Osim detaljne pravne analize o odgovornima, ovde se pominju i obavještajne službe te njihova uloga što je rijetkost. Takve strukture ja odavno opisujem i prijavljujem kao pripadnike parapolicijeske mafije - frakcija nekadašnje udbe koje su umješane u sve ratne zločine i kompletan organizovani kriminal a imaju svoje ljude i u svim državnim organima, poput g. Kajganića i drugih "bivših" policajaca raspoređenih u svim političkim partijama...

---

Veza : Krivična prijava protiv Dodik Milorada i saučesnika od 21.07.2023.; Dodatak prijave protiv Dodik Milorada i saučesnika od 28.08.2023.; Napad mafijaško terorističkog kartela na ustavni poredak od 19.03.2025.; Saučesništvo u napadu na ustavni poredak od 19.03.2025. i više drugih povezanih krivičnih prijava.

VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU BIH PREDSJEDNIKU VSTV-A / UREDU DISCIPLINSKOG TUŽIOCA

Na osnovu Zakona o krivičnom postupku BiH - članovi : „Terorizam“, „Javno podsticanje na terorističke aktivnosti“, „Vrbovanje radi terorističkih aktivnosti“, „Organizovanje terorističke grupe“, „Dogovor za činjenje krivičnog djela“, „Pripremanje krivičnog djela“, „Napad na ustavni poredak“, „Neizvršavanje odluke Ustavnog suda BiH, Suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava“, „Zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja“, te drugih povezanih krivičnih dijela dostavljam materijal pod radnim nazivom :

SAUČESNICI MAFIJE UNUTAR PRAVOSUĐA

Protiv : Kajganić Milanka, Vedrane Mijović, Tatjane Kosović, Džuvo Almira, Zarić Milana, Karan Siniše, Dodik Milorada, Stevandić Nenada, Višković Radovana, Kostrešević Siniše i drugih povezanih lica. Zbog očiglednog višegodišnjeg saučesništva u organizovanom kriminalu Tužilaštva BIH, (preko glavnog tužioca a što nijedan častan profesionalac ne može neutralisati) ova prijava se dostavlja samo VSTV-u BIH koje naravno nije nadležno za krivične istrage ali može preduzeti mjere kako bi se tužilaštva dovela u okvire zakona a odgovorni pripadnici mafije suspendovali te potom dobili zaslužene zatvorske kazne. Kada će i kako prijava biti dostavljena nekom nadležnom tužilaštvu, ostaje na VSTV-u da odluči. Prijava će biti dostavljena u 2 dijela i to osim ovog pod nazivom "KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV TERORISTIČKE ORGANIZACIJE" drugi dio će imati naziv "POSLJEDICE NAPADA TERORISTIČKE ORGANIZACIJE NA USTAVNI POREDAK". Osim ako ne dođe do nepredviđenih okolnosti planirano je da se oba dijela pošalju istog dana u razmaku od nekoliko minuta. Istovremeno se podnosi i :

DISCIPLINSKA PRITUŽBA PROTIV VIŠE LICA

Protiv : Kajganić Milanka, Vedrane Mijović i Tatjane Kosović.

---

Koliki je skandal u pitanju i kakvu su nemjerljivu štetu pravosuđu u javnosti, nanijeli saučesnici terorističke organizacije Kajganić, Mijović i Kosović, vidljivo je već iz opisanih priloga a bilo ih je stotine. U nastavki ću opisati samo neke od njih sa nekim hronološkim redom te počinjem od priloga "Ko je opljačkao 115 miliona km preko vijadukta" od 04.07.2025. u 20:01 koji ne obrađuje "kriminalnu operaciju" nego je primjer preklapanja događaja u istim terminima sa osnovanim sumnjama da će taj i novac opljačkan u sličnim mahinacijama organizovanim unutar vrha policijskih struktura, podijeliti akteri koji su učestvovali u pregovorima i sproveli dogovoreno. Prilog "U tajnosti od javnosti milorad dodik dao izjavu u tužilaštvu i izveden pred sud koji ne priznaje" od 04.07.2025. je primjer reagovanja medija iste večeri neposredno nakon "tajne operacije" kako se i opisuje u samom naslovu. Poseban značaj ima činjenica da su pripadnici parapolicijske mafije nakon što su izvršili sve pripremne radnje o tome obavjestili redakciju jednog "nezavisnog" medija koji je dan ranije objavio detalje postignutog dila. Slijedeći taj scenario do najsitnijih detalja, saučesnici Kajganić Milanko, Vedrana Mijović i Tatjana Kosović su dodatno srozali u očime javnosti prije svega sebe ali i organe koje navodno zastupaju. Uloga parapolicijske mafije se takođe pominjala u medijima kao što je prilog "Šef oba lično odvezao dodika do suda bih" od 05.07.2025. gdje se to i opisuje : "Dodik je juče u popodnevnim satima sletio helikopterom u Istočno Sarajevo a potom se zajedno sa pratiocem Mišom Partalom odvezao u Administratvni centar Vlade Republike