VLADAVINA ZAKONA I PRAVA

Trenutno stanje je sledeće. Unutar RS postoji zločinačka organizacija koje je pljačkala stotine miliona KM preko Bobar grupe, (Banku Srpske i druge afere zanemarimo) što je nesporno i zvanično a izveo sam dokaz i da je vršeno krijumčarenje u AD Univerzal prilikom ubistva Ivone Bajo što je oboje prikrio portir Bobar grupe, uklonivši prvo materijalni dokaz sa mjesta zločina a onda pomogavši kamionu da pobjegne prije dolaska policije i prikrivajući to u svojim izjavama sve dok ja to nisam otkrio i objelodanio.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:	1000000 (jedan milion) KM

Vladavina prava je osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima. Vladavina prava se ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jemstvima ljudskih i manjinskih prava, podelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću i povinovanjem vlasti Ustavu i zakonu a u cijeloj zemlji mora postojati:

VLADAVINA ZAKONA I PRAVA

Ustavom Bosne i Hercegovine propisuje se da je BiH demokratska država koja poštuje vladavinu prava, a državne i entitetske vlasti dužne su osigurati potpuno poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Provedba ovih ciljeva ovisi o snažnom, djelotvornom, nepristranom i neovisnom pravosuđu, što podrazumijeva i dobro koordiniran sudski sektor.
Pravna država, kao što je BiH, mora svojim građanima garantovati pravnu sigurnost. Naime, država treba da počiva na opštem principu da se njena sveukupna djelatnost može predvidjeti. Pravna sigurnost postoji kad su pred zakonima i pravom svi jednaki, i ona može postojati samo tamo gdje svaki građanin može znati šta državne vlasti mogu i smiju učiniti, te znati šta je propisano, dopušteno ili zabranjeno. Pravna sigurnost znači i to da se svaki građanin može pouzdati u značenje i predvidivost važećih pravnih propisa, kao i u prava i obaveze koji proizlaze iz tih propisa. Elemenat pravne sigurnosti je i princip da niko ne može biti osuđen bez zakonske osnove. Može se ponekad desiti u društvu da je pravna sigurnost pojedinca u sukobu sa javnim interesima, ali pojedinac ne bi smio biti nesrazmjerno oštećen time što će mu njegova jednom stečena prava biti oduzeta naknadnim izmjenama i dopunama zakona na neprimjeren način. Također se i od pravosuđa i sudske prakse traži da imaju određenu konstantnost, tj. da se odluke suda ne donose arbitrarno. Zbog toga, sudovi moraju ujednačavati sudsku praksu i pri tom također koristiti sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava. Prema tome, i građaninu mora biti omogućeno da od sudova i upravnih organa očekuje indentična rješenja za indentične sporove i probleme.

---

Prethodni redovi su citati pravnih eksperata a služe kao uvod i podsjećanje da je država, odnosno ovde tužena Republika Srpska dužna da postupa u skladu sa važećim zakonima a to uključuje i obaveze i ZKP-u, "Obaveza prijavljvanja krivičnog djela" i "Obustava istrage" stav 3 "Tužilac, u slučajevima iz stava 1. tačka v) ovog člana može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo."
Prvi prilog ovog podneska su "Odgovori OT i CJB Bijeljina" na moje zahtjeve za pristup informacijama vezano za "oštećenje tuđe stvari" (dječjeg ruksaka).
Vidljivo je da OT Bijeljina nema objašnjenje odnosno NEMA POJMA o tome i upućuje na Osnovni sud i policiju. CJB Bijeljina odgovara da se za objašnjenja obratim u OT Bijeljina iz čega proizilazi da istražni organi ovde tužene RS NEMAJU POJMA kako je materijalni dokaz uklonjen sa mjesta zločina, ko je to učinio, kako je oštećen, čime i zašto te što je posebno važno ima li presjecanje kaiša na ruksaku i pranje istog hemijskim sredstvom veze sa probodom kroz grudni koš koji je usmrtio Ivonu Bajo. O tome nema ni pomena u materijalu koji je dostavilo OT Bijeljina a što sam već dokazao preko dokumenata IT-3/10, Zabilješkama od 06.08.2010. i 31.01.2011. itd...
Prilog "Dokazni predmeti" sadrži nekoliko fotografija načinjenih poslije primopredaje i sačinjavanja "Zapisnika o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome su konstatovana oštećenja. Podsjećam da sam još 2011-te, (u vrijeme najveće snage i moći Bobar grupe i Dodik Milorada) ponudio tuženoj pismeni dogovor da na osnovu dokaza koje sam predao pokrene istražne radnje u kom slučaju nikada ne bi bila predata NIJEDNA TUŽBA a kojih sada ima na desetine i stotine tekstova na internetu o kriminalu tužene RS.
Trenutno stanje je sledeće. Unutar RS postoji zločinačka organizacija koje je pljačkala stotine miliona KM preko Bobar grupe, (Banku Srpske i druge afere zanemarimo) što je nesporno i zvanično a izveo sam dokaz i da je vršeno krijumčarenje u AD Univerzal prilikom ubistva Ivone Bajo što je oboje prikrio portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša, uklonivši prvo materijalni dokaz sa mjesta zločina a onda pomogavši kamionu da pobjegne prije dolaska policije i prikrivajući to u svojim izjavama sve dok ja to nisam otkrio i objelodanio. Neovisno o reakciji tužene RS predlažem u skladu sa članovima 102 i 81 ZPP-u, priložene dokaze na usvajanje u spis.
Obavještavam zastupnika tužene RS da sam pripremio 22 strane teksta o kriminalu državnih organa za nastavak dokaznog postupka, što je već poznato sudu a koliko ima za završnu riječ zasad zadržavam u tajnosti a svaka rečenica će dokazivati kriminal službenika tužene RS, koja sada ima 2 izbora:
1) DA U SKLADU SA ZPP-u PONUDI PRIHVATLJIV DOGOVOR I POKRENE ISTRAŽNE RADNJE ZA KRIVIČNA DJELA KOJA SAM DOKAZAO
2) DA NIJEMO POSMATRA I SLUŠA NA ROČIŠTIMA I NA INTERNETU KOMPLETAN PRIPREMLJENI MATERIJAL O SVOM KRIMINALU
Ovo je poslednja prilika da odgovorni iz Bobar grupe budu procesuirani po zasluzi, tako što će tužena RS "uočiti" nove dokaze koji ukazuju na krivična djela i tako prekinuti ovaj postupak a u suprotnom kako vrijeme bude odmicalo i istrage SIPE, (gdje sam takođe dostavio dokaze) i Tužilaštva BIH budu privođene kraju, sav kriminal će sve manje biti na pripadnicima Bobar grupe a sve više na tuženoj RS i njenim pojedinim službenicima.
IZBOR JE NA VAMA...

PRILOZI

Odgovori OT i CJB Bijeljina Dokazni predmeti Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ZAVRšNA RIJEč 80 0P 056780 14 P 02.03.2016

Riječi i način na koji opisujem današnje postupanje organa Republike Srpske nisu i ne mogu biti uzrokovane nekom mojom mržnjom prema organima, Republici Srpskoj i Srbima kao narodu nego sve isključivo temeljim na činjenicama a to je da danas i više godina unazad u RS djeluje zločinačka organizacija koja je Republiku Srpsku pretvorila u lopovsku bandu koja krade sve što joj dođe pod ruku, likvidira sve one koji se tome suprotstavljaju, vrši pritisak na sve državne službenike uključujući sudije, okružne tužioce i policiju da prikrivaju njihov kriminal i kako sam već dokazao spremni su da se koriste fašističkim metodama ne samo prema meni i mojoj porodici nego i prema drugim građanima da bi spriječili istrage o svojim krivičnim djelima.

