srijeda, 30. prosinca 2020.

OVOM ODLUKOM USTAVNOG SUDA JE NAJAVLJEN POČETAK PADA DODIK MILORADA

Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu cijenili van konteksta sadržaja članka na apelantovom privatnom blogu u sklopu kojeg je apelant objavio spornu fotografiju. Ustavni sud zapaža da apelant na svom blogu piše o aferama, nerasvijetljenim ubistvima, analizira i citira izjave političara sa slike, daje svoje kritičke osvrte o vlasti, radu institucija vlasti, što je svakako apelantovo legitimno pravo a teme o kojima apelant javno progovara su od javnog interesa...

OVOM ODLUKOM USTAVNOG SUDA JE NAJAVLJEN POČETAK PADA DODIK MILORADA

UVODNI KOMENTAR :
Odluka Ustavnog suda BIH po Apelaciji "AP 1031/19" se u cjelosti može pročitati nakon ovog uvoda ispod horizontalne linije a ja kao podnosilac apelacije ističem ključnu rečenicu navedenu u tački 37. citiram :
`Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu cijenili van konteksta sadržaja članka na apelantovom privatnom blogu u sklopu kojeg je apelant objavio spornu fotografiju. Ustavni sud zapaža da apelant na svom blogu piše o aferama, nerasvijetljenim ubistvima, analizira i citira izjave političara sa slike, daje svoje kritičke osvrte o vlasti, radu institucija vlasti, što je svakako apelantovo legitimno pravo a teme o kojima apelant javno progovara su od javnog interesa.`
Dakle, Ustavni sud je ustanovio da pišem o kriminalu, korupciji, likvidacijama protivnika režima u kontekstu javnog naloga dodik milorada izdatog pred kamerama "njihovom ljudima u institucijama" da "vode borbu" protiv osoba čija su imena zapisana u "crnoj knjizi".
Neću sada detaljnije komentarisati posljedice pa ću samo podsjetiti da je ova odluka Ustavnog suda, donesena 10.11.2020. i odmah objavljena u medijima. Poslije izbora održanih nekoliko dana kasnije, režim dodik milorada ne uspjeva osvojiti Bijeljinu a gubi Banjaluku... što znači da oni ne mogu krasti iz budžeta najbogatijih gradova.
U medijima se objavljuje audio snimak telefonskog razgovora tegeltije milana, tada predsjednika VSITV-a i traži njegova ostavka.
Ministar inostranih poslova Rusije odgađa doazak zbog "kontakta sa covid 19 pozitivnom osobom" do daljnjeg.
Tegeltija Milan se javno deklariše kao dodikov sluga te poslije sastanka sa njim podnosi ostavku... naravno ne zbog sastanka, nego zbog uticaja stranih ambasada koje imaju gomile podataka o kriminalu ovdašnjih političara.
Odmah poslije toga u posjetu stiže pomenuti ministar Rusije da primi "poklon" o kome su odavno upoznati.
DANAS SVI ZNAMO DA SE RADI O IKONI KOJA JE BUKVALNO UKRADENA IZ NACIONALNOG ISTORIJSKOG BLAGA JEDNE ZEMLJE A ZAVRŠILA U RUKAMA NEKOGA KO JE "OBOLIO" NAKON OBJELODANJIVANJA OVIH ČINJENICA".
I nije ključno pitanje "ODAKLE DODIK MILORADU, IKONA" nego "ODAKLE MILU RONHILU PRAVO DA FORMIRA CRNU KNJIGU I UPISUJE U NJU IMENA OSOBA KOJE NJEGOVI LJUDI TREBA DA LIKVIDIRAJU"...

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1031/19, rješavajući apelaciju Zdenka Baje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu :

Zlatko M. Knežević, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja

na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zdenka Baje.
Utvrđuje se povreda prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Pr 092159 19 Pžp od 30. januara 2019. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Bijeljini koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.h)
Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Bijeljini da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Pr 092159 19 Pžp od 30. januara 2019. godine. Podneskom od 25. marta 2019. godine apelant je dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i podnosioca prekršajnog postupka MUPRS - PU Bijeljina (u daljnjem tekstu: MUPRS) zatraženo je 24. juna 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i MUPRS su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 30. juna do 14. jula 2020. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 Pr 092159 17 Pr od 23. novembra 2018. godine apelant je kao okrivljeni proglašen odgovornim zato što je 7. novembra 2017. godine na internetu, na javnom blogu adrese http://kriminaluvlasti.blogger.ba/. u tekstu pod nazivom „Analiza izjava laži svjedoka i manipulacija sudije u predmetu broj 80 0 Pr 082502 17 Pr“, narušio javni red i mir isticanjem - objavljivanjem simbola, lika i crteža, kao i tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemirujućeg sadržaja, na taj način što je na navedenoj stranici objavio sliku na kojoj je prikazao predsjednika RS Milorada Dodika kao Hitlera koji izdaje direktive, a ministra MUPRS Dragana Lukača i načelnika PU Prijedor Dalibora Ivanića kao nacističke starješine koji salutiraju riječima: „Da, moj Fireru“, čime je počinio prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru, kažnjiv po istom članu, te mu je zbog navedenog izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM. Istim rješenjem apelant je oslobođen odgovornosti za drsko i nepristojno ponašanje i sprečavanje službenika u vršenju svoje dužnosti (radnje su detaljno opisane u dispozitivu odluke) iz čl. 7. i 24. Zakona o javnom redu i miru jer opisane radnje iz dispozitiva rješenja nisu prekršaj (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).
6. Tokom postupka apelant se u svojoj odbrani pozivao na odredbe Ustava RS, i to na član 32, kao i na odredbe Zakona o javnom redu i miru koje svakom građaninu garantiraju slobodno iznošenje mišljenja o radu državnih organa i da za to ne smiju biti pozivani na odgovornost, te da se navedeni blog, kao i portal i serveri nalaze van RS i u vlasništvu su portala Klix.ba.
7. U vezi s ovim apelantovim prigovorima Osnovni sud je naveo da je apelant, koristeći se portalom Klix.ba, na kojem je na već postojećoj fotografiji više funkcionera RS dodao tekst, počinio prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru. Neosnovanim su ocijenjeni apelantovi prigovori da je sjedište portala van RS imajući u vidu da se radi o društvenim mrežama i internetu kao globalnoj mreži, a da je apelant svojim tekstom uputio javnosti sporni materijal za koji je on sam odgovoran. Prema ocjeni Osnovnog suda, apelant je odgovoran za tekst koji je dopisan na postojećoj fotografiji, te je taj sud zaključio da je apelant na taj način narušio javni red i mir isticanjem teksta uvredljivog i uznemiravajućeg sadržaja. Osnovni sud je izvršio analizu fotografije na kojoj je vidljivo „da postoji službeni razgovor više funkcionera, te da se neki funkcioneri obraćaju riječima: 'Da moj Fireru', iako je navedeni tekst kombinacija engleskog i njemačkog jezika jasno se poručuje da se radi o nacističkom obraćanju, i to kao odgovoru na navodne afere, pljačkanja i ubistva“. Prvostepeni sud je dodao da je „notorna činjenica da nacističko obraćanje i kod lica kojima je taj tekst pridodat, kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju, te da je takvo nedopustivo“. Prema ocjeni Osnovnog suda, „takvi tekstovi ne predstavljaju javno izneseno mišljenje o radu državnih organa jer bi javno izneseno mišljenje moglo da koristi izraze poput neažurnosti, neefikasnosti, nekompetentnosti, nekvalificiranosti i nesposobnosti, ali okrivljeni ovakvim tekstom grubo vrijeđa, i to putem interneta, i konkretna lica i izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju i ne predstavlja izraz kritike i mišljenja o radu državnih organa, već, kako je sud ranije naveo, radi se isključivo o uvredljivim i uznemiravajućim riječima“. Shodno iznesenom, Osnovni sud je naglasio da je apelantu zbog prekršaja iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru izrečena maksimalna novčana kazna iako je apelant slabog imovnog stanja, nezaposlen, ali je taj sud prilikom izricanja kazne cijenio da je prekršaj učinjen s umišljajem, da je apelant iskazao upornost u vršenju prekršaja, te da je apelant već kažnjavan za prekršaje iz oblasti javnog reda i mira.
8. Odlučujući o žalbama apelanta i MUPRS, Okružni sud je donio Rješenje broj 80 0 Pr 092159 19 Pžp od 30. januara 2019. godine kojim su žalbe odbijene kao neosnovane i prvostepeno rješenje potvrđeno.
9. Apelant žalbom pobija osuđujući dio osporenog rješenja zbog bitnih povreda prekršajnog postupka, povrede materijalnog propisa o prekršaju i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom se tvrdi da su apelantu tokom prekršajnog postupka bila uskraćena procesna prava iz Zakona o prekršajima (član 9), da mu je tokom postupka bilo uskraćeno pravo da izvodi dokaze (nije saslušan ni svjedok podnosioca zahtjeva koji je predložen u prekršajnom nalogu), zatim da je rješenje zasnovano na dokazu koji se nije mogao koristiti, te da je prvostepeni sud propustio da primijeni odredbe Zakona o prekršajima, što je štetno utjecalo na njegov procesni položaj. Žalbom se dalje tvrdi da su svi postupci protiv apelanta pokrenuti po nalogu sudske policije iako ona nije ovlaštena za prekršajne postupke za remećenje javnog reda i mira, te da tokom postupka nije utvrđeno kada i čiju je uznemirenost (kojih građana, kada i gdje) apelant prouzrokovao.
10. U vezi s iznesenim prigovorima Okružni sud je sve ocijenio neosnovanim jer je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud svoju odluku jasno i argumentirano obrazložio i da argumentaciju prvostepenog suda taj sud u potpunosti prihvaća. Sva tri zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelanta podnesena su od strane MUPRS, PU Bijeljina, PS Bijeljina II kao ovlaštenog organa, a ne sudske policije kako to apelant tvrdi u žalbi. Okružni sud je naveo da je sudska policija samo inicirala nadležni organ za pokretanje postupaka, za što je ovlaštena kao i svaki građanin BiH. Okružni sud je naveo da niti jednim zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka nije predloženo saslušanje Danka Borovčanina u svojstvu svjedoka, te da sud ima pravo da odbije provođenje dokaza ukoliko ocijeni da je on nepotreban ili da nema značaj za konkretan slučaj.
11. U vezi s oslobađajućim dijelom pobijanog rješenja Okružni sud je naveo da je odlučni pravni zaključak da činjenični opis radnji izvršenja prekršaja ne sadrži sva bitna obilježja prekršaja za koji se apelant tereti, koji je zasnovan na odredbi člana 199. Zakona o prekršajima, prihvatljiv i za taj sud. U vezi s tim Okružni sud je istakao da je konkretni činjenični opis radnji počinjenja prekršaja iz člana 7. i člana 24. Zakona o javnom redu i miru, za koje je apelant oslobođen odgovornosti, posebno mjesto počinjenja i mjesto nastupanja posljedice (apelantova porodična kuća), ne sadrži bitna obilježja prekršaja. Navodi žalbe MUPRS kojima se citiraju i tumače odredbe člana 2. st. 3. i 4. Zakona o javnom redu i miru su generalno prihvatljivi, ali u konkretnoj prekršajnoj stvari činjenice koje neko mjesto „pretvaraju“ u javno mjesto trebale su biti unijete u činjenični opis radnji izvršenja prekršaja (između ostalog, ko je vidio i čuo apelanta, gdje se apelant tačno nalazio, koje konkretno lice je uznemirio).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je osporenim rješenjem, između ostalih, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant ukazuje da mu je kao građaninu zagarantirano pravo da slobodno iznosi svoje mišljenje o radu državnih organa, što je sastavni dio člana 7. Zakona o javnom redu i miru, a to pravo mu je „brutalno“ oduzeto nezakonitim odlukama redovnih sudova. Za apelanta je, između ostalog, sporno tretiranje interneta kao „javnog mjesta“ jer Zakonom o javnom redu i miru internet se ne definira kao javno mjesto. Zatim, apelant ističe da se sjedište „bloger.ba“ nalazi na teritoriji Federacije BiH, a ne na teritoriji RS. Za apelanta je neshvatljivo da su sudovi odluke zasnivali samo na podnesenom zahtjevu i opisu samo jedne strane MUPRS, a da se o tome nije izveo niti jedan valjan dokaz. Prema apelantovoj ocjeni, dokazni postupak u vezi s „uvredljivom“ fotografijom je izostao, a umjesto toga redovni sudovi su iznosili svoje impresije da „pridodati tekst kod lica na slici, kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju“. Apelant, također, iznosi brojne prigovore procesne prirode u vezi s kršenjem člana 9. Zakona o prekršajima.

b) Odgovori na apelaciju

13. Okružni sud je naveo da su neosnovani navodi koje apelant iznosi u apelaciji jer osporena odluka sadrži obrazloženje o navodima koji su isticani tokom prvostepenog i žalbenog postupka.
14. Osnovni sud je naveo da se iz navoda apelacije može zaključiti da apelant ponavlja navode koje je isticao i tokom postupka, a o kojima su se redovni sudovi izjasnili i sve prigovore ocijenili neosnovanim, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. MUPRS je u odgovoru na apelaciju naveo da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoju odluku i da su odgovorili na sve apelantove prigovore koje on ponavlja u apelaciji predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

16. Zakon o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 11/15 i 58/19).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 11/15) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Značenje izraza

Član 2.

