SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 4. DIO

U zgradi na adresi Vuka Karadžića 3 u Bijeljini ne postoje sudije Republike Srpske nego samo pripadnici pravosudne mafije, koji rade za interese i po nalozima tajkunsko političke bande, za interese šefa bande Dodik Milorada i njegovih ortaka tajkuna a u ovom slučaju konkretno za interese Bobar grupe, koji je u sadejstvu sa zločinačkom fašističkom vladom RS, pokrao samo preko Bobar banke 300 miliona maraka. Stoga sud u cjelini i svakog sudiju koji je postupao u bilo kom predmetu povezanom sa mnom tretiram kao saučesnika u toj pljački naroda i saučesnika u ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo i to ću javno i preko interneta objavljivati a oni neka objašnjavaju u svoju odbranu da ih štiti imunitet i pretpostavka nevinosti.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 4. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Na ročištu 06.10.2015. u ovom sporu, (80 0 P 056780 14 P) sam smišljeno tražio odlaganje zbog nedolaska zastupnika tužene RS iako dobro znam da na to nisu obavezni i da je jedina ispravna odluka suda da se rasprava nastavi bez njihovog prisustva, isključivo da bih dokazao nepoštovanje zakona u predmetu 043325, gdje je teret dokazivanja na potencijalnom diskriminatoru. Iz zapisnika broj: 80 0 P 043325 13 P 2 Bijeljina, 17.06.2014. godine, izdvajam taj dio:
"Tužitelj na upit suda predlaže da se današnje ročište odloži i iz razloga što tužena nije pristupila na današnje ročište a kao razlog je navela obaveze pred Osnovnim sudom u Zvorniku pa predlaže da sud ponovo zakaže glavnu raspravu odnosno današnje ročište odloži a na koje ročište sud da ponovo pozove tuženu putem PRS. Imajući u vidu da je tužitelj izričit kod prijedloga da se današnje ročište odloži odnosno da se isto ne održi u odsustvu uredno obavještene tužene, pri tome navodeći da je na tuženoj teret dokazivanja te prijedlog tužitelja da se zakaže u drugom terminu glavna rasprava i da se pozove ponovo tužena Sud donosi RJEŠENJE: Glavna rasprava se odlaže i zakazuje za dan 19.09.2014. godine sa početkom u 08,15 časova u kancelariji br. 19. Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti."
I ova odluka suda je bila ispravna ali shvativši da nije sposobna suprotstaviti mi se na raspravi i dokazati laži Kovačević Novaka u dokaznom postupku, tužena krši zakon i parnica se nastavlja bez prisustva tužene koja ima obavezu dokazati nediskriminaciju što se vidi iz zapisnika od 19.09.2014.
"Tužitelj predlaže da sud postupi po mojim navodima koje sam iznio i u podnesku od 19.06.2014. g. jer je na tuženoj teret dokazivanja, te da usvoji moj tužbeni zahtjev jer smatram da nema potrebe da se izvode dalje dokazi u ovoj parnici obzirom da je tužena odustala od dokazivanja svojih tvrdnji pred sudom samim tim što nije pristupila na ročište. Imajući u vidu da se ročište shodno ZPP-u može održati ukoliko uredno obavještena tužena ne pristupi na isto sud donosi, Rješenje: Održat će se glavna rasprava."