ZAVRŠNA RIJEČ 80 0P 056780 14 P 02.03.2016

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
- za tužitelja pristupio lično
- za tuženog: nije pristupio niko uredno je obaviještena o današnjem ročištu.
Sud konstatuje da je dokazni postupak sproveden.
Prisutni ne prigovara na izvršeni uvid u dokumentaciju.
U završnom izlaganju tužitelj izjavljuje sledeće:
Prije svega bih ukazao sudu da sam tužbenim zahtjevom predložio da se donese rješenje kojim se naređuje tuženoj Republici Srpskoj da prestane sa radnjama kojim se povređuju prava ličnosti tužioca, oduzimanja prava bez pravosnažnog rješenja i vrši bilo kakva diskrimancija u odnosu na druge građane, a na osnovu ZOO, „zahtjev da se prestane sa povredom prava ličnosti“. Vezano za ovaj dio tužbenog zahtjeva skrećem pažnju da sam dokazao kako je više mojih prava garantovanih Ustavom kršeno a i dalje se krše što se vidi iz Odluke Okružnog suda po mojoj žalbi koja mi je danas predata. Prije svega podsjećam na pravo garantovano članom 23. Ustava Republike Srpske prema kome građani imaju pravo da traže i naglašavam da dobiju dokumentaciju odnosno podatke koje su državni organi prikupljali o njima. Iako je tužena u svojim odgovorima osporavala sve moje navode i činjenice ne obrazlažući i ne dokazajući na šta konkretno misli, ja sam dokazao pred sudom da sam 19.03.2010. godine prijavljen od strane službenika tužene, zamjenika glavnog okružnog tužioca za ugrožavanje sigurnosti.
Posljedica toga bila je odnošenje i pregled računara koji sam koristio za šta je tužena bila obavezna prema ZKP-u da mi preda podatke a nije to nikada učinila uprkos više mojih pismenih upozorenja. Takođe sam izveo dokaz da sam tražio kontrolu ispravnosti računara prije preuzimanja što je tužena izbjegla da uradi a potom u narednim godinama kada sam više desetina puta prije svega lično a i pismeno tražio podatke o pregledu računara tužena je to odbijala, izbacivala me iz zgrade i čak hapsila. Tek nedavno OT Bijeljina se pismeno izjasnila za šta sam ovom sudu ponudio dokaz koji nije prihvaćen da su pregled i kontrolu računara vršile stručne i ovlaštene osobe. U parnici od koje je ova tužba razdvojena gdje sam tužio RS za uništavanje programskog koda tužena se nijednom riječju u svom odgovoru nije odredila o tome i podaci o tome su bili prikriveni a sve sa ciljem da mi se u toj parnici nanese šteta i tužena oslobodi odgovornosti.
Dakle, osim što je tužena prekršila Zakon o krivičnom postupku i nije mi predala podatke o otvaranju oduzetog predmeta konstantno se krši i pravo koje se prema Ustavu Republike Srpske ne može oduzeti niti ograničiti, pravo garantovano članom 23. Ustava RS, da dobijem podatke prikupljane o meni. Osim dokumentacije o oduzetom računaru još je važnija dokumentacija prikupljana posebnim istražnim radnjama koje je tužena vršila nada mnom nadzirući mene, moju porodicu u tri smjene straže, 24 sata na dan.
Prateći me prvo patrolnim kolima a onda policajcima u civilu gdje god da krenem. O tome sam već djelimično izvodio dokaze dostavivši sliku jednog od vozila i kopiju maila iz koga se vidi, odnosno može zaključiti da su sve komunikacije nadzirane. Mogao sam predložiti više svjedoka koji su vidjeli te radnje ali sam predložio samo jednog sa ciljem da isti sudu opiše ono što je vidio i svoja iskustva vezana za to s obzirom da je i on takođe zaustavljan i pretresan. Sud je odbio svjedočenje osobe Petrović Mitar a ja mogu samo da pretpostavim da se posebne istražne radnje i dalje sprovode i da sud želi sakriti činjenicu da su 2010. godine pokrenute bez naredbe suda i na sve moje pokušaje da prema istom članu 23. Ustava Republike Srpske dobijem te podatke, tužena je odgovarala izbacivanjima i hapšenjima.
Posebno je važno za odluku suda da bez mojih suprotstavljanja naredbama tužene ne bih uopšte imao dokaz da sam dolazio i više stotina puta tražio te podatke, što je i sudska policija pisala u svojim zabilješkama. Dužnost suda nikada nije bila da utvrđuje da li sam ja nekada kršio javni red i mir, posebno ako je događaj o kome se radi prema Zakonu o prekršajima zastario kao što se to desilo u predmetu 043325. Sud je prekršio moje pravo na pravično suđenje u svim predmetima a ovde je bitno da se o tački tužbenog zahtjeva vezano za pravo iz člana 23. ni jednom riječju nije odredio kao da to i ne postoji.
Ne manje važno je pravo garantovano članom 16. Ustava Republike Srpske prema kome građani imaju pravo žalbe na odluku koja se tiče njihovih prava i zakonom garantovanih interesa. Ovde se radi o usmenoj naredbi osobe Kovačević Novak, koju ovako opisujem jer ne radi u interesu Republike Srpske nego u interesu zločinačke organizacije. Naredba o zabrani pristupa svim srodnicima djevojčice Ivone Bajo je izdata sudskoj policiji još početkom 2010. godine sa uputama da lažu mene i majku ubijene djevojčice kako OT Bijeljina nije nadležna što sam već dokazao u postupku. Ta naredba je trebala da bude skrivena, da ne postoji trag da se primjenjuje i sud bi sada vrlo lako mogao da presudi kako nisam dokazao niti ponudio dokaze da se primjenjivala, da nisam isplanirao i preduzeo radnje neophodne da bih dokazao kakvim se metodama služe pojedini službenici tužene.
Da bih dokazao da ta naredba postoji nekoliko puta sam odbio da se udaljim iz zgrade poslije sprečavanja da ostvarim prava garantovana Ustavom i zakonima prethodno pismeno upozorivši OT Bijeljina i Sudsku policiju da su obavezni poštovati Ustav i uručiti mi tu naredbu u pismenom obliku kako bih imao pravo žalbe garantovano članom 16. a što je bilo obavezno prema Zakonu o opštem upravnom postupku. Takođe sam pismeno obavijestio tuženu da ću u slučaju da se diskriminacija nastavi i ne omogući mi se ostvarenje tog i drugih prava odbiti njihovu naredbu da se udaljim odnosno tražio sam da tužena poštuje zakon ili da me uhapsi. Tada nisam navodio niti je iko od njih mogao da pretpostavi koji su moji razlozi za to ali sada je jasno što sam već ukazao da bez izjava sudskih policajaca na prekršajnom sudu ne bih imao nikakav dokaz kakav se tretman primjenjuje.
Poslije nekog vremena provođenja te naredbe i konkretno izjave sudskog policajaca u predmetu koji se vodio pred Osnovnim sudom u Bijeljini u prekršajnom odjeljenju koji je vodila sudija Smiljka Dević „Zdenko Bajo, njegova sestra i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u OT Bijeljina“. Zapisnik sa tog pretresa nisam dobio nego sam ga morao tražiti pismenim zahtjevom te sam zahvaljujući profesionalnosti predsjednika i sekretara ovog suda dobio taj dokaz. Od tog trenutka sam tu naredbu u svojim tekstovima opisivao kao fašističku jer se odnosi na grupaciju ljudi vezanih krvnim srodstvom. To je drugi razlog zbog čega je potrebno da sud donese rješenje kojim se tuženoj naređuje da prestane sa radnjama kojom se povređuje pravo ličnosti tužioca.
Ovdje je posebno važno da se radi o pravima za koja Ustav Republike Srpske kaže da se ne mogu ni oduzeti ni ograničiti a postoji i više prava garantovanih zakonima koja se krše, kao Zakon o slobodi pristupa informacijama, Pravo na podnošenje pravnog sredstva, krivične prijave itd. Ni o ovom otetom pravu tužena se putem svojih sudova nije izjašnjavala u tužbama za utvrđene diskriminacije ni jednom riječju, umjesto toga komentarisano je o tome da li je naredba trebala biti izdata i da li sam diskriminisan time što je naredba izdata. Podvlačim dakle, da tačka mog tužbenog zahtjeva nije bila u tome što je naredba izdata nego je diskriminacija vršena i vrši se i danas time što mi nije predata u pismenom obliku niti je omogućeno pravo žalbe garantovano članom 16. Od drugih prava koja se krše u završnoj riječi pomenuću samo pravo iz zakona o krivičnom postupku da građani imaju pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela a zakon je predvidio da se prijava podnosi usmeno ili pismeno tužiocu na zapisnik.
Ne postoji opcija da građanin ode do pošte i prijavi krivično djelo kako je sud u više predmeta sugerisao. Skrećem pažnju da u jednom slučaju 13.05.2013. godine sam imao sedam krivičnih prijava odštampanih u dva primjerka kada mi nije omogućeno da pristupim u OT Bijeljina te sam tada pozvao policiju da interveniše i evidentira diskriminaciju što MUP nije učinio nego je tek nekoliko mjeseci kasnije falsifikovao dokumentaciju i sačinio zabilješku tek u avgustu ali dana 05.09.2012. godine kada sam uhapšen što je tema predmeta 043325 i prekršajnog spisa nisam imao ni jedan štampani dokument niti ručno napisan nego samo disk sa dokaznim materijalom o krivičnim djelima koja ili nisu bila predmet ni jedne istrage ili bi bila novi dokaz za već pokrenute spise.
U takvim okolnostima nemoguće je bilo i neumjesno od strane suda da zaključuje kako sam mogao otići u poštu i predati nekome tamo usmeno na zapisnik krivičnu prijavu ili u nekom drugom organu ostvariti to pravo Takođe je bitno da ukažem na neprimjereni komentar Okružnog suda u tom predmetu kako mi je bilo omogućeno da na neki drugi način ostvarim svoja prava pozivajući se na činjenicu koju sam sam istakao da sam poslije tri godine oko 150 dolazaka, hapšenja i dikriminacije uspio da dobijem dokumentaciju koju sam tražio još februara 2010. godine i to samo dio dokumentacije .
To je Okružni sud u Bijeljini opisao kao razumno i objektivno ponašanje. Podsjećam da ni do današnjeg dana nisam dobio materijal garantovan Ustavom članom 23. niti pomenutu naredbu u pismenom obliku a što se iz najnovije odluke Okružnog suda po mojoj žalbi za sudsku mjeru obezbjeđenja vidi da tužena i nema namjeru poštovati Ustav i zakone. Nadalje, u tužbenom zahtjevu sam tražio da Osnovni sud u Bijeljini utvrdi da imam više prava koja su garantovana Ustavom i Zakonima što je navedeno u 19 tačaka. Da su se ta prava poštovala ne bi bilo ni kršenja prava na koja sam ukazao niti ove parnice danas. Podsjećam da sam i u ovom predmetu kao i svim drugim tužbama u startu nudio tuženoj dogovor da povučem tužbu i odustanem od kompletne novčane nadoknade ukoliko tužena prestane sa diskriminacijom izjasni se o dokazima o krivičnim djelima i pokrene istragu što je tužena odbijala.
Prvi takav prijedlog je iznesen još 2011. godine a danas pet godina kasnije su potpuno jasni motivi tužene zbog čega taj prijedlog nije prihvaćen i istrage nisu pokrenute. Danas je poznato da je tužena RS prema sopstvenim podacima javno iznijetim opljačkala oko milijardu i po maraka samo preko tri banke, BIP, Bobar i Banke Srpske. Istražni organi u Republici Srpskoj ne žele da se time bave, poznato je koliko je novca pokradeno a ,,ne zna se“ samo ko su počinioci i ko su odgovorni za taj kriminal. Ono što povezuje ovu parnicu sa tom astronomskom krađom je firma AD ,,Univerzal“ u koju je na dan pogibije Ivone Bajo 23.07.2009. godine vršeno krijumčarenje. S obzirom da je AD ,,Univerzal“ firma iz Bobar grupe čiji je vlasnik višegodišnji odbornik i poslanik ovdje tužene RS, tužena je taj kriminal prikrila. Sa istom osobom koja je nažalost u međuvremenu prema zvaničnim podacima preminula tužena je bila suvlasnik u „Bobar banci“ koja je u međuvremenu izgubila dozvolu za rad zbog pljačke oko 300 miliona maraka. Jedna od firmi preko koje su pokradena sredstva iz „Bobar banke“ je i AD „Univerzal”. Poznato je da je vlasnik “Bobar grupe” bio u bliskim odnosima sa predsjednikom ovde tužene RS koji je više puta pred kamerama prijetio tužilaštvima i sudovima Republike Srpske pa i pojedinim sudijama. Sudovima ukidanjem a sudijama odgovornošću zbog odluka koje mu se nisu dopadale.
Iako je javno saopšteno koliko je novca nestalo ista osoba, predsjednik RS javno podržava najodgovorniju osobu za kontrolu banaka koja nije ništa preduzela da zaustavi taj kriminal, ali zato svako pominjanje tih afera i odgovornosti tretira kao napad na ustavni poredak, na institucije Republike Srpske opisujući osobe koje to čine kao strane plaćenike i domaće izdajnike. Želim da u zapisnik uđe da sam na ročište došao sa ordenom koji sam dobio od Republike Srpske što sud može da vidi a tu je i pismeni dokaz ukoliko neko smatra da je ovo kupljeno negdje na pijaci. Ne smatram da je to bilo koji dokaz u moju korist ali ću reći da sam isti dobio zbog iskazane hrabrosti i spašavanja više života sve srpske nacionalnosti. Time hoću reći da riječi i način na koji opisujem današnje postupanje organa Republike Srpske nisu i ne mogu biti uzrokovane nekom mojom mržnjom prema organima, Republici Srpskoj i Srbima kao narodu nego sve isključivo temeljim na činjenicama a to je da danas i više godina unazad u RS djeluje zločinačka organizacija koja je Republiku Srpsku pretvorila u lopovsku bandu koja krade sve što joj dođe pod ruku, likvidira sve one koji se tome suprotstavljaju, vrši pritisak na sve državne službenike uključujući sudije, okružne tužioce i policiju da prikrivaju njihov kriminal i kako sam već dokazao spremni su da se koriste fašističkim metodama ne samo prema meni i mojoj porodici nego i prema drugim građanima da bi spriječili istrage o svojim krivičnim djelima.
