KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV INSPEKTORA I TUŽILACA |
 |
Prvi prilog ove prijave je dokument Osnovnog suda u Bijeljini "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome je evidentirano krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari".
Podvlačim da se radi o materijalnom dokazu koji je bio na osmogodišnjem djetetu smtrno probodenom nekim predmetom a inspektori i okružni tužilac to nikada nisu pomenuli niti u jednom dokumentu a danas nemaju pojma o tome. No da li se tu radi o grešci, nepažnji, nesavjesnom radu u službi ili zloupotrebi službenog položaja da bi se prikrilo ubistvo odgovor može dati prilog "Zahtjevi za OT i CJB" iz februara i marta 2011-te na koje nikada nije odgovoreno. Ni na više drugih zahtjeva kasnije predatih po istom osnovu nikada nije odgovoreno, sve do sada kada ni MUP ni OT Bjeljina ne znaju ništa o tome i upućuju jedni na druge.
Ali nije prvi zahtjev bio 2011. nego još godinu dana ranije za šta je dokaz "Zahtjev za informacije 11.02.2010." gdje je jasno opisano oštećenje predmeta, postavljeno pitanje o tome i ukazano na NOVI DOKAZ te izneseno predviđanje da će se koristiti raznorazne SMICALICE da bi se krivci izvukli iz kriminala u kome su uhvaćeni. I već 19.03.2010. pripadnici OT Bijeljina Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad, (u svojstvu građana) me lažno prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" otišavši u CJB Bijeljina kako bi usmeno i nezakonito izdejstvovali podnošenje zahtjeva za pretres i odnošenje računara sa dokazima njihovog kriminala te posebne istražne radnje. Načelnik kriminalističke policije kome su dali izjavu i koji je rukovodio akcijom nadzora je par mjeseci kasnije preminuo pod sumnjivim okolnostima samo 5 dana pošto sam mu dostavio dokaze o kriminalu inspektora i tužilaca, te je sahranjen po hitnom postupku bez autopsije.
Tek da se i to zna lažna prijava protiv mene je okončana NAREDBOM o nesprovođenju istrage T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012. u OT Doboj, poslije 30 mjeseci razvlačenja za vrijeme kojih ne samo da nisu uspjeli da nađu neki dokaz za prijavljeno djelo, nego ni za bilo koje drugo od mog rođenja do tada a nisu uspjeli ni da me likvidiraju što je pokušavano.
Osim toga kriminalci iz OT Bijeljina su godinama zabranjivali pristup svim srodnicima ubijene djevojčice a dio njihovih gestapovskih metoda se razotkrio naredbom suda da se dostavi dokumentacija za potrebe sudskog postupka. Naredni prilog je takozvano izjašnjenje tužioca Danice Stjepanović od 15.01.2015. no ovdje je greškom upisana 2013. godina, što se vidi i iz datuma akta koji se pominje od 20.06.2014.
Prvo skrećem pažnju na dokument IT-3/10 od 05.02.2010. inače objavljenog na sajtu tužilaštva a iz njega se vidi da poslije "istrage" o slučaju pogibije osmogodišnje djevojčice tužilaštvo ni jednom riječju ne pominje nestali dječji ruksak sa lica mjesta, ni kako je došlo do presijecanja, ni gdje je nestao dio ni zašto je zamrljan hemijskim sredstvom, niti ko je to učinio.
Takođe nema nijedne riječi o krijumčarenju bilo čega u firmu Univerzal a ni objašnjenja o unutrašnjim povredama koje su konstatovane obdukcijom.
Iznosi se samo tvrdnja da je djevojčica pala sa bicikla, nabola se na žicu od korpe i tako zadobila smrtonosnu ranu a kako su nastali tragovi krvi odnosno krvave mrlje cijelih 15 m prije tog pada niko nije uspio da objasni. Naprotiv iznosi se tvrdnja vještaka trasologa da je do povrede došlo nekoliko metara prije prvog traga krvi te da su krvave mrlje nastale dok je djevojčica hodala ili koračala a kako je onda tek poslije toga pala, naravno niko nije dao logično objašnjenje. Prema ovoj besmislici tužioca, djevojčica je prvo počela da krvari a tek poslije je pala i zadobila ranu koja je uzrokovala iskašljavanje te krvi - ZAISTA NEVIĐENA SRAMOTA TUŽILAŠTVA...
