SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 3. DIO |
 |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš |
PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete |
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Poslije presude prekršajnog suda uložio sam žalbu i istovremeno zahtijevom od Sudske policije tražio kopije svih zabilješki koje su sačinjavali o meni, te mi je prvo omogućen samo uvid a poslije intervencije i kopiranje, tako da sam i povukao tačku 10 pismeno iz tužbe 043325, te kada je drugostepeni sud potvrdio presudu, podneo sam zahtjev za ponavljanje postupka uz relevantni pravni osnov koji sam istakao, citiram: "Na osnovu člana 73. "Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka" stavovi: a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; b) ako se dokaže da je do odluke došlo usljed krivičnog djela sudije ili drugog službenog lica koje je učestvovalo u postupku; d) kad se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku!". te obrazložio:
"Pretres održan 03.12.2012. bio je pripremljen i montiran u stilu srednjovjekovne inkvizicije sa obiljem laži prije svega svjedoka Čavić Zorana, a ovom prilikom ističem samo ključne laži: Prema izjavi pomenutog svjedoka prilikom odgovaranja na pitanja u zapisniku je zabeleženo na strani 5: "postoji naredba od njegovih pretpostavljenih da se okrivljenom dozvoli pristup tužilaštvu uz prethodno kontaktiranje, koje se obavlja putem rukovodnog radnika sudske policije".
To je naravno gnusna laž, jer sudska policija ima naredbu da mi po svaku cijenu spriječi pristup u OT Bijeljina i onemogući ostvarenje bilo kog zakonom garantovanog prava sa ciljem da se prikrije odgovornost Kovačević Novaka i drugih kriminalaca u sabotiranju istrage ubistva o čemu imam neoborive dokaze.
Zabilješka 1173-11 od 19.07.2011. je jedan od 27 dokumenata koje sam dobio naredbom komande sudske policije Banjaluka, a dokazuje da je svjedok Čavić Zoran lagao. Zabilješku je sačinio policajac Jelačić Srebrenko, a podvukao sam dio u kome čak na dva mjesta, (zbog čega sam je i odabrao kao dokaz) jasno piše da mi je pristup u OT Bijeljina ZABRANJEN.
Taj zahtijev je odbijen, brutalnim pravnim nasiljem i falsifikovanjem zakonskih odredaba, tako što je predstavljeno da sam priloženu zabilješku imao ranije, te što je nevjerovatno bezakonje da se stav "a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka" mora zasnivati na pravosnažnoj sudskoj presudi u krivičnom postupku, što može biti opcija samo za stav b. U žalbi na to odluku sam istakao da je došlo do pogrešne primjene odredbe iz ZOPP-u, gdje je rok 5 godina dok je u prekršajnom postupku svega 6 mjeseci, moguće da prođe za podnošenje zahtijeva:
"Skrećem pažnju drugostepenom sudu, kao argument za uvažavanje žalbe, da je prilikom donošenja rješenja od strane sudije prvostepenog suda došlo do očito nenamjerne greške u primjeni materijalnog prava, te je citiram navedeno da: "kažnjeni uz zahtijev nije priložio pravosnažnu sudsku odluku, donijetu u krivičnom postupku u kojem je bilo koji od saslušanih svjedoka u prvostepenom prekršajnom postupku, čijim iskazima je zasnovana odluka oglašen krivim zbog lažnog iskaza..." Radi se naime o odredbi iz člana 257 ZOPP-u, stav: 4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti; a vezano za relevantni stav člana 255 istog zakona: 4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj; U ovom zakonu predviđen je članom 257, krajnji rok od 5 godina za ponavljanje postupka, te je pretpostavka za to okončanje krivičnog postupka, no u ZOP-a rok za podnošenje zahtijeva je svega 6 mjeseci, što nije dovoljno ni za odluku o sprovođenju istrage s obzirom da tužilaštva kriju spise godinama po fiokama, te je stoga zakonom predviđeno, samo: a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; Dakle od mene se zakonom traži samo da dostavim dokaz da je svjedok lagao, a ne i bilo kakvu odluku u krivičnom postupku, a za informaciju drugostepenom sudu, podneo sam prijave protiv svjedoka Čavić Zorana, postupajućih sudija, te više lica iz CJB Bijeljina, za više krivičnih djela. Dokaz za istinitost mojih tvrdnji je ZOP-a i ZOPP-u. A shodno članu iz ZOP-a "Dokaz", stav: (2) Sud ne može svoju odluku zasnovati na dokazima do kojih se došlo kršenjem ljudskih prava i sloboda na način opisan u članu 10 Zakona o krivičnom postupku."