S obzirom na dosadašnja iskustva i to da se tužena nije odredila ni o čemu vezano za tužbeni zahtjev očekujem da će sud donijeti rješenje vezano za ovaj tužbeni zahtjev za utvrđenje u 19 tačaka, da nemam pravni interes za to, zato to povezujem sa već obrazloženim pravima koja su kršena i koja se i dalje krše da bi se s moje strane pokazalo kako imam pravni interes što naravno za pravosudni sistem u ovoj zemlju nema nikakvog značaja kao što se ne pridaje značaj ni garantovanim pravima iz Ustava.
Što se tiče glavne teme tužbenog zahtjeva koju sam podijelio na period od 23.07.2009. godine do 31.01.2010. godine i potom period poslije tog datuma sve do današnjeg dana prvo ću dati objašnjenje o tom vremenu od prije šest godina. To je bio period kada je tužena RS formalno vodila kao neku istragu o pogibiji Ivone Bajo a ustvari su dobili nalog da to ubistvo predstave kao nesrećan slučaj i razvlače istragu šest mjeseci kako bi se rodbina kao i u drugim slučajevima pomirila sa sudbinom i odustala od dokazivanja.
Važno je znati da u periodu kada se vrše bilo kakve istražne radnje tužena prema zakonu ima pravo da ne saopštava činjenice do kojih je došla istragom kako istu ne bi ugrozila te u tom periodu i nije bilo toliko kršenja prava kao kasnije. Podsjećam da je u zabilješci OT Bijeljina od 04.01.2010. godine koju sam obrazlagao i nekim kasnijim dokumentima iznošen stav od strane tužene kako su sarađivali sa porodicom i prihvatali sugestije što naravno nije istina. Sudu sam predao više pismenih dokaza o neprofesionalnom i kriminalnom postupanju pojedinih osoba od čega potenciram krivičnu prijavu protiv Danice Stjepanović u kojoj je transkript mog razgovora sa istom. Sudu sam predao i elektronski audio zapis na CD-u tog razgovora kako bi dokazao da nije izmišljen.
U tom razgovoru okružni tužilac odbija bilo kakav kontakt sa mnom iako sam je prethodno pismeno obavijestio da imam neke dokaze o krivičnim djelima. Ovdje sada nije uopšte bitno o kojim se dokazima radi nego postupak okružnog tužioca čiji je zadatak da goni počinioce krivičnih djela i prikuplja podatke od građana. Umjesto toga ista je kako sam već naveo odbila da mi dozvoli pristup OT Bijeljina i podnošenje krivične prijave. Taj razgovor je vođen u oktobru 2009. godine poslije čega sam se pismeno žalio Uredu glavnog tužioca i dostavio neke podatke mailom s obzirom da mi je svaki drugi pristup bio zabranjen.
Moram reći da u to vrijeme nisam poznavao zakon nego sam bio prisiljen da tih nekoliko mjeseci „izučavam“ pravo pa sam tek kasnije došao do saznanja kako se i kome može podnijeti krivična prijava. Tako sam krajem decembra pokušao da podnesem krivičnu prijavu protiv okružnog tužioca Stjepanović kod dežurnog tužioca. Ja nisam znao ko je dežurni tog dana a ispostavilo se da je u pitanju zamjenik glavnog tužioca Gruhonjić Muhamed koji je odbio da postupi u skladu sa zakonom i evidentira krivičnu prijavu ma kakva ona da je bila, naloživši sudskoj policiji da me izbaci iz zgrade. Iako smatram da je postupanje osobe Stjepanović Danice bilo kriminalno moram reći da je ista bila relativno pristojna ili čak ljubazna u rijetkim kontaktima sa porodicom sve do razgovora koji sam pominjao.
Za razliku od nje osoba Gruhonjić Muhamed je odmah nastupio bahato, drsko i bezobrazno a s obzirom da je bila u pitanju istraga o pogibiji osmogodišnje djevojčice to je uzrokovalo da prvo pojedine osobe zbog njihove neprofesionalnosti i smišljenog prikrivanja dokaza o ubistvu opisujem kao kriminalce a pošto sam se pismeno obraćao drugim državnim organima koji nisu ništa preduzimali a nisu ni davali bilo kakva objašnjenja za dokaze njihovog kriminala na kraju opišem kao zločinačko-fašističku organizaciju. Jasno je da su državni organi potpuno pod kontrolom mafije sa osnovnim ciljem da spriječe istrage o novcu koji je pokraden a cifra koju sam naveo je samo mali dio ukupne sume. Vezano za povredu prava na pravično sudenje podsjetiću na moje zahtjeve za tonsko snimanje što je predviđeno zakonom ali nema tehničkih mogućnosti jer ih tužena nije obezbijedila. Danas je poznato da je među pokradenim novcem i oko 10 miliona maraka namijenjenih za funkcionisanje osnovnih sudova.
Dakle, umjesto da opremi svoje sudove i poveća plate administraciji, tužena je taj novac pokrala a sada javno prijeti putem svog predsjednika, sudijama prije svega sugerišući da donose odluke kakve se njemu dopadaju inače će se suočiti sa posljedicama. Dakle, iako je ovde tužena RS, čija je sudska vlast sastavni dio iz samog tužbenog zahtjeva je jasno da je odgovornost isključivo na OT Bijeljina koje nije dio sudske vlasti a novac koji je opljačkan je bio pod kontrolom Vlade Republike Srpske. No, iako je svojim kriminalnim radom Vlada krala i od svojih sudova, sad se očekuje i traži da sudije budu pristrasne i prikrivaju njen kriminal kao i osobe koje su odgovorne za to.
Moje lično mišljenje a vjerujem da će se i sud s tim složiti je da nijedna kriminalna radnja bilo kog državnog službenika nije izvršena u interesu Republike Srpske nego u njihovom ličnom interesu i interesu zločinačke organizacije kojoj pripadaju ali s obzirom da su njeni članovi na uticajnim pozicijama i sprečavaju sprovođenje istražnih radnji svim organima u Republici Srpskoj, pritiscima i ucjenama jedina zakonska mogućnost mi je ostala da tužbu podnesem protiv Republike Srpske. Ovde bih dodao opšte poznatu činjenicu da pošto su tužilaštva u RS odbili da istražuju ovaj kriminal istragu je preuzelo tužilaštvo BiH i SIPA a potom su pojedine osobe iz vrha vlasti pokrenule kampanju za sprečavanje nadležnosti i pristupa tim institucijama prijeteći čak i upotrebom oružane sile.
Poznato je da osim ovih krađa preko banki dok je novac u trezoru, Republika Srpska je angažovala i specijalnu policiju da sa vatrenim oružjem presreće transporte novca. Uvjeren sam da bi tužena zauzela stav kako odgovornost nekoliko osoba koje su izvršile taj kriminal nije i odgovornost Republike Srpske te ću to povezati sa krivičnim djelima koja su izvršena od nekih službenika tužene na moju štetu. Ovde je recimo godinama primjenjivana i primjenjuje se usmena naredba koju izvršava sudska policija. Takođe je prijava protiv mene podnesena od strane državnih službenika a očito je da je prije te prijave bio sačinjen neki plan grupe više lica. Te radnje je tužena putem svojih sudova okarakterisala kao službene radnje, kako tu lažnu prijavu tako i usmenu naredbu.
Neuručivanje iste u pismenom obliku za šta su prema članu 48. Ustava Republike Srpske odgovorni oni koji je izvršavaju odnosno koji krše prava iz Ustava, kako Ustav kaže ne mogu se pravdati ničim naređenja. Čije su naređenje izvršavali pripadnici specijalne policije prilikom pljačke zasad nije poznato. Nije poznato ni čija su naredenja usmena, izvršavali pripadnci MUP-a koji su me nadzirali ali evo zna se da već šestu godinu tužena prikriva dokumentaciju o tome, čak odbijajući da se izjasni da li me je uopšte prijavila ili ne, da li je postupala u skladu sa zakonom ili ne i da li postoji naredba suda ili ne postoji.
Podsjećam da su ovde priklopljeni predmeti u kojima sam tužio direktne počinioce krivičnog djela "lažno prijavljivanje" odnosno "davanje lažnog iskaza" a sudovi su u dva predmeta oslobodili tužene osobe odgovornosti pod izgovorom da su u pitanju službene radnje. Moja prava su naravno prekršena i u tim postupcima jer je tuženi dužan dokazati da nije odgovoran za štetu prema ZOO gdje stoji da tuženi mora ponuditi dokaz da do štete nije došlo njegovom krivicom. U ovom konkretnom slučaju tuženi su imali veoma lak zadatak. Bio je dovoljan samo jedan dokument iz tog predmeta sa njihovim potpisom i pečatom da bi dokazali kako nisu lično odgovorni nego da je odgovornost za štetu ako je ima prema istom ZOO i ZOT odgovornost na RS.
Iako sam to pismeno isticao i u završnoj riječi istakao tuženi nisu dostavili ni jedan dokaz o svom službenom postupanju ali ih je sud oslobodio odgovornosti očito pod pritiskom UDT-a. Jedan od tuženih g. Debeljević je čak tvrdio da sam sve izmislio tako da je poslije lažne prijave u policiji pokušao da laže i pred sudom. Iako sam potom dostavio dokaze, zabilješku MUP-a gdje su navedena imena njega i gospodina Gruhonjića kao osoba koje su me prijavile sud ih je oslobodio odgovornosti za nastalu štetu. Ja sam u jednom od tih predmeta dostavio materijal u kome se vidi postupanje isključivo okružnog tužioca g. Šabić Murisa što naravno nije moralo značiti da ne postoji neki dokument o postupanju bilo kog drugog koji ja nisam imao, no kako sam već istakao tuženi takav dokument nisu dostavili. Moram dodati da su u tim postupcima i praktično svim drugim osim ovog kršena moja prava na pravično suđenja na taj način što nije bilo dokaznog postupka niti glavne rasprave nego se odmah prelazilo na završnu riječ.
U ovom postupku ja sam pismeno i usmeno insistirao da se poštuje zakon ili da se donese rješenje kojim mi se zabranjuje izvodenje dokaza. Samo ta drastična razlika u postupanju je dovoljna da se pokaže kako se nije poštovao zakon na raspravama za šta je jedan od bitnih preduslova bilo i to da se ne obezbijede uslovi za tonsko snimanje kako bi takva postupanja postala praksa u sudovima u Republici Srpskoj. Nedavno sam na moj zahtjev iz Republičkog tužilaštva dobio odgovor koji sam ovde ponudio kao dokaz a sud ga nije prihvatio u kome najviši republički tužilački organ na moje pitanje koje su osobe službeno postupale u predmetu formiranom protiv mene za ugrožavanje sigurnosti u OT Bijeljina i u OT Doboj, dobio odgovor da je u OT Bijeljina službeno postupao Šabić Muris. Moje pitanje vezano za OT Doboj je bila samo taktička varka jer me to uopšte nije ni zanimalo.
Cilj je bio da pokažem i dokažem da osobe Gruhonjić, Debeljević, Kovačević i Stjepanović nisu postupale službeno tako da su za počinjeno krivično djelo odgovorne prema članu 87. ZOVSTV stav 2, a pod nečijim uticajem sudovi u Bijeljini su mi nanijeli štetu i bez ikakvog dokaza o njihovom službenom postupanju oslobodili ih od odgovornosti. Nije isključeno ni da je do tih odluka došlo nekom greškom jer svako može da pogriješi ali evo sada je tužena imala priliku da iznese svoje stavove, sud je imao prilike da prihvati i taj dokaz od Republičkog tužilaštva kako bi imao jasan uvid što nije učinjeno. No, uprkos tome ja sam već izveo dovoljan broj dokaza o tome da su me prijavila fizička lica a ne službenici Republike Srpske što bi u tom dijelu bilo oslobadajuće za RS.
Dakle, tužena Republika Srpska ne bi bila kriva za podnošenje prijave nego samo za nezakonitosti u svom radu poslije tog podnošenja ali je sa druge strane odgovorna zbog povrede mog prava na pravično suđenje time što je kršila zakon u tim postupcima, pristrasno postupajući zato što se radilo o osobama koje su na uticajnim pozicijama a već su javno stvorili lažnu sliku kod građana koji ne poznaju zakon da oni nikada ne mogu biti gonjeni krivično niti tuženi parnično za bilo koju radnju koju izvrše. Sudu sam kao dokaz priložio Odluku OT Bijeljina u kojoj upravo stoji ovakvo obrazloženje a u jednom od predmeta tuženi Gruhonjić Muhamed je takav stav iznio usmeno na zapisnik tražeći da sudija odmah odbaci tužbu jer on navodno nikada ne može biti tužen.
Pred više svjedoka ista osoba je vrijeđala stručnost i znanje inače izuzetno ljubaznog postupajućeg sudije tvrdeći kako je prigovor pasivne legitimacije, procesni prigovor prema čemu je tužba morala biti odmah odbačena što nije istina jer se radi o materijalno-pravnom prigovoru. Bahatost i primitivizam koju je ta osoba pokazala prema jednom sudiji nije ni blizu onoga kako se pojedini pripadnici tužilaštva odnose prema „običnim gradanima" ali može pokazati zašto je sud u tim parnicama bio na strani tuženih. Naime osim svega navedenog g. Gruhonjić je pred više svjedoka rekao da se više neće pojavljivati na raspravama nego da ima druge metode. Ja osim dokazivanja pred sudom i pozivanja na zakonske odredbe nemam drugih metoda.
Podsjećam da sam lažno prijavljen za ugrožavanje sigurnosti pošto sam naveo pismeno da ću protiv osoba koje su učestvovale u prikrivanju dokaza ubistva i krijumčarenja podnijeti krivičnu prijavu te da će isti završiti u zatvoru. Postavlja se pitanje šta bi se desilo da sam umjesto toga napisao da ću protiv odgovornih upotrijebiti neke druge metode. Nesporno je da je prijava protiv mene podnesena u CJB Bijeljina a prema odluci OT Doboj je konstatovano da nisu pronađeni elementi ni tog niti bilo kog drugog krivičnog djela koje bi moglo da mi se pripiše iako je tužena upotrijebila sva svoja sredstva da me poveže sa bilo kakvim krivičnim djelom.
To se vidi iz naredbe Okružnog suda gdje je navedeno da se osim dokaza za prijavljeno djelo traže i bilo koji drugi dokazi za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti. Takođe je to vidljivo i u Odluci OT Doboj gdje je proširena osim člana 169. na član 399. Radi se o vatrenom oružju koje je bilo vlasnišvo jedne druge osobe.
