatke koje sam tražio a takođe je tužena u tužbi za utvrđenje diskriminacije, smišljeno previdjela tačku vezanu upravo za član 23 Ustava Republike Srpske, kako bi odbacila tužbu pod izgovorom da nema podataka o vještačenju računara. Odbijanjem da se izjasni po toj tački i odbijanjem da naredi tuženoj da mi preda podatke o računaru i nadzoru nada mnom sud je ne samo pogazio moje pravo na pravično suđenje nego je i odgovoran za izmaklu korist u parnici za oštećenje programskog koda od koje je ova tužba i razdvojena.
NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 2. DIO

Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, propisano je da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, a to obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice...
Ova fotografija, ovaj materijalni dokaz, dječiji ruksak dvostruko presječenog kaiša i opranog hemijskim sredstvom je "glogov kolac" u srce tužilačke mafije, jer dokazuje da su u sadejstvu sa saučesnicima iz Bobar grupe i policije, uklonili taj dokaz sa ubijene djevojčice, kako bi prikrili to ubistvo i šverc. Ovaj dokaz je jedan kraj klupka, koje ako se počne odmotavati na drugom kraju krije milijarde evra koje je pokrala tajkunsko politička mafija i vodi na robiju mnoge kako je rekao glavni republički tužilac "krupne ribe" uključujući i dobar dio zaposlenih na adresi Vuka Karadžića broj 3, počev od ureda glavnog tužioca koji je centar organizovanog kriminala preko svih onih koji su im godinama u tome pomagali svojim lažima, falsifikatima i smišljenim krivičnim djelima.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 2. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik. Sada ću citirati jednu rečenicu suda iz presude 043325 da bi bilo jasnije zašto sam bio prisiljen provoditi sate u pritvoru: "Navodi tužitelja da mu je tužena Rješenjem od 03.12.2012. godine dozvolila samo uvid u traženu dokumentaciju, a ne i kopiranje kako je tražio su paušalni i ničim potkrepljeni."
Ovde se radi o tački 10 koju sam pismeno povukao jer sam naknadno dobio tražene zabilješke sudske policije i sve potkrijepio dokumentom, no ovo je primjer kako bi sud reagovao da sam i tog dana kao stotinu puta ranije izašao mirno i otišao kući. Ne bih imao nijedan dokaz da sam uopšte dolazio, tužena bi naravno lagala kao i ranije da je došlo do nekog postupka, te bi sud svoju šablonsku rečenicu mogao upotrijebiti za kompletan tužbeni zahtjev ili onu da nije dovoljno dostaviti bilo kakve, nego relevantne dokaze. Znajući dakle da će sudska policija lagati, da će to činiti i tužilaštvo a da će ih sudije sve skupa zaštititi ako ne budem imao jake dokaze, odbio sam da se udaljim znajući da će zapisnici sa suđenja i ostali dokumenti jednoga dana kada bude srušena Bobar grupa i mafijaški bos takozvani predsjednik tužene zločinačke organizacije, biti dokaz šta se sve dešavalo i ko je sve štitio pljačku koja se vršila godinama.
Osim što su me u zabilješci proglasili za psihički poremećenog narkomana i izneli par laži kao što je negodovanje građana i opisivanje šefova mafije na plakatima, sudska policije je prilično tačno opisala događaj izostavivši samo dijelove da "sam im se na glavu popeo stalnim dolascima, da ovakvima kao što sam ja ne treba dati nikakva prava i da me treba zatvoriti na Sokolac". Tako su "psihijatri" tužene RS osim dijagnoze odredili i "adekvatnu terapiju i tretman".
Dalje je vidljivo da dva sudska policajca koja su bili neposredni učesnici ne pominju nijednom riječju da sam nešto vikao, Nisu to napisali ni policajci CJB Bijeljina u svojoj zabilješci kada su me zatekli na trotoaru nego pišu da smo razgovarali. Ni u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka se ne pominje vika a onda se 3 mjeseca kasnije dopunjava taj izmišljeni prekršaj.
Sam pretres ne samo da nije bio regularan i zakonit, nego je u startu izgubio svaki legitimitet, jer umjesto da istog dana po lišenju slobode budem izveden najkasnije za 12 sati pred sud što je izričito propisano, smišljeno se to izbjegava kako bi se uticalo na svjedoke da "zaborave" dodaju ili oduzmu detalje, pa čak i da lažno svjedoče, kako bi podržali kriminalce iz mafijaškog režima! Dokaz toga je i "dopuna" izmišljenog prekršaja, tvrdnjom da sam narušio javni red i mir i "vikom"! Ako je činjenica da je predstavnik MUP-a imao sve ralevantne podatke u trenutku podnošenja prijave, a nije potencirao VIKU, jasno je da se u narednom periodu moglo desiti samo to da je jedan od svjedoka policajaca nagovoren da lažno svjedoči! Tako je policajac Stokić Miroslav izjavio da sam "galamio" (NE SJEĆA SE TAČNO), da je Milorad Dodik, vrhovni kriminalac, a takođe i Gavrilo Bobar i tužilac! To što su me policajci prethodno pitali da dam objašnjenje za događaj je izgleda nevažno, a podsjećam da je drugi svjedok policajac Minić Dejan sve okarakterisao kao razgovor i moje odgovaranje na postavljena pitanja, uz opasku da sam dio izgovorio sa povišenim tonom.
Tužena RS je IZMISLILA viku, koja ne postoji u zabilješkama zato što jasno piše da su me sveli na trotoar, (javnu površinu) gdje svako ima pravo na mirni protest i da u skladu sa pravom iz člana 32 Ustava RS, iznese svoje mišljenje o radu državnih organa te da za to ne smije biti kažnjavan. Takode i Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, propisano je da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, a to obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
Tuženoj je dakle bio potreban izgovor zašto me je nezakonito uhapsila na trotoaru, te je izvršen pritisak na policajce da dodaju ponešto kako bi se prikrilo da su "prekoračili ovlaštenja". Prethodni navodnici nisu zato što smatram da to nije tačno nego je uvjeren sam tako izvršen pritisak na policajce da lažu na suđenju. Osim što je dakle prekršena obaveza i moje pravo da poslije lišenja slobode budem izveden pred sud najkasnije za 12 sati, tužena RS je uklonila 1. svjedoka Zorana Mićića, koji je već ranije svjedočio u drugom predmetu i opisao kako glasi fašistička neredba, da bi drugi svjedok Čavić mogao sve da slaže.
Takođe je opis svjedoka drastično različit, pa ne samo da se ne sjećaju, šta je pisalo, šta sam rekao, zašto sam došao, zašto mi nije omogućen pristup, ništa nisu čuli ni vidjeli, (osim svjedoka Minić Dejana), nego se lažno prikazuje i lokacija događaja! Naime iako prvi svjedok Čavić Zoran, izjavljuje da su me bez pružanja bilo kakvog otpora, odveli na javnu površinu, (trotoar) i nisu mi dozvoljavali prilazak ulaznim vratima, drugi svjedok, Stokić očito instruisan, lažno svjedoči da me je zatekao pred vratima, a ne zna kako sam se našao na trotoaru ??? Naprotiv Svjedok Minić, na uočenu nepravilnost od strane suda, ispravlja tu laž i navodi da sam bio na poslednjoj donjoj stepenici, (što takođe nije tačno, jer sam bio na trotoaru) kako je i opisao sudski policajac Čavić, što je vjerovatno trebalo biti opravdanje za lišenje slobode, jer je stvarno stanje da sam uhapšen na trotoaru u zemlji gdje navodno građani imaju slobodu izražavanja misli... No laži i izmišljotine pojedinih svjedoka, služe na čast njima samima i neću time više da se bavim, pa skrećem pažnju na laži komande sudske policije! Kako sam nesporno dokazao dokumentima, kriminalci iz OT Bijeljina i komande sudske policije već 3 godine primjenjuju nezakonitu, neustavnu u fašističku naredbu, da se citiram "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NE DOZVOLI PRISTUP U OT BIJELJINA!"
Pošto se postupajući sudija uvjerio da sam dokazao kompletan prikaz događaja osim rečenice izgovorene od strane Mićić Zorana, "DA MI NE TREBA DATI NIKAKVA PRAVA, NEGO TAKVE KAO ŠTO SAM JA TREBA ZATVORIT NA SOKOLAC" čega "nije mogao da se sjeti nijedan svjedok" pročitan mi je i tekst zabilješke sudske policije u kome piše da sam očito psihički poremećen! DAKLE TO ŠTO SE GRAĐANIN POZIVA NA PRAVA I ZAKON, TE TRAŽI POŠTOVANJE ISTIH OD STRANE DRŽAVNIH ORGANA, OPISUJE SE KAO LUDILO UZROKOVANO DEJSTVOM ALKOHOLA I NARKOTIKA !!!??? Zakon o javnom redu i miru član 24 glasi "Ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, ili ko ne postupi na licu mjesta po zakonitom zahtjevu ili naređenju njihovog službenog lica – kazniće se novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM." Naredba koju je izdala i primjenjivala tužena RS dana 05.09.2012. prema zapisniku suda iz predmeta 004323 glasi "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NE DOZVOLITI PRISTUP U OT BIJELJINA". Da li je ta naredba zakonita ostavljam ovom sudu da procjeni, kao i da li je i za koga, uvredljiva napisana parola "ZAUSTAVIMO SPREGU MAFIJE I TUŽILAŠTVA" ili "PRIKRIVANJE UBISTVA" koje su to uvredljive riječi na plakatima.
Neka sud zamisli scenu koju je putem svojih svjedoka opisivala tužena RS na sudu: JEDAN POREMEĆENI PSIHOPATA VIČE ISPRED ZGRADE, URLA VIŠE PUTA "DODIK JE VRHOVNI KRIMINALAC... ITD". Dva sudska policajca izlaze da intervenišu, te još dvojica iz policijske stanice, pa potom oba tima sačinjavaju zabilješke o tom događaju, nekoliko minuta pošto se sve odigralo. Ni u jednoj zabilješci nema ni pomena o GALAMI, VIKANJU, URLANJU. Ali naravno, zato i nisam izveden pred sud u roku od propisanih 12 sati, kako bi se svjedoci tužene zločinačke organizacije "prisjetili" vikanja...
Vidljivo je da se usmena naredba od svjedoka Mićić Zorana u izjavi datoj sudu 19.08.2011. opisuje kao čisto fašistički pristup, da se zabrana odnosi na sve pripadnike jedne porodice, srodnike ubijene Ivone Bajo, dok nešto kasnije kada sam već objelodanio ovo bezakonje, svjedoci pokušavaju to da ublaže tako što Glamočić Zvjezdan, priznaje da postoji zabrana za mene, a za druge NEĆE da se izjašnjava, dok svjedok Borovčanin Danko, kaže da se naredba odnosi samo na mene i da ne zna šta smatraju policajci pod njegovom komandom !!!??? I na kraju spirale laži svjedok Čavić Zoran izjavljuje da naredba u stvari glasi kako mi treba omogućiti pristup, uz prethodno kontaktiranje tužilaštva! To su sve bili opisi sudskih policajaca u 3 prekršajna predmeta a tada nije bio dostupan dokument A-326/12 u kome Kovačević Novak priznaje pismeno VSITV-u da je izdao usmenu naredbu o zabrani pristupa, te je sada ovom sudu jasno da je svjedok Čavić Zoran instruisan da lažno svjedoči kako bi me tužena na osnovu toga osudila. Šta reći tek na to, da se glavni svjedok, koji je izdao nezakonitu naredbu Mićić Zoran uopšte nije pojavio na pretresu, a niko od prisutnih nije dokazivao zakonitost te naredbe, zasnovane na fašističkoj usmenoj naredbi tužilačke mafije, tako da većinu pripremljenih pitanja, nisam imao kome postaviti, jer drugi svjedok "ništa ne zna, ništa nije vidio, ništa nije čuo" osim naravno da sam vikao "DODIK VRHOVNI KRIMINALAC"! Nestali svjedok Mićić Zoran bi da se pojavio, trebalo pošto je ranije izjavio da postoji zabrana za sve pripadnike porodice, sada to negirati i reći ono što je lažno prikazao policajac Čavić! Šta bi bila slijedeća izjava na sudu sudske policije ??? DA IMAJU NAREDBU OT BIJELJINA DA ME DOČEKAJU NA CRVENOM TEPIHU, TE PONUDE VISKIJEM I DŽOINTOM, U SKLADU SA OPISOM KOJIM ME PREDSTAVLJAJU "NEUROPSIHIJATAR" KOVAČEVIĆ NOVAK I "PSIHOLOG" BOROVČANIN DANKO ??? Jasno je da mafija tim lažima pokušava dati legalitet svojim mafijaškim postupcima, no kako je to u suprotnosti sa Ustavom član 16 i Zakonom o opštem upravnom postupku, jasno je da su kriminalci iz OT Bijeljina prekršili zakon i provodili sankcije, odnosno diskriminisali cijelu porodicu, prikriveno bez pismene naredbe!
Postavlja se pitanje, zbog čega državni organi na takav način brutalno krše ustav, zakone i garantovana prava??? Odgovor je danas poznat. Postavka optužbe da sam ja huligan, pod uticajem alkohola i droga, sklon ometanju državnih organa koji naravno "rade shodno zakonskim propisima", je nasuprot moje tvrdnje da su korumpirani kriminalci iz OT Bijeljina izdali nezakonitu naredbu o zabrani pristupa i ostvarenju svih garantovanih prava svima iz porodice Bajo, kako bi prikrili ubistvo djevojčice Ivone Bajo, koje se desilo prilikom krijumčarenja režimskih tajkuna! U svom obraćanju sudu, pismeno prije pretresa i usmeno, pozvao sam na obavezu sudova iz člana "Zaštita prava" Zakona o sudovima, na šta nije bilo nikakve reakcije! Boginja pravde inače opšte poznato slijepa, pokazala se i gluva i nijema. Time se pokazalo da je inkvizitorsko, mafijaško fašistička institicija Tužilaštvo, izvan i iznad zakona, te se ni sud ne usuđuje konstatovati bezakonje tih kriminalaca i zaštititi ustavom garantovana prava!
