KAKO POLITIČKO TAJKUNSKA BANDA PLJAČKA I PERE NOVAC

Pozivam narod, časne i poštene građane, da dijele ovaj tekst i dokaze kriminala kao i da sami objavljuju sve podatke koje imaju o korumpiranoj režimskoj bandi kako bismo što prije taj ološ skinuli sa svojih leđa i poslali ih u neke nove "gole otoke" do kraja svog zločinačkog života a svojoj djeci obezbijedili budućnost bolju od naše...

KAKO POLITIČKO TAJKUNSKA BANDA PLJAČKA I PERE NOVAC U SADEJSTVU SA POLICIJSKOM I TUŽILAČKO SUDIJSKOM MAFIJOM

Opšte je poznato da su u BIH, "nestale" milijarde evra. Zna se da ih nema ali nikako "ne može da se utvrdi" gdje su i ko su odgovorni za tu pljačku. Iako je godinama ovaj lopovluk prikrivan jedan dio toga je izašao na površinu, razotkrivanjem pljačke preko poreske uprave i još konkretnije krađe oko 2 milijarde maraka preko 3 banke pod direktnom kontrolom vlade RS.
Ali naravno, nije samo RS, zločinačka organizacija nego i Federacija i cijela BIH, odnosno mafija je zauzela najvažnije pozicije u svim institucijama i pretvorila državu u najobičniju lopovsku bandu.
U nastavku ću opisati kako su pripadnici policijsko - tužilačko - sudijske bande smišljeno pokušali da prikriju ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koje se desilo prilikom krijumčarenja narkotika iz Asa auta, prevoznikom Haak trans, sa ciljem da zaštite vlasnike tih firmi, tajkune Nijaza Hastora i Bobar Gavrila.
Za razliku od šablona da se o pokojnicima ili "pokojnicima" govori sve najbolje, mafijaški ražim u RS je izdržao samo 40 dana i objelodanio da je preko Bobar banke opljačkano više stotina miliona maraka, te je u narednom periodu ta banka i prestala sa radom. S druge strane ortak u kriminalu Nijaz Hastor je još uvjek nedodirljiv "uspješan" poslovan čovjek bošnjačke mafije isto kao što je nekad Bobar bio najuspješniji najbogatiji "biznismen" srpske mafije. U svemu je udio imala i hrvatska mafija, čiji je lider Dragan Čović s obzirom da je kamion koji je vozio narkotike imao isporuke i u mjestima pod njihovom kontrolom.
Lideri sve 3 mafijaške nacionalne bande su logično postavili najgori ološ na mjesta okružnih tužilaca, sudija i inspektora sa zadatkom da spriječe istrage vezane za mafijaške poslove svojih tajkuna. Podvlačim da se izraz nacionalne bande odnosi na bitange, probisvjete i kriminalce kakvi postoje u svakom narodu a nikako na narod u cjelini koji je većinom pod terorom upravo tih "svojih" kriminalaca iste vjere i narodnosti.
Iz izjave Bobarovog portira Blagiše Sofrenića datoj mafijaškom MUP-u RS, vidi se da uopšte ne pominje, dolazak kamiona i robe u AD Univerzal, odnosno pominjano je i to ali inspektori nisu dozvolili da ta informacija uđe u zapisnike.
Dakle iako je pitanje bilo da li ima još nešto bitno, odgovor je da nema. Portir je inače pozvan na saslušanje pošto smo prenijeli policiji njegovu izjavu da je djevojčica krvarila prije pada i da ju je on vidio kako se kreće i iskašljava krv. Namjera kriminalca, (inspektora) Marković Dragoslava je bila samo to da portir negira da je vidio kretanje te je ovako važan događaj sveden na samo jednu stranu ali su napravili veliku grešku opisom da je postojalo više krvavih mrlja prije pada djevojčice što nedvosmisleno znači da je povreda nastala oko 15 metara prije pada.
Dva dana kasnije a 7 dana poslije ubistva Ivone Bajo saznali smo slučajno za dolazak kamiona te o tome obavjestili nadležne koji nisu mogli ignorisati takvu činjenicu te su smislili plan da formalno kao saslušavaju svjedoke a stvarno da razvlače istragu, sabotiraju je i na kraju predstave kao nesrećan slučaj, očekujući da se porodica kao i u drugim takvim slučajevima, slomi i pomiri sa sudbinom.
Postoje kompletne izjave svih aktera krijumčarenja kao i drugih svjedoka koji nisu znali za to ali su brojali pakete i iz njih se vidi da su dovezena 4 paketa, te da je sledećeg jutra magacioner zatekao samo PAKET, što znači da su pod kontrolom portira preko noći nestala 3 paketa, da li heroina, kokaina, falsifikovanih evra, zlata ili čačkalica, nebitno...

Podvučeno je i ime jednog od aktera, Slaviše Bobara, koji je par godina kasnije uhapšen kao član kriminalne grupe Darka Eleza zbog pljački novca Pavlović banke. Taj posao su kasnije obavljali pripadnici specijalne policije RS. Nije isključeno da je novac kraden mnogo ranije iz trezora a sitni kriminalci su formalno vršili oružane pljačke da bi postojalo opravdanje za manjak...
Ali da se vratimo vezi Hastor - Bobar:
Zbog važnosti ponavljam da su vozači izjavili kako su dovezli 4 paketa robe a direktor univerzala je sa magacionerom zatekao ujutru samo paket a na kraju isječka te izjave stoji citiram "na otpremnici postoji da je roba dovežena iz Asa a prevozi je Hak".
Na internetu postoje web stranice i "Asa auto" i "Haak trans" ali na njima nisu lako uočljivi podaci o vlasniku no mogu se pronaći podaci da se radi o Nijazu Hastoru, uz opis da je to NAJBOGATIJI BOSANAC a kako je Gavrilo Bobar zvanično preminuo, pomenuću ga samo toliko koliko je neophodno.
Od velikog broja tekstova u kojima se opisuje bogatstvo Nijaza Hastora, izdvajam 3 linka:
http://faktor.ba/lista-najbogatijih-ljudi-u-bih-hastor-za-godinu-zaradio-771-milion-km/
http://faktor.ba/primjer-drugima-kako-je-nastala-poslovna-imperija-nijaza-hastora/
http://www.zurnal.info/novost/17112/forbes-izabrao-najbogatije-u-bih-hastor-imamovic-ahmetlic-grbesic-oruc-selimovici
Naredni link za razliku od prethodnih ima vezu prema web stranici na kojoj se pominju i Hastor i Bobar kao najbogatiji ljudi u BIH.

Znate li ko su najbogatiji ljudi u BiH? Odgovor će vas zapanjiti

Dovoljno bogati da u sadejstvu sa političarima, predsjednicima stranaka, premijerima, ministrima mogu kupiti i imenovati sve okružne tužioce i sudije preko servisa mafije VSITV-a, te UDT-a, po sistemu ŠTAPA I ŠARGAREPE.
Kadrovi koji su "podobni" za sudije i tužioce instaliraju se u tužilaštva i sudove sa osnovnim zadatkom da rade u interesu mafije i prikrivaju sva krivična djela političko tajkunske mafije a ako neko od njih ugrozi kriminalnu aždaju slijedi mu osveta i kazna PRAVOSUDNE MAFIJE, za šta je najočitiji primjer EGZEKUCIJA koju je VSITV-e preko svog kaznenog organa UDT-a sprovelo prema Tužiteljici KT Tuzla Dijani MIlić.

KAKO JE UMRLA DIJANA MILIĆ: Smrt koja se nije smjela desiti

Tako je dakle instalirana banda sudija, tužilaca i kriminalističkih inspektora kao logistička podrška pljačkama i krijumčarenju političko tajkunske mafije, te kad je to potrebno kriminalci kao što je okružni tužilac Danica Stjepanović ne znaju ni da broje pa ni primjete da su od dovezena 4 paketa. čak 3 paketa (narkotika) nestala preko noći.
Ali nije to jedino razbojništvo bande iz OT Bijeljina jer su u sadejstvu sa portirom Sofrenić Blagišom i inspektorom Marković Dragoslavom, sa ubijene djevojčice Ivone Bajo uklonili materijalni dokaz zločina, oprali ga benzinom da uklone tragove i sakrili, izuzeli iz svih istražnih radnji:
Na slici su komentari jasni i djetetu iz osnovne škole, čak slika sama za sebe sve govori ali ne i okružnim tužiocima, koji se po svojim metodama ne razlikuju od Gestapoa. Ta banda je recimo poslije otkrivanja ovog dokaza i objavljivanja fotografija, pod izgovorom da im je "ugrožena sigurnost" poslala policiju u kuću porodice ubijene djevojčice sa osnovnim zadatkom da otme računar i uništi dokaze svog razbojništva.
Ali nije ni to vrhunac monstruoznosti tužilačke mafije jer su falsifikovali obdukcioni nalaz patologa i prikrili sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa Miroslava Busarčevića kako bi realizovali svoj zločinački plan i ubistvo osmogodišnje djevojčice, prilikom šverca pomenutih tajkuna. Dokaz za to je razgovor koji je vođen sa vještakom, sniman preventivno jer je tužilačko sudijska banda spremna da slaže i isfalsifikuje sve što možete i ne možete da zamislite...
IZJAVA VJESTAKA
Iz ovog audio zapisa se vidi da trasolog NEMA POJMA ne samo o svim unutrašnjim povredama, nego ni o tome da je kaiš ruksaka dvostruko presječen, dio nedostaje a ostatak opran benzinom, niti da je kamion koji je dovezao robu bio tehnički neispravan, odnosno da je pukao nosač rezervoara, koji su vozači vezali trakama i utegli španerom silom od 3000 kg.
Teoretski je moguće da su šverc vršili samo vozači Nijaza Hastora i portir Gavrila Bobara, bez znanja vlasnika no za "sitne ribe" tužilačka mafija ne bi makla ni malim prstom da ih spašava ali su zato sa ciljem da se zaštite najveći tajkuni kriminalci u BIH, upotrijebili sva sredstva kako bi dokaze sakrili i omogućili nesmetani rad mafije.
No nije im uspjelo kako su zamislili jer su podaci preko nekoliko posrednika proslijeđeni na više lokacija u Evropi uključujući i Interpol što je dovelo prvo do razotkrivanja pranja novca narko mafije preko Bobar banke a poslije i do likvidacije odnosno praktično rušenja kompletne Bobar grupe.

Šarić prao novac preko "Bobar banke"

Informacije o mreži narko mafije uvezanoj sa političko bankarskim sistemom u BIH, pojavile su se krajem februara 2012-te ali se sve brzo gurnulo pod tepih. Policija i Tužilaštvo u RS, naravno nisu preduzeli ništa da se zaustavi kriminal u Bobar grupi jer su i sami dio bande te je tako tek krajem 2014-te poslije smrti Gavrila Bobara objelodanjena astronomska pljačka preko Bobar banke što uz isti scenario u BIB i Banci Srpske pokazuje da političko tajkunska banda godinama ima razrađeni sistem krađe novca u kome učestvuju i oni koji bi takve kriminalne radnje morali sprečavati i za šta su u stvari plaćeni novcem građana.
Tužilačko sudijska banda je naprotiv spremna na svaki zločin da bi prikrila prljave poslove svojih mafijaških bosova a kako završavaju građani koji se suprotstave mafiji primjer je inžinjera Milana Vukelića koga su lažno optužili pripadnici bande te su mu prvo prijetili banditi iz policije a onda su podaci o njegovim kretanju i navikama predati plaćenim ubicama mafijaškog fašističkog režima koji su ga raznijeli eksplozivom ispred svoje zgrade u Banjaluci.