Srpske gdje su ga sačekali čelni ljudi Obavještajno bezbjednosne agencije BiH Almir Džuvo i Risto Zarić. Ubrzo zatim iz Administrativnog centra su izašli Dodik, pratilac Partalo i advokat Goran Bubić, koji su sjeli u crni džip a za volanom je bio lično Džuvo, koji je Dodika iz Istočnog Sarajeva odvezao do Suda BiH u Sarajevu. Džuvo je bio "Dodikova garancija" da će dati iskaz i da će mu biti ukinuta centralna potjernica i izrečene mjere pritvora što se i dogodilo sinoć u Sudu BiH." Iako je u medijima g. Džuvo u prvom planu, vjerovatnije je da je glavnu ulogu u svemu imao njegov formalni zamjenik zbog svojih jakih veza sa policijsko političkom mafijom u RS ali i sa ratnim zločinima što se opisuje u prilogu "Zašto je sporno imenovanje riste zarića" od 28.01.2023. iz koga citiram te detalje : "Osmorka bi trebala imenovati novog direktora OSA-e i Almir Džuvo se navodi kao najizgledniji kandidat. Kada je u pitanju njegov zamjenik a ujedno i šef svih operacija koje provodi OSA, spominje se ime Riste Zarića. Važi za čovjeka odanog SNSD-u. I ranije je radio u OSA- i kao zamjenik direktora a zadnji angažman mu je bio u kabinetu predsjednice RS, kada je tu funkciju obavljala Željka Cvijanović. Osim toga što je penzioner i Zarićeva prošlost je više nego problematična. Bio je blizak obavještajnim strukturama u RS bio je ratni šef SDB-a u Zvorniku u kojem su počinjeni ratni zločini nad Bošnjacima. Nekadašnji obavještajac Predrag Ćeranić optuživao je Zarića da je povezan sa ratnim zločinima i genocidom počinjenim u Srebrenici. Osim toga, mediji su pisali kako je upravo Zarić, zahvaljujući svojim obavještajnim vezama štitio ratne zločince nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma." Podsjetiću da sam podneo i krivičnu prijavu za ratne zločine u kojoj sam prije svega opisao ulogu Siniše Karana, tadašnjeg ministra policije i glavnog inicijatora za udare na ustavni poredak te pomenuo i umješanost 2 lica sa potjernica Stevandića i Viškovića. G. Dodik prema dostupnim podacima nije umješan u ratne zločine ali jeste u šverc naftom i cigaretama što se u mnogim razdobljima i djelovima svijeta tretiralo kao zločin. Nepostupanje po krivičnim prijavama i neprocesuiranje ratnih zločinaca te njihovo zadržavanje na najvišim pozicijama unutar policijskih agencija pa i tužilaštava je dodatni dokaz o kriminalu g. Kajganića ali i ostalih čiji je to bio posao. Prilog "Saopštenje za javnost suda bosne i hercegovine" od 05.07.2025. ne pokazuje ko je personalno autor ali možemo logično pretpostaviti da se radi o direktnom akteru - sudiji Kosović a ovim se pokušava opravdati kriminal i njena uloga u tome, citiram : "Sud BiH napominje da je u skladu sa članom 35. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, isključivo tužilac ovlašten da rukovodi istragom, određuje koje će se radnje preduzimati dok sud ima ulogu da u ovoj fazi postupka, obezbijedi zakonitost preduzetih radnji kroz odlučivanje o prijedlozima Tužilaštva BiH za provođenje određenih mjera koje zahtijevaju sudsku odluku, kao što su između ostalih i mjere obezbjeđenja prisustva osumnjičenih lica." Vidljiv je pokušaj da se sva odgovornost za blamažu i kriminal prebaci na tužioca ali upravo ovaj stav optužuje i sudiju jer izraz "sud ima ulogu da u ovoj fazi postupka, obezbijedi zakonitost preduzetih radnji" potvrđuje da sudija Kosović nije tu bila samo neko ko "ovjerava" pečatom prijedloge tužilaštva nego kako ih je i nazvala - to su samo prijedlozi a sud je obavezan da svaki prijelog koji je nezakonit ili ne odgovara činjenicama odbije a konkretno je to trebalo učiniti i pritvoriti osumnjičenog. Ovde iznosim svoje mišljenje ali slično smatraju i poznati pravni eksperti kao što je vidljivi iz priloga "Tužilaštvo i sud bih napravili su ilegalni dogovor sa dodikom - vstv mora hitno pokrenuti postupak" gdje dr. Milan Blagojević ističe : "Postupajući sudija Suda BiH je odmah ukinuo pritvor Dodiku i pri tome mu čak nije oduzeo ni putne isprave, iako je prije toga pritvor bio određen zbog opasnosti od bjekstva. Samo nekoliko dana nakon toga ponovo smo bili svjedoci prevrtljivosti Milorada Dodika, koji je, očigledno je to po prethodnom dogovoru sa Tužilaštvom i Sudom BiH, iako je bjegunac od pravosuđa protiv kojeg je određen pritvor i raspisana potjernica zbog krivičnog