nedjelja, 5. srpnja 2020.

TAKOZVANA POLICIJA JE MAFIJAŠKA ZLOČINAČKA TERORISTIČKA ORGANIZACIJA

Ako je takozvana policija, bila spremna da ovako laže, falsifikuje, čini krivična djela, koja sam čak lično vidio, prepoznao počinioce, prikupio materijalne dokaze, dokumente sa falsifikovanim ne samo opisom nego i potpisima i preživio sve da mogu svjedočiti, onda svi mogu zamisliti kako su i šta sve radili zlikovci iz kriminalističke policije sa mrtvim tijelom ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i materijalnim dokazima u uslovima kada nevino dijete više nije moglo izgovoriti nijednu riječ o bilo čemu...

MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE

TAKOZVANA POLICIJA JE MAFIJAŠKA ZLOČINAČKA TERORISTIČKA ORGANIZACIJA

Veza : Dopis službe predsjednika RS, 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. ; Krivična prijava za terorizam i više drugih krivičnih djela. Dostavlja se i Tužilaštvu BIH, SIPA-i, VSTV-u, informativno Predsjedniku RS i javnosti.
Da bi u startu bilo odmah sve jasno, MUP RS je dio terorističke mafijaške mreže koja je ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, prilikom krijumčarenja a potom pokušava taj zločin prikriti, koristeći se najmonstruoznijim sredstvima, uključujući i više pokušaja da i mene ubiju.
Za ovu tvrdnju i sve naredne argumente imam obilje dokaza koje sam već dostavljao i objavljivao a sam MUP ima status mafijaške organizacije pošto me je i lično protivpravno fizički napao u sopstvenoj zgradi, prijeteći ubistvom i konstantno je u napadu na moja prava garantovana ustavom. U takvom stanju ni MUP u cjelini, niti bilo koji njihov pripadnik, njihova saopštenja, rješenja, izjave, naredbe, postupanja, istrage i slično nemaju nikakav legitimitet i građani, poslanici, sudije, okružni tužioci i svi časni pripadnici MUP-a trebaju policiju tretirati kao okupacionu, terorističku organizaciju bez ikakvog uporišta u zakonima i narodu.
Opis takozvanog MUP-a iz naslova je praktično poznat svim građanima ali ja neću pominjati ni jednu od brojnih drugih afera i kriminalnih radnji u koje je umiješana policija, nego isključivo krivična djela izvršena na moju i štetu moje porodice, odnosno napade na naša prava garantovana ustavom, zdravlje i živote.
Nedavno je služba predsjednika Republike, dostavila dopis "01-2-059-1414-1-20" ministarstvu unutrašnjih poslova (i meni identičnu kopiju) uz propratni dokazni materijal, inače ranije više puta dostavljan MUP-u, koji dokazuje teška krivična djela pojedinih pripadnika MUP-a a na šta niko nije reagovao.
Pružajući zaštitu, podršku i štiteći zločince, nakon izvršenja krivičnog djela, prema zakonskim odredbama, kompletan MUP-a se sam deklariše a i zakonski se tretira, kao zločinačka teroristička organizacija.
Navođenje krivičnih dijela MUP-a, počinjem sa fizičkim napadom na mene, koji je MUP izvršio 22.05.2019. tako što me je fizički napao u zgradi policijske uprave Bijeljina.
Nije dakle u pitanju, napad nepoznatog lica u parku, šumi ili nekoj pustoj uličici, nego u glavnoj zgradi Policijske uprave u Bijeljini i to od strane pripadnika MUP-a u civilu a čemu su prisustvovali uniformisani službenici, koji ne samo da nisu ništa preduzeli da spriječe taj napad, nego su odbili otkriti ime napadača i sačiniti zabilješku, te mu omogućili da nakon toga pobjegne prvo na sprat a potom iz zgrade, tako što su postavili uniformisanog pripadnika MUP-a na ulazna vrata, da ja nebi mogao reagovati dok napadač bježi na zadnji izlaz.
Podatke o imenu napadača sam više puta pismeno tražio od MUP-a, uključujući i pismeni zahtjev, tokom sudskog postupka 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred osnovnim sudom u Bijeljini i sa pozivom na njega.