Istraga koja se godinama vodi kao “nerasvijetljena”: Ko je ubio banjalučkog inženjera Milana Vukelića

To je uobičajeni sistem policijsko tužilačke bande po kome prvo lažno optuže nevinu osobu najčešće za ugrožavanje sigurnosti, (moguća zatvorska kazna je za te bitange "ugrožavanje sigurnosti"), potom joj preko saučesnika iz sudijske bande pošalju policiju da pretrese stan i aktiviraju se posebne istražne radnje. Radi se o danonoćnom praćenju, snimanju komunikacija i prikupljanju svih informacija do kojih mogu doći. Ako ne uspiju pronaći ništa za šta bi optužili žrtvu, (makar da je prešao nekad dozvoljenu brzinu par kilometara) i ne uspiju uplašiti i zaustaviti je onda se angažuju plaćene ubice režima kojima se dostavljaju prikupljeni podaci.
Na isti način je četveročlana banda iz OT Bijeljina, Stjepanović Danica, (direktno odgovorna za prikrivanje ubistva Ivone Bajo), Kovačević Novak, Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad, zamjenici glavnog okružnog tužioca u Bijeljini, odlučila da mene lažno optuži za ugrožavanje sigurnosti, ne navodeći niti jednu jedinu prijeteću riječ kojom im se navodno ugrožava sigurnost. Potom ni policija ni nadležni tužilac, niti okružni sudija ne navode nijednu "PRETEĆU RIJEČ" ali svejedno izdaju naredbu za pretres i odnošenje računara.
Na ovo razbojništvo mafije neću dalje trošiti vrijeme te samo navodim da je istraga u ovom slučaju razvlačena 30 mjeseci pošto je naravno sve bilo montirano i na kraju su morali da je okončaju odlukom o nesprovođenju u "nepristrasnom OT-Doboj" s obzirom da nisu mogli kriminalci iz OT Bijeljina koji su stranke u postupku istovremeno i voditi istragu. Dakle iako je polovini okružnih tužilaca život "visio o koncu" država se kilavi 30 mjesci oko toga a kada su lažno optužili kantonalnu tužiteljicu Dijanu Milić, za dva mjeseca je suspendovana i optužena pred sudom a odmah potom umire, (vjerovatno otrovana) pošto banda nije smjela dozvoliti da optužena pred sudom iznese svoje argumente i dokaze o razbojništvu političko pravosudne bande.
Ja sam srećom ostao živ iako je bilo pokušaja ubistva i to najvjerovatnije zato što sam prestao voziti automobil. Jedan od ciljeva svega osim prikrivanja krijumčarenja mafijaške osovine Hastor - Bobar je i nastavak lažiranja istrage o ubistvu Ivone Bajo s obzirom da je materijalni dokaz bio sklonjen u sudski depo. 5 i po godina poslije ubistva kada je došlo do zastarjevanja krivičnog djela "Oštećenje tuđe stvari" tužilačka banda odlučuje poslije mojih stalnih pismenih pritisaka putem suda da vrati izuzete stvari, te ih preuzimam uz zapisnik na kome je poslije mog insistiranja upisano kakvo je oštećenje na ruksaku.
Pošto je tada prvi put bio moguć detaljniji pregled ustanovio sam i da je vođica rajfešlusa polomljena jakom silom, osim što je kaiš dvostruko presječen. Očito je traka kojom je vezan rezervoar kamiona kojim je dovezena krijumčarena roba pukla prilikom skretanja u Univerzal pa je otkinuti komad kao ispaljen iz puške presjekao kaiš i ubio djevojčicu što je banda pokušala da sakrije.
No na slikama se vide svi tragovi i predstavljaju "glogov kolac" za tužilačko sudijsku bandu, njihovu noćnu moru zbog koje su prethodnih godina pravili takve brljotine, gadosti i pisali gluposti u svojim presudama i rješenjima da su od suda napravili buvlju pijacu, dok su oni sami poput šibicara na autobuskoj stanici, koji se sa zakonskim odredbama i dokazima ponašaju na isti način:
SAD GA VIDIŠ, SAD GA NE VIDIŠ.
I tako poslije višegodišnjeg neviđenog terora prema porodici ubijene djevojčice, pripadnici bande iz policije i tužilaštva priznaju odnosno pišu da NEMAJU POJMA, kako je došlo do oštećenja materijalnog dokaza te upućuju jedni na druge.
Iako je ovaj neviđeni zločin opisan sa obiljem dokaza na zasad oko 650 članaka na blogu "Kriminal u vlasti" a preko 100 na

GLAS ISTINE

političko tajkunska mafija i dalje krade kao i ranije, sudije i tužioci i dalje rade za mafiju čiji su sastavni dio a sve u skladu sa javno izrečenom izjavom glavnog republičkog tužioca RS, da citiram:
ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE
Stoga pozivam narod, građane časne i poštene, da dijele ovaj tekst i dokaze kriminala kao i da sami objavljuju sve podatke koje imaju o korumpiranoj režimskoj bandi kako bismo što prije taj ološ skinuli sa svojih leđa i poslali ih u neke nove "gole otoke" do kraja svog zločinačkog života a svojoj djeci obezbijedili budućnost bolju od naše...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-513-15

Pošto su osim ubistva bili umješani i u prikrivanje krijumčarenja narkotika i pljačke milijardi evra a ne znajući šta sve imam vezano za njihova krivična djela, grupa kriminalaca smišljaju plan kako da mi otmu sve dokaze, te to čine na taj način što dvojica od njih, (Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad) odlaze kao građani, (fizička lica) u policiju i lažno me prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" njih i saučesnika (Kovačević Novak i Danica Stjepanović) te dodaju još imena dvije osobe bez njihovog znanja i dozvole, da bi me predstavili kao manijaka koji prijeti svima redom. Političari, tajkuni, ministri, poslanici, sudije okružni tužioci i viši policijski službenici su sastavni dio "DRŽAVNE MAFIJE" i kako se vidi štite jedni druge bez obzira o kakvim se zločinima radi...

SUDU U STRAZBURU

ZDENKO BAJO PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE

ZAHTJEV PO AP-513-15 (80 0 P 034147)

Od Suda se očekuje da ustanovi da su u konkretnom slučaju prekršena navedena prava Zdenka Baje i da odluči na koji način će oštećeni dobiti zadovoljenje, te da ukaže državi Bosni i Hercegovini koja su zakonska rješenja u njenom zakonodavstvu nesaglasna sa Konvencijom i da joj naloži u kom dijelu i kako treba da izmijeni praksu rada državnih organa...

---

POZADINA DOGAĐAJA I UZROCI DISKRIMINACIJE
Ovaj predmet je primjer toga da je Bosna i Hercegovine klasična zločinačka organizacija a njeni najviši državni službenici su u stvari članovi i u službi organizovanog kriminala.
Danas je opšte poznato da je preko samo 3 banke u Bosni i Hercegovini opljačkano oko 2 milijarde maraka a najveći dio svega je na teritoriji i u nadležnosti Okružnog tužilaštva u Bijeljini, konkretno preko Balkan investment banke i Bobar banke je pokradeno oko milijardu i po maraka.
Pripadnici Okružnog tužilaštva u Bijeljini su u stvari aktivni članovi zločinačke organizacije koja je odgovorna za tu pljačku i prikrivanje mnogih drugih zločina i kriminala u koje su umiješani pripadnici mafijaškog režima.
Prilikom jedne od kriminalnih radnji, krijumčarenja u zločinačku organizaciju Bobar grupu tehnički neispravnim kamionom 23.07.2009. ubijena je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo, ćerka moje sestre a da bi prikrili to ubistvo, krijumčarenje i naravno astronomsku pljačku koja je bila u toku, članovi zločinačke organizacije iz Tužilaštva su sakrili materijalni dokaz ubistva, dječji ruksak i ubistvo proglasili kao nesrećan slučaj, padom sa bicikla na navodno žicu od korpe.
Oko pola godine kasnije početkom 2010-te, sam po dozvoli sudije imao uvid u izuzete predmete i fotografisao dječji ruksak čiji kaiš je dvostruko presječen dio nedostaje a ostatak je opran jakim hemijskim sredstvom da bi se prikrili tragovi ubistva.
Kada sam objavio da imam dokaze prikrivanja ubistva, pismeno zatražio objašnjenje u skladu sa zakonom nije bilo nikakve reakcije a lični pristup tužilaštvu mi je onemogućen, tako da sam poštom o tome obavjestio sve okružne tužioce a od odgovornih pismeno tražio da otkriju za čije interese su prikrili ubistvo pa bi u skladu sa zakonom dobili oprost ili manju kaznu inače ću protiv njih podnijeti krivične prijave te će zbog saučesništva završiti u zatvoru.
Tada budući da su osim ubistva bili umješani i u prikrivanje krijumčarenja narkotika i opisane pljačke milijardi evra a ne znajući šta sve imam vezano za njihova krivična djela, grupa kriminalaca smišljaju plan kako da mi otmu sve dokaze, te to čine na taj način što dvojica od njih, (Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad) odlaze kao građani, (fizička lica) u policiju i lažno me prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" njih i saučesnika (Kovačević Novak i Danica Stjepanović) te dodaju još imena dvije osobe bez njihovog znanja i dozvole, da bi me predstavili kao manijaka koji prijeti svima redom.
To je standardna šema pripadnika mafijaškog režima a po istom scenariju je recimo prijavljen građanin Radman Nedeljko i preminuo prilikom ispitivanja u policiji od stresa, samo 10 dana prije nego što su mene ispitivali a najmonstruozniji primjer je slučaj kada je poslije lažne prijave, pretresanja i danonoćnog nadzora, inžinjer Vukelić Milan, raznesen eksplozivom ispred zgrada MUP-a u Banjaluci.
Pošto su svi državni organi u službi mafije pokrenuta je neviđena hajka na mene i porodicu, te prijatelje i poznanike iako nije navedena nijedna riječ niti u jednom dokumentu kojom sam navodno upućivao prijetnje bilo kome. Lažni prijavitelji nisu sankcionisani iako sam podneo krivičnu prijavu te sam bio prisiljen podnijeti tužbu protiv njih da bih izborio svoja prava. I tada iznenađeni time, ne očekujući da bi se neko usudio tužiti parnično "moćne" okružne tužioce, isti prave pritisak na sudove da njihovo krivično djelo koje su izvršili kao građani proglase za "službenu radnju" i tako ih oslobode odgovornosti iako nisu imali niti predali sudu nijedan dokument sa svojim potpisom koji bi to dokazao. Čak je jedan od njih g. Debeljević Milorad u svom odgovoru sudu jasno priznao da NIKADA NIJE SLUŽBENO POSTUPAO, niti u jednom predmetu vezanom za mene, te dodao da sam sve izmislio jer tada uz tužbu nisam predao dokument MUP-a sa njegovim imenom.
Drugi tuženi g. Gruhonjić u svom odgovoru samo iznosi stav da je tužba neosnovana bez navođenja ijedne činjenice ili razloga što je obavezno zakonom a uopšte se ne poziva na službeno postupanje. Taj osnov su dakle sudovi IZMISLILI, da bi pružili zaštitu pripadnicima režima koji kontinuirano čini zločine nad građanima.
To sam učinio tek naknadno pa uhvaćeni u laži krivci čak oslanjajući se na svoje veze na pripremnom ročištu preko tuženog Gruhonjić Muhameda, vrijeđaju znanje i stručnost dvostruko mlađeg sudije te se zahtijeva da sud smjesta odbaci tužbu jer on, (Gruhonjić) kako kaže "NIKADA NE MOŽE BITI TUŽEN PARNIČNO NITI KRIVIČNO GONJEN" što naravno nije istina. Sudija je pod pritiskom ignorisao pismeno priznanje tuženog Debeljevića da nikada nije službeno postupao te je krivično djelo dvojice kriminalaca obavljeno izvan dužnosti proglasio za službenu radnju, što je uprkos mojim argumentima, nastavljeno i pred Okružnim sudom te Vrhovnim. Sud je dakle jednu laž proglasio za istinu i drži se te laži iako nijedan dokument nije predočen o tome a tuženi su u skladu sa ZOO, morali dokazati da nisu pasivno legitimisani upravo nekim dokumentom iz koga bi se to vidjelo.
Osim što je postupak razvlačen 5 godina, pokazalo se da pred sudovima u BIH, nema poštovanja zakona i prava jer osim falsifikovanja činjeničnog stanja nije bilo nikakvog dokaznog postupka odnosno sud mi nije dozvolio da izvodim dokaze nego samo da iznesem završnu riječ. Ovo je bitno jer u odluci Ustavnog suda BIH stoji šablonsko COPY-PASTE, obrazloženje da citiram: "Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačniin apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke." te takođe netačnu tvrdnju. "Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično sudenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali, osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo." Ja sam naprotiv uz apelaciju priložio i NEOBORIVI DOKAZ, da nema greške u pasivnoj legitimaciji tuženih, nego sam istakao i činjenicu da je pravo na pravično suđenje izvršeno tako što nije poštovan zakon i nije bilo DOKAZNOG POSTUPKA, što je uobičajena praksa sudova u BIH, koji ne žele da rasprave snimaju tonski upravo da bi nesmetano mogli kršiti zakonske odredbe. Citiram uvodni dio svoje apelacije iz koga se to jasno vidi:
"Za vrijeme postupka pred sudovima u RS nije postojao nijedan dokument o službenom postupanju tuženih u ovom sporu a ne postoji ni danas. Ali zato sada pred Ustavnim sudom BIH postoji dokaz IT-44/15 od 12.01.2016. iz RTRS-e u kome je navedeno ime osobe koja je službeno postupala a to nisu ovde tuženi.
Sudovi su me smišljeno diskriminisali u odnosu na tužene stranke, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje. Dokaznog postupka i glavne rasprave uopšte nije bilo, nego samo završna riječ. Odbijeni su prijedlozi za saslušanje svjedoka, inspektora MUP-a, pribavljanje dokumentacije od državnih organa i prethodna pitanja. Tuženima je data prednost i podrška neprimjenjivanjem ZOO, pošto nisu priložili dokaze o službenom postupanju te odgovori tuženih u kojima jedan priznaje da nikada nije službeno postupao a drugi ne podnosi prigovor pasivne legitimacije, su brutalno ignorisani bez ijednog komentara sudova na tu temu, pa se činjenično stanje bezočno falsifikovalo i krivično djelo dvije osobe predstavilo kao službeno postupanje. I posebno potenciram da je nematerijalna odšteta zasnovana isključivo na radnji lažne prijave, (kleveta, povreda ugleda i časti) i u tužbenom zahtjevu se ne pominje nijedna njihova druga radnja poslije toga."
U nastavku sam detaljno obrazložio i dokazao svoje tvrdnje a Ustavni sud nijednom riječju nije pomenuo, komentarisao niti osporio ništa od toga nego se iznosi unaprijed pripremljana laž, (sadržana u svim ovakvim odlukama) da APELANTI NISU PONUDILI RELEVANTNE ARGUMENTE". U unaprijed pripremljenom "obrazloženju" Ustavni sud se čak poziva na neke presude iz Strazbura a smišljeno ignoriše predmet "DAMJANOVIĆ - MAKTOUF" koji je posljedica bezočnog višegodišnjeg kršenja prava na pravično suđenje, smišljenom primjenom odredbi zakona donesenog poslije navodnog izvršenja krivičnog djela a nepovoljnijeg za optužene.
Nema nijedne riječi o ključnom dokazu apelacije a koji uopšte nisu imali niži sudovi u 3 prethodna postupka "IT-44/15 od 12.01.2016." koji je kako se vidi nastao 2016-te, potiče iz najvišeg tužilačkog organa a u njemu jasno stoji da je ispred OT Bijeljina službeno postupao SAMO I ISKLJUČIVO, g. Šabić Muris a imena osoba koje su bile stranke u postupku ne postoje u tom dokumentu. Osim ovog dokaza nastalog poslije 3 sudska postupka ističem i dokaz koji su imali svi sudovi od početka a to je "Odgovor Debeljevica na 80 0 P 034147 11 P" u kome je isti DVA PUTA, navodi da nikada nije službeno postupao i jedno od toga podvukao da istakne važnost.
I takav dokaz su sudovi u BIH bezočno falsifikovali da bi zaštitili grupu kriminalaca ne samo od parnične nego i krivične odgovornosti, jer su članovi zločinačke organizacije koja godinama pljačka milijarde evra od građana i iz budžeta. Političari, tajkuni, ministri, poslanici, sudije okružni tužioci i viši policijski službenici su sastavni dio "DRŽAVNE MAFIJE" i kako se vidi štite jedni druge bez obzira o kakvim se zločinima radi...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