(1) Javni red i mir, u smislu ovog zakona, jeste usklađeno stanje međusobnih odnosa građana nastalo njihovim ponašanjem na javnom mjestu i djelovanjem organa i službi u javnom životu radi osiguravanja jednakih uvjeta za ostvarivanje prava građana na osobnu sigurnost, mir i spokojstvo, privatni život, slobodu kretanja, zaštitu ljudskog dostojanstva i prava maloljetnika i drugih lica.
(2) Prekršajima javnog reda i mira smatraju se: prekršaji protiv funkcioniranja državnih organa i javnih službi, prekršaji protiv interesa maloljetnika i drugih kategorija lica i ostali prekršaji javnog reda i mira koji su učinjeni na javnom mjestu.
(3) Javno mjesto, u smislu ovog zakona, jeste mjesto na kojem je slobodan pristup pojedinačno neodređenim licima bez uvjeta ili pod određenim uvjetima, kao i prostorije državnog organa, privrednog društva, drugog pravnog lica i drugih mjesta kada je, usljed blizine ili izloženosti vidiku ili čujnosti, izvršenom radnjom došlo do uznemiravanja ili negodovanja građana.
(4) Javno mjesto, u smislu ovog zakona, jeste i svako drugo mjesto na kojem je počinjen prekršaj, a posljedica je nastupila na javnom mjestu.
(5) Grupa, u smislu ovog zakona, jeste najmanje tri ili više lica koja zajednički počine prekršaj.
(6) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog i ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

1. Osnovni prekršaji javnog reda i mira

Svađa, vika, vriska i nepristojno ponašanje

Član 7.

Ko narušava javni red i mir svađom, vikom, vriskom, izvođenjem ili reprodukcijom muzičkih sadržaja ili tekstova, nošenjem ili isticanjem simbola, slika, crteža ili tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem, osim ako se navedeno ne odnosi na javno izneseno mišljenje o radu državnih organa, te drugih javnih organa i organizacija kaznit će se novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM.
17. Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 36/15 - odluka USRS, 110/16 i 100/17).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 36/15 - odluka USRS i 110/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Prava lica okrivljenih za prekršaje

Član 9.

(1) Svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo da zahtijeva da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud u razumnom roku.
(2) Okrivljeno lice iz stava 1. ovog člana ima pravo da:
1) se smatra nevinim dok se ne dokaže njegova odgovornost u skladu sa zakonom,
2) u najkraćem roku bude obaviješteno, detaljno i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlogu optužbi protiv njega,
3) mu se da odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremu odbrane, te da bude upoznato sa svim pravima, kao i pravom na ćutanje,
4) se brani osobno ili putem branioca po vlastitom izboru ili, ukoliko nema dovoljno sredstava, da mu se on osigura besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde,
5) ispita ili da se u njegovo ime ispitaju svjedoci koji ga terete i da se osigura prisustvo i saslušanje svjedoka u njegovu korist pod istim uvjetima kao i svjedoka koji ga terete i
6) dobije besplatnu pomoć prevoditelja ako ne razumije jezik koji se upotrebljava u sudu ili tumača ukoliko je riječ o gluvonijemom ili slabovidom licu.

Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti

Član 199. stav (1) tačka 1)

Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti sud će donijeti, ako:
1) djelo za koje se tereti nije prekršaj,

VI. Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 80 0 Pr 092159 19 Pšp od 30. januara 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 26. februara 2019. godine, a apelacija je podnesena 8. marta 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (primafacie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

22. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo iz člana II/3.e) i h) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo iz člana 6. stav 1. i člana 10. Evropske konvencije, kao i člana 11/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud će, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i apelantove navode da mu je izrečenom novčanom kaznom u prekršajnom postupku povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, najprije razmotriti pitanje eventualnog kršenja tog prava.

Pravo na slobodu izražavanja

23. Član 11/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
h) Slobodu izražavanja.
24. Član 10. Evropske konvencije glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo obuhvaća slobodu vlastitog mišljenja, primanja i saopćavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za rad radio, televizijskih i kinematografskih preduzeća.
2. Pošto ostvarivanje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja informacija dobivenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.
25. Ustavni sud podsjeća da pravo na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije spada u grupu tzv. kvalificiranih prava za koja je karakteristično da se prvim stavom definira samo pravo, a drugim stavom definiraju se dozvoljena miješanja i ograničenja tih prava, pod uvjetima propisanim drugim stavom. Ova sloboda se, uz ograničenja iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije, ne odnosi samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su primljene pozitivno ili se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema stava, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju (vidi Evropski sud, Selisto protiv Finske, presuda od 16. novembra 2004. godine, aplikacija broj 56767/00, stav 46. i Odluka broj AP 1203/05 od 27. juna 2006. godine, tačka 42). Ova sloboda, ipak, nije apsolutna i može biti ograničena zbog okolnosti i pod uvjetima navedenim u članu 10. stav 2. Evropske konvencije, pod kojima se javna vlast može miješati u uživanje slobode izražavanja. Stoga je ključna uloga i zadatak nezavisnog sudstva da u svakom pojedinačnom slučaju jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja, koja neko načelo potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku deklaraciju.
26. Prilikom ispitivanja kršenja prava na slobodu izražavanja, Ustavni sud mora odgovoriti najprije na pitanje postoji li miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja, pa ako postoji: je li to miješanje bilo opravdano, odnosno: a) je li bilo „propisano zakonom“, b) je li imalo neki legitiman cilj i c) je li bilo „neophodno u demokratskom društvu“.
27. U konkretnom slučaju apelant je zbog objavljivanja sporne fotografije na svom blogu proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru, zbog čega mu je izrečena maksimalna novčana kazna za taj prekršaj (300 KM). Iz navedenog slijedi nesporan zaključak da je izrečenom novčanom kaznom došlo do miješanja u apelantovo pravo na slobodu izražavanja.

a) Je li miješanje bilo „propisano zakonom“?

28. Ustavni sud se u ovom dijelu poziva na vlastitu praksu iz predmeta broj AP 3430/16 koji je pokretao slično činjenično i pravno pitanje u kojem je apelantu, zbog objavljivanja slike na Facebook profilu, izrečena krivična sankcija. U citiranoj odluci Ustavni sud je, slijedeći praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pojasnio pojam „propisano zakonom“ iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3430/16 od 19. decembra 2018. godine, tačka 26, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
29. Naime, Ustavni sud je u citiranom predmetu, između ostalog, naveo da izraz „propisano zakonom“ u drugom stavu člana 10. zahtijeva ne samo da mjere kojima se ograničava pravo na slobodu izražavanja imaju pravni osnov u domaćem zakonu već se odnosi i na kvalitet zakona u pitanju. Naime, zakon mora biti dostupan, a njegovi efekti moraju biti predvidljivi (vidi Evropski sud, između mnogih, Delfi AS protiv Estonije, presuda od 16. juna 2015. godine, predstavka broj 64569/09, tačka 120. s daljnjim referencama). Svako mora biti u stanju da predvidi, u stepenu koji se razumno može očekivati u okolnostima konkretnog slučaja, posljedice koje određeno ponašanje može imati, ali te posljedice ne moraju biti predvidljive s apsolutnom sigurnošću.
30. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da je apelant novčano kažnjen zbog prekršaja iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru. Navedeni član glasi: „Ko narušava javni red i mir svađom, vikom, vriskom, izvođenjem ili reprodukcijom muzičkih sadržaja ili tekstova, nošenjem ili isticanjem simbola, slika, crteža ili tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem, osim ako se navedeno ne odnosi na javno izneseno mišljenje o radu državnih organa, te drugih javnih organa i organizacija kaznit će se novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM.“
31. Ustavni sud primjećuje da je Zakonom o javnom redu i miru pojašnjen pojam „javni red i mir“, kao i pojam „javno mjesto“ (vidi Relevantne propise član 2. st. 1, 3. i 4. Zakona o javnom redu i miru). Apelant prigovara da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti za primjenu citiranog člana jer internetski portal nije javno mjesto koje ima u vidu Zakon o javnom redu i miru. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da se redovni sudovi nisu posebno bavili pojmom „javno mjesto“ u kontekstu konkretnog prekršaja, ali su prilikom odlučenja imali u vidu član 2. stav (4) Zakona o javnom redu i miru (vidi Relevantne propise). Zatim, Ustavni sud zapaža da je članom 7. Zakona o javnom redu i miru propisana mogućnost novčanog kažnjavanja u slučaju isticanja simbola, slika, crteža ili tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja na javnom mjestu, pa shodno tome Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja bilo „propisano zakonom“ u smislu člana 10. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud će u nastavku ispitati je li miješanje imalo legitiman cilj i je li bilo „neophodno u demokratskom društvu“.

b) Postojanje legitimnog cilja

32. Ustavni sud smatra da iz osporenih odluka nesumnjivo proizlazi da su te odluke donesene s ciljem zaštite prava drugih, što svakako predstavlja jedan od legitimnih ciljeva iz stava 2. člana 10. Evropske konvencije.

c) Je li miješanje bilo „neophodno u demokratskom društvu“?