U nastavku nije bilo nikakvog dokaznog postupka nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ. Nije dakle izgovorena rečenica "U skladu sa članovima 99 i 101 ZOPP-u, daje se riječ tužiocu da "neposredno pred sudom izvodi dokaze" nego "U završnom izlaganju tužitelj izjavljuje:"
Iako je jasno da tužena RS nije poštovala zakonske odredbe i nije omogućila izvođenje dokaza, meni to u tom sporu pravno nije smjelo nanijeti štetu jer je teret dokazivanja bio na diskriminatoru, što ne kažem ja nego ZOZD-e a pismeno sam na to upozorio sud citirajući stav iz VSITV-a o tome u podnesku "Teret dokazivanja":
"Teret dokazivanja je institut procesnog prava koji daje odgovor na pitanje na kojoj od stranaka leži teret dokazivanja odlučnih činjenica, odnosno ko snosi štetne posljedice ukoliko činjenično stanje ostane nerazjašnjeno. Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji. Prema ZZD žrtva eventualne diskriminacije čak nije dužna dokazati diskriminaciju sa stepenom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Ako ispuni taj uslov, navodni diskriminator je dužan dokazivati da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“). Standard vjerovatnosti koji je tužitelj dužan dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije. Drugačije rečeno, vjerovatnost postoji ukoliko se u sudskom postupku odluka o postojanju diskriminacije čini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je došlo do diskriminacije. (Postupci za zaštitu od diskriminacije - Goran Nezirović, član VSITV BIH)"
U podnesku "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ" upozorio sam sud da je dužan držati se tužbenog zahtjeva a ne slijediti želje tužene RS i sada retroaktivno dokazivati potrebu izdavanja fašističke naredbe, iako sam bio spreman i na tu opciju:
"Što se tiče predloženih dokaza tužene RS, njeno je pravo da predloži sve što smatra za potrebno i nemam nikakvih primjedbi na to, no skrećem pažnju da u svom podnesku od 11.12.2013. zastupnik uopšte ne negira diskriminaciju, nego pokušava da za nju nađe neko opravdanje. Time se praktično i priznaje krivica, jer prema članu 16 Ustava RS, moje je pravo da dobijem naredbu, (kojom se odlučuje o mojim pravima, koja se ograničavaju, suspenduju ili ukidaju) u pismenom obliku, sa pravom žalbe, a ne da to sad objašnjava i opravdava neko ko ne zna razloge za takav postupak. To je trebalo uraditi u vrijeme izdavanja naredbe, u skladu sa ZAKONOM O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU "Načelo saslušanja stranke" Pre donošenja rešenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rešenja. 2. Oblik i sastavni delovi rešenja, Rešenje se donosi pismeno, izuzetno, u slučajevima predviđenim ovim zakonom ili drugim propisima, rešenje se može doneti i usmeno. Kad se rešenje saopšti usmeno, mora se izdati u pismenom obliku, osim ako je zakonom ili drugim propisom drukčije određeno. Pismeno izrađeno rešenje mora potpuno da odgovara rešenju koje je usmeno saopšteno. Rešenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u overenom prepisu a pošto to nikada nije urađeno oduzeto je pravo garantovano Ustavom RS član 16: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
S obzirom da tužena RS na moja mnogobrojna upozorenja nije htjela da izda rješenje, nego ga je vremenom "prepravljala", kada sam dokaze o tome objavio na internetu, očito je da je zakon prekršila namjerno. Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu. Jedina uloga dokaza i dokumenata iz ranijeg perioda je da pokaže sudu da 05.09.2012. nije neki izolovani slučaj, do koga je došlo zbog nekih okolnosti, zauzetosti državnog organa ili nekom drugom vanrednom situacijom, nego da se radi o planskoj trajnoj i praktično doživotnoj diskriminaciji, odnosno koja će trajati dok je na poziciji glavnog tužioca osoba za koju sam otkrio i izneo neoborive dokaze da je pripadnik mafije, kao i neki drugi tužioci. A oni će se zadržati u OT Bijeljina i na slobodi, sve dok je na vlasti trenutni pljačkaški i mafijaški režim, koji ću da srušim sa vlasti snagom svojih dokaza, tako da je ova parnica samo jedan od otvorenih frontova moje borbe sa mafijom a najznačajniji su oni koji se vode u saradnji sa Interpolom i istražnim organima susjednih zemalja.
