SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 1. DIO

Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 1. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
U skladu sa stavkama iz tužbenog zahtjeva od kojih ističem "pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom garantovano članom 16 Ustava RS" a vezano za priklopljene predmete, obavještavam sud i zastupnika tužene RS, da je smisao i tema tih predmeta u ovoj parnici upravo da pokaže kako su moja prava kršena smišljeno u svim sudskim postupcima a pružana podrška službenicima tužene, (prije svega pripadnicima OT Bijeljina). Za svaku laž, podmetanje, falsifikovanje i slično imam dokaze a koristiću se maksimalno garantovanim pravom iz Ustava RS, član 32, onako kako to još niko nikada nije smio da zamisli a kamoli da napiše i izgovori pred sudom. Stoga upozoravam sud da prije nego što pokuša da me prekine ili na drugi način spriječi unošenje u zapisnik riječi koje izgovorim da ima u vidu citirano i sva druga prava, nevedena u tužbenom zahtjevu, vezano za to da "Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, te da niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova, osim ako je time učinio krivično djelo.

---

Prilikom poslednjeg uvida u spis primjetio sam da je Vrhovni sud RS moju reviziju na presudu 39976, odbacio kao nedopuštenu sa obrazloženjem da vrijednost spora nema minimalnih 30000 KM, računajući posebno iznose suparničara kod koga je najviši bio 20000 KM. Nije sad toliko ni bitno da li je to ispravno ili odredba iz ZOPP-u da se radi o "vrijednosti pobijanog dijela pravosnažne presude" (stav 2 člana 237). Stav 3 kaže: "Izuzetno, Vrhovni sud RS može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima." Pravni osnov koji sam ja koristio u ovoj tužbi, (član 48 Ustava RS) je vjerovatno jedinstven slučaj u zemlji tako da bi stav Vrhovnog suda o tome bio od koristi sudijama, posebno imajući u vidu činjenicu da uopšte ne primjećuju citirana prava i članove iz Ustava a o tom konkretnom ni Osnovni sud niti Okružni nisu imali nikakav komentar. Za ovu parnicu je najvažnije to da Vrhovni sud nije ni potvrdio niti preinačio presudu, nego reviziju odbacio zbog navodnog tehničkog nedostatka a i da jeste, samo bi bio potvrđen stav da za fašističke metode Kovačević Novaka i Borovčanin Danka odgovornost snosi ovde tužena RS.
Moram istaći da je u ovoj parnici RS tužena samo formalno jer ne postoji druga pravna opcija za zaštitu mojih prava, no istina je da RS ne smatram i ne doživljavam odgovornom, jer nju čine njeni zakoni ali unutar institucija RS, djeluje monstruozna zločinačka organizacija sačinjena od ratnih zločinaca, švercera i profitera, koji su tako stečenim novcem poslije rata formirali političke partije, te preuzeli kontrolu nad svim državnim organima. Tako smo dobili stanje u kome policija, tužilaštva i sudovi ili tačnije zaposleni u njima ne služe državi, narodu i zakonima nego su servis političko tajkunske mafije a da bi odbranili i zaštitili opljačkano služe se najpodmuklijim metodama, pa i fašističkim, što sam već dokazao. S obzirom da RS nije sposobna osloboditi se pritiska i uticaja mafije nego izvršava njene naloge, time je i pravno gledano, odgovornost na njoj, i tako će i biti sve dok je na njenom čelu kriminalac koji javno pred kamerama, prijeti građanima, tužilaštvima sudovima, svima koji ne rade onako kako on želi.
Najpre ću pojasniti kako su predmeti Osnovnog suda u Bijeljini, koje sam već obrazlagao na prethodnom ročištu (34147, 48630 i 39976) povezani sa ovom parnicom i zašto je bilo važno da se izvedu kao dokaz. Prva zajednička osobina kako njih tako i tužbe za utvrđenje 043325 je to da ni u jednom ne postoji glavna rasprava, ne postoji dokazni postupak. Umjesto toga tužena RS, prepisuje u zapisnik usvojene dokaze i tu operaciju Copy-paste, naziva "dokazni postupak" te sve završava rečenicom "Sud konstatuje da je dokazni postupak sproveden." Da je u pitanju smišljeni kriminal tužene RS dokaz je ova parnica u kojoj sam pismeno i usmeno u zapisnicima zahtijevao da se poštuje ZOPP-u, član 99, da mi se omogući izvođenje dokaza ili da se donese rješenje kojim mi se to zabranjuje.
Sve odluke tužene u priklopljenim predmetima su bile nezakonite a kako se vidi i postupak je vođen suprotno zakonskim odredbama jer tuženu ne zanimaju dokazi niti činjenice nego presudu donosi unaprijed, isključivo na osnovu toga ko su stranke u postupku pa bi poštovanje pravila samo remetilo unaprijed pripremljeni plan. Osim što sam već dokazao da je tužena prebacila odgovornost sa tuženih pojedinaca za krivična djela koja su izvršili i diskriminatorske fašističke metode na sebe, podvlačim da je u tim postupcima kršeno moje pravo da izvodim dokaze a sve u cilju zaštite kriminalaca, ubica, krijumčara i pljačke koju je tužena RS vršila godinama.
Tužena RS je dakle odlukama svojih sudova legalizovala razbojništvo i fašizam kao svoju ideologiju, kao normalan tretman koji svaki kriminalac u njenim redovima može sprovoditi nekažnjeno prema pojedincu ili grupaciji građana, bez ikakve sankcije ili bar opomene te je tako ostavila slobodan prostor za nastavak i pooštravanje takvih metoda. Ako je već tužena RS preko svojih sudova brutalno pogazila Ustav, garantovana prava i zakone, omogućivši kriminalcu Kovačević Novaku da izdaje usmene fašističke naredbe i tek poslije 2-3 godine kada se razotkrije da postoje izmišlja neka opravdanja za njih, šta ga sprečava da usmeno naredi sudskoj policiji da me zatvore u podrum i svežu 3 godine kolika je maksimalna kazna za "ugrožavanje sigurnosti" a kao opravdanje iskoristi prijavu koju su drugi kriminalci podnijeli protiv mene u CJB Bijeljina, bilo 2010-te, bilo neku novu ove godine ili iduće. Može da radi šta god poželi jer je u fašističkoj zločinačkoj organizaciji RS i BIH u cjelini riječ jednog kriminalca i zločinca iznad Ustava i biće to sve dok su sudovi u službi mafije umjesto u službi zakona i građana.
Zaista je nevjerovatno kako je tužena uz g. Šabić Murisa koji je svojim odlukama, naredbama, dokumentima sa potpisom i pečatom postupao po lažnoj prijavi protiv mene, ubacila još 4 osobe u isti predmet kao da su službeno postupali tako što idu okolo po policijskim stanicama i ubijaju dosadu lažno prijavljujući građane. Osim što je jedan od tuženih g. Debeljević pismeno priznao u odgovoru da nikada nije službeno postupao, gđa Stjepanović je kao "dokaz" u predmetu 48630 dostavila onu istu odluku Ustavnog suda BIH, (AP-862/10) za koju sam u ovom postupku dokazao da nema nikakve veze sa mnom.
Istu odluku je PRS, priložilo u predmetu 043325, naravno bez izvođenja dokaza kakve to veze ima sa mnom. Tako je ta odluka Ustavnog suda bez ikakvog dovođenja u vezu od strane stranaka sa temom tužbe, potom opisivana u presudama opet bez ikakvog dovođenja u vezu sa tužbom. Potpuno isti efekat bio bio da je kao dokaz priložena neka od presuda Sejdić - Finci ili Damjanović - Maktouf, Dejtonski sporazum, fotografija površine mjeseca, sve je podjednako povezano sa mnom. Tako se dakle tužena RS odnosi prema građanima, Ustavu, zakonima, ljudskim pravima i pravu na pravično suđenje.
U nastavku ću obraditi paralelno 2 sudska spisa, (43325 i 007070) pošto se odnose na iste događaje i isti datum 05.09.2012. a posebno je važno to da ova parnica nikada ne bi ni bila pokrenuta da su sudovi tada štitili zakon i prava na šta su obavezni umjesto što su nastupili kao mafijaški servisi i brutalno falsifikovali činjenice, zakonske odredbe, uklanjali dokaze kriminala i vršili krivična djela, sve sa ciljem da osiguraju miran nastavak pljačke koju je vršila tužena RS.
To će biti mnogo obimnije s obzirom da u spisu 43325 postoji izjašnjenje tužene RS sa nekim razlozima i činjenicama za razliku od ove parnice. Naravno tužena RS je tada trebala predati samo dokaze da mi je uručila naredbu, omogućila pravo žalbe i predala materijal koji je sačinila o meni a ne da se vraća dvije godine unazad i opravdava banditizam OT Bijeljina. To je tema ove tužbe pa tužena ne smije navesti nijednu riječ jer sam već dokazao obilje laži a u nastavku će to biti još upečatljivije.
Podsjećam da sam nezakonitim postupanjem tužene RS, uskraćivan za garantovana prava još od februara 2010-te, kada sam predao prve zahtijeve po osnovu prava iz ZOSPI-a, te je dakle tada već bilo punih 30 mjeseci stalne diskriminacije. Direktni krivac za događaj od 05.09.2012. je Osnovni sud u Bijeljini jer je iznosio stavove kao recimo u predmetu 41069 citiram : "Zakon predviđa i dokaze kojima se može potvrditi istinitost činjeničnih navoda iznesenih u tužbi, dakle ne bilo koje dokaze nego relevantne dokaze, kojima tužilac može potkrijepiti navode a koje tužilac nije dostavio niti predložio".
Ovde je u pitanju još jedna šablonska rečenica unaprijed pripremljena za obrazlaganje odbacivanja tužbe a koja nema veze sa činjeničnim stanjem. Naime u taj spis sam priložio dokumente ovde tužene RS među kojima i iz dva prekršajna predmeta od kojih ističem i ovde usvojeni dokaz iz spisa 004323 u kome svjedok sudski policajac u zapisnik diktira tekst usmene fašističke naredbe koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice. Tako je Osnovni sud u Bijeljini svoje spise okarakterisao kao "bilo kakvima" bezvrijednim dokazima koji nisu relevantni.
Uvod u taj dan bio je moj zahtjev za OT Bijeljina što sam opisao u tužbi 043325: "21.08.2012. desio se nešto ozbiljniji "incident" nego inače! Osim uobičajenog tretmana o zabrani pristupa u OT Bijeljina, duže vrijeme su me "izbjegavali" i svi iz komande Sudske policije, te pošto mi je saopšteno da ne mogu lično predati podnesak u tužilaštvo, a niko iz komande "nije tu", (jedan primjerak je bio namjenjen sudskoj policiji), rekao sam: "Ako ne dozvoljavate da predam dokument u OT Bijeljina i nema nikog iz komande sada, ostaviću vam podneske, pa ih predajte komandiru kad se vrati!" Potom sam ostavio podneske policajcu, (Goran Maksimović), koji je potom krenuo za mnom vani, zgužvao dokumente i rekao da će da ih baci u kantu za otpatke! Pošto sam ih tražio nazad, vratio ih je ipak, te sam sačekao nekoliko minuta dok u prizemlje nije stigao Vojislav Sekanić iz pisarnice OT Bijeljina! Izvan prostorija tužilaštva, preuzeo je primjerak, a kopija za sudsku policiju je ostala na pultu! Kasnije sam saznao da je dostavljena zamjeniku načelnika Višnjić Ranku!"
