 |
ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-4029-15 |
ZDENKO BAJO PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE
PO AP-4029/15 (80 0 P 043325)
POZADINA DOGAĐAJA I UZROCI DISKRIMINACIJE
Bosna i Hercegovine je zvanično najkorumpiranija država u Evropi. Organizovani kriminal je opšte prisutan, od policajca na ulici preko službenika u državnim ustanovama, sudija, okružnih tužilaca i kantonalnih tužilaca, poslanika sve do ministara, predsjednika Vlade i predsjednika entiteta.
Zvanično je objavljeno da je preko samo 3 banke pod kontrolom vlade opljačkano oko 2000000000 maraka, sto je samo manji dio ukupne krađe.
Najveći dio nezakonitih transakcija izvlačenja novca vršen je preko IP adrese Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, što samo po sebi sve govori a poznati slučaj Damjanović - Maktouf, pokazuje da u zemlji nema nikakve vladavine zakona, nego se postupa, sudi i presuđuje prema smjernicama i interesima vladajuće tajkunsko političke mafije.
Preko Bobar banke i drugih firmi iz Bobar grupe pokradeno je oko 300 miliona maraka a prilikom krijumčarenja u tu zločinačku organizaciju 23.07.2009. ubijena je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo ćerka moje sestre a prikrivanje tog zločina je i dovelo do tužbe koja je predmet ovog spora.
Djevojčica je smrtno ranjena prilikom ulaska, tehnički neispravnog kamiona koji je dovezao švercovanu robu u AD Univerzal a potom je napravila desetak koraka i srušila se na asvalt što se vidi na slikama a organi Bosne i Hercegovine su taj zločin predstavili kao pad sa bicikla ne objašnjavajući otkud krvavi tragovi desetak metara ranije.
Suočeni sa dokazom svog kriminala grupa kriminalaca iz Okružnog tužilaštva u Bijeljini odlučuju 19.03.2010. da me lažno prijave za ugrožavanje sigurnosti te izdejstvuju oduzimanje računara kako bi uništili sve dokaze njihovog kriminala koje imam.
To je izvedeno tako što su dvoje od njih otišli do policije u svojstvu građana i lažno me prijavili za ugrožavanje sigurnosti, ne navodeći kojim konkretno riječima a onda inspektori kako su mi lično priznali, pod pritiskom iako nisu postojale prijeteće riječi, podnose zahtjev za pretres prostorija i odnošenje računara. Taj zahtjev potvrđuje okružni tužilac a potom okružni sud izdaje naredbu za pretres i odnošenje računara, sve bez navođenja i jedne konkretne riječi, na kojoj se zasnivaju osnovane sumnje o počinjenom krivičnom djelu. Poslije izvršenog pretresa i odnošenja računara danima sam nadziran stražom od 24 sata dnevno u tri smjene, praćen policajcima kolima a potom u civilu, pošto sam se kretao pješice. Pretresan sam na ulici i moji poznanici, nadzirane su sve komunikacije, USMENOM FAŠISTIČKOM NAREDBOM ZABRANJEN JE PRISTUP U OT BIJELJINA SVIM SRODNICIMA DJEVOJČICE IVONE BAJO KOJU JE BIH UBILA PRILIKOM ŠVERCA, a danas se zna da je u pozadini bila i pljačka stotina miliona maraka preko Bobar grupe.
Dvije i po godine sam poslije te lažne prijave dolazio uzalud pred zgradu OT Bijeljina zahtijevajući Ustavom i zakonima garantovana prava kao što je pravo iz Ustava RS, član 23 "Zajamčena je zaštita tajnosti podataka o ličnosti. Prikupljanje, obrada i svrha korištenja ličnih podataka, uređuje se zakonom. Zabranjeno je korištenje podataka o ličnosti koje je suprotno utvrđenoj svrsi njihovog prikupljanja. Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama."
Takođe je prekršen član 16 Ustava RS jer je bez suda i rasprave, bez pismenog rješenja i prava na žalbu uvedena i primjenjuje se sankcija odnosno diskriminacija a to što se odnosi na sve srodnike osmogodišnje djevojčice ubijene prilikom mafijaških poslova države BIH je u rangu sa nacističkim stavovima prije i tokom drugog svjetskog rata. Više puta sam usmeno i pismeno zahtijevao da dobijem "Rješenje" o zabrani pristupa u pismenom obliku ali je to ignorisano jer je taj fašistički tretman trebalo da ostane tajna te sam bio prisiljen taktički doći do dokaza o tome i to što sam 3 puta odbio naredbu da se udaljim zahtijevajući da se poštuju zakoni i prava ili da budem uhapšen kako bih na prekršajnom sudu dobio zaštitu ili razotkrio postojanje fašističke naredbe što sam i uspio.