Iako sam jasno ukazao da je prvostepeni sud primjenio odredbu iz ZOPP-u gdje je neophodno dostaviti pravosnažnu presudu dok u ZOP-a je uslov samo dokazati da je svjedok lagao, drugostepeni sud ponovo brutalno falsifikuje činjenice i zakonske odredbe tvrdeći da sam ja u žalbi pogrešno tražio da se primjeni odredba iz ZOPP-u, dok je kao prvostepeni sud primjenio ispravnu odredbu. Da je to pravilo u postupanju sudija u Bijeljini uvjerio sam se kasnije kada su više puta bezočno falsifikovane i prepravljane odredbe Ustava i Zakona, što je bio slučaj i u predmetu 043325 u više navrata.
Ovo neviđeno razbojništvo tužene RS, koja je krila svjedoka, druge instruirala da lažu i preko svojih sudova falsifikovala činjenice i članove zakona je samo po sebi dokaz kršenja prava no čak i da je sve bilo regularno, da nije bilo laži te da sam recimo onako "psihički poremećen i nadrogiran" porazbijao sva stakla na ulazu u zgradu pa osuđen i krivično, to nije nikakav argument ni otežavajuća okolnost za ovu parnicu, gdje je jedan od osnova kršenje mojih više garantovanih prava od kojih sada ističem samo pravo na materijal koji je tužena prikupljala o meni po članu 23 Ustava RS. Dodatni dokaz da je tužena RS vršila smišljeno razbojništvo je "Rjesenje OT Bijeljina" od 12.09.2012. kojim mi se 7 dana poslije opisanih događaja i hapšenja odobrava kopiranje nekih djelova spisa KTA-596/09, koje sam tražio još 30 mjeseci ranije i dolazio uzalud oko 150 puta do tada.
Drugostepeni sud je u predmetu 043325 to opisao kao objektivno i razumno što je uvreda kako za građane RS tako i za ubijeno dijete, čije su snimke krili 3 godine od porodice i njene majke prije svega koju sam opunomoćen da zastupam i štitim njena prava pred svim organima, ovde tužene a kako neprestano dokazujem zločinačke ogranizacije RS, koja je sve podredila pljački i služenju tajkunsko političkoj mafiji, citiram:
"Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije."
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!!
I ovde se očito radi o jednoj od šablonskih rečenica za odbacivanje tužbi jer osim što nema nikakve veze sa činjenicama i logikom ostavljen je pogrešan izraz "ponašanje tuženog organa" što je često u tužbama za diskriminaciju ali ja ovde nisam tužio nikakav organ nego Republiku Srpsku. Na stranu to što se prava garantovana Ustavom RS ne mogu ograničavati a ne samo oduzimati, dok ovde tužena pominje neke druge načine. Pri tome se zaboravlja da je diskriminacija svako različito postupanje a tužena RS evo do danas ni na jedan ni na bilo koji drugi način nije odgovorila kako je i zašto presjekla kaiš ruksaka niti mi je predala dokumentaciju koju je sakupljala poslije lažne prijave.
Na ovu odluku sam podneo Reviziju Vrhovnom sudu RS ali čak i da bude usvojena to neće skinuti sramotu sa sudova u Bijeljini koji su počev od prekršajnog predmeta 004323, u kome se hladno prešlo preko činjenice da sudska policija izvršava "zakonitu" usmenu naredbu kojom se zabranjuje pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, pa potom u parnici 39976 protiv direktno odgovornih Kovačevića i Borovčanina, promovisali i legalizovali fašizam kao "razumno i objektivno" postupanje.