Tužena RS je moja upozorenja shvatila ozbiljno i zato se nije ni usudila pojaviti pred sudom i izvoditi dokaze, koji su u stvari bile laži Kovačević Novaka. Ja pred ovim sudom nastupam sa članovima iz Ustava i zakona, a zastupnik tužene se tome suprotstavlja "USMENOM NAREDBOM" nekog ko je oprao benzinom materijalni dokaz ubistva, da bi prikrio to ubistvo i krijumčarenje, a sve pravdajući to "ČUDNIM" ponašanjem mene i moje porodice ??? Što je najgore to je finiji izraz, a u stvarnosti smo opisivani kao ludaci, manijaci, narkomani i psihopate, da bi se kako tako opravdali postupci konkretnih krivaca iz OT Bijeljina.
Vezano za prethodne redove, postavljam pitanje sudu i zastupniku tužene RS: Postoji li u nekoj od "mnogobrojnih" presuda prekršajnog suda odluka, kaznena mjera zabrane pristupa za porodicu Bajo? Dakle prema članu 2 ZOPP-u na glavnoj raspravi tema su događaji od 05.09.2012. te da li tužena ima doneseno Rješenje prema kome mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina, a ne da li sam ili nisam nekada ranije narušio javni red i mir. Dovoljno bi bilo samo da sudu dostavi to rješenje, da bi osporila diskriminaciju, no kako ono ne postoji pokušava se nekom gomilom dokumenata koje nemaju nikakve veze sa mojim tužbenim zahtjevom opravdati zabrana pristupa cijeloj porodici.
Iako su povučeni iz spisa svi dokumenti koji se odnose na Prekršajni sud, iako je sud upozorio da ako ne budu dostavljeni, neće biti uzimani u obzir, tužena RS, se usudila da parnični postupak pretvori u prekršajni i izvodi impresije tipa ne samo da li je i kada učinjen prekršaj nego i da se radi o ponavljanju istovrsnog prekršaja, čak i za dan 08.07.2010. za šta ne postoji nikakva odluka suda, čak ni podneseni zahtjev a još u vrijeme podnošenja tužbe taj događaj je bio zastario u skladu sa odredbama ZOP-a "Član 28. Zastarjelost pokretanja i vođenja postupka, stav (1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti ni voditi: a) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne godinu dana od dana kada je prekršaj izvršen; b) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen."
Tako je tužena RS retroaktivno i to preko stvarno nenadležnog suda "utvrđivala" i "presuđivala" prekršajno za zastarjeli događaj i time opravdavala fašističke metode koje primjenjuje prema svim srodnicima djeteta čije ubistvo prikriva i za koje je odgovorna. Naravno ni za te fašističke metode ne postoji odluka nijednog suda niti je bilo nekog postupka ali je tužena RS i to pokušala legalizovati u ovom parničnom postupku, kao da u zemlji ne važe zakoni RS, nego TREĆEG RAJHA. Tužena RS je u presudi predmeta 043325 brutalno falsifikovala zakonsku odredbu, vezano za tačku 9 i to tako što je prvo ispravno naveden relevantni član iz ZOP-a, citiram sud:
"Zakonom o prekršajima RS koji je važio u vrijeme činjenja predmetnog prekršaja i to čl. 7 istog je regulisano da (1) Policijski službenik ili drugo ovlašteno službeno lice može lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za prekršaj, i odmah a najkasnije u roku od 12 časova izvesti pred sud, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo u sudu pod sljedećim uslovima: a) kada lice odbija ili nije u mogućnosti da otkrije svoj identitet; ili b) kada lice nije nastanjeno u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inostranstvu a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjeglo odgovomost za prekršaj ili c) kada postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. (2) Sud MORA ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova.