No kako je vrijeme prolazilo a sve osim ratnih zločina zastarjeva, dana 05.09.2012. sam se suprotstavio daljim ponižavanjima i zahtijevao poštovanje garantovanih prava. Ovde tužena BIH je preko svojih organa u Republici Srpskoj nastavila sa fašističkom diskriminacijom te sam se koristeći pravo iz Ustava RS da se prava garantovana tim ustavom ne mogu ODUZETI NITI OGRANIČITI, kao i članovima iz KZ-a "Nužna odbrana" i "Krajnja nužda" suprotstavio teroru i postavio na sebe dokaz kriminala organa BIH, dokaz prikrivanja ubistva, plakat sa slikom dječjeg ruksaka Ivone Bajo, dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a ostatak je opran jakim hemijskim sredstvom i javno pred zgradom izneo pismeno svoje mišljenje što je garantovano članom 19 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
To se naravno nije dopalo kriminalcima iz OT Bijeljina te su zatražili moje hapšenje oko 14 sati poslije čega sam zadržan u pritvoru do 01:30 narednog jutra 06.09.2012. Iako sam u takvim okolnostima morao prema zakonu biti izveden pred sud najkasnije za 12 sati, ponovo se i tu vrši diskriminacije i sve odlaže do 03.09.2012. kako bi se uticalo na svjedoke da lažu ili uopšte ne dođu.
Zbog kršenja više prava sam podneo tužbu za utvrđenje diskriminacije u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije a u tom postupku ne samo da su bezočno kršena pravila i odredbe nego je umjesto relevantnog dana 05.09.2012. tužena u svom odgovoru i u presudi opisivala dan 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije u drugoj kalendarskoj godini. Ta blamaža pravnog sistema BIH se jasno vidi iz sadržaja tužbe i presude te citiram tužbeni zahtjev i to ne iz tužbe nego iz "Presude" sa prve strane, da bi besmislenost i apsurdnost sudskog postupka i "utvrđivanja činjenica" bila uočljivija:
ODBIJA SE kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I ) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, primjenom usmene naredbe Okružnog tužilaštva u Bijeljini koja glasi:
„Zdenko Bajo, njegova sestra i svi srodnici, ne mogu pristupiti u prostorije tužilaštva" koju je izvršavala sudska policija, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela:
1.) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS!
2.) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garatovano članom 23Ustava RS!
3.) Dana 05.09.2012. pravo garantovano članom „Prijavljivanje krivičnog djela od strane gradana“ iz ZKP-a!
4.) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garatovano u članu 4 i 13 ZOSP!
5.) Dana 05.09.2012. pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS.
6.) Dana 05.09.2012. pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garatovano članom 14 Ustava RS!
7.) Dana 05.09.2012. pravo da se Ustavom garatovana prava ne mogu oduzeti niti ograničiti, garatovano članom 48 Ustava RS!
8.) Dana 05.09.2012. pravo na nediskriminaciju garatovano članom 4 Ustava BiH!
9.) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!
10.) Dana 03.12.2012. tužena RS je donijela rješenje kojim se dozvoljava samo uvid u traženu dokumentaciju, ali ne i kopiranje kako je zahtijevao tužilac, te tako oduzela pravo garantovano članom 23 Ustava RS! Čime je u odnosu na tužioca počinjena diskriminacija!"
Tačku 10 sam pismeno povukao jer sam poslije podnošenja tužbe dobio tražene zabilješke od sudske policije, što je sud previdio ali zanemarimo to i koncentrišimo se na preostalih 9 tačaka od kojih su sve vezane za dan 05.09.2012. koji se navodi u svakoj od njih. Nasuprot tome sud odluku o odbacivanju tužbenog zahtjeva zasniva na objašnjenju o događajima iz drugog datuma od osam mjeseci kasnije 13.05.2013. o kojima tužena kao potencijalni diskriminator na kojoj je prema zakonu teret dokazivanja nije iznjela nijednu riječ na ročištu jer se nije ni pojavila te je sud samo zbog toga bio obavezan u skladu sa članom 126 ZPP-u prihvatiti tužbeni zahtjev. Dakle u obrazloženju presude se navodi:
"Da tužilac nije mogao lično da pristupi u prostorije Okružnog Tužilaštva u Bijeljini i prije 13.05.2013. godine, u jednom periodu, proizilazi i iz službene zabilješke broj 1173/11 od 19.07.2011. godine, i odgovora na dopis broj 10-01/4-4475/13 od 16.08.2013. godine. Međutim, tužiocu je bilo omogućeno da ta pismena preda šefu pisarnice Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Sekanić Vojislavu, koji je došao u prizemlje zgrade suda, kako bi preuzeo pismena od tužioca. Dakle, tužilac je imao mogućnost da preda pismena Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, neposredno ovlašćenom radniku, a ta pismena mogao je da preda Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i putem pošte što proizilazi i iz više mateijalnih dokaza u spisu. Dakle, tačno je da je tužiocu bilo onemogućeno da pristupi u prostorije tužilaštva, ali mu je bilo omogućeno da putem ovlaštenog radnika tužilaštva preda pismena ili da iste preda putem pošte u kojem ga pravu niko ne bi mogao spriječiti."