Pošto sam prijavio ovo razbojništvo komandi SP u Banjaluci, počinilac je negirao neprofesionalno postupanje a onda sam dostavio tonski zapis, komandi te dio razgovora priložio i u tužbi na disku, kako bih dokazao ne samo diskriminaciju nego i prikrivanje odnosno laži službenika tužene RS. Zahtijevom sam tražio sledeće: "ZAHTIJEVAM !
1) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-596/09, O UBISTVU IVONE BAJO, ZA ŠTA SAM PODNOSIO VIŠE ZAHTIJEVA JOŠ PRIJE 2 GODINE ! 2) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-246/10, KOJI SE ODNOSI NA LAŽNU PRIJAVU PROTIV MENE ! 3) KOPIRANJE KOMPLETNOG IZVJEŠTAJA MUP-A 10-02/3-1-230-236/10 KU-148, O OPERATIVNIM SAZNANJIMA TOKOM NADZORA NADA MNOM ! 4) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O MOJIM PRIJAVAMA PROTIV SOFRENIĆ BLAGIŠE, (JUN 2010) TE PROTIV "UNIVERZALA" (DECEMBAR 2010) U KOJIMA SAM JASNO OPISAO KRIVIČNA DJELA TE POVEZANOST SA TRGOVINOM NARKOTICIMA! 5) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O DOKAZIMA KOJE SAM DOSTAVIO: a) FOTOGRAFIJA MJESTA ZLOČINA NA KOJOJ SE VIDE TRAGOVI KRVARENJA PRIJE MJESTA PADA, A I SVJEDOCI IZJAVLJUJU U ZAPISNIK DA SU VIDJELI TRAGOVE DUŽ CIJELOG ULAZA, DOK JE DIJETE LEŽALO NA ASVALTU ! b) FOTOGRAFIJA TORBE, KOJA POKAZUJE DA JE KAIŠ PRESJEČEN, DIO NEDOSTAJE A OSTATAK JE OPRAN HEMIJSKIM SREDSTVOM ! c) IZJAVA VJEŠTAKA, KOJA POKAZUJE DA PRILIKOM RADA NIJE IMAO PODATKE NITI O JEDNOJ UNUTRAŠNOJ POVREDI ! 6) OMOGUĆAVANJE PRAVA DA TUŽILAŠTVU DOSTAVIM DRUGE DOKAZE KOJE IMAM A RANIJE NISU PREDATI, TE PRIJAVIM KRIVIČNO DJELO NA NAČIN PREDVIĐEN ZAKONOM USMENO NA ZAPISNIK ! 7) PUNU SARADNJU OT BIJELJINA SA PORODICOM U OTKRIVANJU POČINILACA UBISTVA I KRIJUMČARENJA !"
U istom dokumentu sam upozorio na kršenje zakona i prava: "Poznato je da se već skoro 3 godine vrši pravno nasilje i otimaju Ustavom i zakonom garantovana prava, a u ovom dokumentu ističem samo dva člana iz Ustava RS, od više njih, koji se brutalno krše: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu, (član 16 Ustava RS). Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama, (član 23 Ustava RS)."
Te najavio da ću se i kako suprotstaviti nasilju ako bude nastavljeno: "Stoga vas obavještavam da ću od 20.08.2012. NEPREKIDNO, zahtijevati da se poštuju zakoni i omogući ostvarivanje svih prava garantovanim građanima. Neću ni da bilo koga ubjeđujem da radi po zakonu, jer to je stvar ličnog izbora, a samo ističem da ću, u slučaju primjene zakona sile, predati i zvanično sudskoj policiji, ovaj zahtijev, vjerovatno proširen, te suprotstaviti silom zakona, i to prvo pravom na "Nužnu odbranu" prema svakom nasilniku, koji pokuša da mi uskrati neko pravo, time što ću odbiti njihove nezakonite, diskriminatorske i fašističke naredbe, te ću ako ne mogu onima koji su za to plaćeni i obavezni da gone počinioce krivičnih djela, dokaze o kriminalu i imena odgovornih, prezentovati zaposlenima u zgradi, policiji i građanima, svakodnevno, dok ne postignem cilj!"
Ovde je dakle tužena RS imala jasnu sliku i mogla odabrati da postupi po zakonu i preda mi tražene podatke ili kako je učinila da nastavi sa bezakonjem i uhapsi me što se i desilo. Prethodno je iz OT Bijeljina stigao "odgovor" IT-18/12 od 31.08.2012. gdje o svih prethodno navedenih 7 tačaka piše samo: "U vezi obavještenja koje ste dostavili Tužilaštvu, a u kojem ZAHTIJEVATE da Vam se omogući uvid u dokumentaciju i fotokopiranje iste, napominjemo da Vam je bilo omogućeno da sa advokatom izvršite uvid u spis vezano za smrt Ivone Bajo i da fotokopirate dokumentaciju, te da se u spisima koje tražite ne nalazi nova dokumentacija osim onoga što ste Vi u međuvremenu dostavili."
Osim što je zanemareno 6 stavki, odbija se i pristup spisu jer je nekada ranije, tadašnji zastupnik gđe Bollin tražio uvid, (21.01.2010.) no piše se i laž, kako ne postoje novi dokumenti. Podsjećam da su se u materijalu koje je dostavilo OT Bijeljina u ovaj predmet pojavile neke odluke iz kasnijeg perioda od kojih je posebno važna Službena zabilješka od 06.08.2010. Nisu nam je dakle predali ni 10.08.2010. nego su nas uhapsili bez pomena da postoji u naredne dvije godine, sve do ovog odgovora u kome se tvrdi da nema novih dokumenata. Tačka broj 4 mog zahtjeva odnosila su upravo na krivičnu prijavu o kojoj je sačinjena ta zabilješka.
Tužena RS mi nije ni tada predala te zabilješke niti su dostavljene tokom parnice 043325, niti je PRS u podnescima pominjalo da postoji a ni sud se nijednom riječju nije time bavio, nego se ona pojavila tek o ovom predmetu. Ako je istinita tvrdnja u odgovoru IT-18/12 da nema novih dokumenata, onda je u pitanju falsifikat, odnosno zabilješka od navodno 06.08.2010. je sačinjena mnogo kasnije kao opravdanje za prikrivanje krivične prijave. A ako je postojala onda je tužena RS prekršila više mojih prava počev od toga da je dostavi u roku od 3 dana, te potom da mi je preda poslije više zahtijeva a kako sam dokazao umjesto toga je odlučila da me hapsi i to prvi put neposredno po isteku 3 dana od kad je navodno sačinjena.
Sudska policija je o tome sačinila zabilješku 1292/12 i navela: "Oko 13:30 u prostorije suda je pristupio građanin Zdenko Bajo došavši do portirnice, gdje se obratio dežurnom policajcu Čavić Zoranu pritom zahtijevajući da ostvari uvid u predmet koji se nalazi u pisarnici Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Odmah potom dežurni policajac je pozvao dežurnog rukovodnog radnika Mičić Zorana, koji je obavio službeni razgovor sa licem pa je upoznavši se sa sadržajem njegovog zahtjeva se nakon toga uputio u prostorije tužilštva kako bi provjerio hoće li biti odobren uvid u predmet gdje su mu šef pisarnice Sekanić Vojkan i sekretar okružnog tužilaštva Bijeljina Danka Prodanović saopštili da navedeno lice ne mogu primiti u prostorije okružnog tužilaštva te će pismenim putem odgovoriti na njegov ranije podnijeti pismeni i sadašnji usmeni zahtjev za uvid u predmet."
Podsjećam da je taj odgovor već bio sačinjen 31. avgusta 2012. i da sam ga već dobio, te je ovo sada bilo dodatno ponižavanje i omalovažavanje, kako će mi navodno odgovoriti a ustvari su ga već poslali i u tom odgovoru ne postoji ništa. Dalje u zabilješci stoji: "Potom je Mičić istom saopštio odgovor ovlašćenih radnika tužilaštva na šta je isti odgovorio da on ne može više da čeka te da će početi sa protestom ispred zgrade suda Bijeljina. Prilikom izlaska na glavnom ulazu iz putne torbe je izvadio transparente i stavši na oko 80 cm do 1 m ispred samih ulaznih vrata u sud, iste okačio na sebe na grudi leđa kukove i mišice, na kojima su bili ispisani tekstovi nepristojnog, uvredljivog i uznemirujućeg sadržaja koji vrijeđaju dignitet i ugled predsjednika Republike Srpske, narodnog poslanika skupštine Republike Srpske, glavnog okružnog tužioca u Bijeljini i tužilaštvo Republike Srpske u celini. Tekstovi su bili sledećeg sadržaja "Vrhovni kriminalac Milorad Dodik i Bobar Gavrilo, zaustavimo spregu mafije i tužilaštva, nasilna smrt inspektora MUP-a Ace Teodorovića (misli se na bivšeg šefa privrednog Kriminaliteta i načelnika kriminalistčke policije CJB Bijeljina Aleksandra Teodorovića."
Nakon što je isti na naprijed opisani način počinio prekršaj i člana 7 i 8 zakona o javnom redu i miru naređeno mu je od strane službenika da prestane sa činjenjem tih prekršaja i da se odmah udalji ispred ulaznih vrata iza podesta stepeništa objekta pravosuđa obzirom da na taj način pored opisanih prekršaja ometa normalan ulazak i izlazak građana u zgradu koji su prolazeći pored njega negodovali. Bajo Zdenko je odbio da postupi po tom naređenju, nakon čega su službenici ponovili naređenje upozorivši ga da će upotrebiti sredstva prinude u cilju sprovođenja službene radnje to jest obezbeđenja uslova za normalno odvijanje javnog reda i mira. I ovo naređenje Bajo je eksplicitno ignorisao pa su službenici primjenili sredstva prinude, fizičku snagu na taj način što ga je Mičić svojom desnom rukom uhvatio za njegovu lijevu nadlakticu a Čavić Zoran svojom lijevom rukom uhvatio za njegovu desnu nadlakticu i na taj način ga sveli na trotoar ispred stepeništa suda kojom prilikom Bajo nije pružao otpor tako da nije bilo fizičkih posljedica po njegovo zdravlje.
Paralelno sa izvršavanjem ovih zadataka navedeni službenici su odmah po uočavanju predmetnog prekršaja, telefonom obavijestili nadležnu policijsku stanicu Bijeljina, čiji radnici Stokić Miroslav i Minić Dejan su u međuvremenu došli na lice mjesta, lično se uvjerivši u napred opisano te potom istog preuzeli u cilju daljeg Prekršajnog sankcionisanja, odnosno njegovog lišenja slobode i privođenje sudiji za prekršaje, obzirom da isti u nekoliko navrata počinio i nastavlja sa vršenjem izvrsnog prekršaja. Iz svega iznijetog mišljenja smo da je Zdenko Bajo počinio prekršaj čl. 7, 8 i 24 zakona o javnom redu i miru, kažnjivo po istim članovima. Pored toga mišljenja smo da su ispunjeni uslovi čl. 7 stav 1. zakona o prekršajima da se isto lice odmah privede sudiji za prekršaje obzirom da neprekidno ponavlja činjenje istovrsnog prekršaja. Takođe mišljenja smo da je ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja te stoga predlažemo da sud razmotri mogućnost iz člana 21 stav 1 koja se odnosi na liječenje od zavisnosti kako je to navedeno u zakonu o prekršajima RS-e."
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.
NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 02.03.2016. UVOD

Želim ukazati sudu da sam prethodnih godina imao određene dokaze i činjenice koje nisu sadržane niti istraživane ni u tom ni u bilo kom drugom predmetu i stoga sam i predložio ovom sudu dokaze o tome. Radi se recimo o oštećenju tuđe stvari za koje je tužena godinama tvrdila da je obrađivano u navedenom predmetu a što sam ja dokazao da nije istina. To je i sasvim drugu krivično djelo s jedne strane, a sa druge strane bi bio novi dokaz za već navedeni spis. Osim toga materijal o izvršenom krijumčarenju u Bobar grupu bi takođe bio dokaz za drugo krivično djelo o čemu tužena nije vodila nikakvu istragu.

GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 02.03.2016. UVOD

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
- za tužitelja pristupio lično
- za tuženog: nije pristupio niko uredno je obaviještena o današnjem ročištu.
Tužitelj predlaže a vezano za odsustvo uredno obaviještene tužene: da sud održi raspravu u odsustvu uredno obaviještene tužene, a sud da ću današnju raspravu iskoristiti za dokazivanje kršenja svojih prava, uz ranije predate prijedloge za nove dokaze.
Sud donosi

R J E Š E NJ E Otvara se glavna rasprava
Sud obavještava tužitelja da je sud dana 01.03.2016. godine dobio Odluku Okružnog suda u Bijeljini - Rješenje vezano za žalbu tužitelja na rješenje ovog suda o prijedlogu tužitelja za određivanje mjere obezbjeđenja, te sud primjerak ovog rješenja daje izravno tužitelju.
Sud konstatuje da je tužitelju ukazao na obavezu da isključi mobilni telefon, na šta isti izjavi da je isključio.
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje: da ostaje kod uređenog tužbenog zahtjeva i kod svih dosadašnjih kako usmenih tako i pismenih navoda. Obzirom, da sam od prošle održane glavne rasprave 06.10.2015. godine pa do današnjeg dana u međuvremenu u pismenim podnescima predlagao nove dokaze do kojih sam dolazio u međuvremenu, svjestan sam da sud o izvođenju ovih dokaza tek treba da odluči da li iste prihvata ili ne, ali ukazujem sudu da sam pored već predatih dokaza pribavio još nekoliko dokaza - novih dokaza koje bi takođe da predložim ovim putem kako bi sud mogao da odluči i o njima da li ih prihvata ili ne. Ja ovim putem želim da obavijestim sud da se pred Osnovnim sudom u Zvorniku vodi parnica po mojoj tužbi protiv Republike Srpske vezano za kršenje mojih prava pred Osnovnim sudom u Bijeljini u pranici 80 0 P 039221 12 P, te smatram da sam po zakonu obavezan da obavijestim sud o tome pošto sadrži iste teme koje sam već izvodio u dokaznom postupku na ovom suđenju.
Na upit suda da li se radi o istom tužbenom zahtjevu kao u ovom predmetu tužitelj izjavi da nisu isti ali su u pitanju događaji za koje sam već u ovom postupku izvodio i obrazlagao dokaze, te predajem sudu Rješenje koje sam pominjao kojim mi je naloženo uređenje tužbe u tom predmetu, ujedno ovo bi bio i ne toliko bitan ali u svakom slučaju prijedlog dokaza, te pored ovog dokaza predlažem i sledeće dokaze: dokument naslovljen kao Naredba o nesprovodenju istrage donijeta od strane OT u Banja Luci br. T 13 OKTP 000295558 16 od 10.02.2016. godine, a obzirom da sam kao jedan od novih dokaza ranije u spis već predao krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika, ovaj dokaz je odluka povodom te krivične prijave o nesprovođenju istrage po krivičnom djelu napad na ustavno uređenje te smatram da u takvim lokolnostima uopšte nije moguće nikakvo pravično sudenje, sledeći dokaz je dokaz naslovljen kao podnesak upućen Predsjedniku Osnovnog suda u Bijeljini u kom podnesku navodim da predlažem ovom sudu i Pravobranilaštvu da kopiraju ovaj spis i u kom sam izvodio dokaze teških krivičnih djela te da tu kopiju dostave SIPI i Tužilaštvu BIH, i sledeći dokaz koji predlažem je odgovor Osnovnog suda u Bijeljini na moj prethodni podnesak a odgovor je od datuma 15.02.2016. godine, te stavljam akcenat na poslednji pasus ovog odgovora u kom sud navodi da ne dostavlja svoje predmete na uvid drugim organima po službenoj dužnosti nego na zahtjev nadležnog organa u skladu sa pravilima koja su propisana zakonom odnosno Pravilnikom o unutrašnjem sudskom poslovanju, te smatram da sam pogrešno shvaćen jer ja nisam predložio da se pošalje original spisa već smatram da se u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku član „obaveza prijavljivanja krivičnog djela“ dostavi kopija dokaza nadležnom organu te taj prijedlog upućujem i sada sudu, dakle smatram da je svako službeno lice dužno da dostavi dokaze o krivičnom djelu nadležnim organima, te primjerke naprijed navedenih dokaza dostavljam sudu u dovoljnom broju primjeraka.
Imajući u vidu da je tužitelj od održavanja prošlog ročišta koje je održano dana 06.10.2015. godine pa do današnjeg dana predlagao u pismenim podnescima sprovođenje novih dokaza do kojih je kako je tužitelj naveo u međuvremenu došao i to u pismenim podnescima od 10.11.2015., 07.12.2015.. 29.01.2016. te i nove dokaze koje je predložio i iznio na današnjem ročištu a obzirom da sud shodno odredbama člana 81. ZPP-a o sprovođenju dokaza odlučuje na pripremnom ročištu, te da se predmetni postupak nalazi u fazi glavne rasprave i to u fazi obrazlaganja materijalnih dokaza koja glavna rasprava je više puta odgađana radi zakazivanja nastavaka iste upravo zbog obrazlaganja dokaznog fonda materijalnih dokaza od strane tužitelja, te obzirom i da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na određene vremenske periode kako je to tužitelj u istom i naveo sud donosi

RJEŠENJE Ne prihvata se prijedlog tužitelja da se u dokazni fond uvrste novi dokazi.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj nakon toga izjavljuje: tražim od suda da mi se dozvoli da ukažem na povredu prava na pravično suđenje tokom ovog postupka što je bitno za nastavak pravne brobe pred sudom u Strazburu, te ukoliko sud mi ne dozvoli da ukažem na ta kršenja dovoljno je da i ta zabrana uđe u zapisnik. Sud neka donese odluku.
Na upit suda u čemu smatra da je ovaj sud tokom ovog postupka prekršio njegova prava isti izjavi da se to ogleda u sledećem: išao bi hronološki. Bitno je da ukažem da odgovor ili odgovori tužene ne sadrže prema zakonu propisane elemente, razloge i činjenice što sud uopšte nije utvrdio ni jedan razlog ni jednu činjenicu, a takav navodni odgovor je prihvaćen što je direktno kršenje mojih prava, podsjećam sud da je prema članu 7. stav 2. obavezan da odlučuje samo o dokazima koje su stranke iznijele i ne može u svojoj presudi da koristi nikakve elemente i činjenice koje nisu dokazivane na raspravama. Dozvoljavam da je u pitanju greška i pozivam sud da provjeri da li je u bilo kom odgovoru tužene postoje razlozi i činjenice zbog kojih se osporava tužba, te ako utvrdi da ne postoje da postupi u skladu sa zakonom, član 73. 336, i 182.. Želim da kažem još nešto: u skladu sa članom 10. ukoliko sud utvrdi da postoji makar jedan razlog i jedna činjenica ja prestajem sa izvođenjem svojih dokaza i ostavljam sudu da donese odluku na osnovu do sada izvedenih dokaza kako bih sudu uštedio vrijeme.
Sud konstatuje da je tužena u odgovoru na tužbu od 27.05.2014. godine istakla da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u predmetu 39222 te dalje navodi da dakle osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističu i prigovor zastare potraživanja te predlažu uvid u spise 39976 i 34147 u sklopu sprovođenja dokaznog postupka, kao i da se tužbeni zahtjev u cjelosti odbije kao neosnovan.
Tužitelj izjavljuje: dalje smatram da su moja prava prekršena neprihvatanjem pojedinih dokaza vezano za predmet - temu. Skrećem pažnju da su neka od prava koja sam naveo u tužbenom zahtjevu koja su prekršena, prava na podnošenje krivične prijave, prava na pristup informacijama, prava garantovana a koja sam naveo u dopunjenom i preinačenom tužbenom zahtjevu, prekršena i da se i dalje krše te da postoji izvjesni kontinuitet u kršenju prava. Dakle, ja ne tražim svojim tužbenim zahtjevom da sud presuđuje i odlučuje o ispravnosti bilo koje odluke organa tužene, pa ni u predmetu KTA 596/09. Želim ukazati sudu da sam prethodnih godina imao određene dokaze i činjenice koje nisu sadržane niti istraživane ni u tom ni u bilo kom drugom predmetu i stoga sam i predložio ovom sudu dokaze o tome. Radi se recimo o oštećenju tuđe stvari za koje je tužena godinama tvrdila da je obrađivano u navedenom predmetu a što sam ja dokazao da nije istina. To je i sasvim drugu krivično djelo s jedne strane, a sa druge strane bi bio novi dokaz za već navedeni spis. Osim toga materijal o izvršenom krijumčarenju bi takođe bio dokaz za drugo krivično djelo o čemu tužena nije vodila nikakvu istragu. Nije dužnost ovog suda da utvrduje da li je krijumčarenje zaista izvršeno niti čak da li sam ja to sve izmislio ili falsifikovao što je takođe moguće, nego samo da konstatuje da sam ja u prethodnih pet godina više stotina puta dolazio sa tvrdnjama usmenim i pismenim da imam dokaze o novim krivičnim djelima i nove dokaze za već formiran predmet a konstatno sam sprečavan da u skladu sa zakonom usmeno na zapisnik, podnesem krivičnu prijavu i ukažem tužilaštvu da se radi o drugim krivičnim djelima i novim dokazima u već vođenoj istrazi, što su oni uporno odbijali da shvate. Moja tužba se ne zasniva na duševnoj boli zbog pogibije djevojčice Ivone Bajo što nikada ni u jednoj tužbi nisam tvrdio a ovaj sud je to već lažno predstavio u parnici protiv AD „Univerzal“, čak falsifikujući i pomenuti spis.
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:

NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

PRIJAVA PROTIV INSPEKTORA I TUžILACA

Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV INSPEKTORA I TUŽILACA

za više krivičnih djela   Veza : Pljačka i pranje stotina miliona KM preko Bobar grupe
Prvi prilog ove prijave je dokument Osnovnog suda u Bijeljini "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome je evidentirano krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari".
U pitanju je dječji ruksak koji je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo nosila preko ramena dana 23.07.2009. na ulazu u AD Univerzal, u trenutku kada je zadobila smrtonosnu ubodnu ranu sa lijeve na desnu stranu grudnog koša duboku desetak centimetara a istovremeno u krug te firme iz sastava Bobar grupe, kamion 669-K-434 dovozi švercovanu robu iz Federacije BIH, vjerovatno narkotike. Iz priloga "Odgovori OT i CJB Bijeljina" vidljivo je da takozvani istražni organi u oktobru odnosno novembru 2015-te, cijelih 6 godina kasnije navodno NEMAJU POJMA o tome i upućuju odnosno svaljuju odgovornost jedni na druge.
Poslije preuzimanja predmeta iz sudskog depoa načinio sam više fotografija od kojih šaljem nekoliko u prilogu "Dokazni predmeti" na kojima se vidi dvostruko presjecanje kaiša na ruksaku, dio nedostaje a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom te polomljena vođica rajfešlusa i ovo sve NISU VIDJELI "eksperti" iz policije i tužilaštva.
Ali iz OT Bijeljina sugerišu da se obratim i Osnovnom sudu u Bijeljini, možda smatrajući da je do oštećenja došlo naknadno poslije smještaja u depo, što sam ja i učinio ali objašnjenje nisam dobio. Taj odgovor ne prilažem jer imam dokaz da je predmet oštećen prije predaje sudu, što se vidi na prilogu "Fotosi ruksaka" koji su sačinili policija i tužilaštvo neposredno poslije uklanjanja sa mjesta zločina. Na snimku broj 9 je jasno vidljivo presjecanje ali u komentaru ispod slike nema ni pomena o tome a na oba snimka su udareni pečati.
Podvlačim da se radi o materijalnom dokazu koji je bio na osmogodišnjem djetetu smtrno probodenom nekim predmetom a inspektori i okružni tužilac to nikada nisu pomenuli niti u jednom dokumentu a danas nemaju pojma o tome. No da li se tu radi o grešci, nepažnji, nesavjesnom radu u službi ili zloupotrebi službenog položaja da bi se prikrilo ubistvo odgovor može dati prilog "Zahtjevi za OT i CJB" iz februara i marta 2011-te na koje nikada nije odgovoreno. Ni na više drugih zahtjeva kasnije predatih po istom osnovu nikada nije odgovoreno, sve do sada kada ni MUP ni OT Bjeljina ne znaju ništa o tome i upućuju jedni na druge.
Ali nije prvi zahtjev bio 2011. nego još godinu dana ranije za šta je dokaz "Zahtjev za informacije 11.02.2010." gdje je jasno opisano oštećenje predmeta, postavljeno pitanje o tome i ukazano na NOVI DOKAZ te izneseno predviđanje da će se koristiti raznorazne SMICALICE da bi se krivci izvukli iz kriminala u kome su uhvaćeni. I već 19.03.2010. pripadnici OT Bijeljina Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad, (u svojstvu građana) me lažno prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" otišavši u CJB Bijeljina kako bi usmeno i nezakonito izdejstvovali podnošenje zahtjeva za pretres i odnošenje računara sa dokazima njihovog kriminala te posebne istražne radnje. Načelnik kriminalističke policije kome su dali izjavu i koji je rukovodio akcijom nadzora je par mjeseci kasnije preminuo pod sumnjivim okolnostima samo 5 dana pošto sam mu dostavio dokaze o kriminalu inspektora i tužilaca, te je sahranjen po hitnom postupku bez autopsije.
Tek da se i to zna lažna prijava protiv mene je okončana NAREDBOM o nesprovođenju istrage T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012. u OT Doboj, poslije 30 mjeseci razvlačenja za vrijeme kojih ne samo da nisu uspjeli da nađu neki dokaz za prijavljeno djelo, nego ni za bilo koje drugo od mog rođenja do tada a nisu uspjeli ni da me likvidiraju što je pokušavano.
Osim toga kriminalci iz OT Bijeljina su godinama zabranjivali pristup svim srodnicima ubijene djevojčice a dio njihovih gestapovskih metoda se razotkrio naredbom suda da se dostavi dokumentacija za potrebe sudskog postupka. Naredni prilog je takozvano izjašnjenje tužioca Danice Stjepanović od 15.01.2015. no ovdje je greškom upisana 2013. godina, što se vidi i iz datuma akta koji se pominje od 20.06.2014.
Prvo skrećem pažnju na dokument IT-3/10 od 05.02.2010. inače objavljenog na sajtu tužilaštva a iz njega se vidi da poslije "istrage" o slučaju pogibije osmogodišnje djevojčice tužilaštvo ni jednom riječju ne pominje nestali dječji ruksak sa lica mjesta, ni kako je došlo do presijecanja, ni gdje je nestao dio ni zašto je zamrljan hemijskim sredstvom, niti ko je to učinio.
Takođe nema nijedne riječi o krijumčarenju bilo čega u firmu Univerzal a ni objašnjenja o unutrašnjim povredama koje su konstatovane obdukcijom.
Iznosi se samo tvrdnja da je djevojčica pala sa bicikla, nabola se na žicu od korpe i tako zadobila smrtonosnu ranu a kako su nastali tragovi krvi odnosno krvave mrlje cijelih 15 m prije tog pada niko nije uspio da objasni. Naprotiv iznosi se tvrdnja vještaka trasologa da je do povrede došlo nekoliko metara prije prvog traga krvi te da su krvave mrlje nastale dok je djevojčica hodala ili koračala a kako je onda tek poslije toga pala, naravno niko nije dao logično objašnjenje. Prema ovoj besmislici tužioca, djevojčica je prvo počela da krvari a tek poslije je pala i zadobila ranu koja je uzrokovala iskašljavanje te krvi - ZAISTA NEVIĐENA SRAMOTA TUŽILAŠTVA...
U narednih nekoliko mjeseci iako sam pod neviđenim terorom i pritiscima uspijevam saznati da je dječji ruksak, materijalni dokaz sa mjesta zločina uklonio portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša tako da dana 24.06.2010. podnosim protiv njega krivičnu prijavu i nagovještavam da ću dostaviti druge dokaze vezano za krijumčaranje u narednim danima.
Ali svaki pokušaj razgovora sa tužiocem i ukazivanje na nove dokaze se sprečava, zabranjuje se pristup tužilaštvu i preko sudske policije lažno saopštava da Okružno tužilaštvo u Bijeljini nije nadležno za taj slučaj. Dokaz za to je službena zabilješka sudske policije 1419/10 od 10.08.2010. gdje je to navedeno na drugoj strani. Iz same zabilješke je vidljivo da su majku ubijene djevojčice i mene uhapsili pri pokušaju da dostavimo dokaze o ubistvu djevojčice pri tome lažući kako nisu nadležni.
Pošto sam bio siguran da je u pitanju gnusna laž, u dogovoru sa sestrom odlučili smo da insistiramo da nam se omogući podnošenje krivične prijave usmeno na zapisnik i dostava dokaza ili da ako nam se to zabrani odbijemo naredbu da se udaljimo, kako bismo zatražili zaštitu Prekršajnog suda, odnosno da danas imamo dokaz šta smo sve pokušavali da uradimo, kako bi dostavili dokaze o kriminalu a da su okružni tužioci sve to sprečavali kako bi prikrili ubistvo, krijumčarenje i pljačku stotina miliona maraka preko Bobar grupe.
Iz iste zabilješke se vidi da sam petnest dana poslije predavanja krivične prijave protiv portira dana 08.07.2010. pokušao dostaviti dodatne dokaze o krijumčarenju što je spriječeno od strane istog kriminalca Gruhonjić Muhameda, koji me prijavio lažno, nekoliko mjeseci ranije.
Iako je naredio da izađem ja sam to odbio i sjeo na klupu kako bi isprovocirao pisanje službene zabilješke sudske policije o tom događaju, da bih jednog dana imao dokaze šta se sve dešavalo i koje sve saučestvovao u prikrivanju neviđenog kriminala. Naredni dokaz je službena zabilješke tužioca Danice Stjepanović od 06.08.2010. a vidljivo je da je načinjena 4 dana prije nego što smo sestra i ja spriječeni u ostvarenju garantovanih prava i uhapšeni.
Iako sam u krivičnoj prijavi jasno opisao oštećenje torbe odnosno ruksaka i učešće portira u njegovom uklanjanju ovdje tužilac iznosi stav da nije učinio nijedno krivično djelo ali umjesto da nam se ova odluka preda u skladu sa zakonom u roku od 3 dana ili bar onda kada smo dolazili, kako sam već dokazao tada smo obmanjivati i uhapšeni a okružni tužilac je samo par dana ranije donijela odluku upravo za predmet za koji navodno nije bila nadležna.
Ističem da se ovdje nije radilo o nekom glogovom kolcu sa međe između dva posjeda nego o materijalnom dokazu skinutog sa osmogodišnje djevojčice koja je ubijena i sve je ovo dakle smišljeno izvršeno kako bi se to ubistvo prikrilo i predstavilo kao nesrećan slučaj a svi pripadnici porodice su godinama izbacivani i tjerani kao stoka da ne bi dostavili nove dokaze i dobili druge podatke koje su tražili.
Majka ubijene djevojčice, moja sestra gospođa Bollin je čak bila sklona i povjerovati u tu laž, te sam je savjetovao da telefonom pozove Okružno tužilaštvo u Doboju, poslije čega je lično glavni okružni tužilac saopštio da OT Doboj nije i nikada nije bilo nadležno za slučaj ubistva Ivone Bajo.
Narednih mjeseci sam skoro svakodnevno dolazio u Okružno tužilaštvo u Bijeljini i pokušavao da podnesem krivičnu prijavu usmeno na zapisnik u čemu sam konstantno sprečavan ali je sve to dovelo do toga da je sudska policija zapamtila te događaje i o tome sačinjavala zabilješke. Na kraju sam ipak odlučio da dopunim krivičnu prijavu odnosno podnesem pismeno protiv pravnog lica AD Univerzal, što se desilo 02.12.2010.
U toj prijavi sam takođe detaljno opisao oštećenje tuđe stvari i podvukao podebljanim slovima citiram da je portir lagao da je uklonio kostim i torbu, da je kaiš presječen, da su tragovi oprani sa njega i da su, kako torba tako i podaci o unutrašnjim povredama sakriveni od vještaka čije je mišljenje traženo. Na kraju sam istakao da imam o svemu mnogo više podataka te sugerisao da tužilac koji bude obrađivao ovu prijavu obavi razgovor sa mnom vezano za te detalje.
Svaki moj pokušaj da dođem do bilo kakvih podataka, bilo usmeno, bilo pismenim zahtjevima vezano za ove prijave je sprečavan i ignorisan a odluke tužioca po ovom slučaju su se pojavile tek 2015. naredbom osnovnog suda u Bijeljini.
Naredni dokaz je službena zabilješka od 22.10.2010. okružnog tužioca Danice Stjepanović u kojoj se tvrdi kako je navodno izdata naredba da se nastavi sa provjerama i prikupljanjem informacija koje se odnose na navedeni događaj što je gnusna laž jer ne samo da niko nikada nije pokušao doći do neke informacije od mene, nego mi je konstantno, sve do danas zabranjen pristup u Okružno tužilaštvo u Bijeljini.
Slijedeća službena zabilješka nosi datum od 31.01.2011. i predstavlja reakciju odnosno odluku na moju krivičnu prijavu protiv AD Univerzal u Bijeljini. I u ovoj zabilješki se tvrdi da portir Sofrenić i AD Univerzal, navodno nisu izvršioci nijednog krivičnog djela. Sve se završava rečenicom citiram: "tužilaštvu nisu dostavljene nove činjenice već se radi o činjenicama o kojima je već ranije odlučeno to jest koje su ranije razmatrane".
Ponovo nema ni jedne riječi objašnjenja ili bilo kakvog komentara o oštećenju dječjeg ruksaka a kako je danas vidljivo 2015-te i tužilaštvo i policija priznaju da ne znaju kako je do toga došlo, što nedvosmisleno znači da je taj dječji ruksak i novi dokaz za konkretan događaj i istragu te je tužilac bila dužna još tada da pokrene istražne radnje što je ista odbila i nastavila sa prikrivanjem milionske pljačke.
Narodni dokaz je službena zabilješka od 21.03.2014. tužioca Mire Medić a u njoj se navodi da sam 23.01.2014. podnio krivičnu prijavu protiv Sofrenić Blagiše i AD Univerzal što je neviđena besmislica. Radilo se o običnom podnesku u kome tražim objašnjenje za moje krivične prijave iz 2010. U njemu sam samo pominjao teme iz tih krivičnih prijava ali nisam dostavljao nikakve dokaze niti sam taj dokument naslovio kao krivična prijava ali zanimljivo je da na kraju te zabilješke tužilac ističe da podnosilac prijave Zdenko Bajo neće se pismeno obavještavati što je obavezno zakonom tako da proizilazi kako su od 2010. do 2014. donesene 3 odluke o kojima sam morao biti pismeno obaviješten ali su iste sakrivene od mene kako ne bih mogao reagovati ni na koji način.
Naredni dokaz je dokument A-616/13 od 11.11.2013. u kome glavni okružni tužilac obavještava VSTV-e po mojoj pritužbi i kaže između ostalog da ja stalno podnosim krivične prijave navodeći iste počinioce po više puta te da bi bilo besmisleno donositi naredbe o nespovođenju istrage s obzirom kako kaže da u ovim novim prijavama nema novih činjenica i dodaje citiram "bez obzira na sve svaki put tužilac provjerava da li ima novih dokaza ili činjenica i ako nema tada sačinjava službene zabilješke.
Da je ova tvrdnja lažna jasno je iz prvog dokumenta na koji sam skrenuo pažnju u kome Okružno tužilaštvo priznaje da nema pojma kako je došlo do oštećenja tuđe stvari a cijelo vrijeme su u prethodnom periodu šablonski opisivali kako se radi o istim činjenicama i dokazima ne konkretizujući ni jedan od tih dokaza a posebno ne objašnjavajući ko je presjekao kaiš i uklonio ga za mjesta zločina.
I naredni dokaz A-326/12 je dopis glavnog tužioca VSTV-u sačinjen 15.11.2012. Ovaj dokaz je važan zbog toga što se priznaje da je isti izdao naredbu da se ne dozvoli pristup Baji Zdenku a ustvari ta naredba se odnosila na sve srodnike ubijene djevojčice.
Takođe skrećem pažnju na laž kako su citiram "neki od tužilaca obavljali razgovor sa članovima porodice i više puta" a već sam izveo dokaz da su nam umjesto da razgovaraju sa nama i evidentiraju krivične prijave, konstantno pričali laži da nisu nadležni te nalagali sudskoj policiji da nas hapsi.
Takođe se iznosi stav da sam podnosio više krivičnih prijava protiv okružnih tužilaca koje su kao sve bile neosnovane. Ovde ću ukazati na Neredbu KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. gdje g. Mahamut Švraka, donosi odluku o nesprovođenju istrage sa obrazloženjem da nisu dostavljeni dokazi da je torba presječena i oprana benzinom te da postoje unutrašnje povrede koje sam opisao. Svaki moj pokušaj da u OT Bijeljina dođem do tih fotografija je sprečavan 2,5 godine, sve do 05.09.2012.g kada sam uhapšen i zadržan u pritvoru 12 sati. Tek posle toga sam dobio snimke. Vezano za ovaj dokaz bitno je istaći da je predsjednik RS tri dana pošto sam dostavio fotografije torbe javno zaprijetio ukidanjem Specijalnog tužilaštva.
S obzirom da sada postoji dokaz o oštećenju dječjeg ruksaka i prikrivanju tog materijalnog dokaza od strane Stjepanović Danice, to je on novi dokaz i u ovom predmetu, koji je kako sam obavješten prebačen u nadležnost OT Bijeljina koje se i tereti za krivična djela što je skandalozno. Svi navedeni dokazi se nalaze u digitalnom obliku na disku u prilogu, kao i izjave svih svjedoka iz kojih izdvajam djelove koji dokazuju krijumčarenje i sprečavanje dokazivanja ubistva:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine. 2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe. 3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket. 4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje. 5. Podatke o dolasku kamiona i dovezenoj robi otkrila je porodica Bajo, što je opisala Budimka Bajo Bollin u izjavi dana 11.08.2009. godine (Kta-596/09) na strani 7. drugi stubac. 6. Portir Sofrenić je prvobitno opisivao da je lično vidio dana 23.07.2009. godine djevojčicu Ivonu Bajo kako se kreće ulicom i krvari prije mjesta gdje je pala, što odgovara i slikama lica mjesta a potvrdio je u izjavi datoj MUP-u da je bilo više mrlja krvi dok je prilazio djevojčici, što jasno ukazuje da je povređena prije tog mjesta gdje je ležala. 7. Pošto je porodica Bajo prenijela njegovu izjavu, isti mjenja verziju događaja i prvo 28.07.2009. godine negira da je vidio kretanje djevojčice ne pominjući dolazak kamiona iako je pitan da li ima nešto bitno, dok se posle otkrivanja pomenutog vozila ispostavlja da je lično pomogao njihovom bjegstvu sa lica mjesta (izjava Dušanke Filipović 10.08.2009. godine na strani 4.). 8. Krajem maja 2010. godine portir Sofrenić u telefonskom razgovoru sa zastupnikom gospođe Bollin (audio zapis dostavljen ranije u OT Bijeljina na disku), opisuje da je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a većina ostatka je oprana jakim hemijskim sredstvom (fotografije takođe dostavljene u OT Bijeljina)."
Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...