djela napada na ustavni poredak BiH, hladnokrvno i u tajnosti otišao u Tužilaštvo i Sud BiH, gdje je ispitan kao okrivljeni a zatim mu je ukinut pritvor te je pušten na slobodu. Ne treba zaboraviti da je samo par mjeseci ranije upravo Dodik bio spiritus movens donošenje zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske o zabrani djelovanja SIPA-e, Suda BiH i Tužilaštva BiH na teritoriji RS te je javno pozivao i podstrekavao na opstrukcije tih institucija i njihovo napuštanje od strane zaposlenika koji su iz Republike Srpske. No, osim ove sramotne stranice u našoj historiji ima u toj Dodikovoj predaji Tužilaštvu i Sudu BiH i nečega što tako bjelodano dokazuje kriminal tih institucija. Da bi se on pojmio neophodno je podsjetiti na to da je najprije Tužilaštvo BiH zatražilo a Sud BiH prihvatio i odlučio da se protiv Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića odredi pritvor i raspiše potjernica zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo napada na ustavni poredak BiH, propisano Krivičnim zakonom BiH. Akcent treba staviti na osnovanu sumnju da je učinjeno krivično djelo, čije postojanje je neophodno za određivanje pritvora i raspisivanje potjernice što je takav stepen izvjesnosti koji je znatno iznad pukog osnova sumnje da je učinjeno krivično djelo. Zatim treba uzeti u obzir da su pritvor i potjernica određeni za najteže krivično djelo propisano zakonom. Naime, očigledno prethodno dogovorivši da se Dodik samo pojavi u Tužilaštvu BiH da bude ispitan i da će odmah potom biti pušten na slobodu, postupajući tužilac (ili tužioci) su nezakonito ispregovarali i dogovorili sa Dodikovim emisarima i to da mu neće biti oduzete putne isprave niti lična karta, iako je protiv njega određen pritvor i raspisana potjernica zbog opasnosti od bjekstva", ističe Blagojević. Umjesto toga, Dodiku je određena samo mjera povremenog javljanja policiji. Takvo ponašanje Tužilaštva BiH, u okolnostima prethodnog višemjesečnog Dodikovog bjekstva, je teška povreda zakona. Jer, Zakon o krivičnom postupku BiH propisuje (član 126. stav 2) da u okolnostima koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenog, Tužilaštvo treba predložiti a Sud BiH odrediti zasebnu mjeru privremenog oduzimanja putnih isprava okrivljenom uz zabranu izdavanja novih putnih isprava kao i zabranu korištenja lične karte za prelazak državne granice BiH. Ništa od toga nije zatražilo Tužilaštvo BiH u slučaju Milorada Dodika, niti je to naredio Sud BiH, što takođe govori da to nije učinjeno upravo zato što je tako ispregovarano sa Dodikom što ukazuje na tešku zloupotrebu službenog položaja u Tužilaštvu BiH ali i u Sudu BiH. Da su tužilac i postupajući sudija radili svoj posao po zakonu, morali su u okolnostima konkretnog slučaja zatražiti, odnosno odrediti navedene mjere iz člana 126. stav 2. ZKP BiH protiv Milorada Dodika. Na kraju, mada ne i manje bitno, treba ukazati i na član 136. ZKP BiH. Njime je propisano da u toku istrage sudija za prethodni postupak može (dakle i ne mora) ukinuti pritvor. To znači da sudija nije dužan da ukine pritvor sve i ako mu to predloži državni tužilac već po zakonu treba da savjesno ocijeni njegovu osnovanost te da ga odbije i ostavi pritvor na snazi ako to okolnosti konkretnog slučaja zahtijevaju. Međutim, postupajući sudija Suda BiH je odmah ukinuo pritvor Dodiku i pri tome mu čak nije oduzeo ni putne isprave, iako je prije toga pritvor bio određen zbog opasnosti od bjekstva okrivljenog. Stoga i ove činjenice govore svima, samo ne zlobnima i onima čiji kognitivni aparat je insuficijentan za to da je sve ovo namjerno propušteno da se učini u Tužilaštvu BiH i Sudu BiH zbog prethodnog ilegalnog dogovora da se to ne učini. Sve to u konačnom dokazuje teške zloupotrebe u Tužilaštvu BiH i Sudu BiH čije počinioce bi trebalo hitno procesuirati, kako kroz odgovarajući krivični postupak zbog izvršenja krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja, tako i kroz disciplinski postupak koji bi protiv njih trebala hitno pokrenuti Kancelarija disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH. Ovaj obiman citat nisam uvrstio samo zbog toga što se radi o nespornom pravnom ekspertu nego i zato što kompletan može poslužiti u opisu optužnice protiv osoba koje su počinile krivična djela i kako je navedeno to je