TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE
Veza : Krivična prijava za terorizam i više drugih krivičnih djela
KAKVE SU PRAVNE POSLJEDICE ORGANIZOVANOG PRIKRIVANJA ZLOČINACA U POLICIJI |
 |
Prije nekoliko dana je u Beogradu na ulici, izvedena likvidacija eksplozivom i ubrzo je javno iznesena sumnja da je izvršilac sa teritorije Republike Srpske pa čak navedeno i njegovo ime.
Ne ulazeći sada uopšte u analizu toga, da li je u pitanju zaista stvarni izvršilac ili se radi o namjernom skretanju pažnje i usmjeravanju na pogrešan trag od strane onih, koji su stvarno izvršili ubistvo, podsjećam na slučaj iz sad već daleke 2007. godine, kada je na sličan ali još monstruozniji način, dignut u vazduh Vukelić Milan, ispred zgrade MUP-a u Banjaluci.
Za ovih proteklih 13 godina, MUP Republike Srpske je izašao u javnost sa jednim pogrešnim tragom... lažno je optužena i pritvorena jedna osoba, no pravi izvršilac se krije do današnjeg dana a da li je možda ista osoba izvršila obe likvidacije procijenite sami.
Nesporna je činjenica da se radi o vrsnom stručnjaku za eksplozive, što nije baš nešto što se može naučiti kao zanat, kod nekog komšije, niti na internetu, nego se takva znanja mogu steći samo u specijalnim odjelima policije i eventualno vojske a imena takvih su veoma dobro poznata policiji.
Kad se ima u vidu da su pomenute likvidirane osobe, nesporno bili pod nadzorom policije i praćeno njihovo kretanje, dvadeset četiri sata dnevno, onda manje više postaje jasno da je ubica ili iz policije ili ima saradnike koji rade u policiji na prikupljanju i analizi podataka.
Lično sam godinama pod posebnim istražnim radnjama, tako da veoma dobro znam o čemu govorim a preživio sam brojne pokušaje likvidacije do sada, samo zato što sam bio svjestan ko su i koliko je doušnika, špijuna, informatora i sličnih kategorija, angažovano da me prati i pokušaju navući u klopku, dok nažalost dvojica pomenutih, toga nisu uopšte bili svjesni.
Jedan duži vremenski period, iako objavljujem mnogo toga na internet portalima, uopšte nisam pominjao ovu temu, kako bih pripadnike terorističke grupe, držao u zabludi i uvjerenju da njihovi planovi idu onako kako su zamislili i da ne sumnjam u njihove doušnike.
Tek u poslednjih oko godinu i po, počeo sam da opisujem neke događaje i navodim inicijale jednog dijela provokatora, što je odmah prouzrokovalo hitno povlačenje praktično svih špijuna, od koji se povremeno i rijetko, neki ponovo aktiviraju, vjerujući da nisam svjestan kakva je njihova uloga.
Sličnost između pomenute dvojice ubijenih i nekih drugih, koje još nisam pomenuo a većinu i neću... je isključivo u tome, što puno znamo i velika smo opasnost za šefove terorističke organizacije, koji su na uticajnim pozicijama u institucijama ili su kako se kaže, kontroverzni biznismeni, svi skupa prepuni miliona pa i milijardi opljačkanog novca, za koji mogu bez problema naručiti bilo čiju likvidaciju.
Ne radi se tu samo o poznatim slučajevima, kao što je recimo ubistvo Slaviše Krunića, osobe izuzetno dobro zaštićene i oprezne za koju je bilo nemoguće inscenirati `zadesnu smrt` kao što se pokušalo recimo sa ubistvom Davida Dragičevića.
Tu je i veliki broj, izuzetno sumnjivih smrti, kao recimo glavnog zdravstveno sanitarnog inspektora Desimira Miljića, te okružnog javnog tužioca Dragana Ninkovića, (Saopštenje za javnost 30.06.2020.) koji je policija odmah isti dan proglasila za samoubistvo, bez ikakve istrage i naravno bez dokaza da je zaista tako.