SUDIJA OTIMA DOKAZE I PRAVA

OSOBA VAKIČIĆ ŽELJKA KOJA JE OD STRANE MAFIJE IMENOVANA NA POZICIJU SUDIJE DA BI ŠTITILA INTERESE FAŠISTIČKOG REŽIMA, NAREDILA JE SUDSKOJ POLICIJI DA ODUZME LAPTOP PRIJE ROČIŠTA, KAKO BI SPRIJEČILA DA SE IZVODE DOKAZI KRIMINALA PRED SUDOM. TO RAZBOJNIŠTVO NIGDJE U ZAPISNICIMA NIJE ZAVEDENO ALI NIJE USPJELA DA GA PRIKRIJE. KADA JE RAZOTKRIVENA, U SVOJU ODBRANU KAŽE DA "LAPTOP NIJE ODUZET, NEGO SE PRIVREMENO NALAZIO NA PORTIRNICI". KAKVE JE TEK LAŽI, FALSIFIKATE I GLUPOSTI PISALA U PRESUDAMA TA KRIMINALKA NE MOŽETE NI DA ZAMISLITE...

SUDIJA OTIMA DOKAZE I PRAVA

obrazac zahtjeva za pristup informacijama

 

OSNOVNOM SUDU BIJELJINA

NA RUKE PREDSJEDNIKU SUDA

PREDMET: Zahtjev za pristup informacijama iz

                       nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina

                    Molim Vas da mi u skladu sa članom 14. stav 2. Zakona o slobodi pristupa informacijama ("Službeni glasnik RS", broj 20/01), odobrite pristup informaciji iz nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina.

Veza : 080-0-Su-16-000025(-4) od 03.05.2016.

Skrećem pažnju da moje pitanje , citiram: „5) IMENA SVIH OSOBA KOJE SU BEZ MOG PRISUSTVA U 2 NAVRATA VRŠILE UVID U DISK U PREDMETU 80 0 P 039222 12 P“ nije ispravno shvaćeno jer mi je odgovoreno da „niko nije bez vašeg prisustva koristio navedeni računar, (laptop)“.

Moje pitanje se odnosilo na preglede diska (DVD-a sa programskim instalacijskim paketima) koji sam priložio kao dokaz u predmetu 80 0 P 039222 12 P sa namjerom da lično pomoću laptopa dokazujem svoje autorstvo.

To je prvo pokušano da mi se onemogući oduzimanjem tog laptopa BEZ IKAKVOG PISMENOG TRAGA U SPISU, a potom pošto sam zahtijevao da se to unese u zapisnik, laptop mi je vraćen ali potom je između ročišta vršen pregled tog DVD-a bez mog znanja, prisustva i mogućnosti da aktivno učestvujem u postupku.

Nadalje postavlja se pitanje na koji način je Sud u odgovoru „080-0-Su-16-000025(-4) od 03.05.2016.“ došao do podatka da je laptop bio privremeno na portirnici „DO DAVANJA ODOBRENJA POSTUPAJUĆEG SUDIJE ZA KORIŠTENJE RAČUNARA NA ZAKAZANOM ROČIŠTU“, jer to meni niko nikada nije saopštio niti postoji takvo objašnjenje u zapisnicima.

Naprotiv sudija Vakičić Željka je glumila neobavještenost i iznenađenje kada sam saopštio da mi je oduzet laptop i naravno bez opaske da je potrebno donijeti neku odluku i da je naredila da se laptop „PRIVREMENO ZADRŽI U PRIZEMLJU“.

Stoga očekujem od Osnovnog suda u Bijeljini sledeće informacije:

1)  KO SU OSOBE KOJE SU IZVAN ROČIŠTA I BEZ MOG PRISUSTVA VRŠILE UVID U DVD DISK NA KOME SU SE NALAZILI INSTALACIJSKI PAKETI MOJIH PROGRAMA I U KOJE VRIJEME, KOGA DANA SE TO DEŠAVALO ?

2) DA LI JE SUD U SVOM ODGOVORU „080-0-Su-16-000025(-4) od 03.05.2016.“ IZNEO NEČIJE USMENO OBJAŠNJENJE I ČIJE O RAZLOZIMA „PRIVREMENOG BORAVKA LAPTOPA“ U PORTIRNICI ILI SE TO ZASNIVA NA OPISU U NEKOM SUDSKOM DOKUMENTU, ZAPISNIKU I SLIČNO TE AKO JE TO SLUČAJ U KOJEM ?

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-4029-15

Fizičko lice može izvršiti bilo kakvo krivično djelo, biti uhapšeno, optuženo, osuđeno i u tome nema diskriminacije ali ako mu država ne sudi prema važećim zakonima ili povoljnijim, (Damjanović - Maktouf) ako uskrati pravo na branioca, falsifikuje dokaze ili datume, tu ne može biti nikakve krivice, građanina. Zvanično je objavljeno da je preko samo 3 banke pod kontrolom vlade opljačkano oko 2000000000 maraka, sto je samo manji dio ukupne krađe. Najveći dio nezakonitih transakcija izvlačenja novca vršen je preko IP adrese Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, što samo po sebi sve govori a poznati slučaj Damjanović - Maktouf, pokazuje da u zemlji nema nikakve vladavine zakona, nego se postupa, sudi i presuđuje prema smjernicama i interesima vladajuće tajkunsko političke mafije. Preko Bobar banke i drugih firmi iz Bobar grupe pokradeno je oko 300 miliona maraka a prilikom krijumčarenja u tu zločinačku organizaciju 23.07.2009. ubijena je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo ćerka moje sestre a prikrivanje tog zločina je i dovelo do tužbe koja je predmet ovog spora.

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-4029-15

ZDENKO BAJO PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE
PO AP-4029/15 (80 0 P 043325)

Od Suda se očekuje da ustanovi da su u konkretnom slučaju prekršena navedena prava Zdenka Baje i da odluči na koji način će oštećeni dobiti zadovoljenje, te da ukaže državi Bosni i Hercegovini koja su zakonska rješenja u njenom zakonodavstvu nesaglasna sa Konvencijom i da joj naloži u kom dijelu i kako treba da izmijeni praksu rada državnih organa...

---

POZADINA DOGAĐAJA I UZROCI DISKRIMINACIJE
Bosna i Hercegovine je zvanično najkorumpiranija država u Evropi. Organizovani kriminal je opšte prisutan, od policajca na ulici preko službenika u državnim ustanovama, sudija, okružnih tužilaca i kantonalnih tužilaca, poslanika sve do ministara, predsjednika Vlade i predsjednika entiteta.
Zvanično je objavljeno da je preko samo 3 banke pod kontrolom vlade opljačkano oko 2000000000 maraka, sto je samo manji dio ukupne krađe.
Najveći dio nezakonitih transakcija izvlačenja novca vršen je preko IP adrese Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, što samo po sebi sve govori a poznati slučaj Damjanović - Maktouf, pokazuje da u zemlji nema nikakve vladavine zakona, nego se postupa, sudi i presuđuje prema smjernicama i interesima vladajuće tajkunsko političke mafije.
Preko Bobar banke i drugih firmi iz Bobar grupe pokradeno je oko 300 miliona maraka a prilikom krijumčarenja u tu zločinačku organizaciju 23.07.2009. ubijena je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo ćerka moje sestre a prikrivanje tog zločina je i dovelo do tužbe koja je predmet ovog spora.
Djevojčica je smrtno ranjena prilikom ulaska, tehnički neispravnog kamiona koji je dovezao švercovanu robu u AD Univerzal a potom je napravila desetak koraka i srušila se na asvalt što se vidi na slikama a organi Bosne i Hercegovine su taj zločin predstavili kao pad sa bicikla ne objašnjavajući otkud krvavi tragovi desetak metara ranije.
Ali iz obilja nezakonitosti izdvajam materijalni dokaz ubistva dječji ruksak Ivone Bajo, koji je uklonjen sa mjesta zločina da bi se to ubistvo prikrilo a isti sam otkrio tek početkom naredne godine kada je zvanično okončana istraga. Vidljivo je da je kaiš dvostruko presječen, veći dio nedostaje a ostatak je tretiran jakim hemijskim sredstvom da bi se uklonili tragovi masti i ulja od kamiona što je izmijenilo originalnu žutu boju.
Predmet je sakriven od porodice javnosti i vještaka te smješten u sudski depo i držan 5 godina, no dozvolom sudije uspio sam u januaru 2010. da ga fotografišem i prvo postavio pismeno pitanje kako su nastala oštećenja i zašto je to sakriveno, na šta nije bilo nikakvog odgovora a onda sam podatke objavio javno i na internetu, te pozvao odgovorne da kažu za čije su interese prikrili zločin ili ću podnijeti krivičnu prijavu te će završiti u zatvoru.
Suočeni sa dokazom svog kriminala grupa kriminalaca iz Okružnog tužilaštva u Bijeljini odlučuju 19.03.2010. da me lažno prijave za ugrožavanje sigurnosti te izdejstvuju oduzimanje računara kako bi uništili sve dokaze njihovog kriminala koje imam.
To je izvedeno tako što su dvoje od njih otišli do policije u svojstvu građana i lažno me prijavili za ugrožavanje sigurnosti, ne navodeći kojim konkretno riječima a onda inspektori kako su mi lično priznali, pod pritiskom iako nisu postojale prijeteće riječi, podnose zahtjev za pretres prostorija i odnošenje računara. Taj zahtjev potvrđuje okružni tužilac a potom okružni sud izdaje naredbu za pretres i odnošenje računara, sve bez navođenja i jedne konkretne riječi, na kojoj se zasnivaju osnovane sumnje o počinjenom krivičnom djelu. Poslije izvršenog pretresa i odnošenja računara danima sam nadziran stražom od 24 sata dnevno u tri smjene, praćen policajcima kolima a potom u civilu, pošto sam se kretao pješice. Pretresan sam na ulici i moji poznanici, nadzirane su sve komunikacije, USMENOM FAŠISTIČKOM NAREDBOM ZABRANJEN JE PRISTUP U OT BIJELJINA SVIM SRODNICIMA DJEVOJČICE IVONE BAJO KOJU JE BIH UBILA PRILIKOM ŠVERCA, a danas se zna da je u pozadini bila i pljačka stotina miliona maraka preko Bobar grupe.