Naravno inspektori koji su vršili pretres tada nisu mogli znati ko je vlasnik ali je nesporno da se pokušalo to krivično djelo pripisati meni. Posebno je to jasno poslije mog razgovora sa tužiocem Šabić Murisom koji je prije svega bio na temu odnesenog računara i uništenih podataka. Tada mi je gospodin saopštio da to što je u tom predmetu osumnjičena osoba za to krivično djelo dala izjavu policiji kako je vlasnik oružja njegov otac ne znači ništa, da on može promijeniti izjavu i pred okružnim tužiocem negirati svoje vlasništvo te da bi u tom slučaju opet ja mogao biti optužen. Ovim želim skrenuti pažnju sudu da je tužena pokušala na sve načine da me uplaši lažnim optužbama i aluzijama ili možda čak otvorenim ponudama da nekome ponudi nagodbu da svoj kriminal pripiše meni.
S obzirom na odluke svojih sudova koje su priklopljene ovom predmetu vezano za podnošenje prijave protiv mene sud je izio stav kako su u pitanju službene dužnosti što ja tvrdim da nije istina ali vjerujem da će se sud i dalje držati toga kao da su u pitanju službene radnje. Dakle, ja sam pokušao jer mi je u cilju istina da dokažem da to nisu bile službene radnje nego je grupa više lica napravila plan kako da mene eliminiše kao opasnost i spriječi da se razotkrije kriminal u koji su umiješani.
Kako je tužena donijela odluke da su u pitanju službene radnje a osobe koje su ih izvršile su pravno stručne i vrlo dobro znaju šta je ugrožavanje sigurnosti proizilazi da je Republika Srpska odgovorna za podnošenje te lažne prijave da je ustvari RS napravila plan kako da mi nanese štetu i omogući miran nastavak krijumčarenja preko “Bobar grupe“ i krađu novca koju sam već opisao. Ja nisam u ovom predmetu prilagao mišljenja vještaka psihijatara o nekim psihičkim poremećajima na osnovu kojih bi sud donosio presudu u moju korist kao što to čini recimo predsjednik RS. Podsjećam da u ZOO uopšte ne postoji pojam nadoknade za materijalnu štetu zbog psihičkih poremećaja nego za duševne bolove zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti što je konkretno u ovom slučaju.
Sudovi odnosno sudska praksa pokušavaju da izjednače pojam duševna bol i psihički poremećaj što je takođe kršenje ne samo Zakona o obligacionim odnosima nego i prava garantovanih Ustavom RS gdje se kaže da građani imaju pravo za nadoknadu štete koje im nepravilnim ili nezakonitim radom nanese državni organ. Ni ovdje se ne pominje nikakav psihički poremećaj. To je očito uvedeno u sudsku praksu prije svega za potrebe krivičnih postupaka kako bi se uticajne osobe oslobodile odgovornosti zbog neuračunjljivosti ali evo postoji više parničnih postupaka u kome predsjednik RS odlukama svojih sudova dobija presude prilažući kao dokaz mišljenja vještaka o svom psihičkom poremećaju.
Takva osoba dakle javno prijeti sudijama i sudovima i sprečava sve istrage ali što je za ovaj slučaj bitno ističem da je predsjednik RS „oklevetan za krađu“ a ja sam prijavljen za ugrožavanje sigurnosti, upućivanje ozbiljnih prijetnji po život i tijelo najmanje šest pripadnika OT Bijeljina, odnosno praktično za planiranje njihovog ubistva. Protiv mene su zaista pokrenute neviđene istražne radnje, teror i diskriminacija kakvi nisu viđeni ni u filmovima a sada opet pravim paralelu, predsjednik ovde tužene se uplašio i žali se kako se protiv njegove porodice sprovodi najveća hajka u istoriji države.
Sve ovo je bitno da bi sud stekao uvid na dva primjera kakve su radnje i optužbe upućene jednoj osobi koja je obični građanin a kakve najzaštićenijoj i najuticajnijoj u Republici Srpskoj. Sud je presudio da je predsjednik RS doživio duševni bol te može ovaj sud na osnovu izvedenih dokaza o tretmanu kakav se prema meni primjenjuje, lažnoj optužbi i njenim posljedicama da procijeni dužinu trajanje i intezitet duševnog bola a ovde se radi o više od pet godina u kontinuitetu.
Nevezano za to da li je sama prijava podnesena od građana ili državnih službenika ukazaću sudu na nezakonitosti u postupanju državnih organa što bih efektno dokazao da su prihvaćeni kao svjedoci inspektori i okružni tužioci ali sud je to naravno spriječio kako se ne bi razotkrio taj kriminal. Za ugrožavanje sigurnosti nije potrebno da bude izvršena ni jedna radnja kojoj se nekoj osobi nanosi fizički bol ili ugrozi život nego je dovoljno da ta prijetnja bude napisana ili izgovorena.
Osobe koje su me prijavile su kao dokaz za navode svoje prijave donijele pisma koja sam im uputio i mail koji sam poslao kako na adresu OT Bijeljina tako i na internet adresu Visokog sudskog tužilačkog vijeća. Skrećem pažnju sudu da ni te osobe ni inspektori koji su podnijeli zahtjev za pretres nisu naveli ni jednu riječ kojom sam navodno uputio ozbiljne prijetnje. Iz razgovora sa inspektorima na moje direktno pitanje zašto su me pozvali na saslušanje kada ne postoji ni jedna prijetnja i ako oni smatraju da postoji da mi kažu koje su to prijeteće riječi, odgovorili su mi gospoda Jovičević Zoran i Maksimović Bojan da oni lično nisu uočili ni jednu prijeteću riječ ali im je naređeno usmeno da podnesu zahtjev za pretres.
Ovo takođe povezujem sa usmenom naredbom zabrane pristupa i pljačkom specijalaca Republike Srpske jer očito da u ovoj zemlji odavno nema primjene zakona nego se izvršavaju usmene naredbe osoba koje su se domogli velikog novca dugogodišnjim izvršavanjem krivičnih djela. Moguće da sam možda pogriješio u imenima inspektora te da pojasnim sudu radi se o osobama koje sam predložio kao svjedoke.
Nadalje zahtjev MUP-a za pretres je odobrio okružni tužilac Šabić Muris a onda je naredbu za pretres izdao Okružni sud u Bijeljini. I dalje bez ijedne riječi bilo okružnog tužioca bilo okružnog sudije o tome kako sam navodno planirao da im ugrozim sigurnost. Ovaj dio je bitan da preduprijedim obrazloženje suda kako se radi o zakonom predviđenim radnjama koje očekujem u presudi. Nesporno je da tužena može pokretati istražne radnje uključujući i pretres ali zato je potrebno da postoji osnov i sumnja. U konkretnom slučaju tužena RS je putem svojih organa MUP-a, OT Bijeljina i Okružnog suda u Bijeljini pokrenula istražne radnje pretresanje objekata i posebne istražne radnje na osnovu lažne tvrdnje kako iz mojih tekstova proizilaze "obiljne prijetnje po život i tjelo".
Dakle, potpuno je jasno da su svi organi tužene bili svjesni da ne postoji nijedna prijeteća riječ ali su prekršili zakon pod uticajem osoba koje su me prijavile. Ne radi se samo o nezakonitosti u pokretanju radnji pretresa nego i kasnije kada nije poštovan zakon o krivičnom postupku i nisu mi dostavljeni nikakvi podaci o pregledu otetih računara i nadzoru nada mnom. Ova optužba je 2010. godine korištena kao opravdanje za zabranu pristupa u OT Bijeljina ali 2-3 godine kasnije kada je već bilo poznato da OT Doboj neće narediti istragu jer nema elemenata krivičnog djela, glavni okružni tužilac Kovačević Novak uopšte to u svom dopisu VSTV-u ne pominje kao razlog nego navodi prekršaj od dana 08.07.2010. godine.
Podsjećam da sam izveo dokaz kako smo tada obmanjivani da OT Bijeljina nije nadležna što je poslije pokušaja da se predstavim kao izgrednik povučeno i zamjenjeno drugim izgovorom. Prvo sam dakle bio opisivan kao opasan kriminalac koji planira ubistvo tužilaca a potom se to svelo samo kao osoba koja često remeti javni red i mir. U više dokumenata tužene opisivan sam kao rastresena osoba čije se ponašanje ne može predvidjeti a koji su dokumenti izvedeni kao dokazi. Ja sam naprotiv predvidio ponašanje svih službenika tužene. Opisivan sam i kao osoba koja se drsko ili čudno ponaša, jer se nisam uplašio bahatih postupaka zločinačke organizacije i insistirrao sam na svojim pravima. Posebno skrećem pažnju sudu da su me u zabilješci sudske policije dana 05.09.2012. godine vezano za dva priklopljena predmeta sudski policajci opisivali kao psihički poremećenog ili osobu koja je pod dejstvom narkotika što sam detaljno obrazložio u analizi ta dva spisa. Tužena me je dakle, umjesto da mi omogući ostvarenja prava koja sam više puta pismeno obrazložio uhapsila i držala 11,5 sati u pritvoru, ne izvodeći pred sud iako je to odredba zakona. Moje pravo na pravično suđenje je prekršeno i tada i u svim prekršajnim predmetima jer je i taj sud bio dužan da poštuje Zakon o sudovima član 6 „zaštita prava“. U tužbi za utvrđenje diskriminacije jedna od tačaka je bila i to ali je sud izvršio udar na moja prava prepravljajući relevantni član zakona koji kaže da osoba koja je lišena slobode mora biti izvedena pred sud u roku od 12 sati te je sud naveo da sam pušten poslije 11,5 sati, što naravno ne stoji u zakonu.
Dakle lično smatram da se ovdje ne može raditi o greškama više sudija nego o smišljenom kriminalu kojim se građanima otimaju prava garantovana zakonom a opravdavaju gestapovske metode tužilaštva. Osim što u tužbama za utvrđenje diskriminacije nije uopšte raspravljano o povredama prava iz Ustava, sud je recimo u predmetu 043325 umjesto da raspravlja po tačkama iz tužbenog zahtjeva vršio analize i opravdanja za izrečenu sankciju. Naime, iako nije postojala nikakva odluka stvarno nadležnog prekršajnog suda za dan 08.07.2010. godine sud je u mojoj tužbi u presudi izvodio zaključke i analizirao da li je tada bio prekršaj ili ne iako je to čak i za prekršajni sud tada bilo zastarjelo. Sud mi je recimo više puta skretao pažnju da ovo nije krivični postupak što ja naravno znam i nikada nisam tražio zatvorsku kaznu za bilo koga ali eto sada ja ističem da nije ni prekršajni a sud je opravdavajući retroaktivno naredbu koju je Kovačević Novak usmeno izdao sudskoj policiji dao legitimitet toj diskriminaciji.
Ovo je samo mali broj od više primjera koji sam jednim dijelom dokazivao u dokaznom postupku gdje su moja prava smišljeno kršena nepostupanjem po tužbenom zahtjevu, falsifikovanjem članova iz zakona i pogrešnom primjenom zakonskih odredbi. Tužena RS je recimo čak sačinila falsifikat o pravosnažnosti presude prekršajnog suda koji je par godina OT Bijeljina dijelila okolo drugim državnim organima predstavljajući me kao psihopatu i manijaka, protiv koga "MUP često podnosi prijave".
Dakle, umjesto da zaštiti moja prava u tom predmetu sud je opravdavao diskriminaciju tužilaštva pod izgovorom da sam 2010. činio ponavljanje istovrsnog prekršaja. Osim što ne postoji ni jedna pravosnažna odluka prekršajnog suda do 2012. godine bitno je istaći da je tužena RS kada je uklanjala svoj falsifikat povukla i druge dokaze o nekom eventualnom prekršaju. To nije spriječilo sud da u obrazloženju presude imputira činjenje prekršaja 2010. godine. Podsjećam da prema zakonu niko nije odgovoran za neko krivično djelo ako to ne utvrdi nadležni sud a tako ni za prekršaj.
Ovdje su OT Bijeljina i sud opravdavali diskriminaciju prema cijeloj porodici ubijene djevojčice prekršajima koji zvanično ne postoje. Sud je obavezan u parničnom postupku da prati presudu krivičnog suda ako ona postoji. Ja nisam osuđen ni za jedno krivično djelo iako je tužena pokušala to da uradi ali se prema meni primjenjuju sankcije kao da jesam. Odluka OT Doboj kaže da ne postoje elementi ni jednog krivičnog djela a tužena je putem svih svojih organa pokušala da mi nanese štetu i nanijela je jer evo pet godina sam izgubio ratujući sa pripadnicima zločinačke organizacije unutar RS, bilo da su to lično svojom voljom ili u strahu za svoj život ili posao.
Posljedice po mene su iste bez obzira da li to neko čini svojom voljom da bi zaštitio sopstveni kriminal ili da bi zaštitio nekog drugog. Za donošenje objektivne odluke suda povući ću još jednu paralelu i navesti primjer lažne optužbe koja je kao prema meni izvršena i prema Vukelić Milanu. Ta osoba je takođe prijavljena kod službenika tužene pozivana u MUP i prijećeno joj je, pretresana i nadzirana a par mjeseci kasnije raznesen je eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banja Luci.
Scenario potpuno isti kao prema meni, tužena RS i dalje prikriva podatke koje je prikupljala o meni. Pokušano je moje ubistvo trovanjem što sam namjeravao dokazivati putem svjedoka. No, to i nije tako bitno ali iz postupanja sudova u dosadašnjim postupcima izgleda da sam ja kriv što sam ostao živ i da bi mi šteta bila nanesena samo da sam izrešetan ili raznesen a eventualno trovanje bi naravno OT Bijeljina predstavila kao infarkt ili nešto slično.
Podsjećam da je samo 10 dana prije poziva za moje saslušanje u MUP-u poslije lažne prijave, na sličan način saslušan građanin Radman Nedeljko i kada mu je pokazan nalog za pretres čovjek je doživio šok i preminuo na stolici na kojoj sam i ja sjedio što je opšte poznato a detalje o tome sam saznao od inspektora. Dakle tužena RS je imajući neposredno iskustvo o posljedicama svojim kriminalnih metoda primjenila isto i prema meni očekujući da i ja isto tako završim. I na kraju podjsećam da je na sličan način optužena kantonalna tužiteljica Milić Dijana, lažno kao i ja a takođe je preminula nekoliko mjeseci kasnije ne izašavši živa iz bolnice. Sličnih primjera ima više ali s obzirom da je vrijeme pri kraju neću ih navoditi pa sud može izvesti zaključak kakva psihička opterećenja, pritisak i posledice izaziva ovakav kriminal službenika tužene koji su sami sebi umislili da sami ne mogu nikada odgovarati.
Sud konstatuje da je glavna rasprava zaključena.
Sud donosi