To se nastavlja riječima na narednoj sedmoj strani presude, citiram:
"Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan od strane tužene, jer mu je omogućeno da dana 13.05.2013. godine preda pismeno Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to šefu pisamice Sekanić Vojislavu, što prije svega proizilazi iz navedenog zbimog izvještaja od 13.05.2013. godine.
Vidljivo je neslaganje između datuma 05.09.2012. navedenog u tačkama tužbenog zahtjeva i datuma 13.05.2013. kojim se obrazlaže odbacivanje tužbe. Radilo se o sasvim drugom danu i drugim događajima što je i sud ranije u presudi istakao citiram sa početka četvrte strane presude:
Tužena je u podnesku od 24.12.2013. godine predložila spajanje ovog predmeta sa predmetom 80 0 P 04983413 P, a čije spajanje sud Rješenjem na pripremnom ročištu od 29.04.2014. godine nije dozvolio obzirom da taj predmet ima drugačiji činjenični sklop od predmetne stvari i za njega se vezuju datumi 13.05. i 26.06.2013. godine te je različit i fond dokaza čime se ne bi ubrzalo raspravljanje.
Dakle radi se o neviđenoj blamaži suda jer je odbio spajanje sa drugim predmetom po prijedlogu tužene s obzirom "da taj predmet ima drugačiji činjenični sklop od predmetne stvari i za njega se vezuju datumi 13.05. i 26.06.2013. godine te je različit i fond dokaza" a onda je taj DRUGAČIJI ČINJENIČNI SKLOP, VEZAN ZA DATUME 13.05.2013. i 26.06.2013. i RAZLIČIT FOND DOKAZA obrazlagao u istoj presudi !!!???
Svu besmislenost ove presude sam objasnio u žalbi i apelaciji ali očigledno je da je u BIH na vlasti političko tajkunsko pravosudna mafija a zadatak sudova je da bude slijep za činjenice, gazi ljudska prava i pravila postupka kako bi se pljačka milijardi evra koju vrše godinama nesmetano nastavila. Citiram doslovno dio iz žalbe gdje sam razotkrio kriminalno postupanje prvostepenog suda:
"Manipulacije Osnovnog suda na koje ću ukazati nisu uopšte slučajne nego smišljene što se može vidjeti iz mog završnog izlaganja u kome sam upozorio na to. To izlaganje drugostepeni sud treba u cjelosti pročitati a ovde izdvajam dio: "Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS."
OVO JE MOJA TUŽBA, MOJ TUŽBENI ZAHTIJEV I SUD JE DUŽAN DA SA BAVI ISKLJUČIVO TIME A NE DA PREPRAVLJA, FALSIFIKUJE, MANIPULIŠE I IZMIŠLJA SOPSTVENU TUŽBU PREMA KOJOJ ĆE OBRAZLAGATI UNAPRIJED PRIPREMLJENU PRESUDU...
1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu 5 dana kasnije 11.11.2013. čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u.
2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira "ponavljanje prekršaja" te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010.
3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "1" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS.
4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "2" tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS.
5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "3" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a!
6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "4" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !
7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama "5", "6", "7" i "8" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH.
8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "9" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a.
9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni...
10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio.
11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla.
12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.
Drugostepeni sud u svojoj odluci na cijele dvije strane, nije uopšte komentarisao argumente koje sam izneo u žalbi niti blamažu oko pogrešne godine i datuma nego unosi novu besmislicu i krajnje uvredljivu rečenicu:
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovane zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
Predmet 80 0 P 043325 12 P2 je primjer kako ne treba da postupaju sudovi jer je osim smišljenog kršenja zakona i prava za vrijeme trajanja parnice, došlo i do neviđenog skandala kada je sud umjesto činjeničnog stanja na dan 05.09.2012. opisan u tužbenom zahtijevu, obrazlagao greškom ili "greškom" događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije.
