ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-513-15

Pošto su osim ubistva bili umješani i u prikrivanje krijumčarenja narkotika i pljačke milijardi evra a ne znajući šta sve imam vezano za njihova krivična djela, grupa kriminalaca smišljaju plan kako da mi otmu sve dokaze, te to čine na taj način što dvojica od njih, (Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad) odlaze kao građani, (fizička lica) u policiju i lažno me prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" njih i saučesnika (Kovačević Novak i Danica Stjepanović) te dodaju još imena dvije osobe bez njihovog znanja i dozvole, da bi me predstavili kao manijaka koji prijeti svima redom. Političari, tajkuni, ministri, poslanici, sudije okružni tužioci i viši policijski službenici su sastavni dio "DRŽAVNE MAFIJE" i kako se vidi štite jedni druge bez obzira o kakvim se zločinima radi...

SUDU U STRAZBURU

ZDENKO BAJO PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE

ZAHTJEV PO AP-513-15 (80 0 P 034147)

Od Suda se očekuje da ustanovi da su u konkretnom slučaju prekršena navedena prava Zdenka Baje i da odluči na koji način će oštećeni dobiti zadovoljenje, te da ukaže državi Bosni i Hercegovini koja su zakonska rješenja u njenom zakonodavstvu nesaglasna sa Konvencijom i da joj naloži u kom dijelu i kako treba da izmijeni praksu rada državnih organa...