Predmet je počeo i završio se prepisivanjem odluka iz drugih predmeta i to na takav način da je tužena prilikom prvobitnog odbacivanja tužbe prepisala osim obrazloženja čak i pogrešan tužbeni zahtjev, na šta sad i neću da trošim vrijeme, ali je mnogo gore ono što se desilo tokom postupka i donošenju presude.
Jadna naoko nebitna činjenica a važna za ovaj predmet je to da je na pripremnom ročištu 16.12.2013. kao "javnost" bio prisutan sudski policajac Kerović Slobodan. To je formalno tako predstavljeno ali prava istina je da je postupajuća sudija imajući predubjeđenje da sam ja psihopata koji svakog trenutka može da poludi i "ugrozi sigurnost" odnosno život nekog sudije ili okružnog tužioca ili bilo koga s obzirom da je lud, zatražila asistenciju sudske policije, što ja naravno nije trebalo da shvatim. Sudija J.M. je recimo na svim ročištima tražila da je štiti sudska policija dok postupajuća sudija u predmetu 043325 to više nikad nije učinila shvativši odmah da svoje argumente ne zasnivam na fizičkoj sili nego na zakonskim odredbama.
Ja sam recimo imao puno pravo da se od fašističke naredbe i fizičkog napada sudskih policajaca Mićića i Čavića branim golim rukama i ne bi mi bio problem da savladam dvojicu, trojicu pa i petoricu sudskih policajaca pa da potom branim svoje pravo na nužnu odbranu sve do Strazbura. Ali to se ne bi završilo bez njihovog povređivanja a onda bi došlo njih još 5, 10 koliko god je potrebno te kako je zbirna snaga grupe otprilike jednaka zbiru snaga pojedinaca, to bi oni u takvoj borbi nadvladali. S druge strane inteligencija grupe odnosno bande nije jednaka zbiru inteligencija pojedinih članova, nego je jednaka inteligenciji šefa bande. Tako je sasvim nebitno da u pravnoj borbi sa mafijom protiv sebe imam 10, 100 ili 1000 protivnika, niko od strane tužene nikada nije smio da mi se suprotstavi ni na jednom ročištu, niti tužena sme da dozvoli svjedočenje kriminalaca iz svojih redova, jer oni ne misle svojom glavom nego onako kako naredi mafijaški bos, Kovačević, Bobar grupa, Dodik Milorad.
Potrebno je bilo samo biti inteligentniji od Kovačevića ili Dodika, nevezano za to koliko kriminalaca izvršavaju njihove naloge i naravno imati neviđenu hrabrost pa se suprotstaviti bandi teškoj milijarde evra, koja već ima na savjesti brojne zločine i ljudske živote. No ovde poenta nije ni u snazi niti u inteligenciji nego o tome da je kako kažu u zabilješci Mićić i Čavić "ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja". Osim što je za ovu parnicu bitno da su me u dokumentima predstavljali kao manijaka i nanosili mi nematerijalnu štetu toliko da su i sudije strepile od susreta sa mnom a posebno je važno da su me na taj način diskreditovali u drugim institucijama kod osoba koje me nikada nisu, niti će sresti te tako sve dokaze koje sam im slao okarakterisali kao fantaziranje jednog ludaka koji mrzi sve tužioce a događaje koje opisuje "izmišlja" jer su da citiram sud "navodi paušalni i ničim potkrepljeni" pa čak iako priložim dokumente tužene sa potpisom i pečatom...
Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javilo vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 5 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka. Naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo što se vidi iz zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane sud izvodi dokaze u presudi i to takav način što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije, od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Da je to istina dokaz je tužbeni zahtijev i obrazloženje iz presude koje citiram:
"(I) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, primjenom usmene naredbe Okružnog tužilaštva u Bijeljini, koja glasi: "ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I SVI SRODNICI, NE MOGU PRISTUPITI U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA" koju je izvršavala Sudska policija, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela: 1) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS! 2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS! 3) Dana 05.09.2012. pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 5) Dana 05.09.2012. pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS! 6) Dana 05.09.2012. pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantovano članom 14 Ustava RS! 7) Dana 05.09.2012. pravo da se Ustavom garantovana prava ne mogu oduzeti niti ograničiti, garantovano članom 48 Ustava RS! 8) Dana 05.09.2012. pravo na nediskriminaciju garantovano članom 4 Ustava BIH ! 9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!, čime je u odnosu na tužioca počinjena diskriminacija!"