MUP ne samo da nije pismeno odgovorio, niti se izjasnio o ovom napadu, nego je postupak trajao i pravosnažno okončan a da nijedan pripadnik MUP-a, nije ni pokušao demantovati moje tvrdnje.
Iskreno, ne bi za mene bilo nikakvo iznenađenje da je MUP negirao moje tvrdnje i tvrdio da lažem, odnosno izmišljam podatke o fizičkom napadu na mene i prijetnjama ubistvom u zgradi policijske uprave Bijeljina ali time što niko nije reagovao, suštinski su priznali da je sve što sam opisao istina.
Iako je napad na mene bio prilično bahat i osion, uz vrijeđanja i jasno izrečene prijetnje ubistvom, ako se ikada više vratim da tražim neka prava, to na mene nije ostavilo naročiti utisak a pogotovo nije izazvalo strah, nego sam sa druge strane praktično zahvalan napadaču zbog onoga što je uradio.
Ovo je uzrokovano time i ponajviše zbog činjenice da sam poslije tog napada, intenzivirao sopstvena istraživanja i za manje od 24 sata, pregledajući hiljade fajlova dokumentacije, pronašao ime inspektora MUP-a, koji je sakrio stanje u kome se nalazi materijalni dokaz ubistva i tu činjenicu prećutao od tužilaštva ne navodeći je u dokumentima a sa ciljem da zločin bude predstavljen kao nesrećan slučaj.
No, prije nego što detaljnije opišem o kakvom se zločinu radi, ističem da je MUP godinama saučestvovao i u pokušajima mog ubistva, pri čemu je 27.09.2018. asistirao pripadnicima mafijaške organizacije, koji su izvršili razbojnički teroristički napad na mene sa ciljem da me odvuku na teritoriju Istočnog Sarajeva, gde je čekao tim ubica, spreman za izvršenje likvidacije.
Samo odvlačenje se pokušalo "umotati" u zakonske okvire tako što je teroristička grupa, poslala pripadnike sudske policije da me presretnu ali im uopšte nisu predali kopiju sudske naredbe za dovođenje, što je uostalom utvrđeno i dokazano u sudskom postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr.
Sudski policajci su se na moja pitanja pred sudom, lažno branili pričama da nemaju pojma o tome kako je ZKP-u, propisano njihovo postupanje, dok je pripadnik MUP-a izjavio da "ne zna kakve su nadležnosti sudova i tužilaštava" što sve i da je istina, samo pokazuje nesposobnost službenika a u gorem slučaju, njihova smišljena krivična djela.
Podvlačim opet da je sud konstatovao kršenje zakona o krivičnom postupku od strane policijskih službenika, no iako su oni prethodno kršili zakon, napali su me potom sa leđa i pokušali zavrnuti ruke i staviti lisice.
Tome sam se u trenutku suprostavio sa dva kratka snažna trzaja i sastavio ruke ispred sebe, uhvativši snažno zglobove te im odmah ponudio da ću dobrovoljno dozvoliti da mi stave lisice, kako bismo izbjegli fizički sukob.
Uniformisani službenici su to prihvatili, te sam sam stavio ruke na leđa i dozvolio im da stave lisice, no iako sam mirno krenuo sa njima, poslije opisane dobrovoljne predaje, prilikom ulaza u zgradu su mi izuzetno nasilno i grubo a prije svega nepotrebno, gurali glavu prema tlu prilikom čega sam udahnuo u pluća dio sadržaja iz grla, stvoren alergijom na polen ambrozije, čime je i inače otežano disanje postalo kritično po zdravlje.
Odmah sam zatražio čašu vode i da se pozove hitna pomoć zbog gušenja.
Medicinska pomoć ne samo da nije pozvana, nego je u dokumentaciji MUP-a, lažno opisano, odnosno falsikovano činjenično stanje, tvrdnjama da sam se odbio izjasniti i po pitanju medicinske pomoći i po drugim zakonom predviđenim pitanjima a koja mi uopšte nisu ni postavljena. Napominjem da mi nijedan dokument nije ni uručen jer su naknadno pisani i falsifikovani a dobio sam ih odlukom načelnika PU Bijeljina g. Ćosića, poslije mog pismenog zahtjeva.