---

Dvije i po godine sam poslije te lažne prijave dolazio uzalud pred zgradu OT Bijeljina zahtijevajući Ustavom i zakonima garantovana prava kao što je pravo iz Ustava RS, član 23 "Zajamčena je zaštita tajnosti podataka o ličnosti. Prikupljanje, obrada i svrha korištenja ličnih podataka, uređuje se zakonom. Zabranjeno je korištenje podataka o ličnosti koje je suprotno utvrđenoj svrsi njihovog prikupljanja. Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama."
Takođe je prekršen član 16 Ustava RS jer je bez suda i rasprave, bez pismenog rješenja i prava na žalbu uvedena i primjenjuje se sankcija odnosno diskriminacija a to što se odnosi na sve srodnike osmogodišnje djevojčice ubijene prilikom mafijaških poslova države BIH je u rangu sa nacističkim stavovima prije i tokom drugog svjetskog rata. Više puta sam usmeno i pismeno zahtijevao da dobijem "Rješenje" o zabrani pristupa u pismenom obliku ali je to ignorisano jer je taj fašistički tretman trebalo da ostane tajna te sam bio prisiljen taktički doći do dokaza o tome i to što sam 3 puta odbio naredbu da se udaljim zahtijevajući da se poštuju zakoni i prava ili da budem uhapšen kako bih na prekršajnom sudu dobio zaštitu ili razotkrio postojanje fašističke naredbe što sam i uspio.
No kako je vrijeme prolazilo a sve osim ratnih zločina zastarjeva, dana 05.09.2012. sam se suprotstavio daljim ponižavanjima i zahtijevao poštovanje garantovanih prava. Ovde tužena BIH je preko svojih organa u Republici Srpskoj nastavila sa fašističkom diskriminacijom te sam se koristeći pravo iz Ustava RS da se prava garantovana tim ustavom ne mogu ODUZETI NITI OGRANIČITI, kao i članovima iz KZ-a "Nužna odbrana" i "Krajnja nužda" suprotstavio teroru i postavio na sebe dokaz kriminala organa BIH, dokaz prikrivanja ubistva, plakat sa slikom dječjeg ruksaka Ivone Bajo, dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a ostatak je opran jakim hemijskim sredstvom i javno pred zgradom izneo pismeno svoje mišljenje što je garantovano članom 19 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
To se naravno nije dopalo kriminalcima iz OT Bijeljina te su zatražili moje hapšenje oko 14 sati poslije čega sam zadržan u pritvoru do 01:30 narednog jutra 06.09.2012. Iako sam u takvim okolnostima morao prema zakonu biti izveden pred sud najkasnije za 12 sati, ponovo se i tu vrši diskriminacije i sve odlaže do 03.09.2012. kako bi se uticalo na svjedoke da lažu ili uopšte ne dođu.
Zbog kršenja više prava sam podneo tužbu za utvrđenje diskriminacije u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije a u tom postupku ne samo da su bezočno kršena pravila i odredbe nego je umjesto relevantnog dana 05.09.2012. tužena u svom odgovoru i u presudi opisivala dan 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije u drugoj kalendarskoj godini. Ta blamaža pravnog sistema BIH se jasno vidi iz sadržaja tužbe i presude te citiram tužbeni zahtjev i to ne iz tužbe nego iz "Presude" sa prve strane, da bi besmislenost i apsurdnost sudskog postupka i "utvrđivanja činjenica" bila uočljivija:
ODBIJA SE kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I ) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, primjenom usmene naredbe Okružnog tužilaštva u Bijeljini koja glasi:
„Zdenko Bajo, njegova sestra i svi srodnici, ne mogu pristupiti u prostorije tužilaštva" koju je izvršavala sudska policija, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela:
1.) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS!
2.) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garatovano članom 23Ustava RS!
3.) Dana 05.09.2012. pravo garantovano članom „Prijavljivanje krivičnog djela od strane gradana“ iz ZKP-a!
4.) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garatovano u članu 4 i 13 ZOSP!
5.) Dana 05.09.2012. pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS.
6.) Dana 05.09.2012. pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garatovano članom 14 Ustava RS!
7.) Dana 05.09.2012. pravo da se Ustavom garatovana prava ne mogu oduzeti niti ograničiti, garatovano članom 48 Ustava RS!
8.) Dana 05.09.2012. pravo na nediskriminaciju garatovano članom 4 Ustava BiH!
9.) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!
10.) Dana 03.12.2012. tužena RS je donijela rješenje kojim se dozvoljava samo uvid u traženu dokumentaciju, ali ne i kopiranje kako je zahtijevao tužilac, te tako oduzela pravo garantovano članom 23 Ustava RS! Čime je u odnosu na tužioca počinjena diskriminacija!"
Tačku 10 sam pismeno povukao jer sam poslije podnošenja tužbe dobio tražene zabilješke od sudske policije, što je sud previdio ali zanemarimo to i koncentrišimo se na preostalih 9 tačaka od kojih su sve vezane za dan 05.09.2012. koji se navodi u svakoj od njih. Nasuprot tome sud odluku o odbacivanju tužbenog zahtjeva zasniva na objašnjenju o događajima iz drugog datuma od osam mjeseci kasnije 13.05.2013. o kojima tužena kao potencijalni diskriminator na kojoj je prema zakonu teret dokazivanja nije iznjela nijednu riječ na ročištu jer se nije ni pojavila te je sud samo zbog toga bio obavezan u skladu sa članom 126 ZPP-u prihvatiti tužbeni zahtjev. Dakle u obrazloženju presude se navodi:
"Da tužilac nije mogao lično da pristupi u prostorije Okružnog Tužilaštva u Bijeljini i prije 13.05.2013. godine, u jednom periodu, proizilazi i iz službene zabilješke broj 1173/11 od 19.07.2011. godine, i odgovora na dopis broj 10-01/4-4475/13 od 16.08.2013. godine. Međutim, tužiocu je bilo omogućeno da ta pismena preda šefu pisarnice Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Sekanić Vojislavu, koji je došao u prizemlje zgrade suda, kako bi preuzeo pismena od tužioca. Dakle, tužilac je imao mogućnost da preda pismena Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, neposredno ovlašćenom radniku, a ta pismena mogao je da preda Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i putem pošte što proizilazi i iz više mateijalnih dokaza u spisu. Dakle, tačno je da je tužiocu bilo onemogućeno da pristupi u prostorije tužilaštva, ali mu je bilo omogućeno da putem ovlaštenog radnika tužilaštva preda pismena ili da iste preda putem pošte u kojem ga pravu niko ne bi mogao spriječiti."
To se nastavlja riječima na narednoj sedmoj strani presude, citiram:
"Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan od strane tužene, jer mu je omogućeno da dana 13.05.2013. godine preda pismeno Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to šefu pisamice Sekanić Vojislavu, što prije svega proizilazi iz navedenog zbimog izvještaja od 13.05.2013. godine.
Vidljivo je neslaganje između datuma 05.09.2012. navedenog u tačkama tužbenog zahtjeva i datuma 13.05.2013. kojim se obrazlaže odbacivanje tužbe. Radilo se o sasvim drugom danu i drugim događajima što je i sud ranije u presudi istakao citiram sa početka četvrte strane presude:
Tužena je u podnesku od 24.12.2013. godine predložila spajanje ovog predmeta sa predmetom 80 0 P 04983413 P, a čije spajanje sud Rješenjem na pripremnom ročištu od 29.04.2014. godine nije dozvolio obzirom da taj predmet ima drugačiji činjenični sklop od predmetne stvari i za njega se vezuju datumi 13.05. i 26.06.2013. godine te je različit i fond dokaza čime se ne bi ubrzalo raspravljanje.
Dakle radi se o neviđenoj blamaži suda jer je odbio spajanje sa drugim predmetom po prijedlogu tužene s obzirom "da taj predmet ima drugačiji činjenični sklop od predmetne stvari i za njega se vezuju datumi 13.05. i 26.06.2013. godine te je različit i fond dokaza" a onda je taj DRUGAČIJI ČINJENIČNI SKLOP, VEZAN ZA DATUME 13.05.2013. i 26.06.2013. i RAZLIČIT FOND DOKAZA obrazlagao u istoj presudi !!!???
Svu besmislenost ove presude sam objasnio u žalbi i apelaciji ali očigledno je da je u BIH na vlasti političko tajkunsko pravosudna mafija a zadatak sudova je da bude slijep za činjenice, gazi ljudska prava i pravila postupka kako bi se pljačka milijardi evra koju vrše godinama nesmetano nastavila. Citiram doslovno dio iz žalbe gdje sam razotkrio kriminalno postupanje prvostepenog suda:
"Manipulacije Osnovnog suda na koje ću ukazati nisu uopšte slučajne nego smišljene što se može vidjeti iz mog završnog izlaganja u kome sam upozorio na to. To izlaganje drugostepeni sud treba u cjelosti pročitati a ovde izdvajam dio: "Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS."
OVO JE MOJA TUŽBA, MOJ TUŽBENI ZAHTIJEV I SUD JE DUŽAN DA SA BAVI ISKLJUČIVO TIME A NE DA PREPRAVLJA, FALSIFIKUJE, MANIPULIŠE I IZMIŠLJA SOPSTVENU TUŽBU PREMA KOJOJ ĆE OBRAZLAGATI UNAPRIJED PRIPREMLJENU PRESUDU...

---

1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu 5 dana kasnije 11.11.2013. čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u.
2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira "ponavljanje prekršaja" te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010.
3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "1" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS.
4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "2" tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS.
5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "3" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a!
6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "4" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !
7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama "5", "6", "7" i "8" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH.
8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "9" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a.
9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni...
10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio.
11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla.
12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.