Tačku broj 10 sam povukao u pismenom podnesku, što tužena nije ni pročitala, te je istu nepotrebno i netačno komentarisala u presudi ali prije svega došlo je do neviđene blamaže i udara na ugled i dostojanstvo suda zbog toga što je umjesto dana 05.09.2012. jasno navedenog u svim tačkama, sud "utvrđivao" i obrazlagao događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije, što se vidi iz obrazloženja suda:
"Da tužilac nije mogao lično da pristupi u prostorije Okružnog Tužilaštva u Bijeljini i prije 13.05.2013. godine, u jednom periodu, proizilazi i iz službene zabilješke broj 1173/11 od 19.07.2011. godine, i odgovora na dopis broj 10-01/4-4475/13 od 16.08.2013. godine. Međutim, tužiocu je bilo omogućeno da ta pismena preda šefu pisamice Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Sekanić Vojislavu, koji je došao u prizemlje zgrade suda, kako bi preuzeo pismena od tužioca. Dakle, tužilac je imao mogućnost da preda pismena Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, neposredno ovlašćenom radniku, a ta pismena mogao je da preda Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i putem pošte što proizilazi i iz više mateijalnih dokaza u spisu. Dakle, tačno je da je tužiocu bilo onemogućeno da pristupi u prostorije tužilaštva, ali mu je bilo omogućeno da putem ovlaštenog radnika tužilaštva preda pismena ili da iste preda putem pošte u kojem ga pravu niko ne bi mogao spriječiti. Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan od strane tužene, jer mu je omogućeno da dana 13.05.2013. godine preda pismeno Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to šefu pisamice Sekanić Vojislavu, što prije svega proizilazi iz navedenog zbimog izvještaja od 13.05.2013. godine."
Koliki je apsurd u pitanju pokazaću na primjeru krivičnog postupka pri čemu bi pljačkaš banke u Banjaluci 05.09.2012. bio oslobođen odgovornosti i proglašen nevinim jer je sud "utvrdio" da je isti rezervisao lično kartu na aerodromu u Trebinju dana 13.05.2013. Logično je da dolazi do ovakvih situacija kada sud nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonskim odredbama i dokaznim materijalom nego se prvo "donese" presuda zavisno od toga ko su stranke u postupku a onda se u hodu smišlja "obrazloženje" i to sve jer svjesno saučestvuje u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice prilikom krijumčarenja o čemu je naravno odbacio fotografije dokaza u ovoj parnici.
Dana 13.05.2013. sam zaista imao 7 krivičnih prijava već odštampanih, (ali to nije bila tema ovog spora) i pošto mi nije dozvoljeno da ih predam u pisarnici JA sam pozvao policiju da interveniše, dok naprotiv 05.09.2012. nisam imao ništa napismeno osim diska sa dokaznim materijalom i pripremljenih plakata u kesi, za samoodbranu od fašističkih napada tužene RS. Prijavu sam namjeravao podnijeti usmeno na zapisnik u skladu sa odredbama ZOKP-u, a dajem na znanje tuženoj i sudu, da šalterski službenici u pošti nisu stručni niti ovlašteni a ni obavezni da od građana uzimaju i kucaju usmene krivične prijave.