U narednih nekoliko mjeseci iako sam pod neviđenim terorom i pritiscima uspijevam saznati da je dječji ruksak, materijalni dokaz sa mjesta zločina uklonio portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša tako da dana 24.06.2010. podnosim protiv njega krivičnu prijavu i nagovještavam da ću dostaviti druge dokaze vezano za krijumčaranje u narednim danima.
Ali svaki pokušaj razgovora sa tužiocem i ukazivanje na nove dokaze se sprečava, zabranjuje se pristup tužilaštvu i preko sudske policije lažno saopštava da Okružno tužilaštvo u Bijeljini nije nadležno za taj slučaj. Dokaz za to je službena zabilješka sudske policije 1419/10 od 10.08.2010. gdje je to navedeno na drugoj strani. Iz same zabilješke je vidljivo da su majku ubijene djevojčice i mene uhapsili pri pokušaju da dostavimo dokaze o ubistvu djevojčice pri tome lažući kako nisu nadležni.
Pošto sam bio siguran da je u pitanju gnusna laž, u dogovoru sa sestrom odlučili smo da insistiramo da nam se omogući podnošenje krivične prijave usmeno na zapisnik i dostava dokaza ili da ako nam se to zabrani odbijemo naredbu da se udaljimo, kako bismo zatražili zaštitu Prekršajnog suda, odnosno da danas imamo dokaz šta smo sve pokušavali da uradimo, kako bi dostavili dokaze o kriminalu a da su okružni tužioci sve to sprečavali kako bi prikrili ubistvo, krijumčarenje i pljačku stotina miliona maraka preko Bobar grupe.
Iz iste zabilješke se vidi da sam petnest dana poslije predavanja krivične prijave protiv portira dana 08.07.2010. pokušao dostaviti dodatne dokaze o krijumčarenju što je spriječeno od strane istog kriminalca Gruhonjić Muhameda, koji me prijavio lažno, nekoliko mjeseci ranije.
Iako je naredio da izađem ja sam to odbio i sjeo na klupu kako bi isprovocirao pisanje službene zabilješke sudske policije o tom događaju, da bih jednog dana imao dokaze šta se sve dešavalo i koje sve saučestvovao u prikrivanju neviđenog kriminala. Naredni dokaz je službena zabilješke tužioca Danice Stjepanović od 06.08.2010. a vidljivo je da je načinjena 4 dana prije nego što smo sestra i ja spriječeni u ostvarenju garantovanih prava i uhapšeni.
Iako sam u krivičnoj prijavi jasno opisao oštećenje torbe odnosno ruksaka i učešće portira u njegovom uklanjanju ovdje tužilac iznosi stav da nije učinio nijedno krivično djelo ali umjesto da nam se ova odluka preda u skladu sa zakonom u roku od 3 dana ili bar onda kada smo dolazili, kako sam već dokazao tada smo obmanjivati i uhapšeni a okružni tužilac je samo par dana ranije donijela odluku upravo za predmet za koji navodno nije bila nadležna.
Ističem da se ovdje nije radilo o nekom glogovom kolcu sa međe između dva posjeda nego o materijalnom dokazu skinutog sa osmogodišnje djevojčice koja je ubijena i sve je ovo dakle smišljeno izvršeno kako bi se to ubistvo prikrilo i predstavilo kao nesrećan slučaj a svi pripadnici porodice su godinama izbacivani i tjerani kao stoka da ne bi dostavili nove dokaze i dobili druge podatke koje su tražili.
Majka ubijene djevojčice, moja sestra gospođa Bollin je čak bila sklona i povjerovati u tu laž, te sam je savjetovao da telefonom pozove Okružno tužilaštvo u Doboju, poslije čega je lično glavni okružni tužilac saopštio da OT Doboj nije i nikada nije bilo nadležno za slučaj ubistva Ivone Bajo.