Gospodin Miljić, nema nikakve veze ni sam mnom a vjerovatno ni ostalima pošto je samo bio velika i nepremostiva smetnja, onima koji su neosnovano htjeli a kasnije i uveli vanredno stanje, dok međutim pokojni tužilac Ninković je bio jedan od najbližih suradnika kriminalca Rajka Čolovića, pripadnika terorističke grupe, koja je isplanirala moje ubistvo i u svrhu toga su lažirali nadležnost nenadležnih organa, kako bi me mogli pratiti a onda i namamiti u klopku.
Činjenica je a to se lako može ustanoviti da sam se nekoliko dana pred ubistvo tužioca Ninkovića obratio na zvanični mejl, glavnoj Okružnoj tužiteljki i tužiocu Jovani Tomaš, (Javni poziv tužilaštvu na saradnju sa građanima) za više pitanja od kojih je najznačajnije pitanje ko je okružni tužilac, odnosno njegovo ime, koji je 2015. godine, otvorio postupak protiv mene lažirajući nadležnost.
Okružni javni tužilac, Tomaš Jovana to sigurno nije znala, pošto je imenovana tek 2017-te, (Jovana Tomaš - imenovanje 09.03.2017.) a ni sadašnja glavna tužiteljica Vukadin Anica, očito nema saznanja s obzirom da je na trenutnu poziciju imenovana 2019-te, (Imenovanje Vukadin Anice 21.06.2019.) a montirani nelegalni predmet, protiv mene je otvoren 2015. godine.
Taj kriminal nesporno nije mogao biti izveden bez direktnog učešća Čolović Rajka a da li je on lično vodio predmet ili mu je pomogao neko drugi, koga je moguće i obmanuo kao i Jovanu Tomaš dvije godine kasnije, neće biti teško saznati, ukoliko se istraga provede na pravi način.
Na žalost, nastradali gospodin Ninković, neće više nikome moći ispričati, šta zna o kriminalu Čolović Rajka ali zato gospođa Tomaš Jovana, iako vjerovatno nije uopšte znala da je nadležnost lažirana, zasigurno zna koji je kolega prethodno vodio predmet, montiran protiv mene, bez rješenja o prenosu nadležnosti.
Moguće da o tome postoje pisani tragovi u spisima ali uopšte nije isključeno da su uklonjeni, odnosno falsifikovani, posebno imajući u vidu da sam više puta preko sudova u Bijeljini, tražio kopiju pomenutog spisa ili originalni spis na uvid u sudu, što je izbjegavano, očito sa jakim razlogom da se važne činjenice prikriju.
Ovaj uvod je direktno povezan sa neospornom činjenicom i teškim zločinom ubistva, osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, koje se desilo 23. jula 2009. prilikom krijumčarenja terorističke organizacije, izvedenog od teritorije Sarajeva, preko Tuzle, Bijeljine i dalje prema Brčkom, kada su u Bobar grupi, ostavljena 3 paketa nelegalne robe.
Odavno je poznato da su se preko Bobar grupe vršile i brojne druge kriminalne radnje, uključujući organizovanu pljačku stotina miliona a vjerovatno i milijardi, preko Bobar banke, što su potom smišljeno pokušali zataškati pripadnici mafije, unutar kriminalističke policije u Bijeljini, prije svega Marković Dragoslav, Stanišić Stanko i Vrućinić Siniša.
S obzirom da sam više puta pismeno dostavljao dokaze o tome, uključujući i zahtjeve da se otkrije ime jednog od njih, koje više godina nisam znao, nego sam samo imao njegov potpis, potpuno je jasno da su pripadnici mafije, takođe i neke druge osobe na rukovodećim pozicijama u MUP-u a podrška koju pružaju zločincima ih pravno deklariše kao saučesnike, kao da su lično izvršili krivična djela koja prikrivaju.