Kako je danas uopšte poznato tužena Republika Srpska je pljačkala stotine miliona maraka preko Bobar banke a moji zahtjevi za pristup informacijama koji su se odnosili na oštećenje dječjeg ruksaka skinutog sa ubijene djevojčice Ivone Bajo su takođe bili predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje diskriminacije. Iako sam podnio više zahtjeva na tu temu u presudi povodom te tužbe, sud takođe ni jednom riječju se nije bavio otetim pravom garantovanim zakonom o slobodi pristupa informacijama, jer je taj dječji ruksak dokaz, da je tužena smišljeno prikrila ubistva jednog djeteta, zato što je tom prilikom vršila krijumčarenje. Ako bi se to istraživalo, propao bi kriminalni plan i dalje pljačkanje ne bi bilo moguće, te kada se jednog dana ustanovi tačna suma, za sav pokradeni novac od 2012. do 2014. direktno je odgovoran Osnovni sud u Bijeljini kao i Okružni sud u Bijeljini, koji su odbili da raspravljaju o tom otetom pravu.
Formulacija koju je tužena RS upotrijebila "Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan" samo na prvi pogled može djelovati kao da je povezana sa tužbom ali to uopšte nije istina. Ovo bi moglo da se odnosi samo na krivično djelo "Povreda prava na podnošenje pravnog sredstva" ali je i u tom slučaju neumjesno jer kako uopšte bilo ko može biti počinilac ovog krivičnog djela ako je sud zauzeo stav da se to pravo može ostvariti i tako što se pravno sredstvo preda u pošti ???
Prava istina je da se tužena preko svog suda uopšte nije obazirala na tačku 1, "pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS!" Da li je tužena iznela bilo kakav stav o tome da li je diskriminacija počinjena time što mi ta usmena naredba nije predata u pismenim obliku i omogućeno pravo žalbe na tu odluku ? NIJE, jer je sud smišljeno falsifikovao tužbeni zahtijev, odnosno bio je slijep za sva prava garantovana Ustavom RS. To se vidi i iz činjenice da ni "pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garatovano članom 23 Ustava RS" iz tačke 2, tužena nije komentarisala niti odlučivala nijednom riječju.
Na dan kada sam uhapšen već sam podnio tužbu zbog odnošenja računara i uništavanja programskog koda a zahtjevom sam tražio od tužene da mi na osnovu prava garantovanog Ustavom član 23, preda sve podatke koje je prikupila o meni, kako o računaru koji je odnijela da bi na njemu tražila dokaze krivičnog djela tako i o posebnim istražnim radnjama prilikom kojih je danonoćnim nadzorom prikupljala podatke o meni. Računar koji je tužena odnijela poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti, vraćen je poslije 9 mjeseci bez kontrole koju sam tražio. Iako je imala obavezu prema zakonu da mi sama dostavi podatke o otvaranju računara, tužena to nikada nije učila, pa onda i na moje zahtjeve na osnovu prava garantovanog Ustavom, tužena se oglušila i umjesto toga me uhapsila dana 5. septembra 2012. godine.
U tužbi za utvrđenje diskriminacije sam takođe potencirao pravo garantovano članom 23 ali tužena znajući da postoji parnica za uništavanje programskog koda, čini brutalno pravno nasilje i ni jednom riječju ne komentariše, obrazlaže niti pominje u presudi tačku u kojoj sam naveo da je pogaženo moje pravo garantovano članom 23, tako da do današnjeg dana nisam dobio, odnosno tužena i dalje krije, kako podatke o pregledu računara, tako i o danonoćnom nadzoru, koji je vršila nada mnom, mojom porodicom i poznanicima.
Potpuno je jasno da me tužena uhapsila toga dana da bi mi nanijela štetu i u toj parnici koju sam pokrenuo, kako mi nikada ne bi dostavila podatke koje sam tražio a takođe je tužena u tužbi za utvrđenje diskriminacije, smišljeno previdjela tačku vezanu upravo za član 23 Ustava Republike Srpske, kako bi odbacila tužbu pod izgovorom da nema podataka o vještačenju računara. Odbijanjem da se izjasni po toj tački i odbijanjem da naredi tuženoj da mi preda podatke o računaru i nadzoru nada mnom sud je ne samo pogazio moje pravo na pravično suđenje nego je i odgovoran za izmaklu korist u parnici za oštećenje programskog koda od koje je ova tužba i razdvojena.
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM |
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