Sud je odbio da primjeni članove 8 i 49 ZOP-a, koji nisu ikebana u zakonu, nego su zaštita građanima od napada kriminalaca iz vlasti na njihova prava, a moje je pravo da se branim od te bande, kad mi garantovana prava otimaju! No Prekršajni sud je uradio nešto drugo što će koristiti za ovaj postupak. Na prvoj strani presude, navedeno je šta je bilo napisano na plakatima. "1) Što je dana 05.09.2012 godine u 13:20 časova u ulici Vuka Karadžića u Bijeljini, ispred glavnog ulaza u zgradu Osnovnog suda u Bijeljini, narušio javni red i mir nošenjem transparenata uvredljivog sadržaja, vikom i drskim ponašanjem na taj način što je protestovao stavivši sa prednje i zadnje strane tijela transparente od kartona na kojima je pisalo: “Glas istine, prikrivanje ubistva, skrivanje dokaza, falsifikovanje vještačenja, teror nad medijima, smrt na saslušanju, imam dokaze o krivičnim djelima i kriminalu pripadnika Okružnog tužilaštva Bijeljina, šta će da se desi, hoće li uhapsiti njih ili mene??? Zaustavimo spregu mafije i tužilaštva!“ a takođe je povišenim tonom više puta govorio da je Milorad Dodik vrhovni kriminalac, da su Gavrilo Bobar i okružni Tužilac kriminalci te da su u sprezi sa mafijom uzvikujući: “Zaustavite spregu mafije i tužilaštva“, čime je počinio prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 20/07), kažnjiv po istom članu.
2) Što iste prilike kao u tački 1. nije postupio na licu mjesta po zakonitom naređenju službenika sudske policijc Mićić Zorana da se udalji od ulaznih vrata u Sud kako ne bi ometao građane koji su ulazili i izlazili iz zgrade suda, niti je to učinio nakon što mu je Mićić ponovio pomenutu naredbu a takodje nakon što su ga policajci Čavić Zoran i Mićić Zoran uhvatili rukama za ruke i izveli na javnu površinu koja se nalazi ispred ulaznog stepeništa u zgradu suda, te nakon što je na lice mjesta došla patrola Policijske stanice Bijeljina, odbio je postupiti po naređenju policajca Stokić Miroslava da prestane sa narušavanjem javnog reda i mira te da se udalji ispred ulaza u zgradu suda, čime je počinio prekršaj iz člana 24. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 20/07), kažnjiv po istom članu.
Osim što je vidljivo da na plakatima nema ni pomena o nekom Dodiku i drugim kriminalcima, kako su to opisali sudski policajci, (a ovu laž je potom preuzeo i citirao Osnovni sud u parnici 043325 bez da je dokazivana) sa kojima se ja slažem u tome ali eto nisam to napisao, sud konstatuje da se me "izveli na javnu površinu koja se nalazi ispred ulaznog stepeništa u zgradu suda" te je iz same presude jasno da sam uhapšen nezakonito na javnoj površini a čak i u ovom najnovijem "Sjeverno korejskom" ZOJRIM, u kome je na udaru i internet, podvlači se da ne može biti kazne za mišljenja o radu državnih organa. Mene je eto tužena RS uz obilje laži u montiranom postupku osudila za mirni protest na javnoj površini, izražavanje mišljenja o radu državnih organa i to što sam "povišenim tonom govorio". Većini zaposlenih u zgradi suda a posebno sudskoj policiji je poznato da u periodu od avgusta do novembra zbog alergije na ambroziju imam osim problema sa disanjem i druge, tako da često jedva govorim a ne mogu vikati sve i kad bih htio. Da sam zaista vikao snagom preko 100 decibela "ŽIVIO PREDSJEDNIK, ŽIVJELI TAJKUNI, ŽIVI NAM I ZDRAVI BILI OKRUŽNI TUŽIOCI" to ne bi smetalo ovde tuženoj RS. No sada slijedi jedan od glavnih razloga zbog čega je bilo neophodno odbiti fašističku naredbu dana 05.09.2012. Naime više puta sam u poslednje vrijeme pomenuo da sam predvidio kako će reagovati okružni tužioci, sudije, sudska policija, MUP itd, što se mnogima ne dopada ali je istina. Tako sam predvidio i da će policija oduzeti plakate i priložiti ih kao dokaz, da će sud kako bi zaštitio kriminalce iz OT Bijeljina, odbijati usvajanje dokaza o njihovim krivičnim djelima pa i fotografiju dječjeg ruksaka koje je skinuta sa ubijenog djeteta i sakrivena da bi se prikrio taj zločin i šverc narkoticima.
Tako se sada u priklopljenom spisu 007070 nalazi upravo ona ista fotografija, koju sam nudio od početka na usvajanje a sud uporno to odbija jer ne želi utvrđivati činjenice nego štiti organizovani kriminal tajkunsko političke mafije. I evo sada je ta fotografija materijalnog dokaza ubistva jednog djeteta ovde, pred ovim sudom, sadržana u predmetu 007070 u šta se sud može uvjeriti. Bila je na meni na dan kada sam uhapšen 05.09.2012. a u zabilješkama nema ni pomena o tome kao da nije ni postojala. Ne pominje se ni u zahtjevu MUP-a ni u presudi a od nekih osoba čija imena neću ovde navoditi dobio sam informacije da im je naređeno da to ne pominju. Da li će mi sud povjerovati sasvim je nebitno ali je nesporna činjenica da postoje kopije svih plakata i opisi teksta, kako lažni tako i pravi ali nema nijedne riječi o fotografiji torbe niti o tome šta na njoj piše a stoji slijedeće:
"KAKO TUZILASTVO "OBRAĐUJE" DOKAZE SA MJESTA ZLOCINA, TORBA JE NA CIJELOJ POVRŠINI PREKRIVENA KRVAVIM MRLJAMA, KAIS TORBE JE DVOSTRUKO PRESJECEN, NA SAMOM KAIŠU NEMA NI KAPI KRVI, SVE JE OPRANO (BENZIN ?), SA KAISA SU UKLONJENI SVI TRAGOVI UBISTVA PA CAK I ORIGINALNA BOJA, JASNO SE VIDI PRELAZ IZ JEDNE U DRUGU NIJANSU BOJE" Slika materijalnog dokaza ubistva sa ovim upečatljivim i jasnim komentarima je kao dokaz izvršenja krivičnog djela bila pred svim organima tužene RS a ista ne samo da nije reagovala nego to niti u jednom dokumentu nije pomenula. Iz napisanih komentara jasno su vidljiva krivična djela i motivi OT Bijeljina da se taj dokaz sakrije i osigura pokradeni novac, kao i nastavak pljačke i zbog toga su bili spremni uraditi sve ono što sam dokazao, počev od lažne prijave, opisivanja mene u dokumentaciji, kao poremećenog psihopate, otimanja garantovanih prava, montiranih prekršajnih postupaka i naravno fašističke diskriminacije svih srodnika djeteta koje su ubili prilikom šverca narkotika.
Dokaz da sam sve ovo predvidio je konstatovan u presudi Osnovnog suda u Bijeljini u predmetu 80 0 P 057426 14 P od 20.03.2015. te neću koristiti svoj tekst nego upravo riječi kojima je to tužena RS opisala: "Uvidom u Zahtjevi za pristup informacijama od 11.02.2010. i od 17.03.2010. sud je utvrdio da se tužilac obraćao Okružnom tužilalaštvu Bijeljina i to sa prvim zahtjevom da porodici nastradale djevojčice detaljno obrazloži do kakvih je zaključaka došlo tužilaštvo posle 6 mjeseci, te da je ostalo nepoznato na osnovu čega je donesena odluka o nesprovođenju istrage te tužilac navodi da zna da tužilaštvo nema odgovor na ova pitanja ali da će biti zanimljivo pročitati kakve će smicalice koristiti da bi se izvukli iz ove situacije, te da se ne mogu pozivati više na to da u interesu istrage ne mogu otkrivati podatke." Ispostavilo se da su te "smicalice" u stvari najmonstruoznija krivična djela, laži, falsifikovanja, otimanja garantovanih prava i prikriveni fašizam a u to ulaze i sva postupanja svih sudija u svim sudskim postupcima u kojima sam bio učesnik na bilo koji način.
Sliku ove torbe sam poslao na zvanični mejl OT Bijeljina u martu 2010-te, pošto 50 dana nisu odgovarali na zahtijeve a lični pristup tužiocu mi je bio onemogućen, te napisao da će odgovorni za prikrivanje dokaza zločina završiti u zatvoru ako ne otkriju za čije interese su to učinili. To je razlog zbog čega me je kriminalna grupa lažno prijavila, zbog čega su sudovi tužene RS te kriminalce uzeli u zaštitu, proglasivši ih službenim. Zato je policija, tužilaštvo i Okružni sud poslije prijave pisalo laži da u mojim tekstovima postoje "OZBILJNE PRIJETNJE PO ŽIVOT I TIJELO" plaćenih ubica iz OT Bijeljina. Zato je izdata naredba za pretres da bi mi tužena zločinačka organizacija RS otela taj i druge dokaze koje sam imao na računaru.
Zato što je smatrala da tada imam i dokaze o švercu narkotika i pljački koju je vršila. Zato što je "Bobar grupa", "ugledni građanin" a okružni tužioci "časni profesionalci" a Ivona Bajo i njeni srodnici su stoka koju svaki kriminalac iz redova tužene RS, može ponižavati, lagati, maltretirati, vrijeđati, lažno optužiti i ubiti nekažnjeno. Zato je tužena RS preko 30 mjeseci razvlačila istragu po lažnoj prijavi protiv mene i o tome krila i danas krije dokumentaciju, zatvorila tu istragu jer nema elemenata nijednog krivičnog djela koje bi mogla da mi pripiše od mog rođenja do danas a nije ustanovila zašto je i kada kaiš ove torbe presječen, gdje je nestao dio, zašto je kaiš opran i ko ga je uklonio sa ubijene djevojčice. Zato ovu sliku "nisu vidjela" 4 policajca na dan 05.09.2012. iako sam je imao na sebi, zato je nisu vidjeli ni oni koji su podnosili zahtjev, nisu je vidjele ni sudije Prekršajnog i Okružnog suda, niti bilo ko drugi a "ne želi da je vidi" ni ovaj sud sada...
Ova fotografija, ovaj materijalni dokaz, dječiji ruksak dvostruko presječenog kaiša i opranog hemijskim sredstvom je "glogov kolac" u srce tužilačke mafije, jer dokazuje da su u sadejstvu sa saučesnicima iz Bobar grupe i policije, uklonili taj dokaz sa ubijene djevojčice, kako bi prikrili to ubistvo i šverc. Ovaj dokaz je jedan kraj klupka, koje ako se počne odmotavati na drugom kraju krije milijarde evra koje je pokrala tajkunsko politička mafija i vodi na robiju mnoge kako je rekao glavni republički tužilac "krupne ribe" uključujući i dobar dio zaposlenih na adresi Vuka Karadžića broj 3, počev od ureda glavnog tužioca koji je centar organizovanog kriminala preko svih onih koji su im godinama u tome pomagali svojim lažima, falsifikatima i smišljenim krivičnim djelima.
Ovaj dokaz je stvarni razlog zabrane pristupa, kršenja garantovanih prava i diskriminacije svih srodnika djevojčice čije ubistvo prikrivaju kriminalci iz tužilaštva. Sada poslije 6 godina pismeno su priznali u dopisu IT-38/15 od 26.10.2015. da ne znaju ništa o oštećenju a da se nisam suprotstavio njihovim fašističkim naredbama i da ne postoji ovaj spis prekršajnog suda, ne bih imao nikakav dokaz da sam ikada i pokušao ukazati na krivična djela. Ne samo dana 05.09.2012. nego još 2010-te sam predvidio da će sudija koji god da bude dobio u rad ovu tužbu, kada je podnesem, štititi kriminalce iz OT Bijeljina, te sam morao žrtvovati sate u zatvoru da bih tako na ovaj način uneo materijalni dokaz monstruoznog zločina i kriminala takozvanih okružnih tužilaca u jedan sudski spis a doći će vrijeme kada će se tim zločincima suditi ne samo za ovo nego i mnoge druge zločine koje imaju na savjesti.
Prekršajni sud je imao obavezu konstatovati da naredba "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA!" nije zakonita i odbaciti zahtjev policije jer se do dokaza došlo kršenjem ljudskih prava, jer je postojao kao prilog i spis 004323 u kome je opisana, no umjesto toga je kao istinita uzeta laž Zorana Čavića, da se prema meni primjenjuje uobičajeni postupak. O bezakonju na samom suđenju podneo sam posebnu tužbu, koja je prebačena Osnovnom sudu u Zvornik i evo preko dvije i po godine nisam dobio nikakav poziv za pripremno ročište ili bilo šta drugo.
Ovaj sud sada ima dokaze da je tada postojala naredba o zabrani pristupa, da je na snazi još od početka 2010-te kada su iz OT Bijeljina lagali da nisu nadležni i nalagali policiji da nas izbacuju, što se razotkrilo poslije nezakonitoh hapšenja 10.08.2010. i drugih mojih odbijanja da slušam fašističke naredbe. Tako sam isprovocirao pisanje zabilješki u kojima su sudski policajci opisivali tretman jer im Kovačević Novak nije objašnjavao sve detalje, da je naredba nezakonita i da je treba prikrivati da zato i nije pismeno izdata.
ZA OVU PARNICU JE VAŽNO UKAZATI SUDU KAKVE JE METODE SVE KORISTILA TUŽENA RS DA BI SPRIJEČILA ISTRAGU O OŠTEĆENJU MOG PRIVATNOG VLASNIŠTVA, ODNOSNO DA BI PRIKRILA UBISTVO DJEVOJČICE IVONE BAJO I SVOJE MAFIJAŠKE POSLOVE.
NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 1. DIO

Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 1. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
U skladu sa stavkama iz tužbenog zahtjeva od kojih ističem "pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom garantovano članom 16 Ustava RS" a vezano za priklopljene predmete, obavještavam sud i zastupnika tužene RS, da je smisao i tema tih predmeta u ovoj parnici upravo da pokaže kako su moja prava kršena smišljeno u svim sudskim postupcima a pružana podrška službenicima tužene, (prije svega pripadnicima OT Bijeljina). Za svaku laž, podmetanje, falsifikovanje i slično imam dokaze a koristiću se maksimalno garantovanim pravom iz Ustava RS, član 32, onako kako to još niko nikada nije smio da zamisli a kamoli da napiše i izgovori pred sudom. Stoga upozoravam sud da prije nego što pokuša da me prekine ili na drugi način spriječi unošenje u zapisnik riječi koje izgovorim da ima u vidu citirano i sva druga prava, nevedena u tužbenom zahtjevu, vezano za to da "Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, te da niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova, osim ako je time učinio krivično djelo.

---

Prilikom poslednjeg uvida u spis primjetio sam da je Vrhovni sud RS moju reviziju na presudu 39976, odbacio kao nedopuštenu sa obrazloženjem da vrijednost spora nema minimalnih 30000 KM, računajući posebno iznose suparničara kod koga je najviši bio 20000 KM. Nije sad toliko ni bitno da li je to ispravno ili odredba iz ZOPP-u da se radi o "vrijednosti pobijanog dijela pravosnažne presude" (stav 2 člana 237). Stav 3 kaže: "Izuzetno, Vrhovni sud RS može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima." Pravni osnov koji sam ja koristio u ovoj tužbi, (član 48 Ustava RS) je vjerovatno jedinstven slučaj u zemlji tako da bi stav Vrhovnog suda o tome bio od koristi sudijama, posebno imajući u vidu činjenicu da uopšte ne primjećuju citirana prava i članove iz Ustava a o tom konkretnom ni Osnovni sud niti Okružni nisu imali nikakav komentar. Za ovu parnicu je najvažnije to da Vrhovni sud nije ni potvrdio niti preinačio presudu, nego reviziju odbacio zbog navodnog tehničkog nedostatka a i da jeste, samo bi bio potvrđen stav da za fašističke metode Kovačević Novaka i Borovčanin Danka odgovornost snosi ovde tužena RS.
Moram istaći da je u ovoj parnici RS tužena samo formalno jer ne postoji druga pravna opcija za zaštitu mojih prava, no istina je da RS ne smatram i ne doživljavam odgovornom, jer nju čine njeni zakoni ali unutar institucija RS, djeluje monstruozna zločinačka organizacija sačinjena od ratnih zločinaca, švercera i profitera, koji su tako stečenim novcem poslije rata formirali političke partije, te preuzeli kontrolu nad svim državnim organima. Tako smo dobili stanje u kome policija, tužilaštva i sudovi ili tačnije zaposleni u njima ne služe državi, narodu i zakonima nego su servis političko tajkunske mafije a da bi odbranili i zaštitili opljačkano služe se najpodmuklijim metodama, pa i fašističkim, što sam već dokazao. S obzirom da RS nije sposobna osloboditi se pritiska i uticaja mafije nego izvršava njene naloge, time je i pravno gledano, odgovornost na njoj, i tako će i biti sve dok je na njenom čelu kriminalac koji javno pred kamerama, prijeti građanima, tužilaštvima sudovima, svima koji ne rade onako kako on želi.
Najpre ću pojasniti kako su predmeti Osnovnog suda u Bijeljini, koje sam već obrazlagao na prethodnom ročištu (34147, 48630 i 39976) povezani sa ovom parnicom i zašto je bilo važno da se izvedu kao dokaz. Prva zajednička osobina kako njih tako i tužbe za utvrđenje 043325 je to da ni u jednom ne postoji glavna rasprava, ne postoji dokazni postupak. Umjesto toga tužena RS, prepisuje u zapisnik usvojene dokaze i tu operaciju Copy-paste, naziva "dokazni postupak" te sve završava rečenicom "Sud konstatuje da je dokazni postupak sproveden." Da je u pitanju smišljeni kriminal tužene RS dokaz je ova parnica u kojoj sam pismeno i usmeno u zapisnicima zahtijevao da se poštuje ZOPP-u, član 99, da mi se omogući izvođenje dokaza ili da se donese rješenje kojim mi se to zabranjuje.
Sve odluke tužene u priklopljenim predmetima su bile nezakonite a kako se vidi i postupak je vođen suprotno zakonskim odredbama jer tuženu ne zanimaju dokazi niti činjenice nego presudu donosi unaprijed, isključivo na osnovu toga ko su stranke u postupku pa bi poštovanje pravila samo remetilo unaprijed pripremljeni plan. Osim što sam već dokazao da je tužena prebacila odgovornost sa tuženih pojedinaca za krivična djela koja su izvršili i diskriminatorske fašističke metode na sebe, podvlačim da je u tim postupcima kršeno moje pravo da izvodim dokaze a sve u cilju zaštite kriminalaca, ubica, krijumčara i pljačke koju je tužena RS vršila godinama.
Tužena RS je dakle odlukama svojih sudova legalizovala razbojništvo i fašizam kao svoju ideologiju, kao normalan tretman koji svaki kriminalac u njenim redovima može sprovoditi nekažnjeno prema pojedincu ili grupaciji građana, bez ikakve sankcije ili bar opomene te je tako ostavila slobodan prostor za nastavak i pooštravanje takvih metoda. Ako je već tužena RS preko svojih sudova brutalno pogazila Ustav, garantovana prava i zakone, omogućivši kriminalcu Kovačević Novaku da izdaje usmene fašističke naredbe i tek poslije 2-3 godine kada se razotkrije da postoje izmišlja neka opravdanja za njih, šta ga sprečava da usmeno naredi sudskoj policiji da me zatvore u podrum i svežu 3 godine kolika je maksimalna kazna za "ugrožavanje sigurnosti" a kao opravdanje iskoristi prijavu koju su drugi kriminalci podnijeli protiv mene u CJB Bijeljina, bilo 2010-te, bilo neku novu ove godine ili iduće. Može da radi šta god poželi jer je u fašističkoj zločinačkoj organizaciji RS i BIH u cjelini riječ jednog kriminalca i zločinca iznad Ustava i biće to sve dok su sudovi u službi mafije umjesto u službi zakona i građana.
Zaista je nevjerovatno kako je tužena uz g. Šabić Murisa koji je svojim odlukama, naredbama, dokumentima sa potpisom i pečatom postupao po lažnoj prijavi protiv mene, ubacila još 4 osobe u isti predmet kao da su službeno postupali tako što idu okolo po policijskim stanicama i ubijaju dosadu lažno prijavljujući građane. Osim što je jedan od tuženih g. Debeljević pismeno priznao u odgovoru da nikada nije službeno postupao, gđa Stjepanović je kao "dokaz" u predmetu 48630 dostavila onu istu odluku Ustavnog suda BIH, (AP-862/10) za koju sam u ovom postupku dokazao da nema nikakve veze sa mnom.
Istu odluku je PRS, priložilo u predmetu 043325, naravno bez izvođenja dokaza kakve to veze ima sa mnom. Tako je ta odluka Ustavnog suda bez ikakvog dovođenja u vezu od strane stranaka sa temom tužbe, potom opisivana u presudama opet bez ikakvog dovođenja u vezu sa tužbom. Potpuno isti efekat bio bio da je kao dokaz priložena neka od presuda Sejdić - Finci ili Damjanović - Maktouf, Dejtonski sporazum, fotografija površine mjeseca, sve je podjednako povezano sa mnom. Tako se dakle tužena RS odnosi prema građanima, Ustavu, zakonima, ljudskim pravima i pravu na pravično suđenje.
U nastavku ću obraditi paralelno 2 sudska spisa, (43325 i 007070) pošto se odnose na iste događaje i isti datum 05.09.2012. a posebno je važno to da ova parnica nikada ne bi ni bila pokrenuta da su sudovi tada štitili zakon i prava na šta su obavezni umjesto što su nastupili kao mafijaški servisi i brutalno falsifikovali činjenice, zakonske odredbe, uklanjali dokaze kriminala i vršili krivična djela, sve sa ciljem da osiguraju miran nastavak pljačke koju je vršila tužena RS.
To će biti mnogo obimnije s obzirom da u spisu 43325 postoji izjašnjenje tužene RS sa nekim razlozima i činjenicama za razliku od ove parnice. Naravno tužena RS je tada trebala predati samo dokaze da mi je uručila naredbu, omogućila pravo žalbe i predala materijal koji je sačinila o meni a ne da se vraća dvije godine unazad i opravdava banditizam OT Bijeljina. To je tema ove tužbe pa tužena ne smije navesti nijednu riječ jer sam već dokazao obilje laži a u nastavku će to biti još upečatljivije.
Podsjećam da sam nezakonitim postupanjem tužene RS, uskraćivan za garantovana prava još od februara 2010-te, kada sam predao prve zahtijeve po osnovu prava iz ZOSPI-a, te je dakle tada već bilo punih 30 mjeseci stalne diskriminacije. Direktni krivac za događaj od 05.09.2012. je Osnovni sud u Bijeljini jer je iznosio stavove kao recimo u predmetu 41069 citiram : "Zakon predviđa i dokaze kojima se može potvrditi istinitost činjeničnih navoda iznesenih u tužbi, dakle ne bilo koje dokaze nego relevantne dokaze, kojima tužilac može potkrijepiti navode a koje tužilac nije dostavio niti predložio".
Ovde je u pitanju još jedna šablonska rečenica unaprijed pripremljena za obrazlaganje odbacivanja tužbe a koja nema veze sa činjeničnim stanjem. Naime u taj spis sam priložio dokumente ovde tužene RS među kojima i iz dva prekršajna predmeta od kojih ističem i ovde usvojeni dokaz iz spisa 004323 u kome svjedok sudski policajac u zapisnik diktira tekst usmene fašističke naredbe koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice. Tako je Osnovni sud u Bijeljini svoje spise okarakterisao kao "bilo kakvima" bezvrijednim dokazima koji nisu relevantni.
Uvod u taj dan bio je moj zahtjev za OT Bijeljina što sam opisao u tužbi 043325: "21.08.2012. desio se nešto ozbiljniji "incident" nego inače! Osim uobičajenog tretmana o zabrani pristupa u OT Bijeljina, duže vrijeme su me "izbjegavali" i svi iz komande Sudske policije, te pošto mi je saopšteno da ne mogu lično predati podnesak u tužilaštvo, a niko iz komande "nije tu", (jedan primjerak je bio namjenjen sudskoj policiji), rekao sam: "Ako ne dozvoljavate da predam dokument u OT Bijeljina i nema nikog iz komande sada, ostaviću vam podneske, pa ih predajte komandiru kad se vrati!" Potom sam ostavio podneske policajcu, (Goran Maksimović), koji je potom krenuo za mnom vani, zgužvao dokumente i rekao da će da ih baci u kantu za otpatke! Pošto sam ih tražio nazad, vratio ih je ipak, te sam sačekao nekoliko minuta dok u prizemlje nije stigao Vojislav Sekanić iz pisarnice OT Bijeljina! Izvan prostorija tužilaštva, preuzeo je primjerak, a kopija za sudsku policiju je ostala na pultu! Kasnije sam saznao da je dostavljena zamjeniku načelnika Višnjić Ranku!"