Nisam imao nikakvih iluzija da će Ustavni sud BIH ispraviti smišljeno fašističko postupanje državnih organa i mogao sam zbog težine diskriminacije odmah da se obratim Sudu u Strazburu ali sam podneo apelaciju i ona je kao i odluka Ustavnog suda BIH dokaz da je definitivno BIH, fašistička zločinačka organizacija jer ponovo viši sud ne analizira nepravilnosti u radu nižih sudova nego unosi nove laži i besmislice koje nisu ranije postojale ali prethodno iznosi "pravnu apsurd" tvrdnjom da citiram: "Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Baje podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 043325 14 Gž2 od 2. decembra 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.".
"NEDOPUŠTENOST" i "NEOSNOVANOST" su sasvim različiti pojmovi i pravni lijek je recimo nedopušten je ako ga je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje, dok može biti neosnovan, ako se utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesen. Tako Ustavni sud uopšte nije iznosio stav da li je povrijeđeno moje PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE, time što nije poštovano pravilo obrta TERETA DOKAZIVANJA ili time što su umjesto događaja od 05.09.2012. koji su tema tužbe pisane u presudi besmislice od 13.05.2013. koje nemaju nikakve veze sa predmetom, nego je izneo javnu diskriminatorsku poruku da u BIH ne postoji pravna država, nego samovolja MAFIJAŠKOG FAŠISTIČKOG REŽIMA, citiram:
"Medutim, utvrđeno je da apelant mora da zna da lice mjesta nakon svake nezgode, obezbjeđuju radnici MUP, prikupljaju dokaze, prosljeđuju nadležnim tužilaštvima, radi donošenja odluka prema dostavljenim dokazima u spisima predmeta, kao i da prihvati činjenicu da je i on svojim ponašanjem (uz puno uvažavanje njegove ličnosti, subjektivno stanje, bol zbog izgubljene sestričine, informacije da se skriva istina o uzroku smrti, želja da se dođe do istine ali do one istine za koju on smatra da je jedina i moguća istina), sam doprinio da se prema njemu postupa drugačije u istoj situaciji u odnosu na druge osobe.
Ovo je dakle, vrhunac gluposti i bezobrazluka mafijaškog režima, tvrdnja da je građanin sam kriv za drugačije postupanje odnosno diskriminaciju koju vrše državni organi.
Fizičko lice može izvršiti bilo kakvo krivično djelo, biti uhapšeno, optuženo, osuđeno i u tome nema diskriminacije ali ako mu država ne sudi prema važećim zakonima ili povoljnijim, (Damjanović - Maktouf) ako uskrati pravo na branioca, falsifikuje dokaze ili datume, tu ne može biti nikakve krivice, građanina.
Ovde recimo nije bilo nikakvog obezbjeđivanja lica mjesta niti nezgode jer djevojčica Ivona Bajo je ubijena 3 godine ranije a dana 05.09.2012. sam zahtijevao da mi se omogući usmeno podnošenje krivične prijave, pristup podacima koji su prikupljani o meni prema članu 23 Ustava RS i drugo navedenu u tužbenom zahtjevu.
Takođe‚ nisam naveo da sam diskriminisan zato što sam uhapšen i pritvoren za šta bi se moglo tvrditi da je mojom krivicom ali to što nisam izveden pred sud u roku od 12 sati što tužena BIH, prema sopstvenom zakonu MORA učiniti je isključiva krivica, bahatost i bezobrazluk državnih organa jer ne žele pravično suđenje nego pripremaju svjedoke da lažu i falsifikuje se dokumentacija.
Na kraju prilažem i odluku Ustavnog suda BIH po mom prijedlogu za sudsku mjeru obezbjeđenja u parnici koja je još u toku 80 0 P 056780, gdje sam između ostalog, tražio isti materijal koji je prikupljan o meni kao i u ovom predmetu, a koji nikada nisam dobio što pokazuje da se diskriminacija planski nastavlja i sprovodi u kontinuitetu ne samo prema svim srodnicima Ivone Bajo nego prema svim građanima koji nisu dio mafijaškog režima u BIH. Umjesto da se o tome izjasne, sudovi su komentarisali da li postoje dokazi da su OT Bijeljina i MUP, prikrivali dokaze o ubistvu djevočice Ivone. Nema ni riječi o tome postoje li dokazi da sam lažno prijavljen i da li su mi uručeni dokumenti koji su nastali poslije te prijave.
Više je nego jasno da organizovani kriminal u kome sudjeluju sva tri nivoa vlasti u BIH, uključujući i sudsku ne bi bio moguć da se poštuje Ustav i ljudska prava a da je kompletan pravosudni sistem u službi mafije i njen sastavni dio...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