trebalo hitno uraditi kao i pokrenuti disciplinski postupak kako bi se spriječila nova krivična djela i sramoćenje pravosuđa u javnosti. Prilog "Ko je trojanski konj u tužilaštvu bih" od 06.07.2025. je još jedan primjer kako javnost posmatra upravo realizovani dil među teroristima a citiram dio teksta : "Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je kapituliralo. Povuklo se pred bjeguncima. Milorad Dodik je opet pokazao da je glavni baja u državi. To što "stručnjaci" tvrde da je ovo pobjeda države jer je po dogovoru, tajnom, daleko od očiju javnosti, došao u Sud koji ne priznaje to mogu mačku o rep okačiti. U petak, 4. jula, bh. pravosuđe je sahranjeno. Ionako politički obojeno, totalno je krahiralo. To znaju ovi što su Dodiku dali pojas za spasavanje, samo se prave blesavi. No predmet oko Dodika, kada je u pitanju Državni udar pokazao je svu nemoć institucije na čijem je čelu glavni tužilac Milanko Kajganić. Od neprijatelja Srba, žestoke kampanje Dodika i medija protiv tužioca koji je rođen u Doboju a ima prebivalište u Banjoj Luci, Kajganića više niko i ne spominje. Ni Dodik, niti njegovi stranački botovi i sateliti. Nije tema ni društvenih mreža. Od mrzitelja Srba, Kajganića više niko ne 'dira'. Ni Dodikova Gorica Dodik. Kako je moguće da je rasformiran tužilački tim u predmetu protiv Dodika i njegovih bjegunaca, Steve i Radovana. Ko je i zašto od šefa organiziranog krimanala Džermina Pašića tražio da smanji tužilački tim sa sedam na jednog tužioca. Zašto je Pašiću rečeno da je dovoljno da to može raditi samo jedna tužiteljica - Srpkinja, Vedrana Mijović. Ostali su na hlađenju. SIPA se da stvar bude gora, totalno ignoriše. I predaja, samoincijativna Dodika sve je pokazala. Svima otvorila oči. Izdajnici sjede u pravosudnim i policijskim strukturama i za blamažu s Dodikom neko mora snositi posljedice. U to nema sumnje. Previše je slučajnosti da se Dodik ušunja u Sud na Vip ulaz i isto tako ode ali uz pravila i uvjete koje je sam postavio. I svima nama lupio šamar! Mnogo toga u Tužilaštvu odavno ne štima. Optužnica za korupciju, također odavno nema što je pitanje za Kajganića. Neko je u Tužilaštvu “Trojanski konj" - uskoro će se ako ne bude kasno vidjeti ko. Proces protiv Dodika je evo dokaz. Ubačeni ljudi su tu." Ovaj tekst je sa jedne strane potvrda mojih tvrdnji iz ranije podnesenih prijava da je g. Kajganić (ali i gđa. Mijović) policajac na specijalnom zadatku sa ciljem sabotiranja istraga i pružanja zaštite pripadnicima policijsko političkog kartela a sa druge strane je uvertira u prijavu koju je g. Pašić - kao pripadnik Tužilaštva BIH i direktan svjedok podneo nedavno protiv "trojanskih konja". Tekst objavljen istog dana "Dogovorom sa dodikom pravosuđe je postalo saučesnik koji pristaje na političku kontrolu" dodatno pokazuje koliko je pravosuđe srozano nakon dila sa teroristima : "Petak je, 21 sati naveče i Državni sud šalje saopštenje u svoje i ime Tužilaštva BiH da obavijesti javnost kako je Dodik “dobrovoljno” pristupio na ispitivanje za napad na ustavni poredak na koji ga nijedna policija u ovoj zemlji nije mogla privesti i kako je ukinuto rješenje u pritvoru jer “ne postoje razlozi zbog kojih je ranije određen”. Dodikova dobrovoljnost dolazi tri i po mjeseca nakon što mu je pritvor prvobitno određen zbog poteza koje je povukao nakon što je osuđen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika. Dodik je od određivanja pritvora do njegovog ukidanja ponovo usvojio zakone kojima se u Republici Srpskoj zabranjuje rad državnom pravosuđu i policiji, prijetio državnim sudijama i tužiocima, počeo uspostavljanje vlastitog krovnog pravosudnog tijela i izborne komisije, iskoristio entitetsku policiju da spriječi državne inspektore da ga privedu, nelegalno prelazio granicu i izazvao najveću poslijeratnu krizu u državi svojim otvorenim secesionističkim ponašanjem i odlukama. Postoje četiri razloga zbog kojih se osobi može odrediti pritvor - opasnost od bjekstva, opasnost od skrivanja dokaza, opasnost od počinjenja krivičnog djela i potencijalno narušavanje javnog reda i mira. Svaki od ova četiri posebna razloga u Dodikovom slučaju i dalje postoje. Dodik je pokazao da se neće povinovati odlukama Suda BiH, idući toliko daleko da zakonima kriminalizira saradnju s njima, najavio je donošenje još