33. Osnovna načela koja se tiču pitanja je li miješanje u slobodu izražavanja „nužno u demokratskom društvu“ čvrsto su utvrđena u sudskoj praksi Evropskog suda i mogu se sumirati na sljedeći način (vidi, između ostalih, Hertelprotiv Švicarske, 25. august 1998, § 46, Izvještaji o presudama i odlukama 1998-VI; Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva broj 68416/01, § 87, ECHR 2005-II; Mouvement raelien suisse protiv Švicarske [GC] broj 16354/06, § 48, ECHR 2012. (izvodi) i Animal Defenders International protiv Ujedinjenog Kraljevstva [GC] broj 48876/08, § 100, 22. april 2013: „(i) Sloboda izražavanja jedan je od suštinskih temelja demokratskog društva i preduvjet za njegov napredak, kao i za samoispunjenje svakog pojedinca. Na osnovu člana 10, stava 2. primjenjuje se ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ na koje se gleda blagonaklono ili koje se smatraju neuvredljivim ili neinteresantnim već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju. Takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema ‘demokratskog društva’. Kao što je istaknuto u članu 10, ova sloboda podliježe izuzecima, koji se moraju, međutim, strogo tumačiti, dok potreba za bilo kakvim ograničavanjem mora biti uvjerljivo utvrđena. Pridjev ‘nužna’, u smislu člana 10, stava 2. podrazumijeva postojanje ‘hitne društvene potrebe’. Strane ugovornice imaju određeno polje slobodne procjene kod utvrđivanja postojanja takve potrebe, koje, međutim, ide ruku pod ruku s evropskim nadzorom, obuhvaćajući ne samo zakon već i odluke kojima se taj zakon primjenjuje, pa čak i one koje donese nezavisni sud. Sud je, dakle, nadležan da donese konačnu odluku o tome je li neko ‘ograničenje’ pomirljivo sa slobodom izražavanja koje se štiti članom 10. (iii) Zadaća suda, u izvršavanju njegove nadzorne uloge, nije da zamijeni domaće nadležne organe, već da preispita, u odnosu na član 10, odluke koje su ti organi donijeli u skladu s diskrecionim ovlaštenjem koje uživaju. To ne znači da se kroz ovaj nadzor isključivo utvrđuje je li tužena država svoje diskreciono pravo koristila razumno, pažljivo i u dobroj vjeri. Sud, također, mora ispitati miješanje na koje se podnosilac predstavke žalio u svjetlu predmeta u cjelini i utvrditi je li to miješanje bilo 'srazmjerno legitimnom cilju koji se time nastojao postići' i jesu li razlozi koje su domaće vlasti navele kao opravdanje za to miješanje bili 'relevantni i dovoljni'. U tom smislu, sud se mora uvjeriti da su domaći organi vlasti primijenili standarde koji su bili u skladu s načelima sadržanim u članu 10. i, osim toga, da su se oslanjali na prihvatljivu ocjenu relevantnih činjenica”. Kada ispituje postoji li potreba za miješanjem u slobodu izražavanja u demokratskom društvu u interesu „zaštite ugleda ili prava drugih“, od suda se može zahtijevati da utvrdi jesu li domaći organi vlasti postigli pravičnu ravnotežu u pogledu zaštite dvaju vrijednosti zajamčenih Konvencijom, koje u nekim slučajevima mogu doći u sukob jedna s drugom - s jedne strane, sloboda izražavanja zaštićena članom 10, a s druge, pravo na poštovanje privatnog života zajamčenog članom 8. (vidi Evropski sud, Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske broj 71111/01, § 43, 14. juni 2007; MGN Limited protiv Ujedinjenog Kraljevstva broj 39401/04, § 142, 18. januar 2011. i Axel Springer AG, tačka 84).
34. Ustavni sud u konkretnom slučaju zapaža da je apelant proglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru zbog teksta koji u prevodu glasi: „Da moj Fireru“, koji je dodat na fotografiji na kojoj se nalaze vodeći političari stranke SNSD. Redovni sudovi su nakon analize fotografije na kojoj je dodat sporni tekst zaključili da se ovom rečenicom „jasno poručuje da se radi o nacističkom obraćanju, i to kao odgovoru na navodne afere, pljačkanja i ubistva“. Prema mišljenju redovnih sudova, „notorna činjenica da nacističko obraćanje i kod lica kojima je taj tekst pridodat, kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju, te da je takvo nedopustivo“.
35. U vezi s obrazloženjem redovnih sudova Ustavni sud je prije ispitivanja da li su redovni sudovi prilikom odlučenja „postigli pravičnu ravnotežu u pogledu zaštite dvaju vrijednosti zajamčenih Konvencijom“ izvršio uvid u spornu fotografiju. Ustavni sud iz sporne fotografije zapaža da se radi o autentičnoj fotografiji na kojoj se nalazi Milorad Dodik, u to vrijeme predsjednik entiteta RS, kako su to utvrdili redovni sudovi, te više njegovih saradnika i stranačkih kolega, od kojih je Osnovni sud identificirao dvoje (ministar MUPRS Dragan Lukač i načelnik PU Prijedor Dalibor Ivanić). Ustavni sud zapaža da na samoj fotografiji nisu vršene nikakve „intervencije“ na osobama koje se nalaze na fotografiji, osim što je na fotografiji, u maniru stripa, dodat tekst kojim se Milorad Dodik obraća stranačkim kolegama: „Mene i SNSD niko ne smije dovoditi u vezu sa aferama, pljačkama ni ubistvima u koje smo umiješani“ i „Crnu knjigu svakodnevno ažurirati“, a na citirano obraćanje dvojica stranačkih kolega (koje je Osnovni sud identificirao) odgovaraju: „Yes my Führer.“
36. Nakon uvida u spornu fotografiju, Ustavni sud ne može dovesti u vezu dispozitiv rješenja Osnovnog suda i (subjektivno) viđenje sporne fotografije od strane Osnovnog suda (vidi tačku 5. ove odluke). Imajući u vidu opis sporne fotografije iz prethodne tačke ove odluke Ustavni sud ne može prihvatiti ni obrazloženje redovnih sudova da se u konkretnom slučaju radi „o nacističkom obraćanju“ na način na koji to žele da prikažu redovni sudovi. Čak i da se radi o „nacističkom obraćanju“ ili pak aluzijama na „nacističko obraćanje“ Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da su općeuvredljivi izrazi „idiot“ i „fašista“ prihvatljiva kritika u određenim okolnostima (vidi Oberschlick protiv Austrije (broj 2) presuda od 1. jula 1997. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1997. IV; Feldek protiv Slovačke broj 29032/95; ECHR 2001-VIII). Navedeno upućuje na zaključak da „nacističko obraćanje“ i izrazi koji se vežu uz nacizam nisu a priori „neprihvatljivo izražavanje“ kako to tvrde redovni sudovi u konkretnom slučaju. Naime, ovdje je bitno istaći da se sporni izrazi ne mogu posmatrati odvojeno i van konteksta, već se moraju analizirati iz više uglova i dovesti u kontekst sa svim relevantnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. U tom pravcu Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda u predmetu Bodrožić protiv Srbije u kojem je podnosilac predstavke proglašen krivim i novčano kažnjen zbog korištenja izraza „idiot“, „fašista“ i „član fašističkog pokreta“ koje je upotrijebio u opisu J. P. (historičar iz Republike Srbije). Evropski sud je u citiranom predmetu nakon detaljne analize spornih izraza u kontekstu svih relevantnih okolnosti tog slučaja utvrdio da su domaći sudovi „ograničili svoju analizu na činjenicu da je formiranje fašističkog pokreta u Srbiji zabranjeno zakonom i da su, prema tome, izjave podnosioca predstavke netačne. Međutim, prilikom usvajanja uske definicije onoga što bi moglo da se smatra prihvatljivom kritikom, domaći sudovi se nisu upustili u analizu da li su izjave podnosioca predstavke mogle biti vrijednosni sudovi koji ne podliježu dokazu (vidi Grinberg protiv Rusije broj 232472/03, st. 28-30, 21. juli 2005. godine). Oni također nisu obavili odgovarajuću analizu proporcionalnosti da bi se procijenio kontekst u kojem su ti izrazi upotrijebljeni i njihov činjenični osnov“. Shodno tome, Evropski sud je utvrdio kršenje apelantovog prava na slobodu izražavanja jer se razlozi koje su naveli domaći sudovi ne mogu smatrati „relevantnim i dovoljnim“ da se opravda miješanje u slobodu izražavanja podnosioca predstavke (vidi Evropski sud, Bodrožić protiv Srbije, presuda od 23. juna 2009. godine, st. 51. i 52, aplikacija broj 32550/05).
37. Ustavni sud zapaža da je redovnim sudovima u konkretnom slučaju sporna rečenica „Yes my Führer“ jer je smatraju uvredljivom i uznemiravajućom ne samo za osobe sa slike već i za širu javnost budući da je „notorna činjenica da nacističko obraćanje i kod lica kojima je taj tekst pridodat, kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju, te da je takvo nedopustivo“. Međutim, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi ovu rečenicu cijenili odvojeno i van konteksta doslovno je tumačeći kao „nacističko obraćanje“. U tom pravcu Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu cijenili van konteksta sadržaja članka na apelantovom privatnom blogu u sklopu kojeg je apelant objavio spornu fotografiju. Ustavni sud zapaža da apelant na svom blogu piše o aferama, nerasvijetljenim ubistvima, analizira i citira izjave političara sa slike, daje svoje kritičke osvrte o vlasti, radu institucija vlasti, što je svakako apelantovo legitimno pravo, a teme o kojima apelant javno progovara su od javnog interesa. Ustavni sud također zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu „Yes my Führer“ doslovno protumačili kao „nacističko obraćanje“ iako bi se, prema ocjeni Ustavnog suda, prije moglo govoriti o satiričnom izražavanju kojim je apelant želio da izrazi stav o stranačkom podaništvu, odnosno poslušnosti između stranačkih istomišljenika. Ovakva vrsta satiričnog izražavanja zaštićena je članom 10. Evropske konvencije i u ovom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, apelantovo pravo na slobodu izražavanja prevagnulo je u odnosu na suprotstavljeno pravo drugih. Naime, Evropski sud dosljedno dozvoljava veću slobodu kod humorističkih i satiričkih komentara jer je satira, između ostalog, oblik društvenog komentara kojem je svojstveno preuveličavanje i izobličavanje stvari.
38. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi apelanta proglasili odgovornim za prekršaj, a da prilikom odlučenja nisu uvažili apelantovo pravo na slobodu izražavanja jer član 7. Zakona o javnom redu i miru nesporno pokreće pitanje slobode izražavanja okrivljenih za taj prekršaj.
39. Naime, Ustavni sud ukazuje na ranije izneseni stav da se sloboda izražavanja, uz ograničenja iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije, ne odnosi samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su primljene pozitivno ili se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema stava, kako to tvrde redovni sudovi, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju. Ustavni sud, također, zapaža da su sve osobe na fotografiji političari, javne ličnosti, čiji je prag prihvatljive kritike viši nego kod ličnosti koje nisu javne, što redovni sudovi nisu uzeli u obzir prilikom odlučenja.
40. Konačno, Ustavni sud podsjeća da su prilikom ocjene proporcionalnosti miješanja, priroda i ozbiljnost određene kazne, također, faktori koji se uzimaju u obzir (vidi, između ostalih, Evropski sud, Sokolowski proti Poljske broj 75955/01, stav 51, 29. mart 2005. godine). U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantu izrečena maksimalna novčana kazna za prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru koja iznosi 300,00 KM, što predstavlja visoku novčanu kaznu za nekoga ko nije zaposlen.
41. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da redovni sudovi u osporenim odlukama nisu ni pokušali postići pravičnu ravnotežu između zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja i zaštite prava drugih od uznemiravanja objavljivanjem sporne fotografije budući da redovni sudovi prilikom odlučenja uopće nisu vodili računa o apelantovom pravu na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije, što je bilo neophodno za postizanje balansa između zaštite prava drugih i apelantovog prava.
42. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.h) i člana 10. Evropske konvencije.

Ostali prigovori

43. S obzirom na prethodno izneseno, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ostale apelacione prigovore kojima se apelant poziva na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije zato što redovni sudovi svojim odlukama nisu ni pokušali postići pravičnu ravnotežu između zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja i zaštite prava drugih jer su spornu rečenicu „Yes my Führer“ analizirali odvojeno i van konteksta, doslovno je tumačeći kao „nacističko obraćanje“, a ne kao satirično izražavanje kojim je apelant izrazio svoj stav (mišljenje) o stranačkoj poslušnosti.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovone : Zlatko M.Knežević

petak, 25. prosinca 2020.