PRILOZI

Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) Odgovori OT i CJB Bijeljina Dokazni predmeti Fotosi ruksaka Zahtjevi za OT i CJB Zahtjev za informacije 11.02.2010. Izjasnjenje 13.01.2014. IT-3/10 Prijava protiv Blagiše

Zabilješka 1419/10 Zabiljeska 06.08.2010. Prijava protiv Univerzala Zabiljeska 22.10.2010. Zabiljeska 31.01.2011. Zabiljeska 21.03.2014. A-616/13 A-326/12 DISK

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

PRIJAVA PROTIV BOBAR GRUPE

Danas je opšte poznato da je Bobar grupa zločinačka organizacija koja je služila za pranje novca i pljačku depozita iz Bobar banke preko drugih firmi iz grupe među kojima je bio i AD Univerzal. Na osnovu svega navedenog iznosim osnovanu sumnju da je Bobar grupa dana 23.07.2009. vršila nelagalan promet narkotika ili druge robe tehnički neispravnim kamionom koji je usmrtio djevojčicu Ivonu Bajo i istovremeno presjekao kaiš na njenom ruksaku. Da bi prikrili krijumčerenje i odgovornost za ubistvo pripadnici Bobar grupe su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina sa ciljem da se prikriju krivična djela ubistvo i krijumčarenje, odnosno promet narkotika. Dječji ruksak je trenutno u mom posjedu a imam i više drugih dokaza kriminala pripadnika Bobar grupe...

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV BOBAR GRUPE

za više krivičnih djela

U prilogu ove krivične prijave je "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" od 15.04.2015. u kome je konstatovano oštećenje dječijeg ruksaka na način da je kaiš dvostruko presječen, veći dio nedostaje a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom. Radi se o predmetu koji je u trenutku smrtonosnog povređivanja 23.07.2009. nosila preko ramena osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo. Prilog "Dokazni predmeti" sadrži nekoliko slika ruksaka na kojima je vidljivo presjecanje kaiša kao i to da je polomljena vođica rajfešlusa nekim jakim udarom.
Iz dokaza "Odgovor OT Bijeljina 26.10.2015." vidljivo je da tužilaštvo ne zna ništa o oštećenju ni kako je nastalo niti ko je odgovoran te upućuje da se za informacije o tome obratim Osnovnom sudu ili policiji, što sam i učinio. Iz Osnovnog suda je stigao odgovor bez objašnjenja, (080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015.) a iz CJB Bijeljina "12-02/1-230-1789/15" u kome se kaže da se za informacije obratim u OT Bijeljina. Na prilogu "Fotosi ruksaka" označeni brojevima 9 i 10 su dvije fotografije koje su načinjene prije odlaganja predmeta u sudski depo a na njima je vidljivo presječen kaiš a to nije opisano ispod slika. Iz svega proizilazi da je materijalni dokaz uklonjen sa smrtno ranjene djevojčice, fotografisan oštećen i smješten u sudski depo a da nijedan organ od CJB Bijeljina, OT Bijeljina do Osnovnog suda Bijeljini ne zna da je izvršeno krivično djelo "Sprečavanje dokazivanja" niti ko je isto izvršio.
No to neće uticati na razotkrivanje počinilaca s obzirom da sam ustanovio u razgovoru sa portirom AD Univerzal (iz Bobar grupe) Sofrenić Blagišom, da je isti lično uklonio dječji ruksak sa djevojčice prije dolaska policije o čemu imam audio snimak kao dokaz. Takođe sam ustanovio analizom izjava vozača koji su u AD Univerzal dovezli robu dana 23.07.2009. i direktora da su ostavljena 4 paketa neke robe dok je magacioner ujutru raspakovao samo paket.
Znači da su 3 paketa NEČEGA pod kontrolom portira nestala preko noći što ukazuje u najmanju ruku na krivično djelo "Poreska utaja" a s obzirom da je narko mafija Darka Šarića prala milionske iznose preko Bobar banke vrlo je vjerovatno da su se u paketima nalazili narkotici. Dokaz za to su izjave Moco Nedžada, Kešmer Mirsada i Lazarević Zlatana u spisu KTA-596/09.
Danas je opšte poznato da je Bobar grupa zločinačka organizacija koja je služila za pranje novca i pljačku depozita iz Bobar banke preko drugih firmi iz grupe među kojima je bio i AD Univerzal. Na osnovu svega navedenog iznosim osnovanu sumnju da je Bobar grupa dana 23.07.2009. vršila nelagalan promet narkotika ili druge robe tehnički neispravnim kamionom koji je usmrtio djevojčicu Ivonu Bajo i istovremeno presjekao kaiš na njenom ruksaku. Da bi prikrili krijumčerenje i odgovornost za ubistvo pripadnici Bobar grupe su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina sa ciljem da se prikriju krivična djela ubistvo i krijumčarenje, odnosno promet narkotika. Dječji ruksak je trenutno u mom posjedu a imam i više drugih dokaza kriminala pripadnika Bobar grupe.

PRILOZI

Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) Dokazni predmeti Odgovor OT Bijeljina 26.10.2015. Fotosi ruksaka

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

NE(OčEKIVANI) POTEZI MAFIJE

Mafijaški bos je u poslednje vrijeme u paničnom strahu, pod istragama Sipe i Tužilaštva BIH, spreman da proliva krv policajaca iz RS da bi ga zaštitili od hapšenja a svako iznošenje dokaza o njegovom kriminalu opisuje kao udar na RS, na ustavni poredak no potpuno je jasno da je upravo njegov napad na sud i sudske odluke napad na ustavni poredak RS. Pravo stanje danas je takvo da banda kojom šefuje samozvani glavni baja, poznat inače i kao mile ronhil, kilo zlata itd, smatra RS svojim privatnim vlasništvom i svi organi treba da bespogovorno izvršavaju naloge šefa bande.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