RJEŠENJE Obavještavaju se prisutne stranke da će sud odluku u ovoj pravnoj stvari donijeti 31.03.2016. godine, te da istu mogu preuzeti u zgradi suda navedenog dana soba broj 13 u 14,00 časova kao i da rok za žalbu teče prvog narednog dana od dana donošenja.
Obavijestiti tuženu putem pravobranilaštva o mjestu i datumu donošenja i preuzimanja odluke.
Dostaviti im primjerak zapisnika sa današnjeg ročišta kao i odluku drugostepenog suda od 25.02.2016. godine povodom žalbe tužioca na rješenje ovog suda vezano za prijedlog tužioca za određivanje mjere obezbjeđenja.
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 5. DIO

Očito je da kukavice iz OT Bijeljina kojima se noge tresu pred Dodikom i njegovom bandom nemaju pojma šta je hrabrost, čast i dostojanstvo, te odbranu svojih prava pred naletima fašističke zločinačke bande doživljavaju kao ČUDO NAD ČUDIMA. Prava istina je naravno da su kriminalci iz OT Bijeljina umješani u sve velike pljačke i afere a konkretno u prikrivanje pljačke 300 miliona KM, preko Bobar grupe, krijumčarenje i ubistvo Ivone Bajo i spremni su na sve kako bi njihovi zločini ostali nekažnjeni.