MUP JE NASTAVIO DA ŠTITI MAFIJAŠKE KLANOVE

NA POSTOJI NIJEDAN KRIMINALAC, PLJAČKAŠ, DILER, PLAĆENI UBICA KOJI JE I UPOLA ZLOČINAC KAO INSPEKTOR POLICIJE KOJI TAKVA KRIVIČNA DJELA, PRIKRIVA U ZAMJENU ZA MATERIJALNU KORIST I NA ŽALOST NE SAMO TO, NEGO IH I PODSTIČU, VRBUJU, ORGANIZUJU, UPRAVLJAJU KRIMINALNIM KLANOVIMA A U JAVNOSTI GLUME "PROFESIONALCE" KOJI KAO ŠTITE IMOVINU GRAĐANA I REPUBLIKE...

OBAVJEST PREDSJEDNIKU REPUBLIKE

Veza : "Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020." koji je osim meni, sa prilozima dostavljen i MUP-u RS.

MUP JE NASTAVIO DA ŠTITI MAFIJAŠKE KLANOVE

Ovaj materijal će biti poslat i na službene mejlove, (ne poštom zbog opasnosti od zaraze) ministra, direktora policije, PU Bijeljina, SIPA i Tužilaštva BIH, kao dodatni materijal po prijavi za terorizam i druga krivična djela a čije počinioce štiti MUP Republike Srpske.
- MUP RS, odnosno Republika Srpska, Odnosno BIH u cjelini, me je 22.05.2019. napala verbalno i fizički, preko svog službenika u prostorijama PU Bijeljina, prijeteći ubistvom ako se ikada više pojavim da tražim bilo kakva prava.
- Prethodno je 27.09.2018. izvršen razbojnički, teroristički napad preko MUP-a i sudske policije koji su djelovali službeno, te suda u Sokocu i Tužilaštva u Istočnom Sarajevu koji su smišljeno lažirali nadležnost.
- Godinama prije toga MUP i RS u cjelini pokušavaju da me "zadesno" ubiju.
- Konstantno se primjenjuju "posebne istražne radnje" i koriste sve moguće metode za lažne prijave, montiranje postupaka, te se angažuju saučesnici iz mafijaških redova za špijuniranje, uvlačenje u zamku i pokušaje likvidacije.
- RS je ubila mog oca eksperimentalnim lijekovima u trovačnici UKC Banjaluka te ga transportovala za Bijeljinu u komatoznom stanju, prilikom čega se ugušio a kompletna istorija bolesti je sakrivena odnosno nestala.
- Uvod i uzrok svega je to što je MUP RS, odnosno Republika Srpska, Odnosno BIH u cjelini, ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, švercujući narkotike u Bobar grupu, te je uklonila materijalni dokaz ubistva, odnosno sakrila "dječji ruksak" koji je potom oprala benzinom, pomogla kamionu koji je dovezao narkotike da pobjegne, ostavljajući djevojčicu da se uguši u sopstvenoj krvi.
- Prikrivajući zločince u svojim redovima, uključujući i direktan napad na mene i prijetnju ubistvom, Republika Srpska mi je objavila direktan rat i stoga uvažavajući činjenicu da postoje i oni službenici koji su časni i pošteni, prisiljen sam kompletnu državnu administraciju tretirati kao terorističku bandu, što će ostati sve do trenutka kada se ogradi od kriminalaca i preda mi odgovore o postavljenim pitanjima, ne o milijardama koje je opljačkala, nego o privatnom vlasništvu, dječjem ruksaku, o kriminalcima koji su me napali i o pravima garantovanim ustavom, koja su takođe napadnuta a što uzrokuje konstantnu opasnost po život od strane kriminalnih klanova koje štiti MUP i RS.

U predmetu "80 0 Pr 100636 18 Pr" MUP i Republika Srpska su imali obavezu, dokazati zakonitost svojih radnji protiv mene i preko sudske policije te po zakonu NENADLEŽNIH OJTIS i suda u Sokocu na dan 27.09.2018. što nije učinjeno. Protivpravni napad sa ugrožavanjem, zdravlja, života i ustavnih prava, uprkos mojim upozoravanjima je klasični čin terorizma. Uz sve to, MUP RS, nikada nije negirao nijednu od mojih tvrdnji i optužbi, uključujući i naknadni fizički napad 22.05.2019. u zgradi PU Bijeljina niti je to bilo ko osporavao do danas. Umjesto toga, MUP se krije, štiti zločince i pomaže im da pripremaju nove pokušaje likvidacije.
Bilo je mučno prisustvovati dokaznom postupku kada sam razotkrivao monstruozne detalje i falsifikovanje dokumenata... ne zbog mene, nego zbog svjedoka, službenika RS, koji su prvo iskorišteni kao oruđe za interese mafije a onda prisiljeni da pred sudom "objašnjavaju" počinjena razbojništva. I gore od svega je činjenica da to nije izolovan slučaj.
Način na koji je MUP pokušao lažirati dokumentaciji, ugrozivši mi život, jasno ukazuje na šta su sve spremni, posebno u slučaju prikrivanja ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, uklanjanja materijalnih dokaza, falsifikovanja činjenica u okolnostima kada nevina djevojčica nije preživjela i ne može negirati tvrdnje monstruma iz kriminalističke policije. Nije nikakvo čudo da se MUP krije jer ima ruke krvave do ramena i zbog ovih zločina i drugih povezanih krivičnih djela na robiji treba da završi na stotine kriminalaca koji kaljaju uniforme, značke i legitimacije koje nose.
NA POSTOJI NIJEDAN KRIMINALAC, PLJAČKAŠ, DILER, PLAĆENI UBICA KOJI JE I UPOLA ZLOČINAC KAO INSPEKTOR POLICIJE KOJI TAKVA KRIVIČNA DJELA, PRIKRIVA U ZAMJENU ZA MATERIJALNU KORIST I NA ŽALOST NE SAMO TO, NEGO IH I PODSTIČU, VRBUJU, ORGANIZUJU, UPRAVLJAJU KRIMINALNIM KLANOVIMA A U JAVNOSTI GLUME "PROFESIONALCE" KOJI KAO ŠTITE IMOVINU GRAĐANA I REPUBLIKE.

ZAKON O POLICIJI I UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA, ("Sl. glasnik RS", br. 57/2016, 110/2016, 58/2019 i 82/2019) - dio relevantnih članova, vezano za temu dopisa, koji obavezuju i propisuju način rada službenika MUP-a a koji se smišljeno i organizovano krše :
"Kontrola nad radom Ministarstva" - Kontrolu nad radom Ministarstva ostvaruju predsjednik Republike Srpske, Narodna skupština Republike Srpske, odnosno Odbor za bezbjednost Narodne skupštine Republike Srpske, Vlada, Ustavni sud, redovni sudovi i građani.
"Odnosi sa predsjednikom Republike Srpske" - (1) Odluke i smjernice predsjednika Republike Srpske iz oblasti bezbjednosti sprovodi Ministarstvo, u skladu za zakonom. (2) Ministarstvo je dužno da obavještava predsjednika Republike Srpske o svim pitanjima od značaja za donošenje odluka iz stava 1. ovog člana.
"Informisanje predsjednika Republike Srpske, Narodne skupštine Republike Srpske i Vlade" - O radu i stanju u oblasti unutrašnjih poslova ministar je dužan da informiše predsjednika Republike Srpske, Narodnu skupštinu Republike Srpske i Vladu.
"Informisanje javnosti" - (1) Radi ostvarivanja principa javnosti rada i u interesu bezbjednosti, Ministarstvo obavještava fizička i pravna lica i republičke organe uprave o saznanjima od interesa za njihovu zaštitu i bezbjednost uopšte.

Vidljivo je da MUP ne poštuje ni zakon ni predsjednika jer zakon nije donesen zbog RS niti izabranog predsjednika nego šefa bande Dodik Milorada, koji je najodgovorniji za astronomske razmjere kriminala i formiranje političko tajkunske mafije ili kako se u poslednje vrijeme naziva "duboke države" mada smatram da je naziv "BANDA" jedini ispravan i jasan svima.
S druge strane ja prije svega, odajem javno priznanje, Predsjedniku Republike Srpske i službi predsjednika za iskazanu profesionalnost, nakon mog prethodnog pismenog obraćanja i zahtjeva.
Smatram da je time načinjena jasna distanca od pripadnika kriminalnih klanova, odgovornih za više teških nedijela, počev od zločinačkog ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i svih drugih do danas izvršenih kao posljedica tog krivičnog djela i pokušaja prikrivanja.
Nešto nakon toga je Ministar unutrašnjih poslova u TV emisiji, (Javne instrukcije policiji o pravilnom postupanju 29.07.2020.) izneo na zakonu zasnovane stavove, kako bi trebao biti ispravan rad službenika policije i pozvao građane da im se obrate u slučaju bilo kakvih problema.
Iako nije direktno pomenuo ni jednu temu, vezanu za moje pismene dopise, smatram to takođe distanciranjem ministra od pripadnika mafije unutar policije ali na žalost i poslije toga, uprkos više mojih obraćanja, niko iz MUP-a nije reagovao, nego se nastavlja sa prikrivanjem teških zločinaca, ubica, pljačkaša i narko dilera.
VSTV-e, Vrhovni sud RS i Republičko tužilaštvo nisu pružali podršku i zaštitu osobama iz pravosuđa sa teritorije Istočnog Sarajeva, koje su lažirale nadležnost i ne samo da su mi dostavljali dokumentaciju, nego je čak nekadašnji glavni okružni tužilac u OJTIS, smjenjen sa pozicije koju je obavljao a za sve ovo vrijeme, MUP prikriva počinioce teških krivičnih djela, nastavlja sa kršenjem odredbi ustava i zakona te konstantno dovodi u opasnost građane i službenike koji su na udaru mafije. Upozoravam da se ne radi samo o meni, nego su u životnoj opasnosti i neke od osoba čija ću imena navoditi jer su veoma opasni svjedoci za pripadnike kriminalnih klanova.
Primjer takvog djelovanja je kada mi je MUP, slao provokatora više puta da me kontaktira, obmane i odvede na prevaru na udaljenu lokaciju, gdje su čekale ubice. Dio snimka koji sam načinio tom prilikom sam već dostavljao na više adresa pod nazivom Agent.mp3 te objavljivao na internetu. Jedna od web adresa gdje se može čuti miks, izdate naredbe šefa mafije i agenta koji to izvršava je "http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2019/07/20/4160315" pod nazivom "ANGAŽOVANJE DOUŠNIKA I PRIPREME POKUŠAJA UBISTVA". Video zapis se nalazi na dnu, između teksta i popisa priloga, tako da možete poslušati kakav je metod rada policije i njenih špijuna.