drastičnijih odluka u budućnosti a njegove izjave i statusi na društvenim mrežama gotovo svake sedmice izazivaju novu zabrinutost među građanima i smanjuju povjerenje u vladavinu prava čime direktno dovodi do opasnosti od narušavanja javnog reda i mira. Bitno je naglasiti da su u ovom slučaju ogromne propuste napravili i Tužilaštvo i Sud BiH, ali je važno razlikovati ko je odgovoran za koji propust. Tužilastvo BiH je predmet dodijelilo u rad tužiteljici koja je kćerka čovjeka koji je bio visokorangirani službenik SNSD-a i lični saradnik Milorada Dodika. Što odmah dovodi u sumnju rad na predmetu. Nakon toga je propustilo da traži pritvor i prepusti Sudu da donese odluku. Sud BiH je prekršio svako načelo o javnosti i transparentnosti i održao ročište bez najave i iza zatvorenih vrata. BIRN Bosne i Hercegovine pravosuđe i predmete ratnih zločina, terorizma i korupcije prati duže od 20 godina i svako ročiste za određivanje pritvora ili mjera zabrane je bilo javno. Javnost ima svako pravo da prisustvuje tim ročistima a onemogućena je. Transparentnost postupka i javnost je nešto o čemu se mnogo priča a još više otvoreno laže u pravosuđu. Pravosuđe je u ovom slučaju zažmirilo i stavilo poveze na oba oka a onda se “proslavilo” slanjem zajedničkog saopštenja dvije nespojive strane u postupku - Tužilaštva, koje je stranka kao i optuženi i Suda koji odlučuje. Pravosuđe je odlukom potvrdilo da nije “žrtva” o čijoj zaštiti integriteta i nezavisnosti je potrebno pisati. Dogovorom sa Dodikom, pravosuđe je saučesnik koji ne samo da se ne odupire političkim pritiscima, nego pristaje na političku kontrolu. U petak je Dodik ugasio svjetla pravosuđa. U tom mraku sada se bavi potjernicama protiv Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, drugostepenom presudom za nepoštivanje odluka visokog predstavnika i brojnim istragama koje se vode protiv njega. Naredni prilog "Dodik otkrio - očekujem nagodbu sa sudom bih" se razlikuje od svih drugih jer se radi o satiričnom tekstu koji naravno nema dokaznu vrijednost ali sa druge strane pokazuje kako se u medijima gleda na pravosuđe u svijetlu tek realizovanog dila sa teroristima. Ovde autor kroz "satiru" opisuje istu temu koju sam ja ozbiljno isticao u krivičnim prijavama : "Reka'o sam im i da sam spreman da dam donaciju Sudu BiH iz mog predsjedničkog budžeta ako će suditi po pravdi, ni po babu ni po stričevima : znači da ne osuđuju nas nevine građane već one velike lopove i kojekakve mafijaše što se šepure ulicama a niko im ništa ne može. Šta je meni da im dam nekoliko miliona od mojih 77,5 miliona maraka iz predsjedničkog budžeta? A njima će dobro doći da rade bolje, brže i efikasnije i da osude što više kriminalaca." Ovo je tama kojom se treba posebno baviti UDT-a uz osnovnu polaznu činjenicu da su za ovakvu percepciju pravosuđa odgovorni Kajganić Milanko, Vedrana Mijović i Tatjana Kosović a bukvalno svi, uključujući i pravne eksperte sve opisuju kao krivična djela kompletnog Suda i Tužilaštva BIH što ja smatram da nije istina ali da jeste teret i ljaga na sve ostale kolege koji nisu imali dodira sa ovom mafijaškom nagodbom. Tekst sličnog sadržaja ali ne i satiričan je objavljen u prilogu "Upozorenje suda bih dodiku viškoviću i stevandiću podsjeća na nadrealiste" i osim očiglednog primjera kojim se već u naslovu prikazuje kako javnost doživljava pravosuđe, neću iznositi dodatne komentare. Prilog "Država na aparatima i pravosuđe bez kičme" mnogo detaljnije sagledava stanje pravosuđa te izdvajam citat : "I ne ovo više nije pitanje hoće li Sud BiH "smjeti" osuditi Milorada Dodika - već pitanje da li ga uopće vidi kao optuženog ili pak kao kolegu u hijerarhiji nedodirljivih. Pitanje je - ko koga ovdje procesuira? Sud njega ili on njih? Jer način na koji su se institucije ponašale otkako je Tužilaštvo formalno podiglo optužnicu, djeluje kao da se izvinjavaju što su ga uopće uznemirili. On im uzvrati pljuvanjem po pozivima oni mu odgovore tapšanjem po ramenu. On ne dolazi na ročišta oni mu pišu molbe. On prijeti otcjepljenjem oni mu brišu pritvor prije nego što je u njemu proveo i jedan dan. Ako se ovako nastavi, možda bi najbolje bilo da idući put Sud BiH pusti nekog okrivljenog i bez ročišta, čisto da se ne gubi vrijeme. Možda da počnu slati izvinjenja uz pozive: "Poštovani, znamo da ste