---

Drugostepeni sud u svojoj odluci na cijele dvije strane, nije uopšte komentarisao argumente koje sam izneo u žalbi niti blamažu oko pogrešne godine i datuma nego unosi novu besmislicu i krajnje uvredljivu rečenicu:
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovane zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
Predmet 80 0 P 043325 12 P2 je primjer kako ne treba da postupaju sudovi jer je osim smišljenog kršenja zakona i prava za vrijeme trajanja parnice, došlo i do neviđenog skandala kada je sud umjesto činjeničnog stanja na dan 05.09.2012. opisan u tužbenom zahtijevu, obrazlagao greškom ili "greškom" događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije.
Nisam imao nikakvih iluzija da će Ustavni sud BIH ispraviti smišljeno fašističko postupanje državnih organa i mogao sam zbog težine diskriminacije odmah da se obratim Sudu u Strazburu ali sam podneo apelaciju i ona je kao i odluka Ustavnog suda BIH dokaz da je definitivno BIH, fašistička zločinačka organizacija jer ponovo viši sud ne analizira nepravilnosti u radu nižih sudova nego unosi nove laži i besmislice koje nisu ranije postojale ali prethodno iznosi "pravnu apsurd" tvrdnjom da citiram: "Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 043325 14 Gž2 od 2. decembra 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.".
"NEDOPUŠTENOST" i "NEOSNOVANOST" su sasvim različiti pojmovi i pravni lijek je recimo nedopušten je ako ga je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje, dok može biti neosnovan, ako se utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesen. Tako Ustavni sud uopšte nije iznosio stav da li je povrijeđeno moje PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE, time što nije poštovano pravilo obrta TERETA DOKAZIVANJA ili time što su umjesto događaja od 05.09.2012. koji su tema tužbe pisane u presudi besmislice od 13.05.2013. koje nemaju nikakve veze sa predmetom, nego je izneo javnu diskriminatorsku poruku da u BIH ne postoji pravna država, nego samovolja MAFIJAŠKOG FAŠISTIČKOG REŽIMA, citiram:
"Medutim, utvrđeno je da apelant mora da zna da lice mjesta nakon svake nezgode, obezbjeđuju radnici MUP, prikupljaju dokaze, prosljeđuju nadležnim tužilaštvima, radi donošenja odluka prema dostavljenim dokazima u spisima predmeta, kao i da prihvati činjenicu da je i on svojim ponašanjem (uz puno uvažavanje njegove ličnosti, subjektivno stanje, bol zbog izgubljene sestričine, informacije da se skriva istina o uzroku smrti, želja da se dođe do istine ali do one istine za koju on smatra da je jedina i moguća istina), sam doprinio da se prema njemu postupa drugačije u istoj situaciji u odnosu na druge osobe.
Ovo je dakle, vrhunac gluposti i bezobrazluka mafijaškog režima, tvrdnja da je građanin sam kriv za drugačije postupanje odnosno diskriminaciju koju vrše državni organi.
Fizičko lice može izvršiti bilo kakvo krivično djelo, biti uhapšeno, optuženo, osuđeno i u tome nema diskriminacije ali ako mu država ne sudi prema važećim zakonima ili povoljnijim, (Damjanović - Maktouf) ako uskrati pravo na branioca, falsifikuje dokaze ili datume, tu ne može biti nikakve krivice, građanina.
Ovde recimo nije bilo nikakvog obezbjeđivanja lica mjesta niti nezgode jer djevojčica Ivona Bajo je ubijena 3 godine ranije a dana 05.09.2012. sam zahtijevao da mi se omogući usmeno podnošenje krivične prijave, pristup podacima koji su prikupljani o meni prema članu 23 Ustava RS i drugo navedenu u tužbenom zahtjevu.
Takođe‚ nisam naveo da sam diskriminisan zato što sam uhapšen i pritvoren za šta bi se moglo tvrditi da je mojom krivicom ali to što nisam izveden pred sud u roku od 12 sati što tužena BIH, prema sopstvenom zakonu MORA učiniti je isključiva krivica, bahatost i bezobrazluk državnih organa jer ne žele pravično suđenje nego pripremaju svjedoke da lažu i falsifikuje se dokumentacija.
Na kraju prilažem i odluku Ustavnog suda BIH po mom prijedlogu za sudsku mjeru obezbjeđenja u parnici koja je još u toku 80 0 P 056780, gdje sam između ostalog, tražio isti materijal koji je prikupljan o meni kao i u ovom predmetu, a koji nikada nisam dobio što pokazuje da se diskriminacija planski nastavlja i sprovodi u kontinuitetu ne samo prema svim srodnicima Ivone Bajo nego prema svim građanima koji nisu dio mafijaškog režima u BIH. Umjesto da se o tome izjasne, sudovi su komentarisali da li postoje dokazi da su OT Bijeljina i MUP, prikrivali dokaze o ubistvu djevočice Ivone. Nema ni riječi o tome postoje li dokazi da sam lažno prijavljen i da li su mi uručeni dokumenti koji su nastali poslije te prijave.
Više je nego jasno da organizovani kriminal u kome sudjeluju sva tri nivoa vlasti u BIH, uključujući i sudsku ne bi bio moguć da se poštuje Ustav i ljudska prava a da je kompletan pravosudni sistem u službi mafije i njen sastavni dio...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

DOPUNA NA UDT 15570-16

DA BI NESMETANO NASTAVILI SA PLJAČKOM MILIJARDI EVRA PREKO BANAKA I DRUGIM ZLOČINAČKIM AKTIVNOSTIMA, PRIPADNICI TUŽILAČKE I SUDIJSKE MAFIJE, BEZOČNO LAŽU, PRIKRIVAJU UBISTVA, FALSIFIKUJU DOKAZE, GAZE LJUDSKA PRAVA I KRŠE ZAKONSKE ODREDBE. ALI OSTAJU TRAGOVI NA NJIHOVIM KRVAVIM RUKAMA, OSTAJU DOKAZI NJIHOVIH SOPSTVENIH ZLOČINA ŠTO SE JASNO VIDI NA SLICI NASTALOJ KAO POSLJEDICA PRIKRIVANJA UBISTVA OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE PRILIKOM ŠVERCA NARKOTIKA U BOBAR GRUPU...

VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU

UREDU DISCIPLINSKOG TUŽIOCA

DOPUNA NA UDT 15570/16

Veza : Rješenje VSTV 01-07-10-24-8620-16 od 03.06.2016. i 15570/16 od 01.06.2016.
U dokumentu "01-07-10-24-8620-16" me obavještavate o pritužbama za koje sam postavio pitanje u zahtjevu za pristup informacijama. Na drugoj strani tog odgovora navodi se "da je 25.04.2016. UDT, zaprimio pritužbu, naslovljenu kao "PRITUŽBA PROTIV VIŠE LICA", koja je registrovana pod novim brojem te da ću o tome biti obavješten.
Provjeravajući svoju arhivu ustanovio sam da tada nisam slao nikakvu pritužbu nego sam dan ranije, objavio javnu verziju iste na internet blogovima sa svega 2 fotografije dokaznih priloga dok originalan materijal koji sam poslao samo na mejl "vstvprituzbe@pravosudje.ba" sadrži mnogo više dokaza a poslao sam ga mnogo ranije što sam i pojasnio u zahtjevu, citiram uvodni dio:
"Dana 05.02.2016. u 11:25, prema evidenciji sa odlazne pošte, poslao sam elektronsku pritužbu na adresu "vstvprituzbe@pravosudje.ba" pod nazivom "Pritužba protiv više lica" na šta nisam dobio nikakvu obavjest o evidenciji i broju predmeta iz UDT-a. Potom sam smatrajući da je možda došlo do propusta i previda ove pritužbe poslao isti materijal 15.03.2016. u 18:33, pod nazivom "Pritužba protiv okružnih tužilaca" ali ni poslije toga nije bilo nikakve pismene obavjesti te sam telefonom kontaktirao administrativnu službu i uz više prekida (zbog konstantnog ometanja i prisluškivanja svih mojih komunikacija) dobio objašnjenje da mi je dostavljeno obavještenje u prvoj polovini 2015-te, što je logički nemoguće s obzirom da sam ove dvije pritužbe poslao početkom 2016-te."
Vi naprotiv u svom odgovoru uopšte ne pominjete nijednu od ove dvije elektronske pritužbe, koje sadrže i popunjen formular.
Stoga da bi predmet koji je formiran bio potpun i sa svim dokazima koje sam poslao, proslijeđujem vam mejl poslat 13.03.2016. što se vidi iz informativnog uvodnog pasusa. Molim da me u obavjestite da li je ovo pojašnjenje shvaćeno na pravi način te da li je pritužbi dodat dokazni materijal iz ovog mejla...
U prilozima je kompletna dokumentacija elektronske pritužbe u štampanom obliku.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

 

GAŽENJE USTAVNIH PRAVA

Ukoliko je predmet zaprimljen u Vrhovnom sudu, očekujem da dobije prioritet, posebno imajući u vidu činjenicu da su niži sudovi prekršili na više načina odredbe zakona od čega sada ističem samo nepoštovanje pravila o obrtanju tereta dokazivanja, nepostojenje dokaznog postupka i pogrešan "činjenični opis" jer je umjesto dana 05.09.2012. sud obrazlagao dan 13.05.2013. koji sa mojim tužbenim zahtjevom NEMA NIKAKVE VEZE i svih 9 tačaka, (broj 10 sam pismeno povukao) sadrže u opisu upravo datum 05.09.2012. Od odluke Osnovnog suda u Bijeljini 14.10.2014. i posebno od dana koji je teme diskriminacije 05.09.2012. razotkrivena je pljačka od oko 2 milijarde maraka u bankarskom sektoru od čega je za ovaj slučaj direktno vezana pljačka više stotina miliona KM, preko Bobar grupe u koju je na dan ubistva Ivone Bajo 23.07.2009. vršeno krijumčarenje, koje sam razotkrio iz izjava svjedoka datih tužilaštvu.

GAŽENJE USTAVNIH PRAVA

ZAHTJEV ZA PRISTUP INFORMACIJAMA

      Ime i prezime : ZDENKO BAJO


      Adresa : MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA


      (Naziv organa kome se zahtjev podnosi)

VRHOVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE

      (Sadržaj zahtjeva)

Od Vrhovnog suds RS, u skladu sa zakonom tražim pismeno slijedeće informacije:

1) DA LI JE VRHOVNOM SUDU REPUBLIKE SRPSKE DOSTAVLJENA REVIZIJA NA PREDMET 80 0 P 043325 13 P2 (80 0 P 043325 14 Gž2) ?
2) AKO JE REVIZIJA ZAPRIMLJENA, O KOM SE DATUMU RADI, TE DA LI JE U OBRADI PRED VRHOVNIM SUDOM I KADA SE MOŽE OČEKIVATI ODLUKA O TOM PREDMETU ?


OBRAZLOŽENJE
Uz dopis Osnovnog suda u Bijeljini "080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015" dostavljena mi je poštanskom pošiljkom, Presuda u predmetu "80 0 P 043325 13 P2 (80 0 P 043325 14 Gž2)" na koju sam izjavio Reviziju tokom mjeseca avgusta u skladu sa rokovima što je prije 10 mjeseci. Uvažavajući činjenicu da pred Vrhovnim sudom postoje i drugi predmeti te da do odluke može doći i poslije 2-3 godine u nekim slučajevima, skrećem pažnju da se ovde radi ipak o tužbi za utvrđenje diskriminacije kakve u skladu sa ZOZD-e treba da se obrađuju hitno te eventualna diskriminacija prekine i otklone posljedice.
Ukoliko je predmet zaprimljen u Vrhovnom sudu, očekujem da dobije prioritet, posebno imajući u vidu činjenicu da su niži sudovi prekršili na više načina odredbe zakona od čega sada ističem samo nepoštovanje pravila o obrtanju tereta dokazivanja, nepostojenje dokaznog postupka i pogrešan "činjenični opis" jer je umjesto dana 05.09.2012. sud obrazlagao dan 13.05.2013. koji sa mojim tužbenim zahtjevom NEMA NIKAKVE VEZE i svih 9 tačaka, (broj 10 sam pismeno povukao) sadrže u opisu upravo datum 05.09.2012.
Od odluke Osnovnog suda u Bijeljini 14.10.2014. i posebno od dana koji je teme diskriminacije 05.09.2012. razotkrivena je pljačka od oko 2 milijarde maraka u bankarskom sektoru od čega je za ovaj slučaj direktno vezana pljačka više stotina miliona KM, preko Bobar grupe u koju je na dan ubistva Ivone Bajo 23.07.2009. vršeno krijumčarenje, koje sam razotkrio iz izjava svjedoka datih tužilaštvu.
Prikrivanje ovog ubistva, šverca i astronomske pljačke je uzrok brutalne fašističke diskriminacije nad svim srodnicima ubijene djevojčice.
SADA VRHOVNI SUD RS ZNA RAZLOGE I MOTIVE DISKRIMINACIJE KOJU VRŠE PRIPADNICI OT BIJELJINA...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

065831902

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-3406-15

Bosna i Hercegovine je zvanično najkorumpiranija država u Evropi. Organizovani kriminal je opšte prisutan, od policajca na ulici preko službenika u državnim ustanovama, sudija, okružnih tužilaca i kantonalnih tužilaca, poslanika sve do ministara, predsjednika Vlade i predsjednika entiteta. Zvanično je objavljeno da je preko samo 3 banke pod kontrolom vlade opljačkano oko 2000000000 maraka, sto je samo manji dio ukupne krađe. Najveći dio nezakonitih transakcija izvlačenja novca vršen je preko IP adrese visokog sudskog i tužilačkog vijeća, što samo po sebi sve govori a poznati slučaj Damjanović - Maktouf, pokazuje da u zemlji nema nikakve vladavine zakona, nego se postupa, sudi i presuđuje prema smjernicama i interesima vladajuće tajkunsko političke mafije. Preko Bobar banke i drugih firmi iz Bobar grupe pokradeno je oko 300 miliona maraka a prilikom krijumčarenja u tu zločinačku organizaciju 23.07.2009. ubijena je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo ćerka moje sestre a prikrivanje tog zločina je i dovelo do tužbe koja je predmet ovog spora...