---

POZADINA DOGAĐAJA I UZROCI DISKRIMINACIJE
Ovaj predmet je primjer toga da je Bosna i Hercegovine klasična zločinačka organizacija a njeni najviši državni službenici su u stvari članovi i u službi organizovanog kriminala.
Danas je opšte poznato da je preko samo 3 banke u Bosni i Hercegovini opljačkano oko 2 milijarde maraka a najveći dio svega je na teritoriji i u nadležnosti Okružnog tužilaštva u Bijeljini, konkretno preko Balkan investment banke i Bobar banke je pokradeno oko milijardu i po maraka.
Pripadnici Okružnog tužilaštva u Bijeljini su u stvari aktivni članovi zločinačke organizacije koja je odgovorna za tu pljačku i prikrivanje mnogih drugih zločina i kriminala u koje su umiješani pripadnici mafijaškog režima.
Prilikom jedne od kriminalnih radnji, krijumčarenja u zločinačku organizaciju Bobar grupu tehnički neispravnim kamionom 23.07.2009. ubijena je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo, ćerka moje sestre a da bi prikrili to ubistvo, krijumčarenje i naravno astronomsku pljačku koja je bila u toku, članovi zločinačke organizacije iz Tužilaštva su sakrili materijalni dokaz ubistva, dječji ruksak i ubistvo proglasili kao nesrećan slučaj, padom sa bicikla na navodno žicu od korpe.
Oko pola godine kasnije početkom 2010-te, sam po dozvoli sudije imao uvid u izuzete predmete i fotografisao dječji ruksak čiji kaiš je dvostruko presječen dio nedostaje a ostatak je opran jakim hemijskim sredstvom da bi se prikrili tragovi ubistva.
Kada sam objavio da imam dokaze prikrivanja ubistva, pismeno zatražio objašnjenje u skladu sa zakonom nije bilo nikakve reakcije a lični pristup tužilaštvu mi je onemogućen, tako da sam poštom o tome obavjestio sve okružne tužioce a od odgovornih pismeno tražio da otkriju za čije interese su prikrili ubistvo pa bi u skladu sa zakonom dobili oprost ili manju kaznu inače ću protiv njih podnijeti krivične prijave te će zbog saučesništva završiti u zatvoru.
Tada budući da su osim ubistva bili umješani i u prikrivanje krijumčarenja narkotika i opisane pljačke milijardi evra a ne znajući šta sve imam vezano za njihova krivična djela, grupa kriminalaca smišljaju plan kako da mi otmu sve dokaze, te to čine na taj način što dvojica od njih, (Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad) odlaze kao građani, (fizička lica) u policiju i lažno me prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" njih i saučesnika (Kovačević Novak i Danica Stjepanović) te dodaju još imena dvije osobe bez njihovog znanja i dozvole, da bi me predstavili kao manijaka koji prijeti svima redom.
To je standardna šema pripadnika mafijaškog režima a po istom scenariju je recimo prijavljen građanin Radman Nedeljko i preminuo prilikom ispitivanja u policiji od stresa, samo 10 dana prije nego što su mene ispitivali a najmonstruozniji primjer je slučaj kada je poslije lažne prijave, pretresanja i danonoćnog nadzora, inžinjer Vukelić Milan, raznesen eksplozivom ispred zgrada MUP-a u Banjaluci.
Pošto su svi državni organi u službi mafije pokrenuta je neviđena hajka na mene i porodicu, te prijatelje i poznanike iako nije navedena nijedna riječ niti u jednom dokumentu kojom sam navodno upućivao prijetnje bilo kome. Lažni prijavitelji nisu sankcionisani iako sam podneo krivičnu prijavu te sam bio prisiljen podnijeti tužbu protiv njih da bih izborio svoja prava. I tada iznenađeni time, ne očekujući da bi se neko usudio tužiti parnično "moćne" okružne tužioce, isti prave pritisak na sudove da njihovo krivično djelo koje su izvršili kao građani proglase za "službenu radnju" i tako ih oslobode odgovornosti iako nisu imali niti predali sudu nijedan dokument sa svojim potpisom koji bi to dokazao. Čak je jedan od njih g. Debeljević Milorad u svom odgovoru sudu jasno priznao da NIKADA NIJE SLUŽBENO POSTUPAO, niti u jednom predmetu vezanom za mene, te dodao da sam sve izmislio jer tada uz tužbu nisam predao dokument MUP-a sa njegovim imenom.
Drugi tuženi g. Gruhonjić u svom odgovoru samo iznosi stav da je tužba neosnovana bez navođenja ijedne činjenice ili razloga što je obavezno zakonom a uopšte se ne poziva na službeno postupanje. Taj osnov su dakle sudovi IZMISLILI, da bi pružili zaštitu pripadnicima režima koji kontinuirano čini zločine nad građanima.