Pošto sam prijavio ovo razbojništvo komandi SP u Banjaluci, počinilac je negirao neprofesionalno postupanje a onda sam dostavio tonski zapis, komandi te dio razgovora priložio i u tužbi na disku, kako bih dokazao ne samo diskriminaciju nego i prikrivanje odnosno laži službenika tužene RS. Zahtijevom sam tražio sledeće: "ZAHTIJEVAM !
1) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-596/09, O UBISTVU IVONE BAJO, ZA ŠTA SAM PODNOSIO VIŠE ZAHTIJEVA JOŠ PRIJE 2 GODINE ! 2) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-246/10, KOJI SE ODNOSI NA LAŽNU PRIJAVU PROTIV MENE ! 3) KOPIRANJE KOMPLETNOG IZVJEŠTAJA MUP-A 10-02/3-1-230-236/10 KU-148, O OPERATIVNIM SAZNANJIMA TOKOM NADZORA NADA MNOM ! 4) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O MOJIM PRIJAVAMA PROTIV SOFRENIĆ BLAGIŠE, (JUN 2010) TE PROTIV "UNIVERZALA" (DECEMBAR 2010) U KOJIMA SAM JASNO OPISAO KRIVIČNA DJELA TE POVEZANOST SA TRGOVINOM NARKOTICIMA! 5) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O DOKAZIMA KOJE SAM DOSTAVIO: a) FOTOGRAFIJA MJESTA ZLOČINA NA KOJOJ SE VIDE TRAGOVI KRVARENJA PRIJE MJESTA PADA, A I SVJEDOCI IZJAVLJUJU U ZAPISNIK DA SU VIDJELI TRAGOVE DUŽ CIJELOG ULAZA, DOK JE DIJETE LEŽALO NA ASVALTU ! b) FOTOGRAFIJA TORBE, KOJA POKAZUJE DA JE KAIŠ PRESJEČEN, DIO NEDOSTAJE A OSTATAK JE OPRAN HEMIJSKIM SREDSTVOM ! c) IZJAVA VJEŠTAKA, KOJA POKAZUJE DA PRILIKOM RADA NIJE IMAO PODATKE NITI O JEDNOJ UNUTRAŠNOJ POVREDI ! 6) OMOGUĆAVANJE PRAVA DA TUŽILAŠTVU DOSTAVIM DRUGE DOKAZE KOJE IMAM A RANIJE NISU PREDATI, TE PRIJAVIM KRIVIČNO DJELO NA NAČIN PREDVIĐEN ZAKONOM USMENO NA ZAPISNIK ! 7) PUNU SARADNJU OT BIJELJINA SA PORODICOM U OTKRIVANJU POČINILACA UBISTVA I KRIJUMČARENJA !"
U istom dokumentu sam upozorio na kršenje zakona i prava: "Poznato je da se već skoro 3 godine vrši pravno nasilje i otimaju Ustavom i zakonom garantovana prava, a u ovom dokumentu ističem samo dva člana iz Ustava RS, od više njih, koji se brutalno krše: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu, (član 16 Ustava RS). Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama, (član 23 Ustava RS)."
Te najavio da ću se i kako suprotstaviti nasilju ako bude nastavljeno: "Stoga vas obavještavam da ću od 20.08.2012. NEPREKIDNO, zahtijevati da se poštuju zakoni i omogući ostvarivanje svih prava garantovanim građanima. Neću ni da bilo koga ubjeđujem da radi po zakonu, jer to je stvar ličnog izbora, a samo ističem da ću, u slučaju primjene zakona sile, predati i zvanično sudskoj policiji, ovaj zahtijev, vjerovatno proširen, te suprotstaviti silom zakona, i to prvo pravom na "Nužnu odbranu" prema svakom nasilniku, koji pokuša da mi uskrati neko pravo, time što ću odbiti njihove nezakonite, diskriminatorske i fašističke naredbe, te ću ako ne mogu onima koji su za to plaćeni i obavezni da gone počinioce krivičnih djela, dokaze o kriminalu i imena odgovornih, prezentovati zaposlenima u zgradi, policiji i građanima, svakodnevno, dok ne postignem cilj!"
Ovde je dakle tužena RS imala jasnu sliku i mogla odabrati da postupi po zakonu i preda mi tražene podatke ili kako je učinila da nastavi sa bezakonjem i uhapsi me što se i desilo. Prethodno je iz OT Bijeljina stigao "odgovor" IT-18/12 od 31.08.2012. gdje o svih prethodno navedenih 7 tačaka piše samo: "U vezi obavještenja koje ste dostavili Tužilaštvu, a u kojem ZAHTIJEVATE da Vam se omogući uvid u dokumentaciju i fotokopiranje iste, napominjemo da Vam je bilo omogućeno da sa advokatom izvršite uvid u spis vezano za smrt Ivone Bajo i da fotokopirate dokumentaciju, te da se u spisima koje tražite ne nalazi nova dokumentacija osim onoga što ste Vi u međuvremenu dostavili."
Osim što je zanemareno 6 stavki, odbija se i pristup spisu jer je nekada ranije, tadašnji zastupnik gđe Bollin tražio uvid, (21.01.2010.) no piše se i laž, kako ne postoje novi dokumenti. Podsjećam da su se u materijalu koje je dostavilo OT Bijeljina u ovaj predmet pojavile neke odluke iz kasnijeg perioda od kojih je posebno važna Službena zabilješka od 06.08.2010. Nisu nam je dakle predali ni 10.08.2010. nego su nas uhapsili bez pomena da postoji u naredne dvije godine, sve do ovog odgovora u kome se tvrdi da nema novih dokumenata. Tačka broj 4 mog zahtjeva odnosila su upravo na krivičnu prijavu o kojoj je sačinjena ta zabilješka.
Tužena RS mi nije ni tada predala te zabilješke niti su dostavljene tokom parnice 043325, niti je PRS u podnescima pominjalo da postoji a ni sud se nijednom riječju nije time bavio, nego se ona pojavila tek o ovom predmetu. Ako je istinita tvrdnja u odgovoru IT-18/12 da nema novih dokumenata, onda je u pitanju falsifikat, odnosno zabilješka od navodno 06.08.2010. je sačinjena mnogo kasnije kao opravdanje za prikrivanje krivične prijave. A ako je postojala onda je tužena RS prekršila više mojih prava počev od toga da je dostavi u roku od 3 dana, te potom da mi je preda poslije više zahtijeva a kako sam dokazao umjesto toga je odlučila da me hapsi i to prvi put neposredno po isteku 3 dana od kad je navodno sačinjena.
Sudska policija je o tome sačinila zabilješku 1292/12 i navela: "Oko 13:30 u prostorije suda je pristupio građanin Zdenko Bajo došavši do portirnice, gdje se obratio dežurnom policajcu Čavić Zoranu pritom zahtijevajući da ostvari uvid u predmet koji se nalazi u pisarnici Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Odmah potom dežurni policajac je pozvao dežurnog rukovodnog radnika Mičić Zorana, koji je obavio službeni razgovor sa licem pa je upoznavši se sa sadržajem njegovog zahtjeva se nakon toga uputio u prostorije tužilštva kako bi provjerio hoće li biti odobren uvid u predmet gdje su mu šef pisarnice Sekanić Vojkan i sekretar okružnog tužilaštva Bijeljina Danka Prodanović saopštili da navedeno lice ne mogu primiti u prostorije okružnog tužilaštva te će pismenim putem odgovoriti na njegov ranije podnijeti pismeni i sadašnji usmeni zahtjev za uvid u predmet."
Podsjećam da je taj odgovor već bio sačinjen 31. avgusta 2012. i da sam ga već dobio, te je ovo sada bilo dodatno ponižavanje i omalovažavanje, kako će mi navodno odgovoriti a ustvari su ga već poslali i u tom odgovoru ne postoji ništa. Dalje u zabilješci stoji: "Potom je Mičić istom saopštio odgovor ovlašćenih radnika tužilaštva na šta je isti odgovorio da on ne može više da čeka te da će početi sa protestom ispred zgrade suda Bijeljina. Prilikom izlaska na glavnom ulazu iz putne torbe je izvadio transparente i stavši na oko 80 cm do 1 m ispred samih ulaznih vrata u sud, iste okačio na sebe na grudi leđa kukove i mišice, na kojima su bili ispisani tekstovi nepristojnog, uvredljivog i uznemirujućeg sadržaja koji vrijeđaju dignitet i ugled predsjednika Republike Srpske, narodnog poslanika skupštine Republike Srpske, glavnog okružnog tužioca u Bijeljini i tužilaštvo Republike Srpske u celini. Tekstovi su bili sledećeg sadržaja "Vrhovni kriminalac Milorad Dodik i Bobar Gavrilo, zaustavimo spregu mafije i tužilaštva, nasilna smrt inspektora MUP-a Ace Teodorovića (misli se na bivšeg šefa privrednog Kriminaliteta i načelnika kriminalistčke policije CJB Bijeljina Aleksandra Teodorovića."
Nakon što je isti na naprijed opisani način počinio prekršaj i člana 7 i 8 zakona o javnom redu i miru naređeno mu je od strane službenika da prestane sa činjenjem tih prekršaja i da se odmah udalji ispred ulaznih vrata iza podesta stepeništa objekta pravosuđa obzirom da na taj način pored opisanih prekršaja ometa normalan ulazak i izlazak građana u zgradu koji su prolazeći pored njega negodovali. Bajo Zdenko je odbio da postupi po tom naređenju, nakon čega su službenici ponovili naređenje upozorivši ga da će upotrebiti sredstva prinude u cilju sprovođenja službene radnje to jest obezbeđenja uslova za normalno odvijanje javnog reda i mira. I ovo naređenje Bajo je eksplicitno ignorisao pa su službenici primjenili sredstva prinude, fizičku snagu na taj način što ga je Mičić svojom desnom rukom uhvatio za njegovu lijevu nadlakticu a Čavić Zoran svojom lijevom rukom uhvatio za njegovu desnu nadlakticu i na taj način ga sveli na trotoar ispred stepeništa suda kojom prilikom Bajo nije pružao otpor tako da nije bilo fizičkih posljedica po njegovo zdravlje.
Paralelno sa izvršavanjem ovih zadataka navedeni službenici su odmah po uočavanju predmetnog prekršaja, telefonom obavijestili nadležnu policijsku stanicu Bijeljina, čiji radnici Stokić Miroslav i Minić Dejan su u međuvremenu došli na lice mjesta, lično se uvjerivši u napred opisano te potom istog preuzeli u cilju daljeg Prekršajnog sankcionisanja, odnosno njegovog lišenja slobode i privođenje sudiji za prekršaje, obzirom da isti u nekoliko navrata počinio i nastavlja sa vršenjem izvrsnog prekršaja. Iz svega iznijetog mišljenja smo da je Zdenko Bajo počinio prekršaj čl. 7, 8 i 24 zakona o javnom redu i miru, kažnjivo po istim članovima. Pored toga mišljenja smo da su ispunjeni uslovi čl. 7 stav 1. zakona o prekršajima da se isto lice odmah privede sudiji za prekršaje obzirom da neprekidno ponavlja činjenje istovrsnog prekršaja. Takođe mišljenja smo da je ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja te stoga predlažemo da sud razmotri mogućnost iz člana 21 stav 1 koja se odnosi na liječenje od zavisnosti kako je to navedeno u zakonu o prekršajima RS-e."
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.
NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 02.03.2016. UVOD