NE(OČEKIVANI) POTEZI MAFIJE

Na početku ovog dopisa citiram pasus iz moje žalbe na odluku Osnovnog suda po prijedlogu za sudsku mjeru obezbjeđenja u predmetu 80 0 P 056780 14 P, donesenu dana, 26.10.2015. a koju sam pisao dva dana kasnije 28.10.2015. Pomenuta žalba je sadržavala pojašnjenje "DODATAK - ZAŠTO NE POSTOJI PRAVNA DRŽAVA, SUD I LJUDSKA PRAVA" koji počinje riječima:
"U dosadašnjem toku postupka izveo sam dokaze da unutar tužene RS postoji LOPOVSKA BANDA, koja je prethodnih godina pokrala milijarde evra a samo preko Bobar grupe najmanje 300 miliona, te da je ista banda na dan ubistva Ivone Bajo švercovala neku neidentifikovanu robu, (vjerovatno kokain) a potom je sakrila materijalne dokaze, dječiji ruksak i unutrašnje povrede da bi biznis mogla nastaviti. S obzirom da su pripadnici bande na uticajnim pozicijama a šef bande je mafijaški bos Dodik Milorad, koga tužena smatra svojim predsjednikom i svi organi tužene izvršavaju naloge šefa bande, to protiv sebe i nemam državu i državne organe nego je tužena RS klasična ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA, (opisano u KZRS)." a potom nastavljam predviđanjem:
Pomenuti kriminalac je u poslednje vrijeme u paničnom strahu, pod istragama Sipe i Tužilaštva BIH, spreman da proliva krv policajaca iz RS da bi ga zaštitili od hapšenja a svako iznošenje dokaza o njegovom kriminalu opisuje kao udar na RS, na ustavni poredak no potpuno je jasno da je upravo njegov napad na sud i sudske odluke napad na ustavni poredak RS. Pravo stanje danas je takvo da banda kojom šefuje samozvani glavni baja, poznat inače i kao mile ronhil, kilo zlata itd, smatra RS svojim privatnim vlasništvom i svi organi treba da bespogovorno izvršavaju naloge šefa bande. Upozoravam sve državne službenike da Dodik Milorad i današnja RS, ima legitimitet kao svojevremeno Ante Pavelić i NDH, te da u budućnosti kad taj tiranin padne sa vlasti neće na robiju ići ni RS, ni tužilaštvo ni sud, nego okružni tužioci i sudije koji su smišljeno kršili zakon i prikrivali nebrojene zločine pomenute bande.
Ova žalba je poslana poštom nekoliko dana kasnije pošto u prijemnoj kancelariji nisu smjeli da je prime zbog neplaćene takse od koje sam oslobođen ali to za prijemnu službu ništa ne znači. Samo mjesec i po kasnije moja predviđanja su se obistinila i zamalo je izbjegnut sukob između pripadnika sipe i policije RS. To sam takođe nagovjestio još ranije u dopisu "DOKAZI O FALSIFIKOVANJU" od 18.08.2015. riječima:
"Šta ako poslije tog eventualnog referenduma Sud BIH naredi da SIPA izuzme predmet KTA-596/09 iz OT Bijeljina i sasluša osobu Stjepanović Danicu. Hoće li glavni tužilac narediti sudskoj policiji da ne dozvole pristup pripadnicima sipe, da pucaju na njih, Hoće li sipa pucati na sudsku policiju ??? I sve to da bi se prikrila pljačka tajkunske bande i sačuvali oteti milioni i milijarde, koliko je ko stigao da ugrabi. U zgradi na adresi Vuka Karadžića nema tužilaca i sudija Republike Srpske. Postoje samo sluge mafije koje su spremne vršiti najpodmuklija krivična djela i koristiti fašističke metode da bi sačuvali nezakonito stečeni položaj i materijalne koristi a same sudije su svojim presudama okarakterisali zgradu u kojoj rade simbolom fašizma, "GESTAPOOM" zločinačkog mafijaškog režima, kome se bliži kraj.
Dakle dana 10.12.2015. obistinila su se moja predviđanja što su prenijeli mnogi mediji a ovde citiram djelove iz "Nezavisnih novina" (http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Vlada-RS-prekida-svaku-saradnju-sa-Sudom-Tuzilastvom-BiH-i-SIPA/341545):
"BANJALUKA - Vlada Republike Srpske donijela je odluku o prekidu saradnje sa Sudom i Tužilaštvom BiH i Državnom agencijom za istrage i zaštiru (SIPA) zbog hapšenja i pretresa zgrade policije i opštinske administracije koja su danas provedena na području Novog Grada, javlja novinar "Nezavisnih". Prekid saradnje sa Tužilaštvom, Sudom i Sipom, odnosi se i na institucije RS, potvrdio je Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS nakon vanredne sjednice Vlade RS, održane danas u Banjaluci. Vlada Srpske je konstatovala da je postupanje neustavnih institucija Suda BiH, Tužilaštva BiH i Sipe protivno Ustavu BiH i Ustavu Republike Srpske, te imajući u vidu ovakvo neprimjereno i provokativno postupanje, Vlada i sve institucije Srpske prekidaju saradnju sa tim institucijama. Lukač je istakao i da je Vlada naredila MUP-u Srpske da spriječi svaki ulazak i pretres prostorija republičkih i lokalnih institucija Srpske."
Vlada Republike Srpske održala je 2. vanrednu sjednicu, na kojoj je donijela zaključak koji prilažem u nešto lošijoj formi jer nije skeniran nego je obavještajni izvor u vladi tajno fotografisao dokument mobilnim telefonom a iz njega izdvajam slijedeće tačke:
"4. Imajući u vidu ovakvo neprimjereno i provokativno postupanje, Vlada i sve institucije Republike Srpske prekidaju saradnju sa Sudom Bih, Tužilaštvom BiH i SIPOM. 5. Vlada Republike Srpske naređuje Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske da spriječi svaki ulazak i pretres prostorija republičkih i lokalnih institucija Republike Srpske."
Ovo je nedvosmislena potvrda onoga što sam najavio a to je da će mafija narediti policiji RS da štiti njene pripadnike čak i oružjem uz opasnost da stradaju odnosno izgube život pripadnici policije RS, sudske policije RS, sipe i službenici policijskih stanica, sudova, tužilaštava u RS u koje bi po naredbi suda ili tužilaštva BIH, došli pripadnici sipe. Potvrdu toga je pred kamerama dao i samozvani "glavni baja" (http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/25281/dodik_upozorava_akcija_sipa_e_mogla_je_izazvati_oruzani_sukob_ne_isprobavajte_nasu_odluchnost.html)
"Potpuno nepotrebno, izvan dosadašnje prakse, SIPA je odlučila da uradi to što je uradila u neizvjesnim okolnostima, što je moglo da izazove i oružani sukob! Taj sukob je spriječen samo zbog naše odgovornosti, kako bi hladne glave danas mogli razgovarati o svemu. Vjerujem da niko neće isprobavati našu odlučnost, upozorio je Dodik..."
AUUUUU, ALA SIPA...
Ovde naravno ne postoji nikakva "odgovornost" niti "hladna glava" nego se radi isključivo o tome ko su osobe pod istragom institucija BIH a da je kojim slučajem izdata naredba za hapšenje kriminalca Dodik Milorada koji je pod istragom te "hladne glave" ne bi bilo. Sada ostaje svima samo da pretpostavljaju da li je drugi kriminalac, Kovačević Novak već izdao USMENU NAREDBU, sudskoj policiji da spriječe pristup specijalcima iz sipe ukoliko se pojave u zgradi.
Ja sam već godinama apelovao na sudije da ne pružaju pomoć kriminalcima iz OT Bijeljina koji su počinili očigledna krivična djela za šta sam uvjek prilagao dokaze. Ukazivao sam da će to dovesti do novih krivičnih djela sudija, sudske policije i službenika što se i desilo a sada se ostvarilo i ovo predviđanje. Ostaje nam samo da se nadamo da neće doći do naredbe za pretres u OT Bijeljina nego će biti uhapšen mafijaški bos Dodik Milorad.
Jer OT Bijeljina je na poslednjem spratu a dok se pripadnici sipe probiju tamo ko zna koliko sudskih policajaca, sudija i drugih službenika mogu nastradati u tom sukobu. Nadam se da će predsjednici sudova u Bijeljini shvatiti opasnost u kojoj se nalaze svi zaposleni i konačno odbiti poslušnost nezakonitim naredbanma mafijaško tajkunske bande Dodik Milorada, te zaštititi zakon, prava i naravno sve zaposlene.
SAMO PREKO BOBAR GRUPE I BANKE SRPSKE MAFIJAŠKI REŽIM JE OPLJAČKAO STOTINE MILIONA MARAKA I SPREMNI SU UBITI SVAKOGA DA BI SAČUVALI POKRADENO I OSTALI NEKAŽNJENI. VRIJEME JE DA IH ZAUSTAVIMO...

PRILOG

Zaključak vlade mila ronhila

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ZALBA PO RJESENJU ZA SUDSKU MJERU OBEZBJEDJENJA

RS je otuđila milijarde evra a samo preko Bobar banke čiji je suvlasnik 300 miliona KM, po zasad zvaničnim informacijama, tako da nema potrebe posebno dokazivati kako će lopovska banda koja krade stotine miliona maraka otuđiti i dokaze njenog kriminala...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:	1000000 (jedan milion) KM

"Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem." (Ustav RS Član 48.); "Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama." (Ustav RS Član 23.); "Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu." (Ustav RS Član 16.); "Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost." (ZOSRS, član 5).
DRŽAVU ČINE NJENI ZAKONI A DRŽAVNI ORGANI SU DUŽNI DA POSTUPAJU U SKLADU SA ZAKONIMA, SUDOVI DA ŠTITE ZAKONE, PRAVA I SLOBODE. ONOG TRENUTKA KAD BILO KOJI DRŽAVNI ORGAN PRESTANE DJELOVATI U SKLADU SA PROPISANIM ZAKONSKIM ODREDBAMA, PRESTAJE TO DA BUDE I NE RAZLIKUJE SE OD BANDE DRUMSKIH RAZBOJNIKA...