zauzeti razgradnjom ustava ali bismo rado da svratite na kafu, čisto formalno." Ako neće, nema veze - Sud će ionako zaključiti da nema elemenata za pritvor. U cijelom ovom cirkusu, jedino je ozbiljno ono što građani osjećaju : poniženje. Nepravda. I goruće pitanje - da li iko u ovoj zemlji, osim običnog čovjeka, više ima obavezu da poštuje zakon? Na kraju, ostaje pitanje : kome je pravosuđe Bosne i Hercegovine danas odgovorno? Građanima? Ne. Ustavnom poretku? Teško. Političkim kalkulacijama i etničkom balansu? Svakako. Taj kompromis, koji u ime "mira i stabilnosti" toleriše otvoreno rušenje države, možda kratkoročno daje privid kontrole. Ali dugoročno, on vodi u potpuno pravno rasulo - u kojem pravila ne važe za moćne, već samo za nemoćne. A to više nije kriza institucija. To je kapitulacija." Ovo je prilično tačan prikaz mišljenja građana o pravosuđu nakon "epohalne" akcije već više puta pominjanih Kajganić Milanka, Vedrane Mijović i Tatjane Kosović. A potvrda za to dolazi opet od jednog pravnog eksperta u prilogu "Slučaj `bjegunci` analizira penzionisani sudija branko perić". Za nekog neupućenog bi sve napisano djelovalo kao satira ali na žalost sve navedeno je istina : "U političkoj istoriji ostaće zapisano da je Milorad Dodik digao pobunu protiv državne vlasti, proglasio policijske i pravosudne državne institucije neustavnim i zabranio im djelovanje na teritoriji Republike Srpske a da državna vlast nije prstom mrdnula da pobunu uguši i vođu pobune sa sljedbenicima i jatacima, sankcioniše u skladu sa zakonima što bi bilo normalno u svakoj suverenoj državi. Dodik se nakon pobune nesmeteno kretao po Republici Srpskoj i Beogradu. Stizao je i do Izraela i Moskve. Jednog petka, nakon završetka radnog dana, neočekivano i u strogoj tajnosti, ušetao se u Tužilaštvo BiH i sa tužiocima napravio sporazum o ukidanju pritvora. Tužilac je povukao prijedlog o određivanju pritvora, uzeo izjavu od osumnjičenog i zatražio od Suda da stavi van snage rješenje o određenom pritvoru i osumnjičenom naloži javljanje policijskom organu svakih petnaest dana. Sudija za prethodni postupak je prihvatio prijedloge tužioca i Dodik se vratio kući kao slobodan čovjek. Obrt u sudskom slučaju najvišeg stepena važnosti izazvao je lavine komentara, gnjeva i optužbi i Dodika a i pravosuđa. Mediji su obavijestili javnost da je Dodika u Tužilaštvo lično dovezao direktor Obavještajne državne službe, Almir Džuvo ali se niko nije usudio da komentariše ulogu obavještajnih službi u cijelom slučaju. Prije svega, valja odgovoriti na pitanje da li se radi o procesnoj radnji koja je u skladu sa zakonom o krivičnom postupku. Odmah treba reći da zakon o krivičnom postupku ne poznaje mogućnost pregovaranja o dobrovoljnoj predaji osumnjičenog i o pritvoru. Osumnjičeni je dužan da se odaziva na pozive suda ili će u protivnom biti lišen slobode i priveden tužilaštvu ili sudu, rizikujući da bude pritvoren sve dok traje krivični postupak. Osumnjičeni može sam odlučiti da pristupi tužilaštvu ili sudu i u tom slučaju mora biti lišen slobode i predat ustanovi u kojoj se sprovodi mjera pritvora. Tom radnjom osumnjičeni stiče status lica lišenog slobode koje po Evropskoj konvdenciji o ljudskim pravima, mora odmah biti izvedeno pred sud radi upoznavanja sa optužbama koje stoje protiv njega i izjašnjenja o tim optužbama. Nakon toga tužilac odlučuje o tome da li će predložiti pritvor ili neke druge mjere obezbjeđenja njegovog prisustva. U slučaju pojavljivanja osumnjičenog Dodika pred tužiocem nije postupljeno na način koji predviđa zakon o krivičnom postupku. Tužilac je od osumnjičenog Dodika uzeo izjavu, napisao prijedlog za ukidanje pritvora i zajedno sa Dodikom otišao kod sudije za prethodni postupak, pred kojim je odmah održano ročište povodom “predaje” osumnjičenog. Ovakav redosljed radnji ukazuje da je sve bilo pripremljeno i o svemu ranije postignut dogovor tužioca i sa Dodikom i sa sudijom za prethodni postupak. S kim je Milorad Dodik trgovao i šta je bilo predmet dogovora? Do danas nije poznato na koji način su se odvijali pregovori ko ih je vodio i šta je sve dogovoreno. U medije je procurila vijest da je Dodika u Tužilaštvo dovezao lično Almir Džuvo, direktor Obavještajne agencije BiH (OSA). Ako je to tačno, onda su pregovori osmišljeni izvan pravosuđa i realizovani