To sam učinio tek naknadno pa uhvaćeni u laži krivci čak oslanjajući se na svoje veze na pripremnom ročištu preko tuženog Gruhonjić Muhameda, vrijeđaju znanje i stručnost dvostruko mlađeg sudije te se zahtijeva da sud smjesta odbaci tužbu jer on, (Gruhonjić) kako kaže "NIKADA NE MOŽE BITI TUŽEN PARNIČNO NITI KRIVIČNO GONJEN" što naravno nije istina. Sudija je pod pritiskom ignorisao pismeno priznanje tuženog Debeljevića da nikada nije službeno postupao te je krivično djelo dvojice kriminalaca obavljeno izvan dužnosti proglasio za službenu radnju, što je uprkos mojim argumentima, nastavljeno i pred Okružnim sudom te Vrhovnim. Sud je dakle jednu laž proglasio za istinu i drži se te laži iako nijedan dokument nije predočen o tome a tuženi su u skladu sa ZOO, morali dokazati da nisu pasivno legitimisani upravo nekim dokumentom iz koga bi se to vidjelo.
Osim što je postupak razvlačen 5 godina, pokazalo se da pred sudovima u BIH, nema poštovanja zakona i prava jer osim falsifikovanja činjeničnog stanja nije bilo nikakvog dokaznog postupka odnosno sud mi nije dozvolio da izvodim dokaze nego samo da iznesem završnu riječ. Ovo je bitno jer u odluci Ustavnog suda BIH stoji šablonsko COPY-PASTE, obrazloženje da citiram: "Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačniin apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke." te takođe netačnu tvrdnju. "Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično sudenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali, osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo." Ja sam naprotiv uz apelaciju priložio i NEOBORIVI DOKAZ, da nema greške u pasivnoj legitimaciji tuženih, nego sam istakao i činjenicu da je pravo na pravično suđenje izvršeno tako što nije poštovan zakon i nije bilo DOKAZNOG POSTUPKA, što je uobičajena praksa sudova u BIH, koji ne žele da rasprave snimaju tonski upravo da bi nesmetano mogli kršiti zakonske odredbe. Citiram uvodni dio svoje apelacije iz koga se to jasno vidi:
"Za vrijeme postupka pred sudovima u RS nije postojao nijedan dokument o službenom postupanju tuženih u ovom sporu a ne postoji ni danas. Ali zato sada pred Ustavnim sudom BIH postoji dokaz IT-44/15 od 12.01.2016. iz RTRS-e u kome je navedeno ime osobe koja je službeno postupala a to nisu ovde tuženi.
Sudovi su me smišljeno diskriminisali u odnosu na tužene stranke, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje. Dokaznog postupka i glavne rasprave uopšte nije bilo, nego samo završna riječ. Odbijeni su prijedlozi za saslušanje svjedoka, inspektora MUP-a, pribavljanje dokumentacije od državnih organa i prethodna pitanja. Tuženima je data prednost i podrška neprimjenjivanjem ZOO, pošto nisu priložili dokaze o službenom postupanju te odgovori tuženih u kojima jedan priznaje da nikada nije službeno postupao a drugi ne podnosi prigovor pasivne legitimacije, su brutalno ignorisani bez ijednog komentara sudova na tu temu, pa se činjenično stanje bezočno falsifikovalo i krivično djelo dvije osobe predstavilo kao službeno postupanje. I posebno potenciram da je nematerijalna odšteta zasnovana isključivo na radnji lažne prijave, (kleveta, povreda ugleda i časti) i u tužbenom zahtjevu se ne pominje nijedna njihova druga radnja poslije toga."
U nastavku sam detaljno obrazložio i dokazao svoje tvrdnje a Ustavni sud nijednom riječju nije pomenuo, komentarisao niti osporio ništa od toga nego se iznosi unaprijed pripremljana laž, (sadržana u svim ovakvim odlukama) da APELANTI NISU PONUDILI RELEVANTNE ARGUMENTE". U unaprijed pripremljenom "obrazloženju" Ustavni sud se čak poziva na neke presude iz Strazbura a smišljeno ignoriše predmet "DAMJANOVIĆ - MAKTOUF" koji je posljedica bezočnog višegodišnjeg kršenja prava na pravično suđenje, smišljenom primjenom odredbi zakona donesenog poslije navodnog izvršenja krivičnog djela a nepovoljnijeg za optužene.
Nema nijedne riječi o ključnom dokazu apelacije a koji uopšte nisu imali niži sudovi u 3 prethodna postupka "IT-44/15 od 12.01.2016." koji je kako se vidi nastao 2016-te, potiče iz najvišeg tužilačkog organa a u njemu jasno stoji da je ispred OT Bijeljina službeno postupao SAMO I ISKLJUČIVO, g. Šabić Muris a imena osoba koje su bile stranke u postupku ne postoje u tom dokumentu. Osim ovog dokaza nastalog poslije 3 sudska postupka ističem i dokaz koji su imali svi sudovi od početka a to je "Odgovor Debeljevica na 80 0 P 034147 11 P" u kome je isti DVA PUTA, navodi da nikada nije službeno postupao i jedno od toga podvukao da istakne važnost.
I takav dokaz su sudovi u BIH bezočno falsifikovali da bi zaštitili grupu kriminalaca ne samo od parnične nego i krivične odgovornosti, jer su članovi zločinačke organizacije koja godinama pljačka milijarde evra od građana i iz budžeta. Političari, tajkuni, ministri, poslanici, sudije okružni tužioci i viši policijski službenici su sastavni dio "DRŽAVNE MAFIJE" i kako se vidi štite jedni druge bez obzira o kakvim se zločinima radi...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902