Narednih mjeseci sam skoro svakodnevno dolazio u Okružno tužilaštvo u Bijeljini i pokušavao da podnesem krivičnu prijavu usmeno na zapisnik u čemu sam konstantno sprečavan ali je sve to dovelo do toga da je sudska policija zapamtila te događaje i o tome sačinjavala zabilješke. Na kraju sam ipak odlučio da dopunim krivičnu prijavu odnosno podnesem pismeno protiv pravnog lica AD Univerzal, što se desilo 02.12.2010.
U toj prijavi sam takođe detaljno opisao oštećenje tuđe stvari i podvukao podebljanim slovima citiram da je portir lagao da je uklonio kostim i torbu, da je kaiš presječen, da su tragovi oprani sa njega i da su, kako torba tako i podaci o unutrašnjim povredama sakriveni od vještaka čije je mišljenje traženo. Na kraju sam istakao da imam o svemu mnogo više podataka te sugerisao da tužilac koji bude obrađivao ovu prijavu obavi razgovor sa mnom vezano za te detalje.
Svaki moj pokušaj da dođem do bilo kakvih podataka, bilo usmeno, bilo pismenim zahtjevima vezano za ove prijave je sprečavan i ignorisan a odluke tužioca po ovom slučaju su se pojavile tek 2015. naredbom osnovnog suda u Bijeljini.
Naredni dokaz je službena zabilješka od 22.10.2010. okružnog tužioca Danice Stjepanović u kojoj se tvrdi kako je navodno izdata naredba da se nastavi sa provjerama i prikupljanjem informacija koje se odnose na navedeni događaj što je gnusna laž jer ne samo da niko nikada nije pokušao doći do neke informacije od mene, nego mi je konstantno, sve do danas zabranjen pristup u Okružno tužilaštvo u Bijeljini.
Slijedeća službena zabilješka nosi datum od 31.01.2011. i predstavlja reakciju odnosno odluku na moju krivičnu prijavu protiv AD Univerzal u Bijeljini. I u ovoj zabilješki se tvrdi da portir Sofrenić i AD Univerzal, navodno nisu izvršioci nijednog krivičnog djela. Sve se završava rečenicom citiram: "tužilaštvu nisu dostavljene nove činjenice već se radi o činjenicama o kojima je već ranije odlučeno to jest koje su ranije razmatrane".
Ponovo nema ni jedne riječi objašnjenja ili bilo kakvog komentara o oštećenju dječjeg ruksaka a kako je danas vidljivo 2015-te i tužilaštvo i policija priznaju da ne znaju kako je do toga došlo, što nedvosmisleno znači da je taj dječji ruksak i novi dokaz za konkretan događaj i istragu te je tužilac bila dužna još tada da pokrene istražne radnje što je ista odbila i nastavila sa prikrivanjem milionske pljačke.
Narodni dokaz je službena zabilješka od 21.03.2014. tužioca Mire Medić a u njoj se navodi da sam 23.01.2014. podnio krivičnu prijavu protiv Sofrenić Blagiše i AD Univerzal što je neviđena besmislica. Radilo se o običnom podnesku u kome tražim objašnjenje za moje krivične prijave iz 2010. U njemu sam samo pominjao teme iz tih krivičnih prijava ali nisam dostavljao nikakve dokaze niti sam taj dokument naslovio kao krivična prijava ali zanimljivo je da na kraju te zabilješke tužilac ističe da podnosilac prijave Zdenko Bajo neće se pismeno obavještavati što je obavezno zakonom tako da proizilazi kako su od 2010. do 2014. donesene 3 odluke o kojima sam morao biti pismeno obaviješten ali su iste sakrivene od mene kako ne bih mogao reagovati ni na koji način.
Naredni dokaz je dokument A-616/13 od 11.11.2013. u kome glavni okružni tužilac obavještava VSTV-e po mojoj pritužbi i kaže između ostalog da ja stalno podnosim krivične prijave navodeći iste počinioce po više puta te da bi bilo besmisleno donositi naredbe o nespovođenju istrage s obzirom kako kaže da u ovim novim prijavama nema novih činjenica i dodaje citiram "bez obzira na sve svaki put tužilac provjerava da li ima novih dokaza ili činjenica i ako nema tada sačinjava službene zabilješke.