u režiji obavještajnih službi. Šta je Milorad Dodik dobio a šta izgubio u ovakvom trgovanju sa pravosuđem? Iz pravosudne perspektive dobio je sve a nije izgubio ništa. Namagarčio je i tužioca i sudiju a i građane BiH. Dobio je punu slobodu kretanja i prelaska državne granice, politički legitimitet i prostor za nesmetano političko djelovanje. Tužilaštvu i sudu nije imao šta da ponudi. Raspustio je svoju pretorijansku gardu na koju nije ni imao pravo, što samo ukazuje na politički kontekst pregovaranja. Šta je u trgovini sa osumnjičenim Dodikom dobilo državno pravosuđe? Dobilo je još jedan pravosudno politički skandal sa kojim je dodirnulo moralno dno i doživjelo najtragičnije profesionalno poniženje. Pogledajmo kakvo je pravno utemeljenje tužilačke i sudske odluke. Javljanje osumnjičenog Milorada Dodika Tužilaštvu i Sudu u pravnom smislu nije dovoljan razlog za ukidanje pritvora. Dodik nije bio u bjekstvu i nije se skrivao od krivičnog progona. Dakle, bio je dostupan policijskim organima koji su imali zakonsku obavezu da ga privedu Tužilaštvu i Sudu BiH. Javljanje organima krivičnog gonjenja osumnjičenog koji nije u bjekstvu, samo po sebi, nije dovoljan razlog za ukidanje pritvora jer se moraju steći i druge činjenice i okolnosti koje će uvjeriti sud da će osumnjičeni biti dostupan sudu. Imajući u vidu vrstu i težinu krivičnog djela koje se Dodiku stavlja na teret, kontinuitet vršenja istovrsnih krivičnih djela nakon određivanja pritvora, Dodikovo ukupno ponašanje nakon počinjenja krivičnog djela za koje je otvorena istraga, takvih okolnosti nema. Osim toga, javnost nema nikakvih informacija o tome kakav je bio Dodikov odnos prema krivičnom djelu za koje je osumnjičen prilikom davanja izjave Tužiocu. U zajedničkom saopštenju za javnost Tužilaštva i Suda BiH, (što je procesni apsurd svoje vrste) ni jednom riječi se ne govori da li je Milorad Dodik priznao ili osporio izvršenje krivičnog djela. Priznanje bi mogla biti jedna od relevantnih okolnosti za ukidanje pritvora ali osporavanje nikako. Da li su tvorci saopštenja namjerno izostavili ovu bitnu činjenicu tek ćemo vidjeti. Ona bi mogla biti odlučujuća za odlučivanje o njihovoj odgovornosti za kršenje zakona u ovoj neobičnoj nagodbi. I Tužilaštvo i Sud su se očigledno zapetljali u pravnom konstruktu koji su im servirali politički i obavještajni centri moći. Otuda nije čudo što je obrazloženje sudske odluke puno konfuzija i teško objašnjivih kontroverzi. O daljem razvoju situacije moguće je samo nagađati. Postoje mnoge opcije i svaka je pogubna za ugled pravosuđa, ugled BiH i kredibitet politika koje učestvuju u pravnom i političkom oblikovanju Dodikovog slučaja. Pisac ovih redova sluti da BiH postaje predmet interesovanja SAD i da Milorad Dodik postaje politički favorit novog pristupa rješavanju političke krize!?" Osim detaljne pravne analize o odgovornima, ovde se pominju i obavještajne službe te njihova uloga što je rijetkost. Takve strukture ja odavno opisujem i prijavljujem kao pripadnike parapolicijeske mafije - frakcija nekadašnje udbe koje su umješane u sve ratne zločine i kompletan organizovani kriminal a imaju svoje ljude i u svim državnim organima, poput g. Kajganića i drugih "bivših" policajaca raspoređenih u svim političkim partijama. Potvrda o glavnoj ulozi, (koristiću svoj izraz) parapolicijske mafije u ovoj i drugim kriminalnim radnjama se vidi i iz priloga "Direktor osa-e odbio odgovoriti je li bio s dodikom u vozilu" gdje se kaže : "Almir Džuvo izjavio je pred Zajedničkom komisijom za nadzor nad radom OSA-e da je Agencija postupala zakonito pri dovođenju predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika pred Državni sud ali nije odgovorio na pitanje da li je lično bio s njim u vozilu. Sve je rađeno u dogovoru sa Sudom i Tužiteljstvom BiH i podvlačim, sudjelovala je Obavještajno-sigurnosna agencija." Ovde je veoma važna činjenica da se potvrđuje umješanost pripadnika Suda i Tužilaštva BIH u dil sa teroristima te konstatacija g. Nenada Vukovića "da su potrebni odgovori Tužilaštva i Suda na pitanja da li je neko bio garancija da će u roku od sat vremena Milorad Dodik biti pušten te da će biti ukinut pritvor" te "Očigledno da nam treba odgovor Tužilaštva i Suda da bismo imali kompletnu sliku tog dana". Pred kraj ovog dijela prijave