Iz naprijed navedenog člana, te navedene službene zabilješke, proizilazi da je tužilac neprekidno ponavljao istovrsni prekršaj, zbog čega je i procesuiran policiji, a sve u skladu sa čl. 7 st 1 navedenog člana, čime je ispunjen uslov za lišenje slobode tužitelja od strane radnika policije samim tim po mišljenju ovog suda nema diskriminacije u smislu čl 2 i 3 Zakona o zabrani diskriminacije. Naime. kako policijski službenici tako i sudska policija koja obezbjeđuje zgradu suda i prostor oko suda, vodeći računa o odvijanju reda i mira u sudu, dakle isti moraju da vode računa o vršenju javnog poredka, čije je kršenje prekršaj shodno Zakonu o prekršajima RS, a ovlaštena lica su po ovom Zakonu između ostalih i policijski službenici. Zakonom o javnom redu i miru Republike Srpske je regulisano da se tim zakonom propisuju prekršaji javnog reda i mira i prekršajne sankcije koje se izriču počiniocima prekršaja, čl 2 (1) je regulisano da je Javni red i mir, u smislu tog zakona je usklađeno stanje međusobnih odnosa građana nastalo njihovim ponašanjem na javnom mjestu i djelovanjem organa i službi u javnom životu, radi obezbjeđivanja jednakih uslova za ostvarivanje prava građana na ličnu bezbjednost, mir i spokojstvo, privatni život, slobodu kretanja, zaštitu ljudskog dostojanstva i prava maloljetnika i drugih lica, st (2) Pod prekršajima javnog reda i mira smatraju se: prekršaji protiv funkcionisanja državnih organa i javnih službi; prekršaji protiv interesa maloljetnika i drugih lica i ostali prekršaji koji su učinjeni na javnom mjestu, a st (3) Pod javnim mjestom u smislu tog zakona podrazumijeva se mjesto na kojem je slobodan pristup pojedinačno neodređenim licima bez uslova ili pod određenim uslovima, kao i prostorije državnih organa, preduzeća, drugih pravnih lica i drugih mjesta kada je usljed blizine ili izloženosti vidiku ili čujnosti izvršenom radnjom došlo do uznemiravanja ili negodovanja građana. Dakle, ovlašteni policijski službenici su po prijavi sudske policije smatrajući da je naprijed navedenim ponašanjem tužitelj narušavao javni red i mir, s tim što je to ponašanje neprekidno ponavljao, a shodno čl 7 st 1 Zakona o prekršajima istog lišili slobode, iz kojeg postupanja se ne može utvrditi da je tužitelj bio diskriminisan u odnosu na ostale građane, jer je navedeni Zakon o prekršajima dakle, regulisao postupanje ovlaštenih lica ukoliko postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. Okolnost da je u Tužilaštvu prestao nakon završetka radnog vremena radni dan nije od značaja obzirom na transparente i sadržaj istih koje je tužitelj nosio, te da se nalazio ispred zgrade suda i da je neprekidno ponavljao navedenu radnju.
Što se tiče navoda tužitelja u kojima navodi da tužitelj nije izveden pred sud u roku od najviše 12 sati, sud konstatuje da se uvidom u potvrdu o lišenju slobode može zaključiti da je isti lišen slobode u 14,05 časova 05.09.2012. godine, a iz potvrde o otpustu lica lišenog slobode, daje pušten 06.09.2014. godine u 01,30 časova, što je dakle ukupno jedanaest i po časova. U potvrdi o otpustu lica stoji da je isti otpušten jer su prestali razlozi za lišenje slobode."
Ovde tužena RS, poslije ispravno navedenog člana ZOP-a, sasvim bespotrebno objašnjava šta se smatra prekršajem i kakve su dužnosti policije iako uopšte nisam tvrdio da sam diskriminisan time što sam uhapšen i što mi niko nije pojasnio, zašto. Ovde je poenta u pravu na pravično suđenje koje je tužena jasno napisala tako što je upotrebljena riječ "MORA" odnosno "(2) Sud MORA ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova." a vezano za tačku 9 tužbenog zahtijeva koja podsjećam glasi "9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!". To pravo je dakle oduzeto jer je tužena RS, MORALA da me ispita pred sudom ODMAH, a najkasnije u roku od 12 sati. Umjesto toga tužena RS bezočno falsifikuje zakonsku odredbu i tužbeni zahtjev u kome nema ni pomena o tome kako smatram da sam diskriminisan time što nisam pušten u roku od 12 sati nego time što nisam izveden pred sud u tom roku. Tužena RS smatra ne samo mene nego sve građane RS budalama i svojim robljem, baveći se matematikom i računajući sate od lišenja slobode do otpusta, te je izračunala 11 i po sati, kao da u ZOP-a stoji da uhapšeni MORA biti pušten na slobodu u tom roku.