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-3406-15

ZDENKO BAJO PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE

Od Suda se očekuje da ustanovi da su u konkretnom slučaju prekršena navedena prava Zdenka Baje i da odluči na koji način će oštećeni dobiti zadovoljenje ili odgovarajuću naknadu zbog štete koja mu je nanesena oduzimanjem računara sa programskim kodom i njegovim uništavanjem, da li u cjelokupnom traženom iznosu od 1000000 konvertibilnih maraka ili u onom koji sud procjeni na osnovu broja od oko 130 instalacijskih paketa programa i prosječne proizvodne vrijednosti koda za jedan programski paket, te da ukaže državi Bosni i Hercegovini koja su zakonska rješenja u njenom zakonodavstvu nesaglasna sa Konvencijom i da joj naloži u kom dijelu i kako treba da izmijeni praksu rada državnih organa...

---

POZADINA DOGAĐAJA I UZROCI DISKRIMINACIJE
Bosna i Hercegovine je zvanično najkorumpiranija država u Evropi. Organizovani kriminal je opšte prisutan, od policajca na ulici preko službenika u državnim ustanovama, sudija, okružnih tužilaca i kantonalnih tužilaca, poslanika sve do ministara, predsjednika Vlade i predsjednika entiteta.
Zvanično je objavljeno da je preko samo 3 banke pod kontrolom vlade opljačkano oko 2000000000 maraka, sto je samo manji dio ukupne krađe.
Najveći dio nezakonitih transakcija izvlačenja novca vršen je preko IP adrese visokog sudskog i tužilačkog vijeća, što samo po sebi sve govori a poznati slučaj Damjanović - Maktouf, pokazuje da u zemlji nema nikakve vladavine zakona, nego se postupa, sudi i presuđuje prema smjernicama i interesima vladajuće tajkunsko političke mafije.
Preko Bobar banke i drugih firmi iz Bobar grupe pokradeno je oko 300 miliona maraka a prilikom krijumčarenja u tu zločinačku organizaciju 23.07.2009. ubijena je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo ćerka moje sestre a prikrivanje tog zločina je i dovelo do tužbe koja je predmet ovog spora.
Djevojčica je smrtno ranjena prilikom ulaska, tehnički neispravnog kamiona koji je dovezao švercovanu robu u AD Univerzal a potom je napravila desetak koraka i srušila se na asvalt što se vidi na slikama a organi Bosne i Hercegovine su taj zločin predstavili kao pad sa bicikla ne objašnjavajući otkud krvavi tragovi desetak metara ranije.
Ali iz obilja nezakonitosti izdvajam materijalni dokaz ubistva dječji ruksak Ivone Bajo, koji je uklonjen sa mjesta zločina da bi se to ubistvo prikrilo a isti sam otkrio tek početkom naredne godine kada je zvanično okončana istraga. Vidljivo je da je kaiš dvostruko presječen, veći dio nedostaje a ostatak je tretiran jakim hemijskim sredstvom da bi se uklonili tragovi masti i ulja od kamiona što je izmijenilo originalnu žutu boju.
Predmet je sakriven od porodice javnosti i vještaka te smješten u sudski depo i držan 5 godina, no dozvolom sudije uspio sam u januaru 2010. da ga fotografišem i prvo postavio pismeno pitanje kako su nastala oštećenja i zašto je to sakriveno, na šta nije bilo nikakvog odgovora a onda sam podatke objavio javno i na internetu, te pozvao odgovorne da kažu za čije su interese prikrili zločin ili ću podnijeti krivičnu prijavu te će završiti u zatvoru.
Suočeni sa dokazom svog kriminala grupa kriminalaca iz Okružnog tužilaštva u Bijeljini odlučuju da me lažno prijave za ugrožavanje sigurnosti te izdejstvuju oduzimanje računara kako bi uništili sve dokaze njihovog kriminala koje imam.
To je izvedeno tako što su dvoje od njih otišli do policije u svojstvu građana i lažno me prijavili za ugrožavanje sigurnosti ne navodeći kojim konkretno riječima a onda inspektori kako su mi lično priznali pod pritiskom iako nisu postojale prijeteće riječi podnose zahtjev za pretres prostorija i odnošenje računara.
Taj zahtjev potvrđuje okružni tužilac a potom okružni sud izdaje naredbu za pretres i odnošenje računara, sve bez navođenja i jedne konkretne riječi, na kojoj se zasnivaju osnovane sumnje o počinjenom krivičnom djelu.
Računar je zaista sadržavao veliki broj dokaza o kriminalu a koji su umnoženi, kopirani na diskove i razdijeljeni na više lokacija. No iz sadržaja drugih fajlova, izdvajaju se instalacijski paketi sa oko 130 programa i programski kodovi za njih. Instalacijski paketi su također umnoženi na diskove ali programski kod koji je naravno morao biti tajan, postojao je samo na tom računaru.
Kako cilj nikada i nije bio da se protiv mene podigne optužnica nego da se uplašim i da se unište podaci, istraga je okončana poslije čak 30 mjeseci, odlukom o nesprovođenju istrage jer nema počinjenog krivičnog djela a računar je vraćen, poslije 9 mjeseci bez ikakve kontrole koju sam pismeno zahtjevao.
Svi podaci sa hard diska su bili izbrisani odnosno računar nije bio u funkciji, nikada nisam dobio podatke o otvaranju računara, što je obavezno zakonom a podnosio sam i zahtjeve o tome, što je garantovano pravo iz Ustava Republike Srpske a organi u Bosni i Hercegovini su se oglušili i nisu htjeli da poštuju to pravo.
Vjerovao sam da su podaci sa hard diska prvo kopirani i uskladišteni negdje a potom su obrisani svi originalni dokumenti sa mog računara, te sam se nadao da ću tako uspjeti povratiti neprocjenjivo vrijedne programske kodove ali kako su se državni organi neprestano oglušivali i odbijali da mi daju bilo kakav odgovor bio sam prisiljen podnijeti tužbu za nadoknadu štete zbog uništavanja programskog koda.
Uz tužbu sam priložio, kako dokaze o postojanju programa i odnošenju te zadržavanju računara i povrata bez kontrole tako i one koji dokazuju prikrivanje teških krivičnih dijela, da bih razotkrio motive tužene, te sam odmah pismeno ponudio da odustajem od kompletnog traženog novčanog iznosa za nadoknadu štete, ukoliko mi se vrate programski kodovi i pokrene istraga na osnovu dokaza koje sam priložio ali je to ignorisano i u odgovoru tužene, nisu postojale zakonom obavezne činjenice i razlozi zbog kojih se odbacuje tužba, citiram iz zapisnika 80 0 P 039222 12 P od 09.07.2014. godine.
Tužitelj izjavi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva a što se tiče odgovora RS iako je zakonom predviđeno da se u odgovoru ukoliko tužena strana osprava tužbu i tužbeni zahtjev navedu činejnice zbog kojih to osprava i dokazi koji utvrđuju te činjenice tužena RS nije navela ništa od toga i nije predložila nijedan dokaz. Tek naknadno predlaže dva spisa i ovom prilikom želim da kažem sudu da ti spisi nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa ovim tužbenim zahtjevom a tužena RS nije iznijela nijedan argument koji bi povezao ovu tužbu sa tim predmetima. U ovoj tužbi radi se o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda dok su predmeti koje predlaže tužena povezani sa nematerijalnom štetom koja mi je nanesena zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti.
To je bilo prvo smišljeno kršenje zakona i mojih prava u sudskom postupku, pa iako sam na to više puta upozoravao, sud je kao organ tužene, sve to ignorisao i prihvatio imajući dobro uhodanu šemu da pravobranilaštvo u odgovorima nikada ništa ne napiše a onda sud u presudama izmišlja nepostojeće činjenice koje niko nikada nije ni istakao a kamoli dokazivao u sudskom postupku.
Ali u ovom slučaju je kriminal suda išao mnogo dalje, jer naime kada sam usmeno i pismeno najavio da ću dokaze autorstva nad instalacionim paketima, izvoditi lično na laptopu koji sam donosio, sudija je naredila sudskoj policiji da mi prilikom narednog dolaska oduzme laptop na ulazu u zgradu, što je ostalo nezabilježeno u zapisniku iako sam zahtijevao da se to unese.
Cilj je bio da se zaplašim i sam odustanem od izvođenja dokaza ali kako to nije uspjelo, sud je na bahat način između dva ročišta bez mog prisustva, održao kao neku raspravu i uvid u disk koji sam priložio, te naveo neke od dokaza mog autorstva a to su BZ soft, (moji inicijali) moje ime Zdenko kao instalacioni folder i 29111965, što je datum mog rođenja a što sam više puta istakao jer je i naveden u naredbi za pretres.
Iako je dakle sud odbio da to razbojništvo prilikom oduzimanja laptopa zavede u zapisnik a nema snimanja rasprava jer je vlada pokrala čak i milione namijenjene za opremanje sudova, uspio sam nedavno da dobijem dokaz da se to i desilo koji i prilažem, no posebno je zanimljivo da se ovdje oduzimanje laptopa predstavlja kao privremeno smještanje u portirnicu. Kako god da to sada sud objašnjava, činjenica je da je laptop bio u mom posjedu a onda je prešao u posjed sudske policije do kako se navodi odluke suda da li će biti dozvoljeno njegovo korištenje.
Dakle potpuno je jasno da je sud izdao naredbu da mi se laptop oduzme a potom nije dozvolio da lično izvodim dokaze svog autorstva jer je namjera bila da se očigledni podaci o mom autorstvu desetkuju i umanje a onda i to što je otkriveno da se u presudi prećuti i minimizira kao da ne postoji, jer nevjerovatno je da moj datum rođenja na koji sam upozoravao više puta i u završnoj riječi sud samo spominje kao broj, ne navodeći da li to ima neke veze sa mnom ili se smatra slučajnosću. U nastavku prenosim kompletno moje izlaganje iz završne riječi pošto, kako sam već istakao nije dozvoljeno da lično izvodim dokaze autorstva pred sudom, nego samo kratak opis vrijednosti štampanog materijala, (80 0 P 039222 12 P od 24.12.2014.):
"Zahtjev za izdavanje naredbe za deponovanje predmeta od 25.03.2010. godine, ukazujem na datum 25.03.2010.g. Sutradan po odnošenju računara pokušao sam lično da ostvarim kontakt sa sudijom za prethodni postupak i ukažem na postojanje programskog koda i opasnost da se isti uništi. Pošto mi to nije omogućeno napisao sam Okružnom sudu dokaz broj 4, tj. naredni dokaz, moja molba Okružnom sudu za povrat u pređašnje stanje po toj naredbi koju je izdao Okružni sud, gdje sam upozorio sud da se na računaru nalaze izuzetno važni programski kodovi, već nekoliko dana posle odnošenja računara, u kome sam pismeno obavjestio sud o prethodno obrazloženom problemu, moj zahtjev Okružnom sudu za vraćanje privremeno oduzetih stvari a pri tome mislim na računar, mislim da sam i ovdje ukazao na taj problem. izjašnjenje postupajućeg tužioca od 13.05.2010. godine povodom mog zahtjeva za vraćanje računara, koje dokazuje da sam prethodni dokaz predao prije 13.05.2010.g. izjašnjenje postupajućeg tužioca po prethodnom zahtjevu od 06.12.2010. godine što je vezano za drugi zahtjev koji sam predao Okružnom sudu a Okružni sud je tražio izjašnjenje tužioca. Lično sam razgovarao sa osobljem Okružnog suda i zatražio da se postupi po zakonu, da se računari vrate, podigne optužnica ili da se okružni tužilac kazni zbog odugovlačenja u skladu sa zakonom. Rješenje Okružnog suda, za povrat računara od 08.12.2010. godine, je bitan zato što se u njemu vidi kada je sud primio računar. U depozit ovog suda je računar zaprimljen 29.03.2010. g. Iz jednog od prethodnih dokaza vidljivo je da je zahtjev za deponovanje podnesen 25.03.2010. g., a pretres, odnosno odnošenje je bilo