SUDITE KAKO KAŽEM ILI ĆU VAS UKINUTI

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 5. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Činjenica je da od trenutka kada sam otkrio sakriveni materijalni dokaz ubistva koju su oprali, ni nadležna tužilac Stjepanović, ni glavni tužilac nisu dozvolili da dođem do njih i dobijem odgovore. Pozivam zastupnika tužene RS da iznese sudu imena tih tužilaca koji su sa mnom "razgovarali" i "više puta" pri tom ne računajući tužioca Šabić Murisa do koga sam išao u decembru 2012-te i januaru 2013-te 3 ili 4 puta isključivo zbog nerazjašnjene smrti oca, kada su nestali njegova knjižica i kompletna medicinska dokumentacija u KC Banjaluka, te sam to prijavio. Ja sam svjestan da zastupnik tužene ništa od ovoga ne iznosi lično nego prenosi podatke koje je dobio od tužilaštva, ali je potrebno i da iste provjeri, a ne da tek tako piše neistine o "nebrojenim susretima" sa nekim tužiocima, što bih u drugim okolnostima tretirao kao uvredu i tražio tužbom nadoknadu za nanesene duševne bolove, no kako se već radi o sudskom postupku, imam mogućnost da odmah razotkrijem svaki falsifikat kojim tužana pokuša da obmane sud. Da su mi samo jedan put objasnili ono što sam pitao ili ako smatraju da sam glup pa ne mogu shvatiti njihovo izlaganje, onda da to napišu u odgovoru na zahtijeve, danas ne bi ni bilo ove tužbe za utvrđenje diskriminacije. Dokaz za to je i zabilješka sudske policije 73/11, usvojena u ovaj spis u kome su navedeni neki od mojih mnogobrojnih dolazaka i traženje razgovora sa Stjepanović ili nekim iz ureda Glavnog tužioca, sa uvjek istim epilogom "ISTI GA NIJE PRIMIO".
Novi dokaz da Kovačević laže je i sama njegova rečenica "Pošto je predmet završen naredbom o nesprovodenju istrage odlukom postupajućeg tužioca i odbijanjem pritužbe od strane Kolegija okružnog tužilaštva to i nema potrebe da ja dalje raspravljam o tom predmetu." Kako su dakle i zašto NEKI tužioci razgovarali i "više puta" ako tu nema šta da se raspravlja ? Istina je da je moguće pokrenuti istragu ako se dostave ili pojave novi dokazi koji ukazuju na krivično djelo u skladu sa ZOKP-u, na šta sam se ja i pozivao, donoseći recimo podatke o oštećenju ruksaka i audio snimak razgovora sa vještakom koji nema pojma o unutrašnjim povredama. Najsvježijim dokumentom iz OT Bijeljina IT-38/15 od 26.10.2015. priznaje se da je to za njih novo, odnosno novi dokaz i nemaju pojma da je i kako oštećen. To što sam ja uhapšen dana 05.09.2012. sa slikom tog dokaza na sebi je sada ključni argument da pokažem kako sam ja pokušavao sve da ukažem na krivično djelo a tužena je sa druge strane činila sve da to spriječi, prikaže me kao izgrednika, psihopatu i manijaka i uz to prikrivajući postojanje fotografije koju su svi vidjeli i sada je priložena u spis.
To dokazuje i ova rečenica Kovačevića "Dakle, dokumentacija se mogla predati radniku pisarnice u portirnici a dokumentacija je dostavljana i putem interneta i uglavnom se radilo o istim podnescima koji su se stalno ponavljali, pa se postavlja pitanje šta je bio cilj non stop dostavljanja istih podnesaka." Očito je da su moji tekstovi o oštećenju i sakrivanju ruksaka, dolazili do Kovačevića ali kako mu je namjera bila prikrivati ubistvo i krijumčarenje to je zabranio pristup i odbijao odgovarati na zahtjeve, a cilj je bio da imam što više dokaza njegovog kriminala kada mu se bude sudilo za mnogobrojne zločine i naravno da ih nagnam da postupe u skladu sa obavezama tužioca opisanih u ZOKP-u.
Još jedna laž koja je zastupniku tužene ispričana od OT Bijeljina u njihovom podnesku je to da mi se odgovaralo na zahtijeve. U ovoj parnici postoji nekoliko zahtijeva na koje nikada nije odgovoreno, pa oni neka pronađu te "odgovore" kako bi se prezentovali sudu, (na stranu to što sam snimke dobio tek 3 godine poslije ubistva) a o "neosnovanosti" mojih krivičnih prijava najbolji komentar je dao glavni republički tužilac g. Mahmut Švraka izjavom za medije da "ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE."
"Da je sve izneseno tačno i više od toga, dostavljam Vam samo dio dokumentacije Sudske policije iz koje se vidi da navodi pritužbe nisu uopšte tačni i kakve nam sve probleme bez ikakva razloga stvara Zdenko Bajo i o kakvoj se ličnosti radi." je još jedna rečenica Kovačevića iz koje se vidi da je zabilješke sudske policije, kojom je manipulisao i naređivao im da lažu, koristio kao dokaz za opravdanje fašističkih metoda, sve uz monstruozan izraz "bez ikakva razloga" a radilo se o materijalnom dokazu skinutog sa ubijene djevojčice za šta OT Bijeljina nikada nije dala objašnjenje a danas priznaje da o tome ništa ne zna.
Podsjećam sud da sam krivične prijave protiv kriminalaca iz OT Bijeljina podneo u februaru 2010-te od kada datiraju i prvi zahtjevi a tada nije bilo ni krivične prijave protiv mene niti ijednog prekršaja, te je Kovačević koristeći se svojim uticajem i vezama izdejstvovao da se moja borba za prava "koja se ne mogu oduzeti niti ograničiti" predstave kao prekršaj, da se laže i falsifikuje na suđenjima, kako bi te "Presude" mogao slati kao dokaz VSITV-u, što se vidi iz rečenice: "Napominjemo da je u vezi sa ovim Zdenko Bajo više puta prekršajno kažnjavan da je podnosio krivične prijave protiv više tužilaca koje su bile neosnovane po čemu je naredbu o nesprovođenju istrage donijelo Okružno tužilaštvo u Doboju."
Što se tiče neosnovanosti, podsjećam da OT Bijeljina u predmetu T14 0 KTA 0008936 13 iznosi stav da prijavljena osoba (Kovačević Novak) "ne može krivično odgovarati pa nema osnova za provođenje bilo kakvih procesnih radnji". Jasno je dakle da pravosudna mafija štiti svoje pripadnike i nema namjeru pokretati istrage, jer se kaže da ne može odgovarati a ne da je moja prijava neosnovana. S druge strane u vrijeme kada je dopis A-326/12 nastao, postojale su samo dvije pravosnažne presude prekršajnog suda a danas postoje 3. Čak ni to nije broj koji bi se okarakterisao kao "više puta" ali je očigledno da je falsifikat od 22.12.2010. prekršajnog suda na koji sam ukazao 80 1 Pr 000 670 10 Pr, Kovačević koristio kao dokaz za diskriminatorske metode, sve do početka 2012-te kada se pojavila prva pravosnažna presuda u predmetu gdje je i razotkrivena fašistička naredba 004323.
Toliko o lažima Kovačević Novaka na kojima je PRS i zasnovalo svoj podnesak a sada ću razotkriti još neke od njegovih laži iz tog dokumenta jer su bitne u ovom predmetu, gdje i jeste tema višegodišnja diskriminacija za razliku od predmeta 043325, gdje se radilo o samo jednom konkretnom danu. Na početku se opisuje način rada obezbjeđenja:
"Način održavanja reda u zgradi pravosuđa u Bijeljini, konkretno režim ulaska i izlaska u objekat, regulisan je podzakonskim aktima zakona o sudskoj policiji u republici Srpskoj i dalje konkretnizovan Pravilnikom o kućnom redu broj 080-0-Su-06-00001 317 od 25.04.2013. koje je svaki organ dužan da donese. Tužilac ničim nije diskriminiran prilikom dolaska u zgradu pravosuđa u Bijeljini, odnosno na istog se primjenjuje naprijed navedeni propis identično kao i na sve ostale građane. Dakle kad tužilac uđe u objekat pravosuđa, javlja se službeniku sudske policije u prijavnice i saopštava gdje šta ili kod koga želi da uđe. Nakon toga službenik preko portirske službe ili drugog službenika najavljuje tužioca kod zaposlenog u zgradi pravosuđa, (tužioca, sudije, administracije i slično) i provjerava može li ga ovaj primiti. Nakon toga portir obavještava službenika sudske policije šta mu je prenijeto a zatim ako ga zaposleni u zgradi pravosuđa prima, onda se tužiocu izdaje propusnice i omogućava nesmetan ulazak i kretanje. Ako ne onda mu se saopštava da ga lice kod kojeg je tražio prijem ne može primiti i saopštava mu se razlog. Dalje, ako tužilac želi da preda pismeno, to mu se uvijek omogućava. Identična procedura se primjenjuje na sve druge građane koji ulaze u objekat pravosuđe iz čega se jasno vidi da Bajo nije ni jednim postupkom sudske policije diskriminisan."
Ovo je još jedna situacija iz "Zone sumraka" (serija o paranormalnom i nemogućem) jer tužena RS tvrdi da se prema meni dana 05.09.2012. koji je tema MOG tužbenog zahtjeva (a ne nekog koji su izmislili sud i pravobranilaštvo) primjenjivao pravilnik donesen naredne godine, sedam mjeseci kasnije. Može li recimo sud, sada 2015. na ročištu, primjenjivati odredbe ZOPP-u, koji će biti donesen u junu 2016-te, (zamislimo da će biti izmjena i dopuna tada), sve i da postupajući sudija zna detaljno kakve će tačno biti te izmjene ili je sud dužan da postupa po trenutnom, poslednje objavljenom zakonu ??? Ali zanemarimo te paranormalne i nemoguće scene i vratimo se opisanom postupku i tvrdnji da "na istog se primjenjuje naprijed navedeni propis identično kao i na sve ostale građane". U prilogu koji je dostavila tužena RS A-326/12, Kovačević Novak kao glavni okružni tužilac priznaje "Tačno je da sam usmeno sudskoj policiji izdao naredbu da ne dozvoli Baji Zdenku dolazak u prostorije Okružnog tužilaštva". U dokazu koji sam ja dostavio, zapisniku iz prekršajnog spisa 004323 svjedok sudski policajac Mićić izjavljuje da se zabrana odnosi na sve srodnike, moje ili Ivone Bajo. NEMA DAKLE NI GOVORA O NEDISKRIMINACIJI JER SE NAREDBA NE ODNOSI NA SVE GRAĐANE, KAKO JE TO POKUŠALA PREDSTAVITI TUŽENA RS I NIJE PROBLEM SUDSKA POLICIJA NEGO FAŠISTIČKA NAREDBA OT BIJELJINA KOJA NEMA NIKAKVOG UPORIŠTA U USTAVU I ZAKONIMA. A onda umjesto da dostavi tekst naredbe i dokaz da mi je uručena tužena RS sada u svom podnesku objašnjava zašto je izdata, što nije niti može biti tema tužbenog zahtjeva:
"Međutim dana 08.07.2010. Bajo je narušavao javni red i mir u službenim prostorijama Okružnog tužilaštva u Bijeljini što je pedantno dokumentovao dežurni rukovodni radnik u službenoj zabilješki broj 1260/10 od 08.07.2010. godine."
Podsjećam sud da je jedini stvarno nadležan organ za odlučivanje o tome da li je neko narušio javni red i mir, Prekršajni sud u Bijeljini u skladu sa članom 4 ZOP-a stav "(1) Sudovi u Republici Srpskoj su stvarno nadležni da odlučuju o prekršajima koji su propisani zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, gradova i opština, a koji su počinjeni na teritoriji Republike Srpske." Izražena mišljenja nekog sudskog policajca, tužilaštva ili Pravobranilaštva, tužena RS može da okači "mačku o rep" jer nemaju nikakvu pravnu težinu baš kao ni moje tvrdnje da je neki sudija ili tužilac počinio krivično djelo. U parničnom postupku sud NIJE SMIO, odlučivati i zaključivati da li je neko učinio prekršaj, baš kao što ne odlučuje da li je neko krivično odgovoran što ja nikada nisam ni tražio ali me sud prekida kada dovedem u vezu neko krivično djelo sa kršenjem mojih prava.
U nastavku izlaganja tužene RS, dolazimo do krivičnog djela odnosno sačinjavanja i puštanja u promet falsifikata:
"Dalje, tako su dana 10.08.2010. Bajo i njegova sestra privedeni Prekršajnom sudiji nakon što su narušavali javni red i mir u prizemlju zgrade suda u Bijeljini a pravni osnov privođenja je bio u skladu sa odredbama zakona o prekršajima, nastavljanje vršenje istovrsnog prekršaja i sumnja da će njegova sestra Budimka odlaskom u inostranstvo izbeći odgovornost za prekršaj. Naime tog dana isti su odbili da napusti službene prostorije suda kada im je saopšteno da ih zbog zauzetosti službenim obavezama toga dana glavni okružni tužilac ne može primiti. Napred opisanim narušavanjem javnog reda i mira su se obistinile pretpostavke tužilaštva od 08.07.2010. tj. da će Bajo opet doći i odbiti da napusti službene prostorije što se i desilo. Za ovaj prekršaj Bajo i njegova sestra Budimka su pravosnažnim rešenjem broj 80 1 Pr 0006710 10 Pr oglašeni krivim."
Danas je jasno da za dan 08.07.2010. uopšte ne postoji ni zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka a za dan 10.08.2010. je postupak obustavljen odlukom Okružnog suda u Bijeljini od 22.12.2010. i presuda preinačena. Pravno gledano ne postoji uopšte bilo kakav prekršaj moje sestre ili mene u 2010-toj a tužena RS i sud u presudi LAŽNO navode termin "PONAVLJANJE ISTOVRSNOG PREKRŠAJA". U dosadašnjem toku postupka sam dokazao da se ovde radi o lažima tužene RS jer nije bilo nikakve "zauzetosti službenim obavezama" nego je plasirana gnusna laž da OT Bijeljina nije nadležna. Osim što nam je onemogućeno da dostavimo nove dokaze, tužena zločinačka organizacija je odbila odgovoriti na zahtjeve iz februara 2010. omogućiti uvid u spis KTA-596/09 a posebno je bila obavezna predati mi odluku tužioca Stjepanović od 06.08.2010. po mojoj krivičnoj prijavi od 24.06.2014. PRS uopšte ne pominje prijave niti neke odluke po njima a jedna su od tačaka tužbenog zahtjeva.
O navođenju datuma 13.05.2010. od strane PRS neću uopšte da trošim vrijeme jer nema nikakve veze sa ovim predmetom što sam detaljno obrazložio i dokazao ali je bitno istaći da se sud bavio upravo ovim besmislicama umjesto relevantnim datumom 05.09.2012. kada su se odigrali događaji opisani u tužbi i tužbenom zahtjevu.
U nastavku se ponovo opravdavaju fašističke metode zločinačke organizacije RS riječima: "Napominjemo da je Zdenko Bajo poznat kao lice koji je sklono narušavanju javnog reda i mira protiv kojeg je MUP RS često podnosio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Kao dokaz navedenih tvrdnji predlažemo još dva pravosnažna rješenja kojim je isti oglašen krivim."
Kada se odbaci prethodni falsifikat, ostaju samo 2 rješenja kao dokaz da sam lice sklono "narušavanju javnog reda i mira protiv kojeg je MUP RS često podnosio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka". Osim toga ova rješenja je PRS povuklo kada su u sadejstvu sa sudom uklanjali falsifikat a najvažnija činjenica je da su ta "česta" remećenja reda i mira tajkunsko političke bande, nastala poslije mojih krivičnih prijava protiv kriminalaca iz OT Bijeljina i zahtijeva na koje ta BANDA PLAĆENIH UBICA nikada nije odgovarala nego je tretirala sve članove moja porodice i djevojčicu čije ubistvo prikrivaju kao stoku koju treba otjerati, ocrniti i ubiti ako ništa drugo ne postigne cilj.
Laž PRS-e da su me neki okružni tužioci primali i više puta sam već demantovao, ne postoji ime nijednog od tih tužilaca, sudska policija je sačinila zabilješku gdje navode da me niko nikada nije primio a sam šef mafijaškog servisa OT Bijeljina Kovačević Novak kaže u dokazu A-326/12 da me nisu primali oni koji nemaju veze sa predmetom, što su SVI OSTALI. Potom se nastavlja sa opravdavanjima za fašističku naredbu opisima o mom "DRSKOM I ČUDNOM" ponašanju i cijelo vrijeme izbjegava da se odgovori da li je ikada proveden neki postupak, je li mi predato rješenje o toj naredbi i omogućeno pravo žalbe. Očito je da kukavice iz OT Bijeljina kojima se noge tresu pred Dodikom i njegovom bandom nemaju pojma šta je hrabrost, čast i dostojanstvo, te odbranu svojih prava pred naletima fašističke zločinačke bande doživljavaju kao ČUDO NAD ČUDIMA.
I tvrdnja da bih "MOGAO UGROZITI BEZBEDNOST ZAPOSLENIH" je još jedna od gluposti OT Bijeljina jer valjda je i Sekanić Vojislav i drugo osoblje takođe "ZAPOSLENI" pa ga Kovačević šalje u prizemlje da "rizikuje život" Prava istina je naravno da su kriminalci iz OT Bijeljina umješani u sve velike pljačke i afere a konkretno u prikrivanje pljačke 300 miliona KM, preko Bobar grupe, krijumčarenje i ubistvo Ivone Bajo i spremni su na sve kako bi njihovi zločini ostali nekažnjeni.
U moru laži koje je PRS-e, iznelo OT Bijeljina odnosno kriminalac Kovačević Novak, nalazi se i ova: "Blagovremeno se odgovaralo na zahtjeve za pristup informacijama koje su od Baje upućivani tužilaštvu za izuzetkom upita na koje već odgovarano više puta." Već sam dokazao da sam kopije dijela materijala dobio tek rješenjem od 12.09.2012. sedam dana poslije hapšenja a tražio sam ih 30 mjeseci ranije. Odgovor o oštećenju ruksaka Ivone Bajo OT Bijeljina je dostavila tek poslije 5 i po godina i u IT-38-15 od 26.10.2015. tvrde da ne znaju ništa o tome a materijal koji je mafijaški režim prikupljao o meni poslije lažne prijave nikada mi nije predat.
NAJBOLJI DOKAZ DA JE TO LAŽ JE ČINJENICA DA PRS NIJE DOSTAVILO NIJEDAN DOKAZ, NIJEDAN OD TIH ODGOVORA, NEGO SU PRILOŽILI DOKUMENTACIJU KOJA NEMA VEZE NI SA JEDNOM TAČKOM TUŽBENOG ZAHTJEVA A OSIM ODGOVORA O OŠTEĆENJU TORBE ISTIČEM I TAČKU "4) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O MOJIM PRIJAVAMA PROTIV SOFRENIĆ BLAGIŠE, (JUN 2010) TE PROTIV "UNIVERZALA" (DECEMBAR 2010) U KOJIMA SAM JASNO OPISAO KRIVIČNA DJELA TE POVEZANOST SA TRGOVINOM NARKOTICIMA!" ŠTO SAM TRAŽIO VIŠE PUTA I KONKRETNO 21.08.2012. A TUŽENA RS NITI JE ODGOVORILA NITI DOSTAVILA BILO KAKVE PODATKE O TOME U SPIS 043325.
Zabilješke o tim prijavama su se pojavile tek u ovoj parnici poslije naredbe suda a sve ovo je samo mali dio bezakonja, kriminala, diskriminacije i fašizma koje demonstriraju i primjanjuju servisi mafijaškog ražima u zgradi na adresi Vuka Karadžića 3, 76300 Bijeljina... NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 4. DIO