ŽALBA PO RJEŠENJU ZA SUDSKU MJERU OBEZBJEĐENJA

U ovom sporu ne postoji sudija niti sud kao nepristrasan arbitar nego je Osnovni sud u Bijeljini sastavni dio tužene RS a sudija pojedinac na njenom platnom spisku, nastupa kao zastupnik tužene, krši smišljeno zakon uprkos brojnim upozorenjima, čini krivična djela a sve sa ciljem da brojni zločini ostanu nekažnjeni te ću u nastavku sve radnje suda opisivati kao radnje tužene RS.
OBRAZLOŽENJE ŽALBE 1) Tužena RS dakle prvo citira ono što je traženo mjerama osiguranja te iznosi stav da nema osnova za izdavanje jer navodno nisu ispunjeni kumulativni uslovi iz člana 269. a u vezi sa članom 278 ZOPP-u. Slijedi rečenica koja je krajnje neprimjerena "Pod pretpostavkom da je eventualno ispunjen prvi uvjet tj. da je tužiteljevo pravo vjerojatno, nije ispunjen drugi uvjet".
Ovde dakle tužena tretira Ustav RS i garantovana prava kao neku pretpostavku, koju eto nije ni utvrđivala da li postoji ili ne nego mi navodno izlazi u susret time što bi se udostojila pretpostaviti da imam neko pravo. Podsjećam da je tužena RS dužna po 2 osnova vezano za pravo garantovano članom 23 Ustava RS da mi preda podatke koje je sakupljala o meni i to o računaru koji je odnijela po osnovu svojih gnusnih laži te dokumentaciju koju je prikupljala danonoćnim nadzorom nada mnom. Ja nisam došao na buvlju pijacu da se sa prodavcima pogađam oko svojih prava kao da je u pitanju neka roba, nego nastupam pred sudom sa argumentima, dokazima i zakonskim odredbama a sud je dužan da štiti ta prava, (član 5 ZOS-a) a ne da pomaže kriminalcima koji ta prava krše i otimaju.
2) Potom se opravdava tvrdnja da nije ispunjen drugi uvjet: "Postojanje opasnosti da će tužena spriječiti ostvarivanje potraživanja mora se posmatrati u funkciji postavljenog tužbenog zahtjeva. Postojanje opasnosti mora biti subjektivizirano, tako da se iz ponašanja tuženika može zaključiti da isti ima namjeru osujećenja potraživanja, a u konkretnoj situaciji tužitelj nije dokazao postojanje takve namjere tužene."
Ovo je očigledno jedna od šablonskih rečenica nekada davno napisana i podijeljena na nekom od seminara kako bi se koristila u zaštiti pljačke koja se vrši godinama. Ovo bi još i moglo imati smisla da je u pitanju 2010-ta godina ali sam sada u ovom postupku dokazao da tužena RS bezočno laže, kako nije nadležna za predmet KTA-596/09, nalaže sudskoj policiji da hapsi majku ubijene djevojčice Ivone i mene pišući tu laž i ne odgovarajući na pismene zahtijeve za pristup informacijama od čega potenciram pitanje o oštećenju privatnog vlasništva a jedna od tačaka iz tužbenog zahtijeva je to da se naredi prekidanje radnji kojima se povrjeđuju prava ličnosti tužitelja.
U prilogu ove žalbe je IT-38/15 od 26.10.2015. gdje se prvo piše gnusna laž da je dječiji ruksak izuzet prilikom vršenja uviđaja, (uklonio ga je portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša, prije dolaska istražitelja) a onda se savjetuje da se za "pojašnjenje o oštećenjima na ruksaku obratimo policiji ili Osnovnom sudu u Bijeljini". I evo dakle poslije 6 godina OT Bijeljina čija je isključiva dužnost gonjenje počinilaca krivičnih dijela nedvosmisleno priznaje da nema pojma kako je došlo do "oštećenja tuđe stvari" te krivicu svaljuje na Osnovni sud. To je zahvalnost sudijama za višegodišnju pomoć koju su pružali u zaštiti kriminalcima iz OT Bijeljina.
U prilogu je i Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) koji se pominje a na kome su konstatovana oštećenja, te nekoliko fotografija (Dokazni predmeti) na kojima se vide oštećenja.
Ovo je samo jedan od primjera da je tužena RS, osujećivala potraživanja i to duže od 5 godina, dok nije nastupilo zastarijevanje krivičnog djela "Oštećenje tuđe stvari" ali nisu zastarjela druga važnija. Da sam se obraćao tuženoj godinama ranije po ovom osnovu naveo sam više dokaza u prijedlogu, čak iz februara 2010-te, te predložio kao dokaz kompletne spise, citiram iz prvog pasusa "Dokaz: Spis 80 0 P 056780 14 P, 80 0 P 043325 13 P2".
U oba predmeta postupala je ista sudija koja je odlučivala o mjeri osiguranja te joj je dokazni materijal dobro poznat no za drugostepeni sud izdvojiću zahtijeve iz 2011-te za OT Bijeljina i CJB Bijeljina od 25.02. i 04.03. koje prilažem skenirane na jednom listu a oba su usvojena i izvedena kao dokaz. Tekst je praktično identičan sa manjim varijacijama a ovde citiram onaj za policiju: "ZAHTIJEVAM DA MI SE KAO ZASTUPNIKU GOSPOĐE BUDIMKE BAJO OMOGUĆI UVID U DOKUMENTACIJU, U KOJOJ NADLEŽNI INSPEKTOR OPISUJE KAKO JE DOŠLO DO PRESJECANJA KAIŠA TORBE, KOJU JE UBIJENA DJEVOJČICA IVONA BAJO NOSILA PREKO RAMENA, GDJE JE NESTAO DIO I KO JE I ZAŠTO OPRAO VEĆI DIO OSTATKA KAIŠA, AKO JE TO UOPŠTE PRIMJEĆENO OD INSPEKTORA, KOJI TVRDI DA JE SVOJ POSAO RADIO PROFESIONALNO..."
Prošlo je 4 i po godine od tada, (od prvog takvog iz 2010-te preko 5 i po godina) a tužena nikada nije omogućila uvid ili dala bilo nikakav odgovor o oštećenju mog privatnog vlasništva nego me je prvo lažno prijavila za ugrožavanje sigurnosti, grupe kriminalaca odgovorne upravo za taj kriminal, izdala fašističku naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima djeteta koje je ubila švercujući narkotike te potom u više stotina pokušaja sprečavala pristup i hapsila odbijajući uporno svako objašnjenje, a sada poslije svega iz OT Bijeljina kažu da oni o tome pojma nemaju.
Samo to je dovoljno da dokaže postojanja drugog osnova za sudsku mjeru obezbjeđenja a na sve dodajem moje pravo garantovano članom 23 Ustava RS. U priklopljenom predmetu 80 0 P 043325 13 P2 je navedeno pod tačkom "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!" kao jedno od otetih prava čime sam diskriminisan. Tužena RS me je umjesto da preda traženi materijal, uhapsila tog dana, nezakonito držala u pritvoru, nije izvela pred sud u zakonskom roku od 12 sati a onda u pomenutoj tužbi za utvrđenje diskriminacije u svojoj presudi nije napisala nijednu jedinu riječ vezano za to oteto pravo. To je dokaz da tužena sprečava, otežava i onemogućava ostvarenje prava na sve načine pa i putem svojih sudova.
Jedino što tužena RS još nije uradila je da me veže za stub mučenja i bičuje da bi me odvratila od pokušaja ostvarenja garantovanog prava, tako da je tvrdnja tužene kako "tužitelj nije dokazao postojanje namjere tužene za osujećenja potraživanja" lišena svake logike a o moralu i zakonitosti da i ne govorim. Tužena je dakle koristeći se lažima 24.03.2010. odnijela računar na kome sam imao neprocijenjivo važan materijal, kako bi ga vještačila i poslije 5 i po godina neće da mi preda materijal o tome. Vrlo je vjerovatno da je hard disk bekapovan, (prekopiran) te se programski kod koji sam godinama kreirao nalazi negdje uskladišten a tužena RS odbija da se izjasni da li je ili nije pregledala taj računar i zašto ga je uopšte otimala ako nije imala namjeru ili nije sposobna vršiti vještačenje.
Drugi osnov još važniji je danonoćni nadzor koji je vršila putem MUP-a a izveo sam dokaz da je CJB Bijeljina dostavila podatke o tome u OT Bijeljina u dva navrata ("Odgovor CJB Bijeljina od 15.12.2010." usvojen u spis i izveden kao dokaz) a kako sam već dokazao tužena RS na sve načine sprečava ostvarenje garantovanog prava i u presudama svojih sudova je slijepa za Ustav i tačke tužbenog zahtijeva koje se toga tiču. Nema nikakve sumnje da je cilj tužene okončati ovu parnicu, bez nalaganja da se prekine sa povredama prava ličnosti kako bi došlo do zastarijevanja i po tom osnovu, te da se materijal prikupljan o meni sakrije ili uništi, preda plaćenim ubicama i slično jer je i prikupljan bez naredbe suda, (osim za podatke vezane za računar odnesen sudskom naredbom).
TUŽENA DAKLE NE DA IMA NAMJERU OSUJETITI POTRAŽIVANJA NEGO TO GODINAMA SISTEMATSKI SPROVODI.
3) Tvrdnja tužene RS "Osim toga sud ne vidi da postoji opasnost da bi bez usvajanja predložene mjere tužena mogla svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari što je potrebno da bude ispunjeno tačkom 2. kumulativnog uslova za određivanje mjere obezbjeđenja." je kako se vidi iz prethodne tačke besmislena jer je već uništila dječiji ruksak odnosno prikrivala njegovo oštećenje 5 godina te godinama krije materijal koji je prikupljala o meni i koji je vjerovatno dobro sakriven odnosno zvanično ne postoji. Tužena RS je otuđila milijarde evra a samo preko Bobar banke čiji je suvlasnik 300 miliona KM, po zasad zvaničnim informacijama, tako da nema potrebe posebno dokazivati kako će lopovska banda koja krade stotine miliona maraka otuđiti i dokaze njenog kriminala. Pa tužena je u priklopljenom predmetu prikrila falsifikat na koji sam ukazao "Rješenje prekršajnog suda 80 1 Pr 000 670 10 Pr" i to preko svog Pravobranilaštva i Osnovnog suda u Bijeljini, (dokaz "Osnovni sud 29.10.2015." u prilozima) i sve do danas štiti počinioce krivičnog djela i uz sve to sačinjava dokument u kome lažno tvrdi da sam ja dostavio taj falsifikat u spis a zašto i kako je nestao bez mog udjela i zbog čega nisam optužen kao falsifikator ostaje nejasno.
Skrećem prvo pažnju na treći pasus sa druge strane u kome stoji "U predmetu ovog suda se ne nalazi rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr, nego rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pžp". Na prvoj strani se vidi da sam ja dostavio 80 1 Pr 000 670 10 Pžp , (kao dokaz falsifikata) a falsifikat je priložila tužena RS, citiram sa prve strane dokumenta "U istom predmetu ovog suda postoji evidentirana radnja Pravobranilaštva RS, Sjedište zamjenika u Bijeljini, kojom dostavlja svoj podnesak od 11.12.2013. godine sa 28 priloga. U navedenom podnesku, u popisu priloga, pod stvakom 2., je navedeno rješenje broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr". Ono što se ne vidi u ovom dokumentu je to da je prepiska između suda i pravobranilaštva kojom je izvedeno uklanjanje falsifikata, vršena u JEDNOM primjerku jer je tužena RS, smatrala da tako neću primjetiti njene namjere i kriminal koji vrši.
Tužena naravno ne vidi ("sud ne vidi") jer neće da vidi sopstveni kriminal ali zato "vidi" razloge i činjenice u "odgovoru" tužene RS na ovu tužbu, koji ne postoje, kao što ne postoji ništa zakonito u njenom radu i postupanju...
4) I na kraju, tužena RS navodi "ovaj uslov očigledno nije ispunjen jer nije jasno šta bi to bila „Imovina tužene koju bi ona mogla otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati", a u kontekstu predložene mjere obezbjeđenja". Ovde je jasno da se radi o materijalu koji sam tražio po pravu iz člana 23 Ustava RS a jasno sam to istakao u tačkama 1 i 4: "1. Zabranjuje se protivniku predlagača da otuđi, sakrije ili uništi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji, sačinjenu po izuzimanju računara te nadzorom kretanja i komunikacija predlagača a sve po prijavi za "Ugrožavanje sigurnosti" od strane ovde tužene RS. 4. Naređuje se protivniku predlagača obezbjeđenja da u depozit Osnovnog suda u Bijeljini stavi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji.
Obje ove tačke, tužena je prepisala u rješenju na koje ulažem žalbu a i dalje "ne vidi" i "nije joj jasno" koja je to imovina tužene koju bi mogla otuđiti ili prikriti.
TO JE NARAVNO MATERIJAL KOJI JE PRIKUPLJALA O MENI ODNOŠENJEM RAČUNARA I DANONOĆNIM NADZOROM A POSLIJE LAŽNE PRIJAVE PROTIV MENE ŠTO VIŠE I NIJE SAMO NJENA IMOVINA NEGO I MOJA PO ČLANU 23 USTAVA RS I TO SVAKI PAPIRIĆ KOJI JE SAČINILA...
5) Ostala je po strani usmena fašistička naredba koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice a donesena bez ikakvog suda i rasprave, bez prava na odbranu, bez uručivanja te naredbe u pismenom obliku i bez prava na žalbu što je kršenje, hronoliški prvo ZOUP-u a potom i prava garantovanog članom 16 Ustava RS, te je jasna namjera tužene RS da nastavi sa bezakonjem, kriminalom i gestapovskim metodama koje su i ranije primjenjivane ali sam ih ja razotkrio i objelodanio javnosti, tako da građani ubuduće znaju da ne mogu očekivati zaštitu svojih prava od sudova, nego naprotiv njihovo otimanje.
Tačkama 3 i 4 traži se prekid diskriminacije i zabrana primjene jednog nesporno FAŠISTIČKOG tretmana uperenog protiv grupacije ljudi po osnovu srodstva sa djevojčicom Ivonom Bajo koju je tužena RS ubila prilikom šverca i evo sada je nesporno jasno (dokaz IT-38/15 od 26.10.2015. u prilozima), da je cilj te naredbe bio prikrivanje materijalnog dokaza ubistva, uklonjenog sa lica mjesta, za koji OT Bijeljina poslije 6 godina odbijanja da o tome kaže ijednu riječ, sada tvrdi da o krivičnom djelu "Oštećenje tuđe stvari" predmeta koji je tražila da se pohrani u sudski depo, "nema pojma" ni ko su izvršioci ni kako se to desilo.
To je naravno laž jer su materijalni dokaz ubistva smišljeno ulonili kriminalci, Sofrenić, Marković i Stjepanović, kako bi prikrili neposredno obavljeno krijumčarenje narkotika u tada nedodirljivoj a danas je opšte poznato zločinačkoj organizaciji mafijaškog režima Bobar grupi.

PRILOZI

IT-38/15 od 26.10.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) Dokazni predmeti Zahtjevi za OT i CJB Osnovni sud 29.10.2015.