Iako sam više puta pismeno, te u posljednje vrijeme, preko mejla, tražio podatke o svemu, nastavlja se sa prikrivanjem zločina a za šta su najodgovorniji oni, koji direktno komanduju kriminalističkom policijom u Bijeljini a njihova imena nisu uopšte bitna, jer su smijenjivi.
U svakom slučaju, trenutno je najodgovorniji onaj, koji je bio na poziciji načelnika kriminalističke policije 2018. pa i 2019. kada je izvršeno više krivičnih dijela, uključujući i pokušaje mog ubistva a cijelo to vrijeme se dokumenti, na koje imam nesporno pravo garantovana ustavom, član 23, uskraćuju, prava krše i time meni nanosi smišljena šteta a planski pomaže zločincima.
Koliko je bilo pokušaja mog ubistva i koliko su pripadnici terorističke organizacije bjesni, što u tome nisu uspjeli, vjerovatno se najbolje može zaključiti iz događaja od 22. maja 2019.
Tada su članovi mafijaške organizacije, poslali pripadnika MUP-a u civilu, da me prvo verbalno napadne u prizemlju zgrade, policijske uprave Bijeljina, te potom vrijeđa i psuje i na kraju fizički napadne, objema rukama, vuče i gura izvan zgrade, prijeteći da ću biti ubijen ako ikada više dođem tražiti neka svoja prava.
Sve se to desilo pred više uniformisanih službenika, koji ne samo da nisu spriječili taj napad, nego su odbili sačiniti zabilješku o tome i odbili mi otkriti ime napadača, koji je pobjegao na sprat a onda su mu omogućili da pobjegne i na zadnji izlaz, te do današnjeg dana se krije njegovo ime.
Da li je taj napadač takođe pripadnik mafijaške mreže ili je možda obmanut od nekog, da me po njihovom planu uplaši, za mene i pravno uopšte nije važno jer s obzirom da se to desilo u zgradi MUP-a, pred uniformisanim službenicima, to je nedvosmisleno napad, koji je MUP izvršio na mene.
Uprkos tome, zahvalan sam i napadaču i onima koji su ga poslali, jer su me samo dodatno motivisali pa sam za manje od 24 sata, pretražujući hiljade fajlova dokumentacije, pronašao ime inspektora, koji je potpisao zahtjev za deponavanje predmeta, prikrivajući činjenicu u kakvom je stanju materijalni dokaz ubistva djevojčice Ivone Bajo a radi se o inspektoru Stanku Stanišiću.
Skrećem pažnju na činjenicu da su pripadnici kriminalističke policije u sadejstvu sa saučesnicima iz Bobar grupe, skinuli materijalni dokaz ubistva sa ubijene djevojčice a u pitanju je dječji ruksak, čije je kaiš dvostruko presječen, prilikom smrtonosnog ranjavanja a onda su ga oprali hemijskim sredstvom i sakrili iz svih istražnih radnji, kako bi prikrili i ubistvo i krijumčarenje koji su izvršili.
U vrijeme napada na mene 22. maja 2019. Čolović Rajko je već bio smijenjen, (UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.) ili je bila planirala njegova smjena, što ne znam sasvim pouzdano pošto je javnosti zvanično poznat samo datum, kada je na mjesto glavnog tužioca imenovana Vukadin Anica. Čolović je inače bio imenovan do decembra 2019-te, (Imenovanje Rajka Čolovića 17.12.2013.) kada je isticao 6-godišnji mandat.
Napad na mene u zgradi policijske uprave Bijeljine, nije povezan samo sa tim, nego i sa događajima od 27. septembra 2018. kada je izvršeno više krivičnih dijela od strane pripadnika sudske policije i Policijske stanice Bijeljina II, što sam jednim dijelom, koliko mi je to omogućeno, dokazao u sudskom postupku "80 0 Pr 100636 18 Pr" pred sudom u Bijeljini.