dan ranije, što znači da cijelih pet dana računar bio izvan depoa suda, na domak onih koji su prethodno da bi prikrili teška krivična djela prali dokaze benzinom. Ovim izražavam sumnju da je upravo u tom periodu moglo doći do uništavanja programskog koda iako je za ovu parnicu nebitno u kom je danu to moglo da se desi. Obavještanje i zahtjev OT u Bijeljini od 15.12.2010. godine, u kom sam tražio da se izvrši kontrola ispravnosti računara, a takav dokument sam predao i Okružnom sudu. U pet tačaka sam naveo šta može da se desi sa računarom i tražio da bi sve bilo u redu da se provjeri da li je računar ispravan i da li sadrži programski kod. Na ovaj zahtjev tužilac nije reagovao i nije se pojavio na primopredaji niti je vršena kontrola ispravnosti. Potvrda od 22.12.2010. godine o preuzimanju računara kada nije izvršena nikakva kontrola, krivična prijava od 04.03.2011. godine, koju sam ja podnio protiv građana koji su protiv mene podnijeli lažnu krivičnu prijavu, poslije prijema neispravnog računara, ne odmah ali u narednom periodu sam sačinio i predao krivičnu prijavu u CJB Bijeljina s obzirom da mi je u OT Bijeljina onemogućavan pristup a upravo njihovi pripadnici su i odgovorni za ovo krivično djelo. Poslije tri i po godine od predavanja ove krivične prijave nemam nikakvih podataka da li je tužena RS ustanovila bilo čiju odgovornost. uvid u odgovor na tužbu tuženog Milorada Debeljevića u predmetu broj 34147 P a taj predmet je i tužena predložila u podnesku kao dokaz, presuda Okružnog suda od 20.11.2012. godine. u svom odgovoru na moju tužbu u kome sam ga tužio kao privatno lice gdin. Debeljević Milorad odgovora: citiram "u pogiedu mene kao tuženika, napominjem da tužioca uopšte ne poznajem niti sam ga kada fizički vidio, a takođe niti postupao u bilo kom predmetu gdje je u pitanju on ili njegovi pravni interesi, te uopšte nemam nikakve vezanosti za činjenične navode koji su navedeni u tužbi. Svi činjenični navodi koji su navedeni u tužbi su izmišljeni" U vrijeme kada je ovaj odgovor sačinjen nisam imao ni jedan dokaz o učešću g. Debeljevića i g. Gruhonjića u podnošenju lažne prijave, a OT Bijeljina na moje zahtjeve po tom pitanju nije htjela da odgovori, te iz tog razloga g. Debeljević i tvrdi da sam sve izmislio. S druge strane isti se poziva na to da nikada nije postupao službeno u bilo kom predmetu vezano za mene, što je istina. Međutim, poslije podnošenja moje tužbe protiv njih kao privatnih lica, što su u početku i htjeli da predstave, prisiljeni su da mijenjaju taktiku i vrše pritisak na sve da njihove radnje proglase službenim. Tako je g. Gruhonjić Muhamed na pripremnom ročištu u mom prisustvu vrijeđao sudiju, njegovo znanje i stručnost, te zatražio da tužbu s mjesta odbaci, inače on više neće dolaziti, nego će koristiti druge metode. Posledica svega je da su pritisci postigli rezulat te su radnje g. Debeljevića i Gruhonjića proglašene službenim, kako bi isti bili oslobođeni odgovornosti za nematerijalnu štetu zbog lažne prijave. Moj stav i danas je da su lažnu prijavu podnijeli kao fizička lica, te da ova odluka nije ispavna ali ako je već tužena RS putem svojih sudova odlučila da oslobodi direktne podnosoce kako parnične tako i krivične odgovornosti, proizilazi da je ona ne samo lično odgovorna za podnošenje prijave, nego da je odgovorna i za sačinjavanje izvšenja plana da mi se odnese računar, za koga je znala da na njemu imam dokaze o teškim krivičnim djelima upravo pripadnika OT Bijeljina. - uvid u naredbu da se neće sprovoditi istraga OT Doboj od 14.12.2012. godine, u ovoj naredbi tužena RS poslije 30 mjeseci odugovlačenja priznaje da je sve ovo što sam ja do sada iznio isitina i da u mojim tekstovima ne postoje nikakve prijetnje po život i tijelo, iz čega proizilazi da sam smišljeno lažno optužen iz drugih razloga, da bi mi odnijeli dokaze i uništili ih, da bi me uplašili, i da bi pred svim drugim državnim organima predstavljajući mene kao psihopatu i ludaka obesmislili podneske kojima sam ja opisivao i iznosio dokaze o smišljenom kriminalu pripadnika OT Bijeljna, među kojima su i oni čija je sigurnost navodno ugrožena od mene."
Slijedi završna riječ, (zapisnik 80 0 P 039222 12 P od 02.03.2015. godine):
"Nemam nikavih primjedbi na izvršen uvid i kontrolu suda u priloženi disk. Samo bih skrenuo pažnju na formulaciju osobe koja je vršila uvid gdje navodi da se radi o identičnim koracima, što ukazuje na istog kreatora odnosno autora. Pojam „Bzsoft“ ne ukazuje stopostotno na mene ali skrećem pažnju da su B i Z moji inicijali. No naredni koraci prvo kod koji se traži pa potom i moje ime nedvosmisleno pokazuju da samo ja mogu biti autor tih programa i niko drugi, posebno s obzirom da je traženi kod datum mog rođenja. To su bile neke sigurnosne mjere kojima sam prilikom izrade programa, štitio svoje autorstvo za slučaj potrebe, naravno nemajući u vidu pretpostavku da bi se to moglo desiti na ovaj način. Tužena RS, je predložila sudu uvid u dva predmeta ne obrazloživši nijednom riječju zašta su relevantni a niko nije došao ni na jedno ročište da o tome izvodi dokaze. Predmet broj: 80 0 P 039976 12 P je tužba protiv fizičkih lica za nematerijalnu štetu zbog povrede ugleda i časti oduzimanjem prava iz ustava i nema nikakvih dodirnih tačaka sa ovom tužbom. Drugi predloženi predmet 80 0 P 034147 11 P je takođe tužba protiv fizičkih lica ali u ovom predmetu postoji djelimična veza sa ovom parnicom. S obzirom da su u tom predmetu tužene osobe koje su me lažno prijavile za ugrožavanje sigurnosti a što je bio direktan uzrok za pretres prostorija i odnošenje računara. U toj tužbi nijednom riječju nisam krivio tužena fizička lica za uništavanje programskog koda, niti sam tražio od njih odštetu po tom osnovu. No, iako ta tužena fizička lica nisu dostavili nijedan dokument koji bi pokazali svoje službeno postupanje u tom predmetu a jedan od njih g. Debeljević Milorad je nedvosmisleno u odgovoru sudu naveo da nikada nije službeno postupao u nekoj stvari vezano za mene i za moje pravne interese. Sud je da bi im pomogao i oslobodio ih krivice i odgovornosti presudio da su u pitanju službene radnje. To za ovu parnicu konkretno znači da je tužena Republika Srpska smislila plan kako da me lažno prijavi putem svojih službenika što bi iskoristila kao izgovor da mi odnese računar i uništi dokaze o teškim krivičnim djelima tih istih službenika. Istina je da tužena RS nije bila upoznata sa postojanjem vrijednog programskog koda na računaru ali je to ne amnestira od odgovornosti, no čak i da je do brisanja podataka došlo slučajno zbog loših uslova skladištenja ili bilo čega drugog, odgovornost je na tuženoj ali imajući u vidu da je tužena prilikom zahtjeva za pretres navela da već ima dokaze o mom navodnom krivičnom djelu a onda je tražila odnošenje računara gdje bi kao tražila dokaze, jedini logičan odgovor je da je pravi cilj i bio brisanje svih podataka sa Hard diska. Na ovo ukazuje i činjenica da nikada nisam dobio podatke o otvaranju računara što je obavezno prema ZKP-u iako sam to više puta tražio. Sa druge strane usmeno sam dobio informaciju od inspektora MUP-a i tužioca Sabića da oni uopšte nisu vršili uvid, te se postavlja pitanje zašto je tužena uopšte odnosila računar ako nikada nije izvršila uvid, što dodatno ukazuje da je jedini motiv bio isključivo uništavanje svih dokaza koji su se nalazili na Hard disku. Već sam ukazao sudu da je računar tek posle 5 dana predat u sudski depo a do tada je bio na milost i nemilost onima koji su bili spremni oprati benzinom materijalni dokaz ubistva jednog djeteta da bi prikrili krijumčarenje. Više puta sam pokušavao ukazati tuženoj na postojanje vrijednog programskog koda. Prvi put odmah sutradan direktno nadležnom sudiji, kako bi sprečio da se kod uništi, što mi nije omogućeno, te sam odmah pismeno obavjestio sud o tome. U narednom periodu sam takođe ukazivao na postojanje programskog koda i ukazivao da je prijava protiv mene bila lažna i da se nijedan tužilac neće usuditi da podigne optužnicu ali je svejedno računar zadržan cijelih 9 mjeseci u posjedu tužene. Skrenuo bih samo pažnju da je 2 godine kasnije OT Doboj svojom odlukom konstatovao da nema elemenata ni konkretnog ni bilo kog drugog krivičnog djela vezanog za moje postupanje. Neposredno pred primopredaju računara pismeno sam se obratio Okružnom sudu i Okružnom tužilaštvu, tražeći da se izvrši kontrola ispravnosti. Izražavajući sumnju da je računar ili potpuno uništen (neispravan) ili da su samo obrisani podatci. Tužena Republika Srpska je ignorisala taj zahtjev, te ja samo mogu ukazati sudu da smatram kako kontrola nije izvršena da se na zapisniku odmah tada ne bi konstatovalo da je računar neispravan. Smatram da sam u ovom dijelu dokazao istinitost svih navoda počev od lažne prijave, pretresa, odnošenja računara, zadržavanja u posjedu tužene, upozoravanja na postojanje programskog koda, predlaganja da se izvrši kontrola i u nastavku bih samo pokušao da ukažem na vrijednost nestalog pogramskog koda. U svojim podnescima tužena RS, ne navodi Zakonom propisane detalje ali zato recimo za podnesak koji ima cijelih 5 redova traži 2.000,00 KM i za takva 3 podneska ukupno 6.000,00 KM. Nesporno je da su te cijene u skladu sa advokatskom tarifom ali isto tako poznato je i kolika je vrijednost programskih radova. Na priloženom disku se nalazi preko 130 instalacijskih paketa koje sam kreirao godinama. Ja za jedan dan mogu da napravim 130 ovakvih podnesaka koje tužena cijeni 2.000,00 KM svaki. Ako bismo napravili paralelu da jedan program vrijedi samo onoliko koliko ovih 5 redova tužene RS, 130 programskih paketa vrijedili bi preko 250.000,00 KM a tužena RS vjerujem ne bi mogla da kreira nijedan program ni za 130 dana. Na priloženom disku sam dostavio primjere cijena nekih programa, tako da sud ima orjentacioni uvid. No prava vrijednost se naravno ne može tačno ustanoviti kao što ne bi mogla ni za neki umjetnički rad kao što je recimo Slika. Smatram da sam dokazao sve navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te predlažem da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev."
Dakle iako mi nije dozvoljeno ne samo da izvodim dokaze autorstva nego ni da prisustvujem tome i ukažem na činjenice koje sud nije vidio ili nije htio da ih vidi, više je nego dovoljno bilo to da je u svaki program bilo "ugrađeno" moje ime kao instalacijski folder i prvenstveno moj datum rođenja kao instalacijski kod "29111965" no bezočnim pravnim nasiljem ta se činjenica prešućuje u svim rješenjima svih sudova u BIH, a unose nepostojeći argumenti i ponovo ističem sud odnosno tužena BIH, smišljeno izbjegava pisanje činjenica i razloga u odgovorima kako te laži ne bi bile predmet dokazivanja tokom rasprave a onda sudovi izmišljaju obilje laži u presudi sprečavajući stranku da to demantuje tokom postupka a sve napisano u žalbama sudovi višeg stepena potpuno ignorišu ili ako to već nije moguće onda oni unose nove laži i izmišljotine.