Želim ukazati sudu da sam prethodnih godina imao određene dokaze i činjenice koje nisu sadržane niti istraživane ni u tom ni u bilo kom drugom predmetu i stoga sam i predložio ovom sudu dokaze o tome. Radi se recimo o oštećenju tuđe stvari za koje je tužena godinama tvrdila da je obrađivano u navedenom predmetu a što sam ja dokazao da nije istina. To je i sasvim drugu krivično djelo s jedne strane, a sa druge strane bi bio novi dokaz za već navedeni spis. Osim toga materijal o izvršenom krijumčarenju u Bobar grupu bi takođe bio dokaz za drugo krivično djelo o čemu tužena nije vodila nikakvu istragu.

GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 02.03.2016. UVOD

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
- za tužitelja pristupio lično
- za tuženog: nije pristupio niko uredno je obaviještena o današnjem ročištu.
Tužitelj predlaže a vezano za odsustvo uredno obaviještene tužene: da sud održi raspravu u odsustvu uredno obaviještene tužene, a sud da ću današnju raspravu iskoristiti za dokazivanje kršenja svojih prava, uz ranije predate prijedloge za nove dokaze.
Sud donosi

R J E Š E NJ E Otvara se glavna rasprava
Sud obavještava tužitelja da je sud dana 01.03.2016. godine dobio Odluku Okružnog suda u Bijeljini - Rješenje vezano za žalbu tužitelja na rješenje ovog suda o prijedlogu tužitelja za određivanje mjere obezbjeđenja, te sud primjerak ovog rješenja daje izravno tužitelju.
Sud konstatuje da je tužitelju ukazao na obavezu da isključi mobilni telefon, na šta isti izjavi da je isključio.
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje: da ostaje kod uređenog tužbenog zahtjeva i kod svih dosadašnjih kako usmenih tako i pismenih navoda. Obzirom, da sam od prošle održane glavne rasprave 06.10.2015. godine pa do današnjeg dana u međuvremenu u pismenim podnescima predlagao nove dokaze do kojih sam dolazio u međuvremenu, svjestan sam da sud o izvođenju ovih dokaza tek treba da odluči da li iste prihvata ili ne, ali ukazujem sudu da sam pored već predatih dokaza pribavio još nekoliko dokaza - novih dokaza koje bi takođe da predložim ovim putem kako bi sud mogao da odluči i o njima da li ih prihvata ili ne. Ja ovim putem želim da obavijestim sud da se pred Osnovnim sudom u Zvorniku vodi parnica po mojoj tužbi protiv Republike Srpske vezano za kršenje mojih prava pred Osnovnim sudom u Bijeljini u pranici 80 0 P 039221 12 P, te smatram da sam po zakonu obavezan da obavijestim sud o tome pošto sadrži iste teme koje sam već izvodio u dokaznom postupku na ovom suđenju.
Na upit suda da li se radi o istom tužbenom zahtjevu kao u ovom predmetu tužitelj izjavi da nisu isti ali su u pitanju događaji za koje sam već u ovom postupku izvodio i obrazlagao dokaze, te predajem sudu Rješenje koje sam pominjao kojim mi je naloženo uređenje tužbe u tom predmetu, ujedno ovo bi bio i ne toliko bitan ali u svakom slučaju prijedlog dokaza, te pored ovog dokaza predlažem i sledeće dokaze: dokument naslovljen kao Naredba o nesprovodenju istrage donijeta od strane OT u Banja Luci br. T 13 OKTP 000295558 16 od 10.02.2016. godine, a obzirom da sam kao jedan od novih dokaza ranije u spis već predao krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika, ovaj dokaz je odluka povodom te krivične prijave o nesprovođenju istrage po krivičnom djelu napad na ustavno uređenje te smatram da u takvim lokolnostima uopšte nije moguće nikakvo pravično sudenje, sledeći dokaz je dokaz naslovljen kao podnesak upućen Predsjedniku Osnovnog suda u Bijeljini u kom podnesku navodim da predlažem ovom sudu i Pravobranilaštvu da kopiraju ovaj spis i u kom sam izvodio dokaze teških krivičnih djela te da tu kopiju dostave SIPI i Tužilaštvu BIH, i sledeći dokaz koji predlažem je odgovor Osnovnog suda u Bijeljini na moj prethodni podnesak a odgovor je od datuma 15.02.2016. godine, te stavljam akcenat na poslednji pasus ovog odgovora u kom sud navodi da ne dostavlja svoje predmete na uvid drugim organima po službenoj dužnosti nego na zahtjev nadležnog organa u skladu sa pravilima koja su propisana zakonom odnosno Pravilnikom o unutrašnjem sudskom poslovanju, te smatram da sam pogrešno shvaćen jer ja nisam predložio da se pošalje original spisa već smatram da se u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku član „obaveza prijavljivanja krivičnog djela“ dostavi kopija dokaza nadležnom organu te taj prijedlog upućujem i sada sudu, dakle smatram da je svako službeno lice dužno da dostavi dokaze o krivičnom djelu nadležnim organima, te primjerke naprijed navedenih dokaza dostavljam sudu u dovoljnom broju primjeraka.
Imajući u vidu da je tužitelj od održavanja prošlog ročišta koje je održano dana 06.10.2015. godine pa do današnjeg dana predlagao u pismenim podnescima sprovođenje novih dokaza do kojih je kako je tužitelj naveo u međuvremenu došao i to u pismenim podnescima od 10.11.2015., 07.12.2015.. 29.01.2016. te i nove dokaze koje je predložio i iznio na današnjem ročištu a obzirom da sud shodno odredbama člana 81. ZPP-a o sprovođenju dokaza odlučuje na pripremnom ročištu, te da se predmetni postupak nalazi u fazi glavne rasprave i to u fazi obrazlaganja materijalnih dokaza koja glavna rasprava je više puta odgađana radi zakazivanja nastavaka iste upravo zbog obrazlaganja dokaznog fonda materijalnih dokaza od strane tužitelja, te obzirom i da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na određene vremenske periode kako je to tužitelj u istom i naveo sud donosi

RJEŠENJE Ne prihvata se prijedlog tužitelja da se u dokazni fond uvrste novi dokazi.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj nakon toga izjavljuje: tražim od suda da mi se dozvoli da ukažem na povredu prava na pravično suđenje tokom ovog postupka što je bitno za nastavak pravne brobe pred sudom u Strazburu, te ukoliko sud mi ne dozvoli da ukažem na ta kršenja dovoljno je da i ta zabrana uđe u zapisnik. Sud neka donese odluku.
Na upit suda u čemu smatra da je ovaj sud tokom ovog postupka prekršio njegova prava isti izjavi da se to ogleda u sledećem: išao bi hronološki. Bitno je da ukažem da odgovor ili odgovori tužene ne sadrže prema zakonu propisane elemente, razloge i činjenice što sud uopšte nije utvrdio ni jedan razlog ni jednu činjenicu, a takav navodni odgovor je prihvaćen što je direktno kršenje mojih prava, podsjećam sud da je prema članu 7. stav 2. obavezan da odlučuje samo o dokazima koje su stranke iznijele i ne može u svojoj presudi da koristi nikakve elemente i činjenice koje nisu dokazivane na raspravama. Dozvoljavam da je u pitanju greška i pozivam sud da provjeri da li je u bilo kom odgovoru tužene postoje razlozi i činjenice zbog kojih se osporava tužba, te ako utvrdi da ne postoje da postupi u skladu sa zakonom, član 73. 336, i 182.. Želim da kažem još nešto: u skladu sa članom 10. ukoliko sud utvrdi da postoji makar jedan razlog i jedna činjenica ja prestajem sa izvođenjem svojih dokaza i ostavljam sudu da donese odluku na osnovu do sada izvedenih dokaza kako bih sudu uštedio vrijeme.
Sud konstatuje da je tužena u odgovoru na tužbu od 27.05.2014. godine istakla da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u predmetu 39222 te dalje navodi da dakle osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističu i prigovor zastare potraživanja te predlažu uvid u spise 39976 i 34147 u sklopu sprovođenja dokaznog postupka, kao i da se tužbeni zahtjev u cjelosti odbije kao neosnovan.
Tužitelj izjavljuje: dalje smatram da su moja prava prekršena neprihvatanjem pojedinih dokaza vezano za predmet - temu. Skrećem pažnju da su neka od prava koja sam naveo u tužbenom zahtjevu koja su prekršena, prava na podnošenje krivične prijave, prava na pristup informacijama, prava garantovana a koja sam naveo u dopunjenom i preinačenom tužbenom zahtjevu, prekršena i da se i dalje krše te da postoji izvjesni kontinuitet u kršenju prava. Dakle, ja ne tražim svojim tužbenim zahtjevom da sud presuđuje i odlučuje o ispravnosti bilo koje odluke organa tužene, pa ni u predmetu KTA 596/09. Želim ukazati sudu da sam prethodnih godina imao određene dokaze i činjenice koje nisu sadržane niti istraživane ni u tom ni u bilo kom drugom predmetu i stoga sam i predložio ovom sudu dokaze o tome. Radi se recimo o oštećenju tuđe stvari za koje je tužena godinama tvrdila da je obrađivano u navedenom predmetu a što sam ja dokazao da nije istina. To je i sasvim drugu krivično djelo s jedne strane, a sa druge strane bi bio novi dokaz za već navedeni spis. Osim toga materijal o izvršenom krijumčarenju bi takođe bio dokaz za drugo krivično djelo o čemu tužena nije vodila nikakvu istragu. Nije dužnost ovog suda da utvrduje da li je krijumčarenje zaista izvršeno niti čak da li sam ja to sve izmislio ili falsifikovao što je takođe moguće, nego samo da konstatuje da sam ja u prethodnih pet godina više stotina puta dolazio sa tvrdnjama usmenim i pismenim da imam dokaze o novim krivičnim djelima i nove dokaze za već formiran predmet a konstatno sam sprečavan da u skladu sa zakonom usmeno na zapisnik, podnesem krivičnu prijavu i ukažem tužilaštvu da se radi o drugim krivičnim djelima i novim dokazima u već vođenoj istrazi, što su oni uporno odbijali da shvate. Moja tužba se ne zasniva na duševnoj boli zbog pogibije djevojčice Ivone Bajo što nikada ni u jednoj tužbi nisam tvrdio a ovaj sud je to već lažno predstavio u parnici protiv AD „Univerzal“, čak falsifikujući i pomenuti spis.
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:

NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

PRIJAVA PROTIV INSPEKTORA I TUžILACA

Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV INSPEKTORA I TUŽILACA

za više krivičnih djela   Veza : Pljačka i pranje stotina miliona KM preko Bobar grupe
Prvi prilog ove prijave je dokument Osnovnog suda u Bijeljini "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome je evidentirano krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari".
U pitanju je dječji ruksak koji je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo nosila preko ramena dana 23.07.2009. na ulazu u AD Univerzal, u trenutku kada je zadobila smrtonosnu ubodnu ranu sa lijeve na desnu stranu grudnog koša duboku desetak centimetara a istovremeno u krug te firme iz sastava Bobar grupe, kamion 669-K-434 dovozi švercovanu robu iz Federacije BIH, vjerovatno narkotike. Iz priloga "Odgovori OT i CJB Bijeljina" vidljivo je da takozvani istražni organi u oktobru odnosno novembru 2015-te, cijelih 6 godina kasnije navodno NEMAJU POJMA o tome i upućuju odnosno svaljuju odgovornost jedni na druge.
Poslije preuzimanja predmeta iz sudskog depoa načinio sam više fotografija od kojih šaljem nekoliko u prilogu "Dokazni predmeti" na kojima se vidi dvostruko presjecanje kaiša na ruksaku, dio nedostaje a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom te polomljena vođica rajfešlusa i ovo sve NISU VIDJELI "eksperti" iz policije i tužilaštva.
Ali iz OT Bijeljina sugerišu da se obratim i Osnovnom sudu u Bijeljini, možda smatrajući da je do oštećenja došlo naknadno poslije smještaja u depo, što sam ja i učinio ali objašnjenje nisam dobio. Taj odgovor ne prilažem jer imam dokaz da je predmet oštećen prije predaje sudu, što se vidi na prilogu "Fotosi ruksaka" koji su sačinili policija i tužilaštvo neposredno poslije uklanjanja sa mjesta zločina. Na snimku broj 9 je jasno vidljivo presjecanje ali u komentaru ispod slike nema ni pomena o tome a na oba snimka su udareni pečati.
Podvlačim da se radi o materijalnom dokazu koji je bio na osmogodišnjem djetetu smtrno probodenom nekim predmetom a inspektori i okružni tužilac to nikada nisu pomenuli niti u jednom dokumentu a danas nemaju pojma o tome. No da li se tu radi o grešci, nepažnji, nesavjesnom radu u službi ili zloupotrebi službenog položaja da bi se prikrilo ubistvo odgovor može dati prilog "Zahtjevi za OT i CJB" iz februara i marta 2011-te na koje nikada nije odgovoreno. Ni na više drugih zahtjeva kasnije predatih po istom osnovu nikada nije odgovoreno, sve do sada kada ni MUP ni OT Bjeljina ne znaju ništa o tome i upućuju jedni na druge.
Ali nije prvi zahtjev bio 2011. nego još godinu dana ranije za šta je dokaz "Zahtjev za informacije 11.02.2010." gdje je jasno opisano oštećenje predmeta, postavljeno pitanje o tome i ukazano na NOVI DOKAZ te izneseno predviđanje da će se koristiti raznorazne SMICALICE da bi se krivci izvukli iz kriminala u kome su uhvaćeni. I već 19.03.2010. pripadnici OT Bijeljina Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad, (u svojstvu građana) me lažno prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" otišavši u CJB Bijeljina kako bi usmeno i nezakonito izdejstvovali podnošenje zahtjeva za pretres i odnošenje računara sa dokazima njihovog kriminala te posebne istražne radnje. Načelnik kriminalističke policije kome su dali izjavu i koji je rukovodio akcijom nadzora je par mjeseci kasnije preminuo pod sumnjivim okolnostima samo 5 dana pošto sam mu dostavio dokaze o kriminalu inspektora i tužilaca, te je sahranjen po hitnom postupku bez autopsije.
Tek da se i to zna lažna prijava protiv mene je okončana NAREDBOM o nesprovođenju istrage T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012. u OT Doboj, poslije 30 mjeseci razvlačenja za vrijeme kojih ne samo da nisu uspjeli da nađu neki dokaz za prijavljeno djelo, nego ni za bilo koje drugo od mog rođenja do tada a nisu uspjeli ni da me likvidiraju što je pokušavano.
Osim toga kriminalci iz OT Bijeljina su godinama zabranjivali pristup svim srodnicima ubijene djevojčice a dio njihovih gestapovskih metoda se razotkrio naredbom suda da se dostavi dokumentacija za potrebe sudskog postupka. Naredni prilog je takozvano izjašnjenje tužioca Danice Stjepanović od 15.01.2015. no ovdje je greškom upisana 2013. godina, što se vidi i iz datuma akta koji se pominje od 20.06.2014.
Prvo skrećem pažnju na dokument IT-3/10 od 05.02.2010. inače objavljenog na sajtu tužilaštva a iz njega se vidi da poslije "istrage" o slučaju pogibije osmogodišnje djevojčice tužilaštvo ni jednom riječju ne pominje nestali dječji ruksak sa lica mjesta, ni kako je došlo do presijecanja, ni gdje je nestao dio ni zašto je zamrljan hemijskim sredstvom, niti ko je to učinio.
Takođe nema nijedne riječi o krijumčarenju bilo čega u firmu Univerzal a ni objašnjenja o unutrašnjim povredama koje su konstatovane obdukcijom.
Iznosi se samo tvrdnja da je djevojčica pala sa bicikla, nabola se na žicu od korpe i tako zadobila smrtonosnu ranu a kako su nastali tragovi krvi odnosno krvave mrlje cijelih 15 m prije tog pada niko nije uspio da objasni. Naprotiv iznosi se tvrdnja vještaka trasologa da je do povrede došlo nekoliko metara prije prvog traga krvi te da su krvave mrlje nastale dok je djevojčica hodala ili koračala a kako je onda tek poslije toga pala, naravno niko nije dao logično objašnjenje. Prema ovoj besmislici tužioca, djevojčica je prvo počela da krvari a tek poslije je pala i zadobila ranu koja je uzrokovala iskašljavanje te krvi - ZAISTA NEVIĐENA SRAMOTA TUŽILAŠTVA...
U narednih nekoliko mjeseci iako sam pod neviđenim terorom i pritiscima uspijevam saznati da je dječji ruksak, materijalni dokaz sa mjesta zločina uklonio portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša tako da dana 24.06.2010. podnosim protiv njega krivičnu prijavu i nagovještavam da ću dostaviti druge dokaze vezano za krijumčaranje u narednim danima.
Ali svaki pokušaj razgovora sa tužiocem i ukazivanje na nove dokaze se sprečava, zabranjuje se pristup tužilaštvu i preko sudske policije lažno saopštava da Okružno tužilaštvo u Bijeljini nije nadležno za taj slučaj. Dokaz za to je službena zabilješka sudske policije 1419/10 od 10.08.2010. gdje je to navedeno na drugoj strani. Iz same zabilješke je vidljivo da su majku ubijene djevojčice i mene uhapsili pri pokušaju da dostavimo dokaze o ubistvu djevojčice pri tome lažući kako nisu nadležni.
Pošto sam bio siguran da je u pitanju gnusna laž, u dogovoru sa sestrom odlučili smo da insistiramo da nam se omogući podnošenje krivične prijave usmeno na zapisnik i dostava dokaza ili da ako nam se to zabrani odbijemo naredbu da se udaljimo, kako bismo zatražili zaštitu Prekršajnog suda, odnosno da danas imamo dokaz šta smo sve pokušavali da uradimo, kako bi dostavili dokaze o kriminalu a da su okružni tužioci sve to sprečavali kako bi prikrili ubistvo, krijumčarenje i pljačku stotina miliona maraka preko Bobar grupe.
Iz iste zabilješke se vidi da sam petnest dana poslije predavanja krivične prijave protiv portira dana 08.07.2010. pokušao dostaviti dodatne dokaze o krijumčarenju što je spriječeno od strane istog kriminalca Gruhonjić Muhameda, koji me prijavio lažno, nekoliko mjeseci ranije.
Iako je naredio da izađem ja sam to odbio i sjeo na klupu kako bi isprovocirao pisanje službene zabilješke sudske policije o tom događaju, da bih jednog dana imao dokaze šta se sve dešavalo i koje sve saučestvovao u prikrivanju neviđenog kriminala. Naredni dokaz je službena zabilješke tužioca Danice Stjepanović od 06.08.2010. a vidljivo je da je načinjena 4 dana prije nego što smo sestra i ja spriječeni u ostvarenju garantovanih prava i uhapšeni.
Iako sam u krivičnoj prijavi jasno opisao oštećenje torbe odnosno ruksaka i učešće portira u njegovom uklanjanju ovdje tužilac iznosi stav da nije učinio nijedno krivično djelo ali umjesto da nam se ova odluka preda u skladu sa zakonom u roku od 3 dana ili bar onda kada smo dolazili, kako sam već dokazao tada smo obmanjivati i uhapšeni a okružni tužilac je samo par dana ranije donijela odluku upravo za predmet za koji navodno nije bila nadležna.