Ono što nikada ranije nisam pominjao je činjenica da sam glumeći naivnost i pretvarajući se da vjerujem poslatom špijunu, uspio saznati da je on bio na licu mjesta u vrijeme kada je ubijena Ivona Bajo, (što sam takođe snimio) pošto je kako kaže išao u posjetu rođaku u blizini. Na pitanje kako se zove taj "rođak", shvatio je grešku i zbunio se a onda poslije male pauze, rekao da se "rođak" odselio, ne pominjući uopšte ime, kako to ne bih mogao provjeravati.
Pošto je sasvim sigurno da je priča o rođaku, obična laž, kao najvjerovatnije ostaje opcija da je taj agent bio na licu mjesta kako bi dočekao transport narkotika. 3 paketa "robe" su nestala preko noći, dok ih je "čuvao" portir Sofrenić Blagiša, što se može vidjeti iz priloga "Izjave aktera šverca i ubistva".
Da li je pomenutog špijuna slao inspektor Marković Dragoslav, koji je odgovoran za uklanjanje materijalnog dokaza ubistva sa smrtno ranjene djevojčice i njegovo pranje benzinom te sakrivanje iz istražnih radnji ili je to činio neko drugi iz kriminalističke policije, potpuno je nebitno jer se radi o djelovanju MUP-a, koji je ubio djevojčicu švercujući narkotike, pokušao prikriti taj zločin a pošto sam razotkrio sve njihove falsifikate, na najpodmuklije načine, pokušavaju godinama da me zastraše, lažno me optužuju, falsifukuju dokumente u stilu gestapoa i pokušavaju ubiti na način da izgleda slučajno, odnosno "zadesno" ili da me konfrontiraju sa nekim od klanova koje kontrolišu i isprovociraju sukob u kome bi neko drugi izvršio likvidaciju umjesto njih po scenariu ubistva Slaviše Krunića, kada je na licu mjesta ostavljen dotadašnji policijski doušnik, koji je ubijen da bi se na njega svalila odgovornost a nalogodavci izvukli.
Bilo je mnogo provokatora koje je MUP slao sa zadatkom da me navuku u klopku ili isprovociraju prijetnju nekom sudiji ili tužiocu, kakve su lično izgovarali sa namjerom da "Povreda ugleda suda" za koju je zaprijećana novčana kazna do 6 mjeseci zatvora i za koju, upravo zbog tako banalne kazne, NISU UOŠTE MOGUĆE POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE A KOJE SU UZ SVO BEZAKONJE OKO LAŽIRANJA NADLEŽNOSTI SPROVOĐENE. To se može zaključiti i iz činjenice da je montirani, nelegalni predmet protiv mene otvoren 2015-te i umjesto da ide pred sud za najdalje 6 mjeseci, razvlačen je 2 godine uz obilje pokušaja da mi se napakuje 12 godina robije, (zaprijećeno za krivično djelo "Napad na sudiju ili javnog tužioca) uz bilo kakvu izrečenu prijetnju nekom sudiji ili tužiocu a što je trebalo da snime angažovani agenti lično ili alternativno, služba za prisluškivanje i nadzor komunikacija, pošto je veliki broj kontakata išao preko skajpa, vibera, telefona i slično.
I tako, kada ništa od toga nije uspjelo a agent koga sam opisivao, početkom juna 2017-te, poslije 3 sata nagovaranja, nije uspio da me odvuče u klopku, montirani predmet se daje u rad tek imenovanoj tužiteljici Tomaš Jovani, koja ne zna za lažiranje nadležnosti, sa nalogom da me pozove na izjašnjenje, gdje bih bio laka meta ubicama po izlasku iz zgrade. Naravno nisam otišao jer znam da OJTIS, nema nadležnost za šta sam odmah zatražio kopiju rješenja i umjesto da mi bude dostavljena, intenziviraju se planovi za likvidaciju a u čemu aktivno učestvuje MUP RS.
Razlika je u tome što je Čolović Rajko i OJTIS, potpuno nelegalan i ima status teroriste na teritoriji Bijeljine, dok je MUP RS, znajući za lažiranje nadležnosti, na šta sam ih više puta upozoravao u sklopu svojih redovnih i legalnih radnji, vodio i razbojničke aktivnosti prema meni, kao osobi koja može sve one koji su umješani u ubistvo Ivone Bajo i krijumčarenje narkotika, "poslati" na praktično doživotnu robiju. Da je grupa kriminalaca unutar MUP-a velika i uticajna, pokazuje i činjenica da se preko 10 godina štite službenici odgovorni za uklanjanje materijalnog dokaza ubistva i umjesto da mi se preda materijal i saopšti ime inspektora, dolazi do napada u zgradi MUP-a i prijetnji ubistvom. Svako može zamisliti, šte je sve rađeno tajno, kada ih je toliko razbjesnilo neuspješno pokušavanje likvidacija da neko nije izdržao te me je napao pred svjedocima. Time je kompletan MUP, definitivno okarakterisan kao teroristička organizacija, mafijaški klan u službi privatnih interesa političko tajkunske mafije čiji je MUP, sastavni dio.
Povlačim paralelu i podsjetiću da je MUP Republike Srpske, prije nekoliko godina izvršio oružanu pljačku vozila banke i opljačkao veću sumu novca, te mjesecima prikrivao direktne izvršioce.
Potom je iz Interpola, stigla analiza tragova DNK materijala, ostalog na vozilu korištenom za pljačku pa je MUP izvršio hapšenje lica, čiji su tragovi pronađeni, (uključujući telohranitelja Dodik Milorada) te im je suđeno za to krivično djelo, čime se MUP distancirao od izvedene pljačke.
Ja i dalje smatram da počinioci pljačke nisu djelovali samostalno, nego se radi o pljački organizovanoj od strane MUP-a i mafijaških klanova u zemlji, na ostavimo to po strani, jer u drugom primjeru, kada je na mene izvršen razbojnički teroristički napad i godinama se pokušava moje ubistvo od strane pojedinih pripadnika MUP-a i njihovih saučesnika, MUP i dalje ćuti, štiti počinioce i time mi konstantno ugrožava život.
Komandiri i načelnici se sakrivaju - "nikada ih nema" na radnim mjestima, prikrivaju počinioce krivičnih dijela i dokaze o izvršenju te me na taj način konstantno izlažu i dalje opasnosti po život s obzirom da pripadnici kriminalnog klana i dalje pokušavaju da me ubiju.
Materijal koji je poslat MUP-u od strane Predsjednika Republike, naravno nije prvi, niti jedini i vezano za to ističem da osim napada na moj život, MUP konstantno napada i na više prava garantovanih Ustavom, uključujući i pravo na pravično suđenje.
Vezano za pomenuti, razbojnički teroristički napad u kome je MUP, kao ortak mafijaškog klana saučestvovao i preko kriminalstičke policije, pripremio i organizovao pokušaj likvidacije, vođen je pred sudovima u Bijeljini postupak "80 0 Pr 100636 18 Pr" koji je okončan u moju korist a prilažem "Rješenje 80 0 Pr 100636 19 Pžp od 28.01.2020." drugostepenog suda, kojim je taj predmet postao pravosnažan.
U tom predmetu, kroz dokazni postupak sam dostavio materijal i dokazao teška krivična djela i smišljene falsifikate MUP-a, izvršene tom prilikom sa ciljem da se falsifikuje činjenično stanje i prikrije pripremanje ubistva koje je planirano. Tek pošto sam u sudskom postupku razotkrio falsifikate, kako MUP-a i sudske policije, koji su djelovali službeno, tako i OJTIS i suda u Sokocu, čiji su glavni tužilac Čolović Rajko i predsjednik suda Borovčanin Luka, falsifikovali nadležnost, MUP u dokumentu "Žalba PS od 11.11.2019. na rješenje 80 0 Pr 100636 18 Pr" pominje da sam upozoravao na zloupotrebu položaja i planiranje ubistva, (druga strana u pravougaoniku obilježenim upitnicima). Postavlja se pitanje, zašto je ta činjeniva sakrivana i kako sada u žalbi, komandir PS Bijeljina II, uopšte zna za ovaj i druge detalje, kad to nigdje nije zabeleženo u dokumentima MUP-a a komandir "nije bio u zgradi". Savršeno je jasno da je MUP, aktivno saučestvovao u pripremi likvidacije ne znajući da odavno imam dokaze od Republičkog tužilaštva i Vrhovnog suda iz kojih se nedvosmisleno vidi da su sve radnje vršene na moju štetu nezakonite i smišljeno kriminalne, uprkos brojnim upozorenjima ne samo mojim nego i VSTV-a, Vrhovnog suda i Ministarstva pravde o čemu sam nedavno poslao dokumentaciju Tužilaštvu BIH i neke druge adrese.

PRILOZI

Javne instrukcije policiji o pravilnom postupanju 29.07.2020.
Izjave aktera šverca i ubistva
Rješenje 80 0 Pr 100636 19 Pžp od 28.01.2020.
Žalba PS od 11.11.2019. na rješenje 80 0 Pr 100636 18 Pr
Ministarstvo sigurnosti 13.10.2020.
Ministarstvo sigurnosti od 22.11.2019.
Zahtjev i obavještenje MUP-u po osnovu prava iz ustava i zakona
Potvrde pošte o prijemu 11.09.2019.

UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.
Vstv 01-07-10-28-121-2018 od 30.07.2018.
Vstv 014-07-10-28-181-2018 od 04.10.2018.
Sokolac sud odgovor od 03.10.2018.
Poziv tužilaštvu na saradnju sa građanima
Saopštenje za javnost 30.06.2020.
Javna krivična prijava za terorizam i ...
120. sjednica Velikog vijeća Ustavnog suda BiH

RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15
Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.
Lažno prijavljivanje i odluka tužilaštva
Obavjestenje o prikrivanju zločina
AP-1031-19
Dodik najavio crnu knjigu

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

nedjelja, 20. prosinca 2020.

DODATNI DOKAZI U PREDMETU T09 0 KTA 0034144 13

Danas je opšte poznato da je narko mafija Darka Šarića, prala novac preko Bobar banke i poslije mojih dopisa Interpolu preko više posrednika, pronađeno je oko 2 miliona dalara, poslatih iz SAD u Bobar banku a nešto kasnije je razotkrivena i opšta pljačka od više stotina miliona maraka, počinjena preko iste banke, koja je inače bila u suvlašništvu i pod kontrolom vlade RS. Na sve to dodajem činjenicu da je jedan od šefova mafije, dodik milorad, javno pred kamerama, objavio formiranje "CRNE KNJIGE" i naložio pripadnicima mafije, borbu protiv onih koji su upisani u tu knjigu te dodao da "MORAJU TO DA URADE". Time se objašjava i ovo monstruozno prikrivanje ubistva i mnoge nerješene likvidacije...