Smišljeno, kriminalno nema nikakvog komentara o tome da li je diskriminacija izvršena tako što nisam izveden pred sud u roku od 12 sati što je tužena RS, prema zakonu MORALA učiniti. Za ovaj sud, tuženu RS i građane sam izračunao da je od lišenja slobode 05.09.2012. do izlaska pred sud 03.12.2012. umjesto zakonom predviđenih 12 sati proteklo 2132 sata, što je za 2120 sati više od zakonskog propisa. To je 178 puta više od zakonom predviđenih 12 sati, što je matematički nesporno a ja dodajem i svoj lični utisak da tužena RS, odnosno okružni tužioci i sudije u zgradi na adresi Vuka Karadžića broj 3 čine svakodnevno najmanje 178 puta više krivičnih djela i kriminala nego svi ostali građani Bijeljine zajedno a sve saučestvujući u višegodišnjog pljački građana i države kojoj bi trebalo da služe.
Pravno gledano predmet 043325 sadrži tužbeni zahtijev i presudu koje jedno sa drugim nemaju skoro nikakve veze. Jedino što ih povezuje je upravo ova tačka 9, pri čemu je član iz ZOP-a grubo falsifikovan, dok su sve preostale tačke ili potpuno izostavljene ili se obrazlažu događajima iz "Zone sumraka" od osam mjeseci kasnije koji su tema druge tužbe a teoretski neki od aktera pa i ja, tada je mogao biti pokojni. Osim spisa 043325 bilo je još tužbi za utvrđenje diskriminacije i u svakoj se prepisivala ista besmislica o tome da nema diskriminacije jer sam mogao otići na poštu. Kako da dobijem na njihovom šalteru odgovore na predate zahtjeve i dokumentaciju koja je prikupljana o meni tužena RS nije pojasnila a zato je smišljeno i izostavila te teme.
Ali kako je uopšte moguće da dođe do ovakvog raskoraka između tužbe i presude, da li se radi o nestručnosti, neznanju, nesposobnosti ili o smišljenom kriminalu ??? Odgovor na to daju moja iznesena upozorenja kako prije početka ijedne rasprave a priklapana su drugim predmetima tako i u završnoj riječi iz 80 0 P 043325 13 P 2 te citiram dio iz zapisnika od 19.09.2014:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava, da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Iako sam jasno upozorio šta je obaveza suda u ovom sporu tužena RS je to ignorisala i falsifikovala, U zadnjih nekoliko godina sam preuzeo u kancelariji broj 13 Osnovnog suda u Bijeljini više prvostepenih presuda koje su sve bile kriminalne ali sam ih dobio napismeno poslije kakve takve rasprave i u svakoj mi je omogućeno pravo žalbe garantovano članom 16 Ustava RS. S druge strane fašistička naredba kriminalca Kovačević Novaka je donesena bez ikakvog suda i rasprave, bez prava da iznesem svoje argumente i nikada mi nije omogućeno pravo žalbe jer mi nije ni uručena u pismenom obliku.