Ističem da se ovdje nije radilo o nekom glogovom kolcu sa međe između dva posjeda nego o materijalnom dokazu skinutog sa osmogodišnje djevojčice koja je ubijena i sve je ovo dakle smišljeno izvršeno kako bi se to ubistvo prikrilo i predstavilo kao nesrećan slučaj a svi pripadnici porodice su godinama izbacivani i tjerani kao stoka da ne bi dostavili nove dokaze i dobili druge podatke koje su tražili.
Majka ubijene djevojčice, moja sestra gospođa Bollin je čak bila sklona i povjerovati u tu laž, te sam je savjetovao da telefonom pozove Okružno tužilaštvo u Doboju, poslije čega je lično glavni okružni tužilac saopštio da OT Doboj nije i nikada nije bilo nadležno za slučaj ubistva Ivone Bajo.
Narednih mjeseci sam skoro svakodnevno dolazio u Okružno tužilaštvo u Bijeljini i pokušavao da podnesem krivičnu prijavu usmeno na zapisnik u čemu sam konstantno sprečavan ali je sve to dovelo do toga da je sudska policija zapamtila te događaje i o tome sačinjavala zabilješke. Na kraju sam ipak odlučio da dopunim krivičnu prijavu odnosno podnesem pismeno protiv pravnog lica AD Univerzal, što se desilo 02.12.2010.
U toj prijavi sam takođe detaljno opisao oštećenje tuđe stvari i podvukao podebljanim slovima citiram da je portir lagao da je uklonio kostim i torbu, da je kaiš presječen, da su tragovi oprani sa njega i da su, kako torba tako i podaci o unutrašnjim povredama sakriveni od vještaka čije je mišljenje traženo. Na kraju sam istakao da imam o svemu mnogo više podataka te sugerisao da tužilac koji bude obrađivao ovu prijavu obavi razgovor sa mnom vezano za te detalje.
Svaki moj pokušaj da dođem do bilo kakvih podataka, bilo usmeno, bilo pismenim zahtjevima vezano za ove prijave je sprečavan i ignorisan a odluke tužioca po ovom slučaju su se pojavile tek 2015. naredbom osnovnog suda u Bijeljini.
Naredni dokaz je službena zabilješka od 22.10.2010. okružnog tužioca Danice Stjepanović u kojoj se tvrdi kako je navodno izdata naredba da se nastavi sa provjerama i prikupljanjem informacija koje se odnose na navedeni događaj što je gnusna laž jer ne samo da niko nikada nije pokušao doći do neke informacije od mene, nego mi je konstantno, sve do danas zabranjen pristup u Okružno tužilaštvo u Bijeljini.
Slijedeća službena zabilješka nosi datum od 31.01.2011. i predstavlja reakciju odnosno odluku na moju krivičnu prijavu protiv AD Univerzal u Bijeljini. I u ovoj zabilješki se tvrdi da portir Sofrenić i AD Univerzal, navodno nisu izvršioci nijednog krivičnog djela. Sve se završava rečenicom citiram: "tužilaštvu nisu dostavljene nove činjenice već se radi o činjenicama o kojima je već ranije odlučeno to jest koje su ranije razmatrane".
Ponovo nema ni jedne riječi objašnjenja ili bilo kakvog komentara o oštećenju dječjeg ruksaka a kako je danas vidljivo 2015-te i tužilaštvo i policija priznaju da ne znaju kako je do toga došlo, što nedvosmisleno znači da je taj dječji ruksak i novi dokaz za konkretan događaj i istragu te je tužilac bila dužna još tada da pokrene istražne radnje što je ista odbila i nastavila sa prikrivanjem milionske pljačke.
Narodni dokaz je službena zabilješka od 21.03.2014. tužioca Mire Medić a u njoj se navodi da sam 23.01.2014. podnio krivičnu prijavu protiv Sofrenić Blagiše i AD Univerzal što je neviđena besmislica. Radilo se o običnom podnesku u kome tražim objašnjenje za moje krivične prijave iz 2010. U njemu sam samo pominjao teme iz tih krivičnih prijava ali nisam dostavljao nikakve dokaze niti sam taj dokument naslovio kao krivična prijava ali zanimljivo je da na kraju te zabilješke tužilac ističe da podnosilac prijave Zdenko Bajo neće se pismeno obavještavati što je obavezno zakonom tako da proizilazi kako su od 2010. do 2014. donesene 3 odluke o kojima sam morao biti pismeno obaviješten ali su iste sakrivene od mene kako ne bih mogao reagovati ni na koji način.
Naredni dokaz je dokument A-616/13 od 11.11.2013. u kome glavni okružni tužilac obavještava VSTV-e po mojoj pritužbi i kaže između ostalog da ja stalno podnosim krivične prijave navodeći iste počinioce po više puta te da bi bilo besmisleno donositi naredbe o nespovođenju istrage s obzirom kako kaže da u ovim novim prijavama nema novih činjenica i dodaje citiram "bez obzira na sve svaki put tužilac provjerava da li ima novih dokaza ili činjenica i ako nema tada sačinjava službene zabilješke.
Da je ova tvrdnja lažna jasno je iz prvog dokumenta na koji sam skrenuo pažnju u kome Okružno tužilaštvo priznaje da nema pojma kako je došlo do oštećenja tuđe stvari a cijelo vrijeme su u prethodnom periodu šablonski opisivali kako se radi o istim činjenicama i dokazima ne konkretizujući ni jedan od tih dokaza a posebno ne objašnjavajući ko je presjekao kaiš i uklonio ga za mjesta zločina.
I naredni dokaz A-326/12 je dopis glavnog tužioca VSTV-u sačinjen 15.11.2012. Ovaj dokaz je važan zbog toga što se priznaje da je isti izdao naredbu da se ne dozvoli pristup Baji Zdenku a ustvari ta naredba se odnosila na sve srodnike ubijene djevojčice.
Takođe skrećem pažnju na laž kako su citiram "neki od tužilaca obavljali razgovor sa članovima porodice i više puta" a već sam izveo dokaz da su nam umjesto da razgovaraju sa nama i evidentiraju krivične prijave, konstantno pričali laži da nisu nadležni te nalagali sudskoj policiji da nas hapsi.
Takođe se iznosi stav da sam podnosio više krivičnih prijava protiv okružnih tužilaca koje su kao sve bile neosnovane. Ovde ću ukazati na Neredbu KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. gdje g. Mahamut Švraka, donosi odluku o nesprovođenju istrage sa obrazloženjem da nisu dostavljeni dokazi da je torba presječena i oprana benzinom te da postoje unutrašnje povrede koje sam opisao. Svaki moj pokušaj da u OT Bijeljina dođem do tih fotografija je sprečavan 2,5 godine, sve do 05.09.2012.g kada sam uhapšen i zadržan u pritvoru 12 sati. Tek posle toga sam dobio snimke. Vezano za ovaj dokaz bitno je istaći da je predsjednik RS tri dana pošto sam dostavio fotografije torbe javno zaprijetio ukidanjem Specijalnog tužilaštva.
S obzirom da sada postoji dokaz o oštećenju dječjeg ruksaka i prikrivanju tog materijalnog dokaza od strane Stjepanović Danice, to je on novi dokaz i u ovom predmetu, koji je kako sam obavješten prebačen u nadležnost OT Bijeljina koje se i tereti za krivična djela što je skandalozno. Svi navedeni dokazi se nalaze u digitalnom obliku na disku u prilogu, kao i izjave svih svjedoka iz kojih izdvajam djelove koji dokazuju krijumčarenje i sprečavanje dokazivanja ubistva:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine. 2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe. 3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket. 4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje. 5. Podatke o dolasku kamiona i dovezenoj robi otkrila je porodica Bajo, što je opisala Budimka Bajo Bollin u izjavi dana 11.08.2009. godine (Kta-596/09) na strani 7. drugi stubac. 6. Portir Sofrenić je prvobitno opisivao da je lično vidio dana 23.07.2009. godine djevojčicu Ivonu Bajo kako se kreće ulicom i krvari prije mjesta gdje je pala, što odgovara i slikama lica mjesta a potvrdio je u izjavi datoj MUP-u da je bilo više mrlja krvi dok je prilazio djevojčici, što jasno ukazuje da je povređena prije tog mjesta gdje je ležala. 7. Pošto je porodica Bajo prenijela njegovu izjavu, isti mjenja verziju događaja i prvo 28.07.2009. godine negira da je vidio kretanje djevojčice ne pominjući dolazak kamiona iako je pitan da li ima nešto bitno, dok se posle otkrivanja pomenutog vozila ispostavlja da je lično pomogao njihovom bjegstvu sa lica mjesta (izjava Dušanke Filipović 10.08.2009. godine na strani 4.). 8. Krajem maja 2010. godine portir Sofrenić u telefonskom razgovoru sa zastupnikom gospođe Bollin (audio zapis dostavljen ranije u OT Bijeljina na disku), opisuje da je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a većina ostatka je oprana jakim hemijskim sredstvom (fotografije takođe dostavljene u OT Bijeljina)."
Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...