KANTONALNOM TUŽILAŠTVU KANTONA SARAJEVO

DODATNI DOKAZI U PREDMETU T09 0 KTA 0034144 13

Vaše tužilaštvo od 2012-te, vodi predmet "T09 0 KTA 0034144 13" o čemu sam dobio "Obavjest KT Sarajevo po T09 0 KTA 0034144 13" prije više od 7 godina ali na žalost, niko se nije usudio da procesuira odgovorne za krijumčarenje i ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo.
To u suštini i ne čudi. jer je u pitanju zločin i monstruozna krivična djela, iza kojih stoji komandni kadar, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, koji je spreman da ubije svakoga, uključujući i tužioce iz Republike Srpske, koji su im laka meta.
Prvi prilog na koji ukazujem je "Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020." kreiran prije više od pola godine i kako se vidi, osim meni, upućen je i Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Iako sam istovjetan sadržaj sa prilozima slao i tada i ranije više puta MUP-u, nije bilo nikakve zakonite reakcije a ni prethodnih nekoliko mjeseci, uprkos više moji dopisa.
Služba predsjednika je reagovala na moj "Zahtjev predsjedniku republike i vladi" iz koga se vidi na šta se odnosi dostavljena dokumentacija.
U samom početku, pominjem da se radi o ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo 23.07.2009. godine, prilikom krijumčaranja iz Sarajeva u Bobar grupu.
Kamion kojim je dovezena roba je prije prolaska kroz Istočno Sarajevo, krenuo sa područja pod nadležnošću Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu. Pošiljalac robe je "Asa auto" a prevoznik "Haak trans" sa sjedištem u Sarajevu.
Danas je opšte poznato da je narko mafija Darka Šarića, prala novac preko Bobar banke i poslije mojih dopisa Interpolu preko više posrednika, pronađeno je oko 2 miliona dalara, poslatih iz SAD u Bobar banku a nešto kasnije je razotkrivena i opšta pljačka od više stotina miliona maraka, počinjena preko iste banke, koja je inače bila u suvlašništvu i pod kontrolom vlade RS. Na sve to dodajem činjenicu da je jedan od šefova mafije, dodik milorad, javno pred kamerama, objavio formiranje "CRNE KNJIGE" i naložio pripadnicima mafije, borbu protiv onih koji su upisani u tu knjigu te dodao da "MORAJU TO DA URADE". Time se objašjava i ovo monstruozno prikrivanje ubistva i mnoge nerješene likvidacije.
Osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo je stradala u trenutku, kada je tehnički neispravan kamion, skretao sa puta u firmu "Univerzal" a potom su saučesnici krijumčara i kriminalistička policija, uklonili materijalni dokaz sa ubijene devojčice, oprali kaiš benzinom i sakrili ga iz svih istražnih radnji.
Izgled ovog materijalnog dokaza je opisan u prilogu "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015." Osnovnog suda u Bijeljini a konkretno kaiš dječjeg ruksaka je dvostruko presječen, veći dio nedostaje, dok je ostatak opran jakim hemijskim sredstvom sa ciljem da se ukloni trag masti i ulja od kamiona, koji je potom pobjegao sa mjesta ubistva.
Pošto se radilo o kriminalu u koji su umiješani moćni pripadnici mafije, došlo je do velike opstrukcije i fašističkog terora nad pripadnicima porodice, te sam "Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017." o tome od Tužilaštva u Bijeljini, dobio tek 2017-te godine a u tom izjašnjenju tužilac pismeno tvrdi da o oštećenjima materjalnog dokaza "NEMA SAZNANJA" jer ih policija nije evidentirala. Radi se o inspektoru Marković Dragoslavu a svjedoci toga (ili saučesnici) su inspektor Stanko Stanišić i Siniša Vrućinić.
U skladu sa zakonom sam o tome obavijestio MUP i zatražio od njih izjašnjenje da li nešto znaju o tome ili ne u kom slučaju bi morali ponovo pokrenuti istražne radnje, no ne samo da su izbjegavali odgovor, nego su 22.05.2019. postali pripadnika u civilu da me napadne u zgradi Policijske uprave Bijeljina, vrijeđa, gura, vuče i prijeti ubistvom ako ikada više dođem da tražim neka svoja prava.
Posljednjih godina, bilo je više pokušaja kriminalnih krugova da me ubiju, tako što su angažovali svoje doušnike da me kontaktiraju i pokušaju odvesti na udaljenu lokaciju i pošto to nije uspjelo, evo došlo je do toga da budem napadnut u zgradi MUP-a a policija, koja je bila prisutna, (nekoliko uniformisanih službenika) niti je reagovala, niti otkriva o kome se radi.
Umjesto toga, ponovo su angažovani doušnici, koji se šalju u moje dvorište da mi lupaju na vrata i pokušaju ubiti no to nije tema ovog dopisa.
Više je nego jasno da kriminalistička policija Republike Srpske, smišljeno prikriva ubistvo osmogodišnje devojčice, jer je MUP umiješan u šverc narkotika i spremni su da me ubiju kako bi zaštitili počinioce. Podsjećam i da je bivši ministar sigurnosti, Mektić Dragan, saopštio da MUP RS, kontroliše promet narkotika na teritoriji entiteta, te bi bilo kakav rad na ovom predmetu u Republici Srpskoj, predstavljao opasnost i po živote okružnih tužilaca.
Stoga materijal o ovome i dostavljam Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu s obzirom da je krivično djelo započeto, odnosno krijumčarena roba utovarena na području pod nadležnosti Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu a čije osoblje kriminalci iz MUP-a Republike Srpske ne mogu tako lako ugroziti.
Osim izjašnjenja okružnog tužioca u Bijeljini da nema saznanja o materjalnom dokaz ubistva, koje policija nije evidentirala i zapisnika o predaji predmeta, Osnovnog suda u Bijeljini, prilažem i fotografije materijalnog dokaza "Ručni rad policije - dokaz ubistva" i to u vrhu, načinjene direktno od strane službenika MUP-a, neposredno poslije ubistva a ispod je nekoliko fotografija, koje sam lično snimio, poslije prijema.
Prilog "Ručni rad republike srpske - ubijena djevojčica" pokazuje smrtonosnu povredu, načinjenu osmogodišnjoj djevojčici istovremeno kad je presječen kaiš na materijalnom dokazu ubistva "dječjem ruksaku" koju si zločinci iz kriminalističke policije RS, pokušali predstaviti kao pad sa bicikla, smišljeno prikrivajući pomenuti materijalni dokaz ubistva...

PRILOZI

Obavjest KT Sarajevo po T09 0 KTA 0034144 13
Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020.
Zahtjev predsjedniku republike i vladi
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015.
Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.
Ručni rad policije - dokaz ubistva
Ručni rad republike srpske - ubijena djevojčica

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

utorak, 15. prosinca 2020.

ZLOČINCI U SLUŽBI MAFIJE, TERORA I SMRTI

Prethodnih mjeseci i godina sam više puta ne samo usmeno, nego i pismeno upozoravao komandu sudske policije da krši zakon i tražio da se poštuju odredbe Ustava, zakona i garantovana prava, što su isti izbjegavali a na kraju smišljeno pokušali da me ubiju, istovremeno me više puta opisujući kao psihički poremećenog narkomana, što mi sve daje puno pravo da ih tretirana kao najobičniju bandu...

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV TERORISTA IZ KOMANDE SUDSKE POLICIJE RS - OBRAZLOŽENJE :

ZLOČINCI U SLUŽBI MAFIJE, TERORA I SMRTI

Odgovornost sudske policije, kao i MUP-a je utoliko teža, što su 27.09.2018. osim protivpravnog izvršili i fizički napad na mene, ugrozili mi zdravlje i život i sve to pokušali da zataškaju i do današnjeg dana, prikrivaju imena nalogodavaca te ih do daljnjeg, tretiram kao najobičniju bandu i svakog njihovog službenika kao ubicu, pripadnika bande koja konstantno napada na moj život i moja prava, od čega ću se braniti pravom na nužnu odbranu, bilo kada i bilo gdje ako bilo ko od njih pokuša da mi ugrozi život, garantovana prava, slobode i pravne interese.
Koliki su to monstrumi u pitanju i na šta su sve spremni, (Završni čin u bijeljinskoj pravosudnoj drami) pokazuje i primjer kada su se pojavili pred nevinom ženskom osobom sa falsifikovanim nalogom sa ciljem da je odvedu u pripremljenu klopku i izvrše nelegalni abortus, poslije čega je jedva preživjela.
Prethodnih mjeseci i godina sam više puta ne samo usmeno, nego i pismeno upozoravao komandu sudske policije da krši zakon i tražio da se poštuju odredbe Ustava, zakona i garantovana prava, što su isti izbjegavali a na kraju smišljeno pokušali da me ubiju, istovremeno me više puta opisujući kao psihički poremećenog narkomana, što mi sve daje puno pravo da ih tretirana kao najobičniju bandu. Iz priloga "Dopis upozorenja komandi sudske policije 30.11.2020." vidljivo je da sam komandi poslao pismeno upozorernje koje su ignorisali i nastavili prikrivati zločince kojima služe a prilog "Dio pismenih obavještenja i upozorenja sudskoj policiji" pokazuje neke od desetina pismenih apela na komandu sudske policije da prekine sa bezakonjem i kriminalom, što je bilo beskorisno i imalo za rezultat sačinjavanje plana za moje ubistvo pošto su me doživljavali kao opasnost po sebe, jer sam razotkrio i javno opisivao njihovu ulogu u prikrivanju ubistva Ivone Bajo i švercu narkotika.
U već pomenutom sudskom postupku sam ih opisao kao terorističku organizaciju u rangu Gestapoa ili ustaške satnije, što je za prostor Republike Srpske nešto preciznija odrednica, koju većina stanovnika bolje razumije no ističem sada i svim pravosudnim organima, počev od Vrhovnog suda i Republičkog tužilaštva da sudsku policiju i MUP tretiram kao bandu u bilo kom trenutku i u bilo koje vrijeme a da to jesu, dokazao sam u nekoliko sudskih postupaka. Takvi kakvi jesu ne mogu asistirati pravosuđu, sve dok zločinci iz komande ne budu pohapšeni i na njihovo mjesto imenovani ljudi koji nemaju veze sa mafijom, kojih nadam se ima ako ne u trenutnom kadru, onda među nezaposlenima.
S obzirom da imam dokaze, kakve su sve laži, krivična djela i falsifikate činili tokom godina, nemam razloga da im vjerujem u budućnosti, šta god da kažu ili kakav god dokument da mi pokažu.
Sve to imajući u vidu da je sasvim legitimno pretpostaviti i da protiv mene bilo ko, podnese krivičnu prijavu, recimo čak da sam lično ja nezakonito i nelegitimno prisluškivao pripadnike visokog sudskog i tužilačkog vijeća i njihove razgovore sa sudijama te snimake dostavio novinarima.
To naravno nije istina ali je teoretski moguće i tužilac bi očekivano mogao zatražiti da se izjasnim po tom pitanju i upravo zbog toga skrećem pažnju da sudsku policiju i MUP, koji bi eventualno bili korišteni u takvim slučajevima, tretiram kao bandu, bez ikakvog legitimiteta a za šta su oni lično krivi te pozivam i sve druge časne i poštene građane da navedene terorističke organizacije ne priznaju kao legalne i da ih tretiraju kao okupatorske, zločinačke, fašističke trupe.
Posljednji aktuelni događaji koji pokazuju o kakvoj se monstruoznoj, brutalnoj, organizovanoj, terorističkoj mašineriji radi je upravo snimak prisluškivanja, pripadnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, koji se pojavio u javnosti a kakav očito mogu načiniti samo pripadnici policijskih, paradržavnih, bezbjednosnih službi, koji godinama i mene prate, prisluškuju i pokušavaju ubiti, angažujući desetine doušnika i provokatora.
Kako sam već pomenuo, Visoko sudsko i tužilačko vijeće je smijenilo kriminalca Rajka Čolovića no ostali, koji su umiješani, pokušavaju na sve načine prikriti svoju odgovornost, prvenstveno načelnik Borovčanin Danko kao i njegov rođak i saučesnik, zločinac Luka Borovčanin, koji je lažirao nadležnost svog suda, iako za to nije imao zakonitu odluku Vrhovnog suda Republike Srpske.
Vezano za to skrećem pažnju na prilog "08.020-059-1550-18, branka malović za ministarstvo pravde" sačinjen 2 mjeseca prije napada na mene i pokušaja ubistva. Iz dokaza se vidi da je to odgovor Ministarstvu pravde na moje navodno obraćanje što je bila "zamka" za kriminalni klan koji me planirao ubiti a što ću kasnije pojasniti. U sadržaju se vidi da sud u Sokocu nema nikakvo rješenje o prenosu nadležnosti nego sve opravdavaju nezakonito na tome kako je navodno OJTIS, dobilo nadležnost a koji dokument se ne dostavlja. U oktobru 2018-te, sudija Malović se poslije intervencije VSTV-a izjašnjava da to navodno rješenje nema u spisu, nikada ga dakle nije ni vidjela a da li je znala kakav je plan likvidacije ili je obmanuta od strane Boravčanina, imaće priliku da posvjedoči.
Iako je kompletan tekst na 2 strane izuzetno bitan, sada skrećem pažnju samo na opis sa druge strane u kome kaže da su moje navodi o nelegalnim, montiranim predmetima i namjerama da se namamim na udaljenu teritoriju i likvidiram, "neosnovani, izmišljeni i plod mašte". Dva mjeseca kasnije, upravo se desilo tako kako sam opisivao da je plan. Mafija je lažirala nadležnost, zlopotrijebila i obmanula sudsku policiju da me odvuče na Sokolac te su me onda i ostavili tamo baš onako kako sam predvidio.
Greška sudije Malović je i u tome što je vjerovala da sam zaista ja poslao dopis ministarstvu pravde a sada prvi put otkrivam da to nije tačno nego je posljedica mog zahtjeva Vrhovnom sudu RS koji i sad prilažem "Zahtjev za informacije Vrhovnom sudu". U djelu obilježenom pravougaonikom je upravo identičan opis što ukazuje da su odgovorne i profesionalne osobe iz Vrhovnog suda RS, vidjevši da ne postoji predmet u kome sam stranka u postupku te me pismeno obavjestili, čime je postalo jasno da je nadležnost lažirana, odlučile da preko ministarstva pravde dobiju pismeno izjašnjenje koje će biti dragocjeno u krivičnom postupku protiv klana koji me je planirao ubiti.
S tim u vezi ističem da sam dokaz o lažiranju nadležnosti u OJTIS, dokument "RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15" pokazao sudiji Despenić Aleksandru u Bijeljini, (predmet "80 0 Pr 092159 17 Pr" dana 25.06.2018.) dokazavši mu time o kakvom se kriminalu radi te tražio da se to ne zavodi u spisu i zatraži kopija rješenja o prenosu nadležnosti iz Istočnog Sarajeva, sve sa ciljem da se krivci nikako ne mogu u budućnosti izgovarati na "slučajne greške". Tome je prisustvovao predstavnik MUP-a a "svjedočila" sudska policija, čime su prvi put shvatili da ne samo da znam sve o lažiranju nadležnosti, nego imam i pismene dokaze o tome na šta je reakcija bilo hitno pravljenje novog plana za likvidaciju, koji je pokušan da se realizuje 27.09.2018. Postupak "80 0 Pr 092159 17 Pr" je prekinut "do daljnjeg" jer MUP po običaju nije dostavio dokaze za drugu stranku u postupku a onda je MUP inicirao nastavak, tek 11.10.2018. pošto nisu uspjeli da me ubiju nekoliko dana ranije.
Prikrivajući detalje, imena i činjenica, umiješanih lica, prvenstveno onih koji su naredili da mi se ne ukaže hitna pomoć, komanda sudske policije, učestvuje u produženom krivičnom djelu, krši moja prava i ugrožava mi život, posebno imajući u vidu činjenicu na koju sam ih upozorio, da pokušaji mog ubistva i dalje traju, te prije nešto više od mjesec dana poslat je pripadnik terorističke grupe da mi dođe u dvorište i lupa na vrata više puta tokom nekoliko sati.
Da li je u torbi koju je nosio, imao oružje ili neki otrov, prilagođen trenutnim aktuelnim okolnostima sa lažnom "korona pandemijom" kada svakog političkog, poslovnog ili bilo kog drugog protivnika, mafija može otrovati na licu mjesta ili u u bolnici pa to proglasiti kao smrt od korone, nije sad ni bitno, koliko to da komanda sudske policije, svjesnim prikrivanjem imena umiješanih nalogodavaca, nastavlja da mi ugrožava život, omogućivši tim zločincima da zahvaljujući uticaju koji imaju, angažuju nove plaćene ubice ucjenjene predmetima, formiranim protiv njih ili koji su čak već u zatvoru, obećavajuć im brzu slobodu, ukoliko poslije slobodnog vikenda, izvrše likvidaciju i uklone neko ime iz "crne knjige" koju je sačinio mafijaški, fašistički, zločinački režim, Dodik Milorada, čiji je sastavni dio komanda sudske policije.
Da opisani napad na mene i neukazivanje hitne pomoći nisu slučajno izvedeni 27.09.2018. može se vidjeti iz priloga "Grupni čat 27.09.2017." što je zabilježeno istog datuma ali prethodne godine, kada sam imao izuzetno težak napad gušenja, toliko da nisam mogao govoriti i jedva disao. Učesnici čata su obavjestili i policiju što se može vidjeti iz sadržaja što i nije tako bitno, pošto se moje komunikacije redovno snimaju godinama. Skrećem samo pažnju da je taj čat, fejsbuk generisao od novijih ka starijim porukama te se dakle hronološki treba čitati od poslednjeg reda prema prvom. Oni koji su planirali ubistvo i naredili da mi se ne ukazuje medicinska pomoć su dakle vrlo dobro znali kakve tegobe imam u to doba godine i smišljeno išli na pokušaj da se ugušim prilikom transporta, što je dodatan razlog zbog čega ih komanda sudske policije krije. Ovaj dokaz je priložen i u pomenuti predmet "80 0 Pr 100636 18 Pr" suda u Bijeljini.
Znam da je malo vjerovatno da će se iko usuditi, trenutno u ovakvim okolnostima, pokrenuti istragu po ovoj prijavi ali će doći vrijeme, kada će biti pokrenuta i to vrlo brzo a da je opasnost po život svakog tužioca velika, svjedoče ne samo smrti pomenutih tužilaca iz Istočnog Sarajeva, nego i javna izjava ovih dana, predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, poslije saznanja da se nelegalno prisluškuje da se ne osjeća bezbjedno i da me je život ugrožen , da ne želi završiti kao Jozo Leutar, što je još jedno 20 godina staro ubistvo, iza koga stoji ista mafija koju opisujem.
To je nesporno točno da se prisluškuju i članovi VSTV-a, sudije i okružni tužioci i s tim u vezi sam i poslao dopis "KO JE I ZBOG ČEGA ISPLANIRAO AFERU `POTKOVICA` PREDSJEDNIKU VSTV-A" kao dio obimnijeg materijala pod nazivom "Otvoreni fizički napadi zločinačke organizacije i prijetnje ubistvom na javnom mjestu" prije godinu i po u VSTV-e, gdje sam opisao, ko, kako i zašto, montira afere pripadnicima vijeća, odnosno da to čine upravo pripadnici ove terorističke organizacije, koristeći takozvane "bezbjednosne službe" i njihovu tehničku opremu sa ciljem prikupljanja materijala, pogodnog za ucjenjivanje bilo koga i posebno za pripreme likvidacija, svih oni koji im smetaju a ne mogu ih uplašiti na bilo koji drugi način.