Sve je to vidljivo u presudi 80 0 P 039222 12 P od 01.04.2015. godine, gdje se potpuno ignorišu činjenice koje sam lično dokazivao a činjenice koje je sud utvrdio uvidom u disk BEZ MOG PRISUSTVA, se bezočnom manipulacijom prikrivaju što je u suprotnosti sa članom 191, stav "(4) „U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su izvele, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni i kako ih je ocijenio; sud će navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasniće se ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka."
I naravno umjesto da se izjasni o mojim stavovima i činjenicama koje ja sam utvrdio, sud je komentarisao 2 spisa priklopljena po prijedlogu tužene, ne objasnivši kakve uopšte veze imaju sa ovim sporom a umjesto toga isticana su tek u presudi neka izmišljena opravdanja što je bila dužnost tužene stranke da navede u odgovoru. Sve sam to razotkrio u žalbi na presudu navodeći i članove zakona koji su smišljeno prekršeni:
"- Osnovni sud u Bijeljini je u sadejstvu sa Pravobranilaštvom RS prekršio član 71, stav 2 "Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog." jer odgovor tužene nije sadržao ni činjenice niti dokaze. - Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 73 ZOPP-u "Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona" jer nije vratio odgovor na dopunu - Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 10 ZOPP-u "Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogučiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." jer je prihvatio prijedloge tužene u uvrštenju 2 spisa bez ijednog iznesenog argumenta te je parnica odgađana upravo zbog tih predmeta i berzazložnog slanja ovog predmata Vrhovnom sudu RS. - Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 99 ZOPP-u, stav "1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava" jer nije dozvolio tužiocu da lično izvodi dokaze autorstva na laptopu. - Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 99 ZOPP-u, "Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ukoliko nije drugacije predviđeno ovim zakonom. jer je sud izvodio dokaze autorstva izvan rasprave i obavio sve bez prisustva tužioca" - Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 8 ZOPP-u, stav "Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno" jer nijednom riječju nije cijenio dokaze koje je lično izveo, da su programi podešeni da kreiraju folder sa imenom tužioca, te da je uslov za instalaciju unos koda koji je datum rođenja tužioca, odnosno mene - Osnovni sud u Bijeljini je prekršio članove 101 i 102 ZOPP-u jer dokazi nisu izvođeni neposredno prad sudom na glavnoj raspravi niti je dozvolio da tužilac iznese činjenice o autorstvu i lično izvodi dokaze, nego je to činio sud izvan rasprave uz asistenciju nepoznatog stručnjaka. S druge strane meni je poslije zahtijeva da lično izvodim dokaze autorstva tužena RS pri narednom dolasku oduzela potem sudske policije laptop koji sam poneo u tu svrhu iako nije na popisu zabranjenih predmeta. - Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 123 ZOPP-u, stav "(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev" jer meni kao tužiocu nije dozvolio da dokazujem autorstvo nad programima. - Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 128 ZOPP-u, stav "(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi." jer je izvodio dokaze u privatnoj režiji izvan glavne rasprave uz asistenciju anonimnih stručnjaka."
I još jadan zanimljiv dio iz žalbe:
"Sve je ovo dakle vidjela i utvrdila Vlada RS još 2010-te, Pravobranilaštvo RS nijedne sekunde mi nije osporavalo autorstvo ali je zato sud sve ove dokaze previdio a onda prikrio, prećutao ili šta već sve ono što je lično utvrdio da bi mi osporio autorstvo nad kreiranjem programskog koda za ove programe. U pitanju je naravno ključna rečenica iz Presude: Osnovni sud u Bijeljini je utvrdio da osim naziva "BZ SOFT" koji sadrži inicijale tužioca, svi programi se instaliraju u folder "Zdenko" što je lično ime tužioca, a da bi uopšte došlo do instalacije, sud je utvrdio da je potrebno unijeti broj 29111965, što je datum rođenja tužioca a već utvrđeno u usvojenim dokumentima Okružnog suda u Bijeljini i CJB Bijeljina, ZAŠTO JE OVO KLJUČNA REČENICA ??? Zato što ne postoji u presudi uopšte a morala bi biti njen sastavni dio jer odgovara činjeničnom stanju utvrđenom od strane sudova u Bijeljini. Ali ona ne postoji i smišljeno je izostavljena kako bi se presudilo da nije dokazano moje autorstvo nad programskim kodom. Umjesto onoga što je utvrđeno a bitno je za ovu tužbu, pisale su se gomile beskorisnih podataka, kao što je recimo opis 2 spisa koje je bez ikakve argumentacije predložila tužena RS i sud ih tako usvojio, obrazlagao na više od jedne strane presude a da nijednom riječju ništa od svega nije dovedeno u vezu sa autorstvom nad programskim kodom, virusima, strujnim udarima, pregledu računara i slično...
I sada kada sam priložio dokaz da mi je Vlada tužene još 2010-te priznala pismeno autorstvo, nije ga negirala ni u odgovoru nego tek to čini sud u presudi, zanemarujući dokaze koje je sam izveo, kada sam demantovao sve druge izmišljenje argumenta, onda drugostepeni sud u svom rješenju potvrđuje presudu, bez komentara o navodima žalbe a unoseći sasvim novi izgovor za "potvrdu" presude, citiram:
"Raspravljajući o ovako postavljenom tužbenom zatjevu, sud je provedenim dokazima utvrdio, da je tačno da je po zahtjevu organa tužene, a po nalogu suda, kao organa tužene, od tužioca između ostalog oduzeto jedno kućište za računar marke „Fujtsu Simens (dell)“ serijskog broja UBEC150966 i jedno kućište za računar marke ,,COMPAQ“ serijskog broja 814DYSZ02R0, da su ovi predmeti bili deponovani kod Okružnog suda Bijeljina, da su ovi predmeti vraćeni tužiocu nakon proteka vremena od preko osam mjeseci, kao i da u tom peridu nije vršeno vještačenje ovih računara. Kod ovakvog stanja činjenica, a posebno imajući u vidu navode tužioca da nije utvrđena ispravnost računara ni prilikom oduzimanja, ni prilikom vraćanja istih, da on ne zna ko je i kako to uradio, ali da on sumnja da je to neko uradio, pravilno je sudio prvostepeni sud kada je zahtjev tužioca kao neosnovan odbio. Za svoju odluku prvostepeni sud je dao jasne i argumentovane razioge koji imaju činjeničnu i pravnu osnovu, a stečeno uvjerenje opravdao savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza ponaosob, svih dokaza u njhovoj međusobnoj povezanosti, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, zbog čega činjenično utvđenje i pravni zaključak prvostepenog suda ispravnim prihvata i ovaj sud. Ovo iz razloga što i pod predopstavkom da je tačna tvrdnja tužioca da su programi uništeni, iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena, što u ovom sporu nije slučaj."
Dakle ovde se faktički priznaje moje autorstvo i šteta koja mi je nanesena ali tužba odbacuje jer navodno računar nije vještačen uopšte a ja sam kao trebao dokazati i kako je kojom tačno radnjom došlo do brisanja podataka a vjerovatno sam morao navesti i dokazati kog se to tačno dana desilo, u koliko sati te imena počinilaca. Ja sam potom podneo Apelaciju direktno Ustavnom sudu BIH, koristeći opciju navedenu u samom obrascu Apelacije da se ista može podnijeti čak i ako nisu iscrpljeni svi pravni lijekovi pod uslovom da to ne bi bilo djelotvorno, što je mogućnost koju daje i Sud u Strazburu.
"Pravo na pravično suđenje je prekršeno i pred Ustavnim sudom BIH, jer na njihovom obrascu za podnošenje Apelacije postoji posebna rubrika "Neiskorišteni pravni lijekovi" gdje podnosilac može pojasniti zašto smatra da neki pravni lijek koji nije korišten ne bi bio djelotvoran. Takođe se na strani 9 nalazi uputstvo pod stavkom "Kada ne treba podnositi apelaciju" citiram: "Apelacija treba biti podnesena Sudu u roku od 60 dana od dana kada ste primili posljednju presudu ili odluku. Neophodno je i da podnosilac apelacije iscrpi sva pravna sredstva koja su mu na raspolaganju prije obraćanja Ustavnom sudu. To znači da ako još uvijek imate mogućnost da se obratite nekom drugom organu ili sudu na nivou države ili entiteta, trebate to uraditi. Međutim, potrebno je da obraćanje tom organu ili sudu bude efektivno. Ukoliko smatrate da pomoć tog organa ili suda ne bi bila djelotvoma, za vas bi ipak moglo biti korisno da se obratite Ustavnom sudu iako sve pravne opcije nisu iskorištene.".
DAKLE USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE POZIVA GRAĐANE DA MU SE OBRATE U SVOM INTERESU AKO SMATRAJU DA PRAVNI LIJEK, U OVOM SLUČAJU REVIZIJA NE BI BILA DJELOTVORNA A ONDA APELACIJU ODBACUJE BEZ IKAKVOG KOMENTARA O TOME, KAO DA TA OPCIJA NE POSTOJI...
Čak sam pismeno upozorio Ustavni sud na ovu nezakonitost na šta je uslijedio dopis sa "pitanjem" da li sam podneo reviziju na pravosnažnu presudu. Dakle, prvo je u Apelaciji istaknuto da revizija nije podnesena i navedeni razlozi a onda dodatno upozoren sud da ne može odbacivati apelacije zbog nepodnošenja revizija pošto je prethodno u samim obrascima sugerisao građanima da upravo tako učine. Radi se o bezočnom pravnom nasilju da u formularima postoji neka opcija a u praksi suda ne postoji.
Podsjećam da osim što sam lažno optužen i nadziran, te su mi nezakonito uskraćivani podaci o tome, već 6 godina neprekidno na snazi je USMENA FAŠISTIČKA NAREDBA, PREMA KOJOJ SE SVIM SRODNICIMA UBIJENE DJEVOJČICE IVONE BAJO ZABRANJUJE PRISTUP U OT BIJELJINA, i u zemlji gdje država nemilice krade milijarde evra, gazi ljudska prava i zakone, nema nikakvih šansi da bi revizija bila djelotvorna, nego sam odmah podneo Apelaciju u skladu sa navedenim uputstvom te prijedlog za ponavljanje postupka pošto sam došao da dokaza da je tužena vršila pregled računara a što je drugostepeni sud lažno naveo da nije bio slučaj, koristeći to kao izgovor da tužena nije odgovorna za štetu.
Taj prijedlog za ponavljanje postupka još nije okončan nego se nalazi pred Okružnim sudom u Bijeljini, poslije odbacivanja od strane prvostepenog suda i moje žalbe ali s obzirom da je Ustavni sud BIH odbacio Apelaciju zbog "neiskorištene revizije" iako sugeriše da se apelacije podnose i bez toga, obraćam se sada Sudu u Strazburu, prilažući i taj novi dokaz i prijedlog za ponavljenje kako bi se stekao potpuni uvid. Dakle tužena je 5 godina prikrivala informacije o pregledu računara iako je odgovorna i da ga nije vještačila nego je naprimjer stradao iz drugih razloga, (recimo, od ekonoma suda sam dobio informaciju da su čak prostorije sudskog depoa plavljene) a to je priznala tek kada smatra da je "sudski" izbjegla odgovornost. Nije isključeno da će drugostepeni sud uvažiti moju žalbu i prihvatiti prijedlog za ponavljanje postupka ali bi to bilo samo novo višegodišnje odugovlačenje s obzirom da je kompletna državna administracija umješana u neprekidne pljačke milijardi maraka od građana i iz budžeta...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902