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA 80 0 P 043324 13 P2

Iz svega je jasno da je tužena RS, sakrila materijalni dokaz zločina i prikrila ubistvo Ivone Bajo, ćerke tužilje Bollin, da bi zataškala krijumčarenja i pljačku stotina miliona KM, koje je vršila godinama preko Bobar grupe a sve u stilu javnog priznanja pred kamerama, Glavnog republičkog tužioca RS "DA ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" i Predsjednice suda BIH, da u zemlji djeluje PRAVOSUDNA MAFIJA.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 043324 13 P	TUŽBA
Tužilac:	BUDIMKA BAJO BOLLIN MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:	5300000 (pet miliona i tri stotine hiljada) KM

PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA 80 0 P 043324 13 P

Na osnovu člana 255 ZOPP-u, stavovi:
Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:
6) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
5) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;
A vezano za Član 257. (1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
5) u slučaju iz člana 255. tačka 6. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti;

OBRAZLOŽENJE Od dana kada je drugostepeni sud svojim rješenjem potvrdio presudu Osnovnog suda u Bijeljini, a pogotovo od podnošenja tužbe, desilo se više događaja koji su povezani sa ovim postupkom i u potpunosti razotkrili pozadinu svega.
Prvo je došlo do suspenzije rada a potom i likvidacije Bobar banke zbog ogromnog manjka novca u depozitima. Potom je podignuta optužnica protiv nekoliko lica za utaju 10 miliona maraka i na kraju je saopšteno da je preko Bobar banke a uz pomoć uglavnom firmi iz Bobar grupe, opljačkano oko 300 miliona maraka.
U pitanju je kako legalan novac od uloga, tako i nelegalan, unesen na taj način da je narko i tajkunsko politička mafija preko Bobar banke, prala nezakonito stečena sredstva od krijumčarenja i drugih kriminalnih djelatnosti.
Veza između ovih mahinacija i parnice je firma AD Univerzal, koja je jedna od firmi preko kojih je izvlačen novac a na dan ubistva Ivone Bajo, vršeno je krijumčarenje u tu firmu.
S obzirom da je vlasnik Bobar grupe, bio višegodišnji odbornik i poslanik tužene RS a bili su i u ortačkim vezama u Bobar banci, tužena Republika Srpska je smišljeno uklonila materijalni dokaz ubistva sa mjesta zločina i prikrila, kako taj kriminalni čin, tako i krijumčaranje, koje je vršila u saradnji sa s svojim poslovnim partnerom.
Tužena je dakle da bi prikrila krijumčarenje koje je izvršeno za vrijeme ubistva Ivone Bajo uklonila dječji ruksak koji je presječenog kaiša i držala ga u svom posjedu preko 5 godina, odbijajući da ustanovi kako je izvršeno krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari" a istovremeno je izdala usmenu naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima ubijenog djeteta, kako ne bi mogli dobiti podatke koje su tražili, niti podnijeti krivične prijave usmeno na zapisnik na zakonom propisan način. Osim toga tokom cijele 2010. je gnusnim lažima, pokušavala obmanjivati tužilju i njenu porodicu, tvrdeći da OT Bijeljina nije nadležna, te su je čak uhapsili dana 10.08.2010.
U međuvremenu u parnici koja je u toku pred Osnovnim sudom u Bijeljini, (80 0 P 056780 14 P) između stranaka Zdenko Bajo i Republika Srpska, naredbom suda dostavljan je materijal iz Okružnog tužilaštva u Bijeljini među kojima je i službena zabilješka od 06.08.2010. gdje okružni tužilac Stjepanović Danica, postupa u predmetu za koji navodno nije bila nadležna i donosi odluku. Umjesto da se ta odluka preda tužilji, samo 4 dana kasnije kako je već istaknuto, tužena se služi gnusnim lažima i hapsi tužilju, držeći je satima u pritvoru bez ikakve potvrde o lišenje slobode te prvostepeno osuđuje.
Taj događaj je jedna od tema tužbenog zahtijeva, pa iako je drugostepeni sud obustavio postupak i preinačio odluku Prekršajnog suda o kažnjavanju tužilje, dana 22.12.2010. na tu Odluku je udaren pečat pravosnažnosti i djeljena je okolo od VSITV-a naniže kako bi se diskreditovala tužilja i opravdale fašističke metode OT Bijeljina kojima se zabranjuje pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo. Čak je taj falsifikat pokušala tužena RS da podmetne u parnici 80 0 P 043325 13 P 2 a kada je razotkrivena, dokaz krivičnog djela je uklonila sinhronizovanom akcijom Osnovnog suda u Bijeljini i PRS.
Stoga se predlaže da se u ponovljenom postupku kao dokaz priklope, kompletan spis Okružnog tužilaštva u Bijeljini T14 0 KTA 0010617 14, predmet 80 0 P 043325 13 P 2 i 80 0 P 056780 14 P. Ali to su samo dopunski dokazi a sada slijedi materijal do koga se došlo u poslednjih nekoliko a manje od 30 dana.
Poslije višegodišnjih pokušaja tužilja je ipak 2015. uspjela izdejstvovati povrat stvari koje su uzete sa mjesta zločina ali je mrežasta korpa za koju je tužena Republika Srpska, tvrdila da je uzrok pogibije Ivone Bajo nestala i nikada nije vraćena tužilji, bez ikakvog objašnjenja te je tužilja pismenim zahtjevima zatražila odgovore od tužilaštva i osnovnog suda u Bijeljini. Slijedi popis dokumentacije sa podacima koji nisu bili poznati niti dostupni tužilji ranije a bili bi značajni za odluku suda:
Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. IT-38-15 od 26.10.2015. Osnovni sud u Bijeljini je u dopisu 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. odobrio uvid i umnožavanje spisa 80 0 K 065167 15 Kpp, što je obavljeno dana 04.11.2015. te se iz tog spisa predlaže dokazni materijal:
Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010. Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Fotosi ruksaka, Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128). Zabiljeska 06.08.2010.

---

Iz već usvojenog dokaznog materijala u parnici 80 0 P 043324 13 P2, vidljivo je da je tužilja pokušavala doći do odgovora o oštećenju privatnog vlasništva, (torbe odnosno ruksaka) te podnijeti krivične prijave za više krivičnih dijela, usmeno na zapisnik u skladu sa zakonom i dostaviti dokaze ali je u tome sprečavana godinama, što je išlo čak dotle da je lagana o nenadležnosti, što nije prepreka s obzirom da je OT Bijeljina obavezna evidentirati prijavu i o nadležnosti konsultovati Republičko tužilaštvo.
No sada se prije svega potenciraju materijalni dokazi, žičana korpa zatečena na mjestu, te dječiji ruksak koji je uklonjen sa mjesta zločina. U dopisu IT-38/15 od 26.10.2015. OT Bijeljina poslije punih 6 godina od ubistva Ivone Bajo pominje dječiji ruksak i to tako da je vidljivo kako navodno ne znaju ništa o tome te da se obratimo sudu i policiji. Osnovni sud takođe u svom odgovoru 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. ne zna ništa o tome. Važno je istaći da je isključivo tužilaštvo nadležno za gonjenje počinilaca krivičnih djela, rukovođenje istragom i podizanje optužnica a nisu policija i sud naredili zabranu svim srodnicima ubijene djevojčice nego upravo OT Bijeljina. No kako su svi skupa organi, odnosno institucije tužene RS, analizirajmo prvo materijal MUP-a i to "Zahtjev za deponovanje 01.09.2009." gdje je opisan dječiji ruksak ali bez oštećenja, dok je recimo u "Naredbi za deponovanje 05.01.2010." navedeno oštećenje žičane korpe. Iz svega bi se moglo zaključiti da je ruksak bio netaknut te da je odgovornost na Osnovnom sudu u Bijeljini koji je čuvao taj predmet no vidljivo je iz priloga "Fotosi ruksaka" koji je snimala policija da je isti oštećen a ni MUP-u ni OT Bijeljina nije palo na pamet da utvrđuje ko je odgovoran i zašto je predmet skinut sa ubijenog djeteta. Iako je to opisano u krivičnoj prijavi protiv portira Bobar grupe B.S. 24.06.2010, okružni tužilac Stjepanović nije htjela da pokrene istragu nego je izdata naredba da se zabrani pristup tužilji i svim srodnicima.
Tužilja je došla do saznanja o prikrivanju kriminala od strane OT Bijeljina neposredno po ubistvu djevojčice a da je tužena RS sakrila dokaz ubistva ustanovljeno je početkom 2010-te što se vidi iz priloga "Zapisnik o uvidu 21.01.2010." kada je fotografisan ruksak. Iako je odmah podnesen zahtijev za pristup informacijama, te više krivičnih prijava, čak sa imenom odgovorne osobe za uklanjanje dokaza, OT Bijeljina je prikrivala taj kriminal istovremeno terorišući tužilju i brutalno otimajući njena prava.
OT Bijeljina se međutim konstantno protivila tome da se predmeti vrate tužilji pod izgovorom da njen punomoćnik redovno podnosi krivične prijave kao da bi ih tužena istraživala, što se vidi iz priloga "Dopis OT Bijeljina 03.02.2014." i "Dopis OT Bijeljina 11.03.2015." Ali nevjerovatno već sutradan u prilogu "Dopis OT Bijeljina 12.03.2015." daje se saglasnost za povrat deponovanih predmeta, te se u ponovljenom postupku, predlaže saslušavanje u svojstvu svjedoka okružnog tužioca Stjepanović Danice da objasni dvije suprotne odluke u dva uzastopna dana i nepostupanje po prijavama vezanim za oštećenje ruksaka. Iz priloga "Zabiljeska sudije 03.03.2015." vidljivo je da je tražen povrat u vrijeme i za potrebe ove parnice dok je bila u toku ali da to nije učinjeno zbog neke administrativne greške.
Da je izgovor o nevraćanju predmeta zbog podnošenja prijava bila obična laž, dokaz je prilog "CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015." u kojoj je opisano oštećenja torbe ali OT Bijeljina iako nije nikada utvrdila i opisala ko je, kada, kako i zašto presjekao kaiš ruksaka i oprao ga nekim hemijskim sredstvom, samo mjesec dana kasnije daje saglasnost da se predmeti vrate, što je i učinjeno ali bez žičane korpe i sa konstatacijom o oštećenju ruksaka što se vidi iz priloga "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)."
Iz svega je jasno da je tužena RS, sakrila materijalni dokaz zločina i prikrila ubistvo Ivone Bajo, ćerke tužilje Bollin, da bi zataškala krijumčarenja i pljačku stotina miliona KM, koje je vršila godinama preko Bobar grupe a sve u stilu javnog priznanja pred kamerama, Glavnog republičkog tužioca RS "DA ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" i Predsjednice suda BIH, da u zemlji djeluje PRAVOSUDNA MAFIJA.
Dakle, osim što postoji više značajnih dokumenata do kojih je tužilja došla u poslednjih manje od 30 dana, iz dokaza IT-38/15 od 26.10.2015. je jasno da tužena RS, nema pojma ko je izvršio krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari" a time ni druga, "Nesavjestan rad u službi" "Zloupotreba položaja" Sprečavanje dokazivanja itd, sve do krijumčarenja i ubistva koje je izvršila tužena RS, putem svog poslanika, što je drugi osnov za prijedlog, s obzirom da RS, ne može biti krivično gonjena a ista neće da procesuira odgovorne pojedince, nego umjesto toga i danas diskriminiše tužilju Bollin.
Na osnovu stava "2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom;" člana 255 ZOPP-u, a s obzirom da postupajući sudija Destanović Senad nije dozvolio uopšte nikakvo izvođenje dokaza pred sudom na glavnoj raspravi, što se vidi iz zapisnika, predlaže se da se odlučivanje po ovom prijedlogu i nastavak parnice dodijeli u rad drugom sudiji...

PRILOZI

Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. IT-38-15 od 26.10.2015. Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010. Zabiljeska 06.08.2010.

Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Fotosi ruksaka Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128).

(adresa 1) Budimka Bollin Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 055414025 (adresa 2) Badenerstrasse 23 8952 Schlieren Switzerland