Pred sudom u Bijeljini je i ova činjenica utvrđena, ne samo mojim opisom, nego i opisom pripadnika sudske policije J.S. koji je izjavio da je čuo kako tražim hitnu pomoć od pripadnika MUP-a iako ga to konkretno tada nisam ni pitao.
To nedvosmisleno znači da je pripadnik sudske policije bio instruisan da odgovornost sa svog načelnika i pripadnika terorističke grupe iz Istočnog Sarajeva, prebaci i svali na policijsku stanicu Bijeljina II.
Razlog za ovaj kriminal pripadnika MUP-a je to, što je službenik MUP-a Srećko Panić, instrukcije dobio od inspektora Dejana Minića, koga sam lično vidio, kako se krije iza mojih leđa i odrečno daje znake Paniću da mi se ne ukazuje hitna pomoć a kada sam ga ugledao i izgovorio njegovo ime glasno, on je pobjegao u drugu prostoriju.
Službenik Panić iz MUP-a je instruisan da se ovog i nekih drugi događaja "ne sjeća" pred sudom, te zaštiti Dejana Minića i ostale, umiješane u kriminal ali kako sam već rekao, moju verziju je potvrdio i jedan sudski policajac a drugi je bio prisutan prilikom svjedočenja Panića, te je postao i svjedok laži MUP-a pred sudom s obzirom da je bio prisutan i u policijskoj stanici, kada se sve opisano dešavalo.
U pomenutom postupku "80 0 Pr 100636 18 Pr" koji je inače pokrenuo takozvani MUP, pred sudom sam dokazao laži, falsifikate i podmuklosti pripadnika policije da je čak i svjedocima i formalnom predstavniku MUP-a bilo neprijatno slušati, kakva su razbojništva činjena. No važnije a i monstruoznije od toga je poređenje događaja od 27.09.2018. koji sam preživio a trebalo je po planu da me ubiju sa danom 23.07.2009. kada je Ivona Bajo ubijena prilikom krijumčarenja u zločinačku Bobar grupu.
Ako je dakle, takozvana policija, bila spremna da ovako laže, falsifikuje, čini krivična djela, koja sam čak lično vidio, prepoznao počinioce, prikupio materijalne dokaze, dokumente sa falsifikovanim ne samo opisom nego i potpisima i preživio sve da mogu svjedočiti, onda svi mogu zamisliti kako su i šta sve radili zlikovci iz kriminalističke policije sa mrtvim tijelom ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i materijalnim dokazima u uslovima kada nevino dijete više nije moglo izgovoriti nijednu riječ o bilo čemu.
Monstrumi iz policije su odavno razotkriveni i javno sam objavio fotografije materijalnih dokaza i njihova imena a kompletan MUP, kao neka formalna institucija se krije, pretvara kao da se ništa ne dešava i ne izjašnjava o temama za koje su plaćeni novcem građana da rade po službenoj dužnosti, istovremeno kršeći i zakone i prava koja se prema ustavu ne smiju i ne mogu ni oduzeti ni ograničavati.
Jasno je i zbog čega, jer kriminalci čija sam imena naveo i u ovom dokumentu, nisu ništa radili samostalno, nego u sadejstvu sa tadašnjim načelnikom PU Bijeljina, (2009-ta godina), mnogobrojnim kolegama iz policije i saučesnicima iz drugih takozvanih institucija sa kojima su zajednički pljačkali sve što im je došlo pod ruku. Razbojništvo i bezobrazluk takozvane policije zaista nema granica i jedina stvarna kriminalna teroristička organizacija je upravo policija a ako bi neki službenik i htio raditi zakonito, ne usuđuje se iz straha od gubitka posla ili još gorih opcija kao što su ubistvo dvojice policajaca u Sarajevu samo mjesec kasnije od terorističkog napada ne mene i likvidacija pripadnika MUP-a, posebno na teritoriji Istočnog Sarajeva od kraja rata do danas a egzekutore su štitili kriminalci Čolović, Borovčanin i svi komandiri i ministri MUP-a zaključno sa Lukač Draganom, koji će čitati ovo što sam napisao i ja to svejedno pišem a on ne smije ni da pokrene radnje da se razotkriju počinioci zločina niti da me lično napadne. Ne smiju to ni drugi samozvani bosovi od dodika naniže, nego se šalju njihove sluge da me napadaju, pokušaju ubiti, vrijeđati ili bar podmetnuti neko krivično djelo. Do prije nekoliko godina, policija je bar imala neku "masku" državnog organa a dolaskom Lukač Dragana na poziciju ministra i naravno u sadejstvu sa dodik miloradom, policija je pretvorena u najobičniju bandu, što je suštinki i kompletna republika u cjelini.