Tužena RS je umjesto da se bavi time, bezočno falsifikovala tužbeni zahtjev i odlučivala o tome da li sam diskriminisan samim izdavanjem naredbe te zaključila da diskriminacije nema s obzirom da slobodno mogu ići u poštu pri tome ne navodeći kako glasi ta "demokratska i zakonita" naredba. S obzirom na sve činjenice i moja upozorenja u podnescima i na raspravama koja su ušla u zapisnik, jasno je da ne može biti govora o nesposobnosti i nestručnosti sudija, nego je u pitanju smišljeni i organizovani kriminal. U zgradi na adresi Vuka Karadžića 3 ne postoje sudije Republike Srpske nego samo pripadnici pravosudne mafije, koji rade za interese i po nalozima tajkunsko političke bande, za interese šefa bande Dodik Milorada i njegovih ortaka tajkuna a u ovom slučaju konkretno za interese Bobar grupe, koji je u sadejstvu sa zločinačkom fašističkom vladom RS, pokrao samo preko Bobar banke 300 miliona maraka. Stoga Osnovni sud u cjelini i svakog sudiju koji je postupao u bilo kom predmetu povezanom sa mnom tretiram kao saučesnika u toj pljački naroda i saučesnika u ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo i to ću javno i preko interneta objavljivati a oni neka objašnjavaju u svoju odbranu da ih štiti imunitet i pretpostavka nevinosti.
I za informaciju građanima ističem da osim administrativne službe, predsjednika i sekretara suda, nisam uočio u Osnovnom sudu u Bijeljini, ništa zakonito, ništa logično, ništa zasnovano na zakonu nego umjesto toga vlada bezakonje i haos a jedino organizovano u postupanju sudija to je ORGANIZOVANI KRIMINAL.
U startu svog podneska zastupnik tužene obmanjuje sud tvrdnjom da se prema meni primjenjuje IDENTIČAN postupak kao i prema svim drugim građanima. Da je to najobičnija farsa dokaz je nastavak izlaganja pravobranilaštva, koje potvrđuje da je glavni tužilac naložio da mi se ne dozvoljava ulazak u Tužilaštvo. Dakle po tom objašnjenju, sudska policija "provjerava" da li me može primiti neko u tužilaštvu gdje mi je ulazak zabranjen ??? Je li ovaj podnesak pisala ista osoba od početka do kraja ili zastupnik tužene smatra da sam ja idiot koji neće primjetiti ove prevare.
Kod glavnog tužioca sam bio samo jednom i to u julu 2009-te, kada nije htio da uzme disk sa snimkom razgovora iznuđivača nego je majku koja je upravo sahranila dijete "tješio" riječima PA MOŽDA JE TO NEKI MANIJAK i upućivao nas da se obratimo MOBIS-u. Kod tužioca Stjepanović takođe samo jedan put isti mjesec, a potom po pozivu u avgustu 2009-te, sa napomenom da je već kasno i da samo odgovaram na pitanja, uglavnom besmislena, te da ću sve drugo što znam dopuniti neki drugi dan. Taj pokušaj je ista odbila, a imam snimak tog telefonskog razgovora. Nijedan kontakt sa njima direktno nadležnima nije postojao poslije 2009-te, te pozivam zastupnika tužene da o tim nebrojenim primanjima dostavi dokaze sudu, a ne da izmišlja. Sve ovo posebno imajući u vidu pismenu tvrdnju Novaka Kovačevića u dokazu A-326/12 da citiram:
"Neki od tužilaca obavljali su razgovor sa članovima porodice i više puta, a neki nisu htjeli obzirom da se ne radi o njihovom predmetu." Ovde je važno istaći da je jedini okružni tužilac službeno povezan bila Stjepanović Danica, što znači da oni "neki nisu htjeli obzirom da se ne radi o njihovom predmetu" su svi ostali a već sam u ovoj parnici izveo dokaze da nam je još od 2010-te bio onemogućen pristup bilo kome u OT Bijeljina i da je sudska policija zapisala u zabilješkama laž da isti nisu nadležni za predmet. Novak Kovačević je s obzirom da je u životu izgovorio silne laži i zaboravio šta je sve i kada slagao, a vidljivo je da vijeću ne pominje tu svoju laž.