Da je ova tvrdnja lažna jasno je iz prvog dokumenta na koji sam skrenuo pažnju u kome Okružno tužilaštvo priznaje da nema pojma kako je došlo do oštećenja tuđe stvari a cijelo vrijeme su u prethodnom periodu šablonski opisivali kako se radi o istim činjenicama i dokazima ne konkretizujući ni jedan od tih dokaza a posebno ne objašnjavajući ko je presjekao kaiš i uklonio ga za mjesta zločina.
I naredni dokaz A-326/12 je dopis glavnog tužioca VSTV-u sačinjen 15.11.2012. Ovaj dokaz je važan zbog toga što se priznaje da je isti izdao naredbu da se ne dozvoli pristup Baji Zdenku a ustvari ta naredba se odnosila na sve srodnike ubijene djevojčice.
Takođe skrećem pažnju na laž kako su citiram "neki od tužilaca obavljali razgovor sa članovima porodice i više puta" a već sam izveo dokaz da su nam umjesto da razgovaraju sa nama i evidentiraju krivične prijave, konstantno pričali laži da nisu nadležni te nalagali sudskoj policiji da nas hapsi.
Takođe se iznosi stav da sam podnosio više krivičnih prijava protiv okružnih tužilaca koje su kao sve bile neosnovane. Ovde ću ukazati na Neredbu KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. gdje g. Mahamut Švraka, donosi odluku o nesprovođenju istrage sa obrazloženjem da nisu dostavljeni dokazi da je torba presječena i oprana benzinom te da postoje unutrašnje povrede koje sam opisao. Svaki moj pokušaj da u OT Bijeljina dođem do tih fotografija je sprečavan 2,5 godine, sve do 05.09.2012.g kada sam uhapšen i zadržan u pritvoru 12 sati. Tek posle toga sam dobio snimke. Vezano za ovaj dokaz bitno je istaći da je predsjednik RS tri dana pošto sam dostavio fotografije torbe javno zaprijetio ukidanjem Specijalnog tužilaštva.
S obzirom da sada postoji dokaz o oštećenju dječjeg ruksaka i prikrivanju tog materijalnog dokaza od strane Stjepanović Danice, to je on novi dokaz i u ovom predmetu, koji je kako sam obavješten prebačen u nadležnost OT Bijeljina koje se i tereti za krivična djela što je skandalozno. Svi navedeni dokazi se nalaze u digitalnom obliku na disku u prilogu, kao i izjave svih svjedoka iz kojih izdvajam djelove koji dokazuju krijumčarenje i sprečavanje dokazivanja ubistva:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine. 2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe. 3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket. 4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje. 5. Podatke o dolasku kamiona i dovezenoj robi otkrila je porodica Bajo, što je opisala Budimka Bajo Bollin u izjavi dana 11.08.2009. godine (Kta-596/09) na strani 7. drugi stubac. 6. Portir Sofrenić je prvobitno opisivao da je lično vidio dana 23.07.2009. godine djevojčicu Ivonu Bajo kako se kreće ulicom i krvari prije mjesta gdje je pala, što odgovara i slikama lica mjesta a potvrdio je u izjavi datoj MUP-u da je bilo više mrlja krvi dok je prilazio djevojčici, što jasno ukazuje da je povređena prije tog mjesta gdje je ležala. 7. Pošto je porodica Bajo prenijela njegovu izjavu, isti mjenja verziju događaja i prvo 28.07.2009. godine negira da je vidio kretanje djevojčice ne pominjući dolazak kamiona iako je pitan da li ima nešto bitno, dok se posle otkrivanja pomenutog vozila ispostavlja da je lično pomogao njihovom bjegstvu sa lica mjesta (izjava Dušanke Filipović 10.08.2009. godine na strani 4.). 8. Krajem maja 2010. godine portir Sofrenić u telefonskom razgovoru sa zastupnikom gospođe Bollin (audio zapis dostavljen ranije u OT Bijeljina na disku), opisuje da je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a većina ostatka je oprana jakim hemijskim sredstvom (fotografije takođe dostavljene u OT Bijeljina)."
Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...
PRILOZI
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
|
Zabilješka 1419/10
|
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