Jedan od inicijatora razbojničkog plana i priprema za moje ubistvo, Rajko Čolović, tada glavni okružni tužilac u Istočnom Sarajevu je više puta bio pismeno opominjan od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, da mi dostavi navodno rješenje o dodjeli nadležnosti, što isti nije uradio, nego je intenzivirao pokušaje likvidacije, kako bi sakrio tragove svog učešća u pripremi, ne samo ovog zločina, nego i mnogih ranijih likvidacija, koje prikriva on i njegovi saučesnici a ubijani su i tadašnji načelnici policijskih stanica.
Razlog za sve naprijed navedeno i mnoge druge kriminalne radnje, koje sada naravno neću opisivati je to što su pripadnici terorističke grupe 23.07.2009. prilikom šverca narkotika sa područja Sarajeva u Bobar grupu, ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, te pošto su istovarili 3 paketa narkotika, pobjegli sa lica mjesta prije dolaska istražitelja.
Takozvana policija je osim logističke podrške ovom transportu u sadejstvu sa saučesnicima, uklonila materijalni dokaz ubistva sa ubijene djevojčice te su ga oprali benzinom, uklonivši tragove masti i ulja, nastale od odbjeglog kamiona.
Kaiš tog dječjeg ruksaka, odnosno materijalnog dokaza je dvostruko presječen, predmetom koji je istovremeno ubio djevojčicu, što su pripadnici MUP-a prikrili a u pitanju su Marković Dragoslav, Stanišić Stanko i Siniša Vrućinić.
Umjesto da postupi prema zakonskim obavezama i propisima, te sankcioniše navedene službenike i izvrši istražne radnje vezane, kako za prikrivanje materijalnog dokaza ubistva, tako i za njihove motive te način na koji je došlo do presijecanja kaiša, MUP je pokrenuo više akcija protiv mene, pokušavajući me povezati sa bilo kakvim krivičnim dijelom, počev od lažnog "ugrožavanja sigurnosti" koje je u stvari poslužilo kao izgovor za pokretanje "posebnih istražnih radnji" a potom nastavljenih sa ciljem da mi se "napakuje" nešto ozbiljnije, odnosno da se koriste prikupljeni podaci, kao priprema za likvidaciju.
Tokom godina, teroristička organizacija MUP je angažovala i slala veliki broj špijuna, doušnika i provokatora od kojih je jedan dio imao zadatak da iznosi prijetnje sudijama i tužiocima te me isprovocira da to i ja učinim, što bi bilo iskorišteno kao "dokaz" za krivično djelo "napad na sudiju ili javnog tužioca" a drugi dio su slali sa zadatkom da me pridobije nekom izmišljenom pričom te kada pomisle da su stekli moje povjerenje, pokušaju prevarom, odvući na neku udaljenu lokaciju, gdje je već čekao tim plaćenih ubica.
Jedan od tih timova je prema podacima koje imam, najvjerovatnije bila i grupa plaćenika, koja je pokušala likvidaciju Slobodana Vasiljevića ali je brzo pohapšena, pošto je njihov zaštitnik Rajko Čolović, poslije mojih pritužbi vezano za lažiranje i montiranje nadležnosti, smijenjen od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Te grupe plaćenih ubica i narko dilera, "regrutuju" upravo pripadnici MUP-a, prilikom stvarnih sitnih prestupa ili nekada i podmetnutih dokaza. Primjer toga je recimo, nedavno pompezno objavljena vijest o hapšenju 23 osobe, povezane sa proizvodnjom i prometom narkotika uz zaplijenjenih cijelih 200 grama kokaina, što je oko 8 grama po osobi.