Nova neistina je da sam tražio susret sa bilo kojim tužiocem koji nema veze sa predmetom, te pozivam zastupnika tužene RS neka dostavi imena tih tužilaca, a osim dokaza koje sam htio predati prvo tužiocu Stjepanović, pa kad je odbila, onda nadleženom Uredu glavnog tužioca što su takođe odbili, pa dežurnom tužiocu na šta je obavezan ZOKP-u. Nije uopšte problem ni u kakvim drugim tužiocima nego u onima koji su prikrili dokaze ubistva na načine koje sam opisao, a takođe dostavio neke dokaze o tome. Šta znači kvalifikacija "drsko i čudno ponašanje" ? Da li bih trebao da zaboravim na dokaze kriminala koje sam otkrio, na zahtjeve koje sam predao još 2010-te, kao i krivične prijave, koje glavni tužilac prikriva što se može vidjeti na zahtjevu iz 08.01.2013. Trebalo bi možda da odem i nikada se više ne vratim da bi tužilaštvo imalo svoj mir. Građani koji brane svoje dostojanstvo i prava su drski i čudni, a glavni tužilac koji pere dokaze benzinom je savršenstvo majke prirode, vidovit i nadaren da predviđa, kako ću se boriti za svoja prava pošto sam to pismeno najavio i dostavio im. Još 08.03.2010. u dokumentu sudske policije "Zabilješka 401/10" a koji je priložila tužena RS, navedeno je da imam namjeru biti uhapšen, (ako se nastavi sa diskriminacijom) tako da tu nema šta da se predviđa.
Jedino što im nije bilo jasno da je to meni potrebno kao dokaz, jer NIKO nije vjerovao da dolazim u OT Bijeljina sa tvrdnjom da imam nove dokaze o ubistvu i prikrivanju ubistva, a da mi se ne dozvoljava pristup ni nadležnom ni dežurnom tužiocu, a ni uredu glavnog tužioca. Prava istina je da sam ja predvidio svaki potez, kako OT Bijeljina, tako i zastupnika tužene RS u ovoj parnici, te se dokazima koje sam dostavio na pripremnom ročištu, njihova taktika raspala u komade.

NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 3. DIO

Kako je zbirna snaga grupe otprilike jednaka zbiru snaga pojedinaca, to bi oni u takvoj borbi nadvladali. S druge strane inteligencija grupe odnosno bande nije jednaka zbiru inteligencija pojedinih članova, nego je jednaka inteligenciji šefa bande. Tako je sasvim nebitno da u pravnoj borbi sa mafijom protiv sebe imam 10, 100 ili 1000 protivnika, niko od strane tužene nikada nije smio da mi se suprotstavi ni na jednom ročištu, niti tužena sme da dozvoli svjedočenje kriminalaca iz svojih redova, jer oni ne misle svojom glavom nego onako kako naredi mafijaški bos, Kovačević, Bobar grupa, Dodik Milorad. Potrebno je bilo samo biti inteligentniji od Kovačevića ili Dodika, nevezano za to koliko kriminalaca izvršavaju njihove naloge i naravno imati neviđenu hrabrost pa se suprotstaviti bandi teškoj milijarde evra, koja već ima na savjesti brojne zločine i ljudske živote.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 3. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Poslije presude prekršajnog suda uložio sam žalbu i istovremeno zahtijevom od Sudske policije tražio kopije svih zabilješki koje su sačinjavali o meni, te mi je prvo omogućen samo uvid a poslije intervencije i kopiranje, tako da sam i povukao tačku 10 pismeno iz tužbe 043325, te kada je drugostepeni sud potvrdio presudu, podneo sam zahtjev za ponavljanje postupka uz relevantni pravni osnov koji sam istakao, citiram: "Na osnovu člana 73. "Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka" stavovi: a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; b) ako se dokaže da je do odluke došlo usljed krivičnog djela sudije ili drugog službenog lica koje je učestvovalo u postupku; d) kad se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku!". te obrazložio:
"Pretres održan 03.12.2012. bio je pripremljen i montiran u stilu srednjovjekovne inkvizicije sa obiljem laži prije svega svjedoka Čavić Zorana, a ovom prilikom ističem samo ključne laži: Prema izjavi pomenutog svjedoka prilikom odgovaranja na pitanja u zapisniku je zabeleženo na strani 5: "postoji naredba od njegovih pretpostavljenih da se okrivljenom dozvoli pristup tužilaštvu uz prethodno kontaktiranje, koje se obavlja putem rukovodnog radnika sudske policije".