Ono što je bilo u drugom planu, je napad kriminalističke policije na moja prava i život, koji je direktno izvršila, preko inspektora Dejana Minića a koji je tražio i spriječio službenike da mi ukažu hitnu pomoć, zbog gušenja, koji su prethodno izazvali, krajnje nezakonitim i neprofesionalnim postupanjem.
Na više mojih pitanja... šta je inspektor Minić Dejan, odnosno šta je kriminalistička policija radila tada u eventualnom "prekršaju" do danas nije odgovoreno a potpuno je jasno da su planski učestvovali u akciji koja se trebala završiti mojim ubistvom na Sokocu, gdje je već čekala ekipa plaćenih ubica, koji su godinama bili pod zaštitom Rajka Čolovića... moguće isti oni, koji su oko pola godine kasnije, pokušali ubiti Slobodana Vasiljevića a danas su u pritvoru i sudi im se.
Ovom prilikom prilažem samo jadan od mnogih pismenih zahtjeva na koji nikada nije odgovoreno a radi se o materijalu potrebnom za sudski postupak, (Zahtjev i obavještenje MUP-u po osnovu prava iz ustava i zakona) te je uskraćivanjem, izvršen dodatni napad MUP-a na moja prava, što imajući u vidu da su prethodno falsifikovali dokumente sa ciljem da mi nanesu štetu, dodatno potvrđuje da je kriminal planiran.
Osim kriminalističke policije, za svo bezakonje tog dana, laži koje su pisali, falsifikovanje činjenica i potpisa, direktno je odgovoran tadašnji komandir Policijske stanice II i svi oni koji su im eventualno davali instrukcije.
Između više izvršenih falsifikata, lažno se pokušalo predstaviti da sam se odbio izjasniti, vezano za zakonom predviđena prava, uključujući i zahtjev za medicinsku pomoć no pred sudom, osim mene to je potvrdio i svjedok sudski policajac Srebrenko Jelačić, čime je odgovornost skrenuta samo na policiju a pokušao se zaštititi načelnik sudske policije, koji je takođe umiješan u više teških krivičnih djela.
Isti je prije svega, poslao službenike bez primjerka `naredbe za dovođenje` što je zakonom obavezno a to je naravno učinjeno, jer je vrlo dobro znao da je nadležnost protiv mene lažirana a iz činjenice da je sudski policajac Lazić tada rekao da je Vrhovni sud "donio rješenje" o prenosu nadležnosti, potpuno je jasno da je tu laž mogao čuti samo od načelnika.
To dodatno pokazuje i činjenica da postoje zabilješke sudske policije iz prethodnih mjeseci u kojima opisuju da sam ih upozorio na nenadležnost a prije navedenog događaja sam i od vrhovnog suda dobio odgovor, kojim se potvrđuje da ne postoji predmet u kome sam stranka u postupku.
Dodajem i činjenicu da je nedavno došlo do personalnih smjena na pozicijama direktora policije i načelnika policijske uprave Bijeljina, te trenutno takođe te osobe ne smatram odgovornim za ove događaje ali ukoliko u narednom periodu ne preduzmu ništa, jasno je da bi tada i sami postali saučesnici.
I da zaključim sa navođenjem nekih od najdirektnije umiješanih osoba u navedena krivična djela a to su Marković Dragoslav, Stanko Stanišić, Vručinić Siniša, Dejan Minić te komanda kriminalističke policije i policijske stanice Bijeljina II u periodu prije svega 2018. i 2019. godine ali i svi oni koji su komandovali kriminalističkom policijom prethodnih godina, snose odgovornost za prikrivanje krijumčarenja i zločinačkog ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, koje je kako sam naveo, kriminalistika policija, pokušala prikriti tako što su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina i oprali ga benzinom pa sakrili iz svih istražnih radnji ne obavijestivši o tome tužilaštvo ni sud, koji su se pismeno izjasnili da o tome nemaju saznanja, jer policija to uopšte nije evidentirala u svojim dokumentima.
PRILOZI
Krivična prijava za terorizam i više drugih krivičnih djela
|
UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