ukazujem na prilog "Kako su popucali ´obruči´ oko dodika" iz koga izdvajam najvažniji dio : "Kriminalci ne moraju doći pred sud. Kriminalci moraju biti izvedeni pred sud. A Dodik nije izveden pred Sud. On se ušetao u Sud onda kada je taj Sud pristao postupiti u skladu sa njegovim zahtjevima. Sve ostalo je forma koja bi trebala prikriti suštinu." Još jedna potvrda onoga što bi se u disciplinskim postupcima tretiralo kao "narušavanje ugleda pravosuđa" ali u stvarnosti se radi o mnogo težim kvalifikacijama kao što su blamaža, sramota ili organizovani kriminal. Ovaj dio krivične prijave završavam prilogom "Potvrđena optužnica dvojcu koji je sutkinji uzunović prijetio uoči izricanja presude dodiku" gdje se vidi suprotnost postupanja u krajnje banalnom slučaju kada su dvojica Dodikovih pristalica, inspirisana njegovim govorima i rušenjem ustavnog poretka, "savjetovali" sudiju da popije kafu jer se "dodik ne smije dirati". Zanimljivo je da nisu optuženi za "ugrožavanje sudije" što je bilo prvobitno navođeno u medijima nego za "ometanje rada pravosuđa". Već sam komentarisao da oni ni na koji način nisu mogli spriječiti sudiju u radu za razliku od gomile naoružanih postrojbi pod komandom vođa terorističke grupe ali ni oni kao inspiratori i podsrekači mnogih izvršilaca krivičnih dijela nisu ni optuženi ni pritvoreni a u slučaju ovog dvojca, (naivaca - bez namjere da ih vrijeđam) takozvani državni organi su ih uhapsili u sred Banjaluke te im je ekspresno određen prtitvor. Razlika je u tome što oni nemaju 77 miliona da rastaljuju sa tužiocima niti milijarde opljačkane od naroda na računima u stranim bankama a što je ključni argument tandema Kajganić - Mijović i ostalih saučesnika iz zločinačke terorističke organizacije. Drugi dio prijave se dostavlja pod nazivom "POSLJEDICE NAPADA TERORISTIČKE ORGANIZACIJE NA USTAVNI POREDAK"

PRILOZI

Krivična prijava protiv Dodik Milorada i saučesnika od 21.07.2023.; Dodatak prijave protiv Dodik Milorada i saučesnika od 28.08.2023.; Napad mafijaško terorističkog kartela na ustavni poredak od 19.03.2025.; Saučesništvo u napadu na ustavni poredak od 19.03.2025.; Krivična prijava i pritužba protiv glavnog tužioca od 30.12.2024.; Kako je sutkinja suda bih koja je pustila osmicu iz pritvora od početka opstruirala istragu u predmetu `diploma`, Koje sudije suda bih su prisluškivali uhapšeni mehmedagić i debevec, Spašavanje dodika dogovoreno na sastanku u banjoj luci 21. maja - preinačit će mu i prvostepenu presudu, Tajni pregovori s pravosuđem, Dodik kupuje slobodu - isplivao šokantan snimak, Zamjenik glavnog državnog tužioca podnio krivičnu prijavu protiv šefa zbog slučaja Dodik, Tužilac Džermin Pašić otvoreno - svakodnevno trpim mobing od Milanka Kajganića, Kakva varka kajganić milanka, Kako je postignut dogovor da se dodik pojavi u sudu bih, Kako je dodik dogovorio i realizovao pokajnički let pred kadije suda bih, Državna tužiteljica za 13 godina kupila pet nekretnina ali neke od njih nije prijavila, Za koga radi tužilaštvo bih, Problemi kartela oko pranja prljavog novca od 01.08.2024.; Korumpirane sarajevske kadije kao juda prodale državu i pravdu za šaku srebrnjaka, Miletić podsjetio na tri razloga za hapšenje dodika, Dodik prijeti otcjepljenjem - ucjenjuje eu i ameriku, Ko je opljačkao 115 miliona km preko vijadukta, U tajnosti od javnosti milorad dodik dao izjavu u tužilaštvu i izveden pred sud koji ne priznaje, Šef oba lično odvezao dodika do suda bih, Zašto je sporno imenovanje riste zarića, Saopštenje za javnost suda bosne i hercegovine, Tužilaštvo i sud bih napravili su ilegalni dogovor sa dodikom - vstv mora hitno pokrenuti postupak, Ko je trojanski konj u tužilaštvu bih, Dogovorom sa dodikom pravosuđe je postalo saučesnik koji pristaje na političku kontrolu, Dodik otkrio - očekujem nagodbu sa sudom bih, Upozorenje suda bih dodiku viškoviću i stevandiću podsjeća na nadrealiste, Država na aparatima i pravosuđe bez kičme, Slučaj `bjegunci` analizira penzionisani sudija branko perić, Direktor osa-e odbio odgovoriti je li bio s dodikom u vozilu, Kako su popucali ´obruči´ oko dodika, Potvrđena optužnica dvojcu koji je sutkinji uzunović prijetio uoči izricanja presude dodiku

PODNOSILAC :

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Bajozdenko@gmail.com Zdenkobajo@gmail.com 065831902