U zgradi na adresi Vuka Karadžića 3 u Bijeljini ne postoje sudije Republike Srpske nego samo pripadnici pravosudne mafije, koji rade za interese i po nalozima tajkunsko političke bande, za interese šefa bande Dodik Milorada i njegovih ortaka tajkuna a u ovom slučaju konkretno za interese Bobar grupe, koji je u sadejstvu sa zločinačkom fašističkom vladom RS, pokrao samo preko Bobar banke 300 miliona maraka. Stoga sud u cjelini i svakog sudiju koji je postupao u bilo kom predmetu povezanom sa mnom tretiram kao saučesnika u toj pljački naroda i saučesnika u ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo i to ću javno i preko interneta objavljivati a oni neka objašnjavaju u svoju odbranu da ih štiti imunitet i pretpostavka nevinosti.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 4. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Na ročištu 06.10.2015. u ovom sporu, (80 0 P 056780 14 P) sam smišljeno tražio odlaganje zbog nedolaska zastupnika tužene RS iako dobro znam da na to nisu obavezni i da je jedina ispravna odluka suda da se rasprava nastavi bez njihovog prisustva, isključivo da bih dokazao nepoštovanje zakona u predmetu 043325, gdje je teret dokazivanja na potencijalnom diskriminatoru. Iz zapisnika broj: 80 0 P 043325 13 P 2 Bijeljina, 17.06.2014. godine, izdvajam taj dio:
"Tužitelj na upit suda predlaže da se današnje ročište odloži i iz razloga što tužena nije pristupila na današnje ročište a kao razlog je navela obaveze pred Osnovnim sudom u Zvorniku pa predlaže da sud ponovo zakaže glavnu raspravu odnosno današnje ročište odloži a na koje ročište sud da ponovo pozove tuženu putem PRS. Imajući u vidu da je tužitelj izričit kod prijedloga da se današnje ročište odloži odnosno da se isto ne održi u odsustvu uredno obavještene tužene, pri tome navodeći da je na tuženoj teret dokazivanja te prijedlog tužitelja da se zakaže u drugom terminu glavna rasprava i da se pozove ponovo tužena Sud donosi RJEŠENJE: Glavna rasprava se odlaže i zakazuje za dan 19.09.2014. godine sa početkom u 08,15 časova u kancelariji br. 19. Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti."
I ova odluka suda je bila ispravna ali shvativši da nije sposobna suprotstaviti mi se na raspravi i dokazati laži Kovačević Novaka u dokaznom postupku, tužena krši zakon i parnica se nastavlja bez prisustva tužene koja ima obavezu dokazati nediskriminaciju što se vidi iz zapisnika od 19.09.2014.
"Tužitelj predlaže da sud postupi po mojim navodima koje sam iznio i u podnesku od 19.06.2014. g. jer je na tuženoj teret dokazivanja, te da usvoji moj tužbeni zahtjev jer smatram da nema potrebe da se izvode dalje dokazi u ovoj parnici obzirom da je tužena odustala od dokazivanja svojih tvrdnji pred sudom samim tim što nije pristupila na ročište. Imajući u vidu da se ročište shodno ZPP-u može održati ukoliko uredno obavještena tužena ne pristupi na isto sud donosi, Rješenje: Održat će se glavna rasprava."
U nastavku nije bilo nikakvog dokaznog postupka nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ. Nije dakle izgovorena rečenica "U skladu sa članovima 99 i 101 ZOPP-u, daje se riječ tužiocu da "neposredno pred sudom izvodi dokaze" nego "U završnom izlaganju tužitelj izjavljuje:"
Iako je jasno da tužena RS nije poštovala zakonske odredbe i nije omogućila izvođenje dokaza, meni to u tom sporu pravno nije smjelo nanijeti štetu jer je teret dokazivanja bio na diskriminatoru, što ne kažem ja nego ZOZD-e a pismeno sam na to upozorio sud citirajući stav iz VSITV-a o tome u podnesku "Teret dokazivanja":
"Teret dokazivanja je institut procesnog prava koji daje odgovor na pitanje na kojoj od stranaka leži teret dokazivanja odlučnih činjenica, odnosno ko snosi štetne posljedice ukoliko činjenično stanje ostane nerazjašnjeno. Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji. Prema ZZD žrtva eventualne diskriminacije čak nije dužna dokazati diskriminaciju sa stepenom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Ako ispuni taj uslov, navodni diskriminator je dužan dokazivati da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“). Standard vjerovatnosti koji je tužitelj dužan dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije. Drugačije rečeno, vjerovatnost postoji ukoliko se u sudskom postupku odluka o postojanju diskriminacije čini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je došlo do diskriminacije. (Postupci za zaštitu od diskriminacije - Goran Nezirović, član VSITV BIH)"
U podnesku "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ" upozorio sam sud da je dužan držati se tužbenog zahtjeva a ne slijediti želje tužene RS i sada retroaktivno dokazivati potrebu izdavanja fašističke naredbe, iako sam bio spreman i na tu opciju:
"Što se tiče predloženih dokaza tužene RS, njeno je pravo da predloži sve što smatra za potrebno i nemam nikakvih primjedbi na to, no skrećem pažnju da u svom podnesku od 11.12.2013. zastupnik uopšte ne negira diskriminaciju, nego pokušava da za nju nađe neko opravdanje. Time se praktično i priznaje krivica, jer prema članu 16 Ustava RS, moje je pravo da dobijem naredbu, (kojom se odlučuje o mojim pravima, koja se ograničavaju, suspenduju ili ukidaju) u pismenom obliku, sa pravom žalbe, a ne da to sad objašnjava i opravdava neko ko ne zna razloge za takav postupak. To je trebalo uraditi u vrijeme izdavanja naredbe, u skladu sa ZAKONOM O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU "Načelo saslušanja stranke" Pre donošenja rešenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rešenja. 2. Oblik i sastavni delovi rešenja, Rešenje se donosi pismeno, izuzetno, u slučajevima predviđenim ovim zakonom ili drugim propisima, rešenje se može doneti i usmeno. Kad se rešenje saopšti usmeno, mora se izdati u pismenom obliku, osim ako je zakonom ili drugim propisom drukčije određeno. Pismeno izrađeno rešenje mora potpuno da odgovara rešenju koje je usmeno saopšteno. Rešenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u overenom prepisu a pošto to nikada nije urađeno oduzeto je pravo garantovano Ustavom RS član 16: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
S obzirom da tužena RS na moja mnogobrojna upozorenja nije htjela da izda rješenje, nego ga je vremenom "prepravljala", kada sam dokaze o tome objavio na internetu, očito je da je zakon prekršila namjerno. Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu. Jedina uloga dokaza i dokumenata iz ranijeg perioda je da pokaže sudu da 05.09.2012. nije neki izolovani slučaj, do koga je došlo zbog nekih okolnosti, zauzetosti državnog organa ili nekom drugom vanrednom situacijom, nego da se radi o planskoj trajnoj i praktično doživotnoj diskriminaciji, odnosno koja će trajati dok je na poziciji glavnog tužioca osoba za koju sam otkrio i izneo neoborive dokaze da je pripadnik mafije, kao i neki drugi tužioci. A oni će se zadržati u OT Bijeljina i na slobodi, sve dok je na vlasti trenutni pljačkaški i mafijaški režim, koji ću da srušim sa vlasti snagom svojih dokaza, tako da je ova parnica samo jedan od otvorenih frontova moje borbe sa mafijom a najznačajniji su oni koji se vode u saradnji sa Interpolom i istražnim organima susjednih zemalja.
Tužena RS je moja upozorenja shvatila ozbiljno i zato se nije ni usudila pojaviti pred sudom i izvoditi dokaze, koji su u stvari bile laži Kovačević Novaka. Ja pred ovim sudom nastupam sa članovima iz Ustava i zakona, a zastupnik tužene se tome suprotstavlja "USMENOM NAREDBOM" nekog ko je oprao benzinom materijalni dokaz ubistva, da bi prikrio to ubistvo i krijumčarenje, a sve pravdajući to "ČUDNIM" ponašanjem mene i moje porodice ??? Što je najgore to je finiji izraz, a u stvarnosti smo opisivani kao ludaci, manijaci, narkomani i psihopate, da bi se kako tako opravdali postupci konkretnih krivaca iz OT Bijeljina.
Vezano za prethodne redove, postavljam pitanje sudu i zastupniku tužene RS: Postoji li u nekoj od "mnogobrojnih" presuda prekršajnog suda odluka, kaznena mjera zabrane pristupa za porodicu Bajo? Dakle prema članu 2 ZOPP-u na glavnoj raspravi tema su događaji od 05.09.2012. te da li tužena ima doneseno Rješenje prema kome mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina, a ne da li sam ili nisam nekada ranije narušio javni red i mir. Dovoljno bi bilo samo da sudu dostavi to rješenje, da bi osporila diskriminaciju, no kako ono ne postoji pokušava se nekom gomilom dokumenata koje nemaju nikakve veze sa mojim tužbenim zahtjevom opravdati zabrana pristupa cijeloj porodici.
Iako su povučeni iz spisa svi dokumenti koji se odnose na Prekršajni sud, iako je sud upozorio da ako ne budu dostavljeni, neće biti uzimani u obzir, tužena RS, se usudila da parnični postupak pretvori u prekršajni i izvodi impresije tipa ne samo da li je i kada učinjen prekršaj nego i da se radi o ponavljanju istovrsnog prekršaja, čak i za dan 08.07.2010. za šta ne postoji nikakva odluka suda, čak ni podneseni zahtjev a još u vrijeme podnošenja tužbe taj događaj je bio zastario u skladu sa odredbama ZOP-a "Član 28. Zastarjelost pokretanja i vođenja postupka, stav (1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti ni voditi: a) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne godinu dana od dana kada je prekršaj izvršen; b) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen."
Tako je tužena RS retroaktivno i to preko stvarno nenadležnog suda "utvrđivala" i "presuđivala" prekršajno za zastarjeli događaj i time opravdavala fašističke metode koje primjenjuje prema svim srodnicima djeteta čije ubistvo prikriva i za koje je odgovorna. Naravno ni za te fašističke metode ne postoji odluka nijednog suda niti je bilo nekog postupka ali je tužena RS i to pokušala legalizovati u ovom parničnom postupku, kao da u zemlji ne važe zakoni RS, nego TREĆEG RAJHA. Tužena RS je u presudi predmeta 043325 brutalno falsifikovala zakonsku odredbu, vezano za tačku 9 i to tako što je prvo ispravno naveden relevantni član iz ZOP-a, citiram sud:
"Zakonom o prekršajima RS koji je važio u vrijeme činjenja predmetnog prekršaja i to čl. 7 istog je regulisano da (1) Policijski službenik ili drugo ovlašteno službeno lice može lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za prekršaj, i odmah a najkasnije u roku od 12 časova izvesti pred sud, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo u sudu pod sljedećim uslovima: a) kada lice odbija ili nije u mogućnosti da otkrije svoj identitet; ili b) kada lice nije nastanjeno u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inostranstvu a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjeglo odgovomost za prekršaj ili c) kada postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. (2) Sud MORA ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova.