PRILOZI

Zašto sudska policija štiti zločince
Zašto sudska policija štiti zločince - prilozi
Dopis upozorenja komandi sudske policije 30.11.2020.
Dio pismenih obavještenja i upozorenja sudskoj policiji
08.020-059-1550-18 branka malović za ministarstvo pravde
Zahtjev za informacije Vrhovnom sudu
Grupni čat 27.09.2017.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

četvrtak, 10. prosinca 2020.

PRIJAVA PROTIV TERORISTA IZ KOMANDE SUDSKE POLICIJE

Danas je već odavno poznato, kako je preko Bobar banke, narko mafija Darka Šarića prala novac a potom se saznalo da su pomenuti pripadnici terorističke organizacije, godinama vršili organizovanu pljačku preko iste banke i ogromne nezakonite finansijske mahinacije teške milijarde maraka. To je i više nego dovoljno da objasni motive pripadnika terorističke organizacije a posjećam da je jedan od šefova mafije, Dodik Milorad, javno pred kamerama, objavio formiranje kako kaže "crne knjige" u kojoj će biti upisana imena onih, koji su im nanijeli štetu, te izdao nalog njihovim ljudima u "institucijama" da se bore protiv tih imena, što u praksi znači, progone, zastrašivanja, premlaćivanja i likvidacije, čemu smo svjedoci godinama od mučkog dizanja u vazduh Milana Vukelića, do ubistva Davida Dragičevića i Slaviše Krunića a bukvalno cijelo to vrijeme su pripadnici terorističke organizacije, pokušavali i mene da ubiju, trudeći se da stvore takve uslove da se likvidacija predstavi kao, "zadesna smrt" ili slučajno ubistvo sa kojim oni naravno ne bi trebali imati nikakve veze...
Na osnovu Krivičnog zakona BIH, član "Terorizam" i više drugih krivičnih djela iz KZBIH I KZRS, podnosi se :

PRIJAVA PROTIV TERORISTA IZ KOMANDE SUDSKE POLICIJE

Svjedoci - sudski policajci : Lazić Milan, Jelačić Srebrenko, Radić Dragan, Petričević Dragiša; pripadnici MUP-a, Srećko Panić i Dejan Minić; sudija Malović Branka, okružni tužilac Jovana Tomaš, administracije Vrhovnog suda RS i Republičkog tužilaštva, sudija Aleksandar Despenić, ministar Anton Kasipović.
Prijava će biti informativno poslata i pripadnicima terorističke organizacije iz sudske policije te Vrhovnom sudu RS, Republičkom tužilaštvu RS, Osnovnom i Okružnom sudu u Bijeljini sa poentom da ta banda, (sudska policija) koje je pokušala da me ubije, godinama fašističkim metodama prikriva ubistvo osmogodišnje djevojčice, te evo preko 2 godine, prikriva imena zločinaca koji su izdavali naredbe o napadu na moje zdravlje i život, nema nikakav legitimitet.
Osim navedenog krivičnog djela, koje generalno opisuje karakter kriminalnog klana izvršana su i druga kao : "Davanje lažnog iskaza", "Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja", "Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave", "Nepružanje pomoći", "Saizvršilaštvo", "Pomaganje", Povreda ravnopravnosti građana", "Udruživanje radi vršenja krivičnih djela", "Samovlašće", "Podstrekavanje", "Sprečavanje dokazivanja", "Nesavjestan rad u službi", "Povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja", "Neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela", "Neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca", "Pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela", "Navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja", "Stvaranje terorističkih grupa ili organizacija".