PRILOZI

Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) Odgovori OT i CJB Bijeljina Dokazni predmeti Fotosi ruksaka Zahtjevi za OT i CJB Zahtjev za informacije 11.02.2010. Izjasnjenje 13.01.2014. IT-3/10 Prijava protiv Blagiše

Zabilješka 1419/10 Zabiljeska 06.08.2010. Prijava protiv Univerzala Zabiljeska 22.10.2010. Zabiljeska 31.01.2011. Zabiljeska 21.03.2014. A-616/13 A-326/12 DISK

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

PRIJAVA PROTIV BOBAR GRUPE

Danas je opšte poznato da je Bobar grupa zločinačka organizacija koja je služila za pranje novca i pljačku depozita iz Bobar banke preko drugih firmi iz grupe među kojima je bio i AD Univerzal. Na osnovu svega navedenog iznosim osnovanu sumnju da je Bobar grupa dana 23.07.2009. vršila nelagalan promet narkotika ili druge robe tehnički neispravnim kamionom koji je usmrtio djevojčicu Ivonu Bajo i istovremeno presjekao kaiš na njenom ruksaku. Da bi prikrili krijumčerenje i odgovornost za ubistvo pripadnici Bobar grupe su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina sa ciljem da se prikriju krivična djela ubistvo i krijumčarenje, odnosno promet narkotika. Dječji ruksak je trenutno u mom posjedu a imam i više drugih dokaza kriminala pripadnika Bobar grupe...

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV BOBAR GRUPE

za više krivičnih djela

U prilogu ove krivične prijave je "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" od 15.04.2015. u kome je konstatovano oštećenje dječijeg ruksaka na način da je kaiš dvostruko presječen, veći dio nedostaje a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom. Radi se o predmetu koji je u trenutku smrtonosnog povređivanja 23.07.2009. nosila preko ramena osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo. Prilog "Dokazni predmeti" sadrži nekoliko slika ruksaka na kojima je vidljivo presjecanje kaiša kao i to da je polomljena vođica rajfešlusa nekim jakim udarom.
Iz dokaza "Odgovor OT Bijeljina 26.10.2015." vidljivo je da tužilaštvo ne zna ništa o oštećenju ni kako je nastalo niti ko je odgovoran te upućuje da se za informacije o tome obratim Osnovnom sudu ili policiji, što sam i učinio. Iz Osnovnog suda je stigao odgovor bez objašnjenja, (080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015.) a iz CJB Bijeljina "12-02/1-230-1789/15" u kome se kaže da se za informacije obratim u OT Bijeljina. Na prilogu "Fotosi ruksaka" označeni brojevima 9 i 10 su dvije fotografije koje su načinjene prije odlaganja predmeta u sudski depo a na njima je vidljivo presječen kaiš a to nije opisano ispod slika. Iz svega proizilazi da je materijalni dokaz uklonjen sa smrtno ranjene djevojčice, fotografisan oštećen i smješten u sudski depo a da nijedan organ od CJB Bijeljina, OT Bijeljina do Osnovnog suda Bijeljini ne zna da je izvršeno krivično djelo "Sprečavanje dokazivanja" niti ko je isto izvršio.
No to neće uticati na razotkrivanje počinilaca s obzirom da sam ustanovio u razgovoru sa portirom AD Univerzal (iz Bobar grupe) Sofrenić Blagišom, da je isti lično uklonio dječji ruksak sa djevojčice prije dolaska policije o čemu imam audio snimak kao dokaz. Takođe sam ustanovio analizom izjava vozača koji su u AD Univerzal dovezli robu dana 23.07.2009. i direktora da su ostavljena 4 paketa neke robe dok je magacioner ujutru raspakovao samo paket.
Znači da su 3 paketa NEČEGA pod kontrolom portira nestala preko noći što ukazuje u najmanju ruku na krivično djelo "Poreska utaja" a s obzirom da je narko mafija Darka Šarića prala milionske iznose preko Bobar banke vrlo je vjerovatno da su se u paketima nalazili narkotici. Dokaz za to su izjave Moco Nedžada, Kešmer Mirsada i Lazarević Zlatana u spisu KTA-596/09.
Danas je opšte poznato da je Bobar grupa zločinačka organizacija koja je služila za pranje novca i pljačku depozita iz Bobar banke preko drugih firmi iz grupe među kojima je bio i AD Univerzal. Na osnovu svega navedenog iznosim osnovanu sumnju da je Bobar grupa dana 23.07.2009. vršila nelagalan promet narkotika ili druge robe tehnički neispravnim kamionom koji je usmrtio djevojčicu Ivonu Bajo i istovremeno presjekao kaiš na njenom ruksaku. Da bi prikrili krijumčerenje i odgovornost za ubistvo pripadnici Bobar grupe su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina sa ciljem da se prikriju krivična djela ubistvo i krijumčarenje, odnosno promet narkotika. Dječji ruksak je trenutno u mom posjedu a imam i više drugih dokaza kriminala pripadnika Bobar grupe.

PRILOZI

Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) Dokazni predmeti Odgovor OT Bijeljina 26.10.2015. Fotosi ruksaka

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902