Iz naprijed navedenog člana, te navedene službene zabilješke, proizilazi da je tužilac neprekidno ponavljao istovrsni prekršaj, zbog čega je i procesuiran policiji, a sve u skladu sa čl. 7 st 1 navedenog člana, čime je ispunjen uslov za lišenje slobode tužitelja od strane radnika policije samim tim po mišljenju ovog suda nema diskriminacije u smislu čl 2 i 3 Zakona o zabrani diskriminacije. Naime. kako policijski službenici tako i sudska policija koja obezbjeđuje zgradu suda i prostor oko suda, vodeći računa o odvijanju reda i mira u sudu, dakle isti moraju da vode računa o vršenju javnog poredka, čije je kršenje prekršaj shodno Zakonu o prekršajima RS, a ovlaštena lica su po ovom Zakonu između ostalih i policijski službenici. Zakonom o javnom redu i miru Republike Srpske je regulisano da se tim zakonom propisuju prekršaji javnog reda i mira i prekršajne sankcije koje se izriču počiniocima prekršaja, čl 2 (1) je regulisano da je Javni red i mir, u smislu tog zakona je usklađeno stanje međusobnih odnosa građana nastalo njihovim ponašanjem na javnom mjestu i djelovanjem organa i službi u javnom životu, radi obezbjeđivanja jednakih uslova za ostvarivanje prava građana na ličnu bezbjednost, mir i spokojstvo, privatni život, slobodu kretanja, zaštitu ljudskog dostojanstva i prava maloljetnika i drugih lica, st (2) Pod prekršajima javnog reda i mira smatraju se: prekršaji protiv funkcionisanja državnih organa i javnih službi; prekršaji protiv interesa maloljetnika i drugih lica i ostali prekršaji koji su učinjeni na javnom mjestu, a st (3) Pod javnim mjestom u smislu tog zakona podrazumijeva se mjesto na kojem je slobodan pristup pojedinačno neodređenim licima bez uslova ili pod određenim uslovima, kao i prostorije državnih organa, preduzeća, drugih pravnih lica i drugih mjesta kada je usljed blizine ili izloženosti vidiku ili čujnosti izvršenom radnjom došlo do uznemiravanja ili negodovanja građana. Dakle, ovlašteni policijski službenici su po prijavi sudske policije smatrajući da je naprijed navedenim ponašanjem tužitelj narušavao javni red i mir, s tim što je to ponašanje neprekidno ponavljao, a shodno čl 7 st 1 Zakona o prekršajima istog lišili slobode, iz kojeg postupanja se ne može utvrditi da je tužitelj bio diskriminisan u odnosu na ostale građane, jer je navedeni Zakon o prekršajima dakle, regulisao postupanje ovlaštenih lica ukoliko postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. Okolnost da je u Tužilaštvu prestao nakon završetka radnog vremena radni dan nije od značaja obzirom na transparente i sadržaj istih koje je tužitelj nosio, te da se nalazio ispred zgrade suda i da je neprekidno ponavljao navedenu radnju.
Što se tiče navoda tužitelja u kojima navodi da tužitelj nije izveden pred sud u roku od najviše 12 sati, sud konstatuje da se uvidom u potvrdu o lišenju slobode može zaključiti da je isti lišen slobode u 14,05 časova 05.09.2012. godine, a iz potvrde o otpustu lica lišenog slobode, daje pušten 06.09.2014. godine u 01,30 časova, što je dakle ukupno jedanaest i po časova. U potvrdi o otpustu lica stoji da je isti otpušten jer su prestali razlozi za lišenje slobode."
Ovde tužena RS, poslije ispravno navedenog člana ZOP-a, sasvim bespotrebno objašnjava šta se smatra prekršajem i kakve su dužnosti policije iako uopšte nisam tvrdio da sam diskriminisan time što sam uhapšen i što mi niko nije pojasnio, zašto. Ovde je poenta u pravu na pravično suđenje koje je tužena jasno napisala tako što je upotrebljena riječ "MORA" odnosno "(2) Sud MORA ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova." a vezano za tačku 9 tužbenog zahtijeva koja podsjećam glasi "9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!". To pravo je dakle oduzeto jer je tužena RS, MORALA da me ispita pred sudom ODMAH, a najkasnije u roku od 12 sati. Umjesto toga tužena RS bezočno falsifikuje zakonsku odredbu i tužbeni zahtjev u kome nema ni pomena o tome kako smatram da sam diskriminisan time što nisam pušten u roku od 12 sati nego time što nisam izveden pred sud u tom roku. Tužena RS smatra ne samo mene nego sve građane RS budalama i svojim robljem, baveći se matematikom i računajući sate od lišenja slobode do otpusta, te je izračunala 11 i po sati, kao da u ZOP-a stoji da uhapšeni MORA biti pušten na slobodu u tom roku.
Smišljeno, kriminalno nema nikakvog komentara o tome da li je diskriminacija izvršena tako što nisam izveden pred sud u roku od 12 sati što je tužena RS, prema zakonu MORALA učiniti. Za ovaj sud, tuženu RS i građane sam izračunao da je od lišenja slobode 05.09.2012. do izlaska pred sud 03.12.2012. umjesto zakonom predviđenih 12 sati proteklo 2132 sata, što je za 2120 sati više od zakonskog propisa. To je 178 puta više od zakonom predviđenih 12 sati, što je matematički nesporno a ja dodajem i svoj lični utisak da tužena RS, odnosno okružni tužioci i sudije u zgradi na adresi Vuka Karadžića broj 3 čine svakodnevno najmanje 178 puta više krivičnih djela i kriminala nego svi ostali građani Bijeljine zajedno a sve saučestvujući u višegodišnjog pljački građana i države kojoj bi trebalo da služe.
Pravno gledano predmet 043325 sadrži tužbeni zahtijev i presudu koje jedno sa drugim nemaju skoro nikakve veze. Jedino što ih povezuje je upravo ova tačka 9, pri čemu je član iz ZOP-a grubo falsifikovan, dok su sve preostale tačke ili potpuno izostavljene ili se obrazlažu događajima iz "Zone sumraka" od osam mjeseci kasnije koji su tema druge tužbe a teoretski neki od aktera pa i ja, tada je mogao biti pokojni. Osim spisa 043325 bilo je još tužbi za utvrđenje diskriminacije i u svakoj se prepisivala ista besmislica o tome da nema diskriminacije jer sam mogao otići na poštu. Kako da dobijem na njihovom šalteru odgovore na predate zahtjeve i dokumentaciju koja je prikupljana o meni tužena RS nije pojasnila a zato je smišljeno i izostavila te teme.
Ali kako je uopšte moguće da dođe do ovakvog raskoraka između tužbe i presude, da li se radi o nestručnosti, neznanju, nesposobnosti ili o smišljenom kriminalu ??? Odgovor na to daju moja iznesena upozorenja kako prije početka ijedne rasprave a priklapana su drugim predmetima tako i u završnoj riječi iz 80 0 P 043325 13 P 2 te citiram dio iz zapisnika od 19.09.2014:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava, da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Iako sam jasno upozorio šta je obaveza suda u ovom sporu tužena RS je to ignorisala i falsifikovala, U zadnjih nekoliko godina sam preuzeo u kancelariji broj 13 Osnovnog suda u Bijeljini više prvostepenih presuda koje su sve bile kriminalne ali sam ih dobio napismeno poslije kakve takve rasprave i u svakoj mi je omogućeno pravo žalbe garantovano članom 16 Ustava RS. S druge strane fašistička naredba kriminalca Kovačević Novaka je donesena bez ikakvog suda i rasprave, bez prava da iznesem svoje argumente i nikada mi nije omogućeno pravo žalbe jer mi nije ni uručena u pismenom obliku.
Tužena RS je umjesto da se bavi time, bezočno falsifikovala tužbeni zahtjev i odlučivala o tome da li sam diskriminisan samim izdavanjem naredbe te zaključila da diskriminacije nema s obzirom da slobodno mogu ići u poštu pri tome ne navodeći kako glasi ta "demokratska i zakonita" naredba. S obzirom na sve činjenice i moja upozorenja u podnescima i na raspravama koja su ušla u zapisnik, jasno je da ne može biti govora o nesposobnosti i nestručnosti sudija, nego je u pitanju smišljeni i organizovani kriminal. U zgradi na adresi Vuka Karadžića 3 ne postoje sudije Republike Srpske nego samo pripadnici pravosudne mafije, koji rade za interese i po nalozima tajkunsko političke bande, za interese šefa bande Dodik Milorada i njegovih ortaka tajkuna a u ovom slučaju konkretno za interese Bobar grupe, koji je u sadejstvu sa zločinačkom fašističkom vladom RS, pokrao samo preko Bobar banke 300 miliona maraka. Stoga Osnovni sud u cjelini i svakog sudiju koji je postupao u bilo kom predmetu povezanom sa mnom tretiram kao saučesnika u toj pljački naroda i saučesnika u ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo i to ću javno i preko interneta objavljivati a oni neka objašnjavaju u svoju odbranu da ih štiti imunitet i pretpostavka nevinosti.
I za informaciju građanima ističem da osim administrativne službe, predsjednika i sekretara suda, nisam uočio u Osnovnom sudu u Bijeljini, ništa zakonito, ništa logično, ništa zasnovano na zakonu nego umjesto toga vlada bezakonje i haos a jedino organizovano u postupanju sudija to je ORGANIZOVANI KRIMINAL.
U startu svog podneska zastupnik tužene obmanjuje sud tvrdnjom da se prema meni primjenjuje IDENTIČAN postupak kao i prema svim drugim građanima. Da je to najobičnija farsa dokaz je nastavak izlaganja pravobranilaštva, koje potvrđuje da je glavni tužilac naložio da mi se ne dozvoljava ulazak u Tužilaštvo. Dakle po tom objašnjenju, sudska policija "provjerava" da li me može primiti neko u tužilaštvu gdje mi je ulazak zabranjen ??? Je li ovaj podnesak pisala ista osoba od početka do kraja ili zastupnik tužene smatra da sam ja idiot koji neće primjetiti ove prevare.
Kod glavnog tužioca sam bio samo jednom i to u julu 2009-te, kada nije htio da uzme disk sa snimkom razgovora iznuđivača nego je majku koja je upravo sahranila dijete "tješio" riječima PA MOŽDA JE TO NEKI MANIJAK i upućivao nas da se obratimo MOBIS-u. Kod tužioca Stjepanović takođe samo jedan put isti mjesec, a potom po pozivu u avgustu 2009-te, sa napomenom da je već kasno i da samo odgovaram na pitanja, uglavnom besmislena, te da ću sve drugo što znam dopuniti neki drugi dan. Taj pokušaj je ista odbila, a imam snimak tog telefonskog razgovora. Nijedan kontakt sa njima direktno nadležnima nije postojao poslije 2009-te, te pozivam zastupnika tužene da o tim nebrojenim primanjima dostavi dokaze sudu, a ne da izmišlja. Sve ovo posebno imajući u vidu pismenu tvrdnju Novaka Kovačevića u dokazu A-326/12 da citiram:
"Neki od tužilaca obavljali su razgovor sa članovima porodice i više puta, a neki nisu htjeli obzirom da se ne radi o njihovom predmetu." Ovde je važno istaći da je jedini okružni tužilac službeno povezan bila Stjepanović Danica, što znači da oni "neki nisu htjeli obzirom da se ne radi o njihovom predmetu" su svi ostali a već sam u ovoj parnici izveo dokaze da nam je još od 2010-te bio onemogućen pristup bilo kome u OT Bijeljina i da je sudska policija zapisala u zabilješkama laž da isti nisu nadležni za predmet. Novak Kovačević je s obzirom da je u životu izgovorio silne laži i zaboravio šta je sve i kada slagao, a vidljivo je da vijeću ne pominje tu svoju laž.
Nova neistina je da sam tražio susret sa bilo kojim tužiocem koji nema veze sa predmetom, te pozivam zastupnika tužene RS neka dostavi imena tih tužilaca, a osim dokaza koje sam htio predati prvo tužiocu Stjepanović, pa kad je odbila, onda nadleženom Uredu glavnog tužioca što su takođe odbili, pa dežurnom tužiocu na šta je obavezan ZOKP-u. Nije uopšte problem ni u kakvim drugim tužiocima nego u onima koji su prikrili dokaze ubistva na načine koje sam opisao, a takođe dostavio neke dokaze o tome. Šta znači kvalifikacija "drsko i čudno ponašanje" ? Da li bih trebao da zaboravim na dokaze kriminala koje sam otkrio, na zahtjeve koje sam predao još 2010-te, kao i krivične prijave, koje glavni tužilac prikriva što se može vidjeti na zahtjevu iz 08.01.2013. Trebalo bi možda da odem i nikada se više ne vratim da bi tužilaštvo imalo svoj mir. Građani koji brane svoje dostojanstvo i prava su drski i čudni, a glavni tužilac koji pere dokaze benzinom je savršenstvo majke prirode, vidovit i nadaren da predviđa, kako ću se boriti za svoja prava pošto sam to pismeno najavio i dostavio im. Još 08.03.2010. u dokumentu sudske policije "Zabilješka 401/10" a koji je priložila tužena RS, navedeno je da imam namjeru biti uhapšen, (ako se nastavi sa diskriminacijom) tako da tu nema šta da se predviđa.
Jedino što im nije bilo jasno da je to meni potrebno kao dokaz, jer NIKO nije vjerovao da dolazim u OT Bijeljina sa tvrdnjom da imam nove dokaze o ubistvu i prikrivanju ubistva, a da mi se ne dozvoljava pristup ni nadležnom ni dežurnom tužiocu, a ni uredu glavnog tužioca. Prava istina je da sam ja predvidio svaki potez, kako OT Bijeljina, tako i zastupnika tužene RS u ovoj parnici, te se dokazima koje sam dostavio na pripremnom ročištu, njihova taktika raspala u komade.

NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902