S obzirom da je u pitanju kriminal, činjen u oblastima nadležnosti više tužilaštava na teritoriji BIH a počinioci su naoružani pripadnici sudske policije i MUP-a, spremni ne samo da opstruišu istragu, nego su opasni i po živote tužilaca i sudija, jedina moguća opcija je da prijavu obrađuje Tužilaštvo BIH uz asistenciju SIPA. Komanda sudske policije Republike Srpske je sastavni dio ogromne, monstruozne mafijaške, terorističke i fašističke mreže kriminalaca najgore vrste, sastavljane od ratnih zločinaca, švercera, profitera, poslijeratnih tajkuna i pljačkaša, koji su raspoređeni, prije svega u redovima kriminalističke policije, sudske policije i takozvanih bezbjednosnih službi ali i u drugim organima.
Poslije višemjesečnih upozorenja, uključujući i obavještavanje predsjedniku Republike RS na koje nije reagovao ni MUP ni sudska policija, već sam poslao ranije krivičnu prijavu protiv kriminalaca iz MUP-a a u ovom slučaju se koncentrišem na teška krivična djela za koje su odgovorni pripadnici komande sudske policije, prije svega Borovčanin Danko, načelnik Okružnog centra u Bijeljini, te Željko Dragojević iz komande u Banjaluci, koji ga uporno štiti godinama a ostale odgovorne, očekujem da će razotkriti tužilaštvo.
Opis činjenica, detalji i dokazni materijal su u najvećem obimu navedeni u prilozima prvenstveno u dopisu "Zašto sudska policija štiti zločince" od 30. novembra 2020. te "Zašto sudska policija štiti zločince - prilozi" što je bio poziv na profesionalan rad i upozorenje pred krivičnu prijavu a sada iznosim samo najznačajniji detalje.
Komanda sudske policije a prije svega načelnik Borovčanin Danko su godinama sprovodili fašistički teror nad svim pripadnicima porodice ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo sa namjerom da prikriju počinioce njenog ubistva, koje se desilo za vrijeme njihovog šverca narkotika sa područja Sarajeva u Bijeljinu.
Da su zločinci iz kriminalističke policije uklonili materijalni dokaz ubistva sa ubijene djevojčice i sakrili tu činjenicu od tužilaštva dokaz je "Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017." u kome se to vidi a u kakvom je stanju taj dokaz, opisano je u dokumentu suda u Bijeljini "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015.".
Neposredno pošto je sačinjen taj dokument, kada sam pokrenuo neke pravne radnje, dolazi do montiranja nelegalnog predmeta protiv mene u Istočnom Sarajevu, početkom juna što je samo mjesec i po kasnije. To je naravno bilo tajno ali sam prepoznao "posebne istražne radnje" u više navrata i rad desetina angažovanih doušnika.
Danas je već odavno poznato, kako je preko Bobar banke, narko mafija Darka Šarića prala novac a potom se saznalo da su pomenuti pripadnici terorističke organizacije, godinama vršili organizovanu pljačku preko iste banke i ogromne nezakonite finansijske mahinacije teške milijarde maraka.
To je i više nego dovoljno da objasni motive pripadnika terorističke organizacije a posjećam da je jedan od šefova mafije, Dodik Milorad, javno pred kamerama, objavio formiranje kako kaže "crne knjige" u kojoj će biti upisana imena onih, koji su im nanijeli štetu, te izdao nalog njihovim ljudima u "institucijama" da se bore protiv tih imena, što u praksi znači, progone, zastrašivanja, premlaćivanja i likvidacije, čemu smo svjedoci godinama od mučkog dizanja u vazduh Milana Vukelića, do ubistva Davida Dragičevića i Slaviše Krunića a bukvalno cijelo to vrijeme su pripadnici terorističke organizacije, pokušavali i mene da ubiju, trudeći se da stvore takve uslove da se likvidacija predstavi kao, "zadesna smrt" ili slučajno ubistvo sa kojim oni naravno ne bi trebali imati nikakve veze.
Kako im ti pokušaji nisu uspjevali, pripadnici mafijaškog klana od kojih ističem Danka Borovčanina, Rajka Čolovića, Marković Dragoslava i Luku Borovčanina, zaposleni u to vrijeme kao inspektor kriminalističke policije, načelnik sudske policije, glavni okružni tužilac u Istočnom Sarajevu i predsjdenik suda u Sokocu, odlučili su da nelegalno i bez zakonskih rješenja, jedino nadležnih Republičkog tužilaštva i Vrhovnog suda, formiraju nezakonite, odnosno montirane predmete protiv mene, kako bi pokrenuli tajne "posebne istražne radnje" te na taj način prikupili podatke i pripremili likvidaciju.
Od 2015. kada je to pokrenuti do danas, bilo je više pokušaja njihovih provokatora da me poslije kontaktiranja, namame i odvuku na udaljenu lokaciju, gdje su pripremili ubistvo, što im nije uspjelo te je komanda sudske policije 27. septembra 2018. poslala službenike u uniformi, bez kopije rješenja, da me presretnu na ulici, sve u saradnji sa kriminalcima iz kriminalističke policije te mi lažu kako "trebam ići u osnovni sud u Bijeljini".
Ovaj događaj je inače bio tema pred sudom u Bijeljini u Prekršajnom postupku "80 0 Pr 100636 18 Pr" a činjenice o kojima pišem su utvrđene pred sudom i sastavni su dio spisa iz dokaznog postupka.
U skladu sa zakonom sam zatražio da mi se uruči naredba a pošto je nisu imali, počeli su vrdati te priznali da me žele u stvari odvući na teritoriju Istočnog Sarajeva, lažući kako je "Osnovni sud u Bijeljini zatražio svoje izuzeće" te je onda navodno "Vrhovni sud prebacio nadležnost u Istočno Sarajevo".
Iz dokumentacije koju i sada prilažem, može se vidjeti da sam duže od pola godine imao dokaze iz Republičkog tužilaštva Republike Srpske, te preko 3 mjeseca od Vrhovnog suda, da su u pitanju najobičnije laži, da takva rješenja ne postoje, odnosno da je akcija protiv mene nezakonita a predmeti nelegalni i montirani.
Više je nego jasno da je sudskom policajcu Lazić Milanu tu laž ispričao načelnik Borovčanin Danko, koji ga je i poslao.
Tada sam sudskim policajcima objašnjavao, da je u pitanju protivpravni napad na mene a potom i pripadnicima MUP-a, koje sam pozvao da intervenišu, sačine zabilješku i evidentiraju kršenje zakona od strane sudske policije.
Detalje o tome sada neću iznositi, jer dovoljna je činjenica da je osnovni sud u Bijeljini svojim rješenjem "80 0 Pr 100636 18 Pr" koje je odavno postalo pravosnažno, konstatovao kršenje zakona od strane službenika, odnosno konstatovano je da ja ni na koji način nisam prekršio zakon.
S obzirom da su službenici odbijali da postupe prema zakonu, pozdravio sam ih rekavši "doviđenja" i krenuo na šta sam bez ikakvog upozorenja, napadnut s leđa te ne želići fizički sukob, ponudio da me bez otpora liše slobode i stave lisice, što su i prihvatili, čime sam postigao cilj da se taj događaj evidentira. Naravno da nisam ni pomislio kako će mi dozvoliti odlazak, naprotiv.
I onda, iako ih ni na koji način ni ranije nisam ugrožavao a sada sa lisicama na rukama iza leđa, prilikom ulaska u zgradu na divljački način su mi gurali glavu prema zemlji, kako ne bih vidio ko je unutra rukovodio tom razbojničkom akcijom, što je dovelo do dodatnih poteškoća oko disanja i gušenja, koje imam zbog polena ambrozije.
Iako sam preko 20 puta tražio, prvo od MUP-a a potom i od sudske policije da mi pozovu medicinsku pomoć to nisu učinili a kompletnu dokumentaciju tog dana su falsifikovali, što se dokazuje tada sačinjenom dokumentacijom i sudskim predmetom "80 0 Pr 100636 18 Pr" pred sudom u Bijeljini, odnosno dokaznim postupkom.
Konkretno, od pripadnika sudske policije Petričević Dragiše sam zatražio da obavijesti načelnika Borovčanina i da mu kaže da imam teško gušenje te da mi se pozove hitna pomoć ili da me odvezu, na šta su oni i otišli do načelnika.
Kada su se vratili, ponovo sam zatražio hitnu pomoć na šta je Petričević Dragiša rekao, da oni moraju izvršavati naredbe, da nije do njih.
Insistirao sam da mi kažu, šta je rekao načelnik Borovčanin na moj zahtjev ali svi su ćutali i očigledno im je bilo neprijatno zbog razbojništva u kome su prisiljeni učestvovati.
Shvativši sa kakvim monstrumom imam posla i opasnost u kojoj se nalazim, zatražio sam od službenika da uzmu moj novac iz koverte te mi kupe flaširanu vodu, kako bih bar malo olakšao zdravstveno stanje, na šta je reagovao gospodin Radić Dragan, rekavši da ne može uzeti taj novac jer je popisan te mi kupio bocu vode svojim novcem.
Sasvim je moguće da sam zahvaljujući tome i preživio taj dan, iako sam imao velikih zdravstvenih tegoba, povraćajući više puta uz dva zaustavljanja tokom transporta.
Sudski policajac Jelačić Srebrenko je pred sudom na moje pitanje, priznao da je čuo kako tražim hitnu pomoć u policijskoj stanici, prikrivajući da sam to činio i kasnije očito instruisan ili se plašeći za svoj život, odnosno posao.
Skrećem pažnju o činjenici, koliko je opasna ova teroristička organizacija s obzirom da su u međuvremenu stradala čak dva pripadnika tužilaštva u Istočnom Sarajevu, gospodin Dragan Ninković ubijen iz vatrenog oružja 2020-te a gospođa Biljana Petrović 2017-te, takođe sumljiva smrt, poslije saobraćajne nesreće u kojoj su svi drugi nepovrijeđeni a ona je po savjetu otišla na pregled sa koga se nije vratila živa. Obe smrti su se desile neposredno poslije mojih pismenih zahtjeva da dobijem kopiju rješenja o prenosu nadležnosti, odnosno koji je tužilac zadužio nelegalni montirani predmet protiv mene 2015-te a nesumnjivo je da su stradali tužioci znali sve o mafijaškim poslovima Rajka Čolovića.
(Nema veze sa ovim slučajem ali ima sa razbojništvom terorističke organizacije činjenica da je glavni zdravsteno sanitarni inspektor, gospodin Desimir Miljić, obješen pored Vrbasa u martu 2020-te, samo par dana pred uvođenje vanrednog stanja za koje nikada nije bilo nikakvog razloga, što je gospodin koji je trebao voditi krizni štab, vrlo dobro znao.)
Službenici sudske policije su me onda, iako sam bio u teškom zdravstenom stanju, umjesto da mi omoguće medicinsku pomoć, ostavili na ulicama Sokoca, gdje je čekala ekipa plaćenih ubica, između suda i autobuske stanice, što sam izbjegao sačekavši oko sat i po u jednom kafeu, da bih se oporavio i po svojim predviđanjima, ostavio utisak ubicama da sam otputovao na drugi način, kako bi se razišli.
To se i desilo jer je poslije proteklih sat vremena, kada sam krenuo prema autobuskoj stanici iz kafea "Iceberg" izašla samo jedna osoba, presrela me, ispitujući me ko sam, odakle sam, šta radim tu, predstavivši se kao "inspektor" ali odbivši pokazati legitimaciju.
S obzirom da je ostao sam, pošto su ostali se očigledno razišli, nije se usudio da me napadne, tako da sam izbjegao pripremljenu klopku a na sve ovo, podsjećam da je nepunih mjesec dana kasnije u Sarajevu, izvršena likvidacija dvojice policajaca, (Vojinović i Šehović) nakon čega su ubice pobjegle u zaštitu saučesnika na teritoriji Istočnog Sarajeva.
Kasnije se ispostavilo da je policija čak jednom od osumnjičih za ubistvo napravila "alibi" pišući zapisnik u vremenu, kada je izvršavana likvidacija o čemu ne treba ni komentarisati šta bi to trebalo da znači ali još važnije je to da je narednih mjeseci, poslije mojih dopisa Visokom sudskom i tužilačko vijeću, kriminalac Rajko Čolović, koji je pravno prvi pokrenuo ovu razbojničku akciju, smijenjen sa pozicije glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu, nakon čega je vrlo brzo pohapšena jedne od grupa plaćenih ubica, koje je on godinama štitio a nakon pokušaja ubistva Slobodana Vasiljevića u Šekovićima.
Poznato je da na teritoriji Istočnog Sarajeva još uvijek ima veliki broj nerazjašnjenih ubistava a za šta su najodgovorniji upravo Rajko Čolović i Luka Borovčanin, koji su ih štitili godinama i očito saučestvovali i u krijumčarenju narkotika, prilikom čega su ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, ćerku moje sestre, što je i glavni motiv za sve navedeno i brojne pokušaje mog ubistva.
Da je plan uspio, odnosno da su me likvidirali kako je zamišljeno ili čak da sam se ugušio tokom transporta, prema tada sačinjenoj dokumentaciji je vidljivo da se ništa od razbojništva sudske policije ne bi saznalo, jer ne samo da su prikrili podatke o zdravstvenim problema i gušenju, nego su falsifikovali i činjenicu da me presreli bez sudske naredbe, lažući da je Vrhovni sud donio rješenje o prenosu nadležnosti.
Važno je istaći da sam dokaze o lažiranju nadležnosti, prezentovao sudu u Bijeljini u navedenom postupku, dok MUP koji je bio stranka u postupku, te sudska policija kao svjedok a takođe i tužilaštvo u Istočnom Sarajevu i sud u Sokocu, kojima sam pismeno poslao zahtjeve, nisu dostavili nikakve dokaze o svojoj nadležnosti, što suštinski znači da je u pitanju bio smišljeni razbojnički napad...

PRILOZI

Zašto sudska policija štiti zločince
Zašto sudska policija štiti zločince - prilozi
Dopis upozorenja komandi sudske policije 30.11.2020.
Dio pismenih obavještenja i upozorenja sudskoj policiji
08.020-059-1550-18 branka malović za ministarstvo pravde
Zahtjev za informacije Vrhovnom sudu
Grupni čat 27.09.2017.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

ZAHTJEV ZA INFORMACIJE VSTV-U