Javno je objavljeno da su uhapšeni postigli nagodbu, priznali krivnju i pušteni da se brane sa slobode, što suštinski znači da će u narednom periodu, biti u najvećim broju novi doušnici, dileri ili plaćene ubice, pripadnika terorističke grupe instalirane unutar policije, tužilaštava i sudova od kojih sam jedan dio već razotkrio.
Osim već pomenutog Rajka Čolovića koji je smijenjen prije više od godinu dana u razbojnički napad na mene, planiranje i pokušaj ubistva, umiješan je i Luka Borovčanin, koji je također lažirao nadležnost ali kao predsjenik suda u Sokocu te Danko Borovčanin, načelnik sudske policije, koji već godinama saučestvuje u napadima na mene i prikrivanju ubistva Ivone Bajo.
Nedavno je objavljena vijest, da je jedan od pripadnika Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu gospodin D.N. pronađen mrtav na svom balkonu te da se sumnja na samoubistvo.
Ne ulazeći uopšte u to da li je zaista u pitanju samoubistvo ili ubistvo, koje se pokušava predstaviti kao samoubistvo, ističem činjenicu da je taj gospodin, godinama radio u tužilaštvu i bio jedan od glavnih saradnika kriminalca Rajka Čolovića, te sigurno znao mnoge detalje o njegovim krivičnim djelima.
Samo nekoliko dana prije tog događaja kada je stradao pomenuti tužilac, poslao sam zahtjev glavnoj tužiteljki OJTIS-u, u kome sam između ostalog tražio podatke o tužiocu koji je 2015. godine zadužio lažni montirani predmet protiv mene, što je bilo, čak dvije godine prije nego što je tužilac Jovana Tomaš preuzela taj predmet.
Nije uopšte isključeno da je stradali gospodin, prvobitno bio obmanut od Čolovića o postojanju nadležnosti i otvorio taj predmet pa ako i nije on bio taj, nesporno je znao koji je tužilac to vodio i kakve je mahinacije kriminalac Čolović činio ne samo vezano za to nego i brojne druge likvidacije u tom kraju koje su do danas ostale nerješene.
Na kraju, ističem da će osim MUP-u, ovaj tekst biti dostavljen i službi predsjednika Republike informativno, da znaju kako policija nastavlja sa prikrivanjem zločina, te objavljen javno na internetu.
U narednom periodu ću nastaviti sa zahtjevima da takozvani MUP, radi posao za koji je plaćen, te da se javno razotkriju zločinci, koji su prije svega prikrili dokaze ubistva osmogodišnje devojčice, kao i oni odgovorni za njeno ubistvo.
Za svo ovo vrijeme, nikada mi nije palo na pamet ni da pobjegnem izvan zemlje da se sakrijem od terora policije, kao što su to mnogi drugi učinili, (članovi grupe Pravda za Davida, recimo) niti da izvršim samoubistvo pa ističem da to, niti namjeravam u budućnosti, niti bih ikada uradio, pa ako neki kriminalci planiraju nešto slično protiv mene a da to predstave kao samoubistvo, obavještavam unaprijed javnost o tome. Za svaki eventualni naredni napad na mene ili moja prava i bilo kakve moguće posljedice, direktno je odgovoran ministar unutrašnjih poslova, koji komanduje tom terorističkom organizacijom.
Dakle ja se sasvim sigurno neću ubiti ali postoji mnogo pripadnika MUP-a, koji žele da me ubiju i još više njihovih doušnika, kojima manipulišu, tako da su spremni izvršiti i likvidaciju, kako bi izbjegli krivične istrage, kojim ih pojedini inspektori u sadejstvu sa nekim korumpiranim tužiocima upravo i ucjenjuju. Pripadnici Tužilaštva BIH, kome sam podneo prijavu za terorizam i druga krivična djela, ovim se obavještavaju da članovi mafijaškog klana nastavljaju sa kršenjem zakona i prikrivanjem zločinaca i nakon što je u MUP, poslat dopis od predsjednika RS a što je takođe i nastavak produženog krivičnog djela...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
Zdenkobajo@gmail.com

LAŽNE PANDEMIJE PO VOZNOM REDU