To je naravno gnusna laž, jer sudska policija ima naredbu da mi po svaku cijenu spriječi pristup u OT Bijeljina i onemogući ostvarenje bilo kog zakonom garantovanog prava sa ciljem da se prikrije odgovornost Kovačević Novaka i drugih kriminalaca u sabotiranju istrage ubistva o čemu imam neoborive dokaze.
Zabilješka 1173-11 od 19.07.2011. je jedan od 27 dokumenata koje sam dobio naredbom komande sudske policije Banjaluka, a dokazuje da je svjedok Čavić Zoran lagao. Zabilješku je sačinio policajac Jelačić Srebrenko, a podvukao sam dio u kome čak na dva mjesta, (zbog čega sam je i odabrao kao dokaz) jasno piše da mi je pristup u OT Bijeljina ZABRANJEN.
Članom 24 ZOJRIM propisano je na naredba ovlaštenog službenog lica mora biti ZAKONITA, a lažnom izjavom svjedok Čavić usmenu fašističku naredbu koji izvršava sudska policija lažno predstavlja sudu kao zakonitu, tvrdeći da imaju naredbu da mi dozvole pristup uz navodno prethodno kontaktiranje. Istina je da imaju naredbu da me po svaku cijenu spriječe što se vidi iz dokumenta koji prilažem. A da se tim postupkom vrši diskriminacija i krši više garantovanih prava jasno je svakom pravniku."
Taj zahtijev je odbijen, brutalnim pravnim nasiljem i falsifikovanjem zakonskih odredaba, tako što je predstavljeno da sam priloženu zabilješku imao ranije, te što je nevjerovatno bezakonje da se stav "a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka" mora zasnivati na pravosnažnoj sudskoj presudi u krivičnom postupku, što može biti opcija samo za stav b. U žalbi na to odluku sam istakao da je došlo do pogrešne primjene odredbe iz ZOPP-u, gdje je rok 5 godina dok je u prekršajnom postupku svega 6 mjeseci, moguće da prođe za podnošenje zahtijeva:
"Skrećem pažnju drugostepenom sudu, kao argument za uvažavanje žalbe, da je prilikom donošenja rješenja od strane sudije prvostepenog suda došlo do očito nenamjerne greške u primjeni materijalnog prava, te je citiram navedeno da: "kažnjeni uz zahtijev nije priložio pravosnažnu sudsku odluku, donijetu u krivičnom postupku u kojem je bilo koji od saslušanih svjedoka u prvostepenom prekršajnom postupku, čijim iskazima je zasnovana odluka oglašen krivim zbog lažnog iskaza..." Radi se naime o odredbi iz člana 257 ZOPP-u, stav: 4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti; a vezano za relevantni stav člana 255 istog zakona: 4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj; U ovom zakonu predviđen je članom 257, krajnji rok od 5 godina za ponavljanje postupka, te je pretpostavka za to okončanje krivičnog postupka, no u ZOP-a rok za podnošenje zahtijeva je svega 6 mjeseci, što nije dovoljno ni za odluku o sprovođenju istrage s obzirom da tužilaštva kriju spise godinama po fiokama, te je stoga zakonom predviđeno, samo: a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; Dakle od mene se zakonom traži samo da dostavim dokaz da je svjedok lagao, a ne i bilo kakvu odluku u krivičnom postupku, a za informaciju drugostepenom sudu, podneo sam prijave protiv svjedoka Čavić Zorana, postupajućih sudija, te više lica iz CJB Bijeljina, za više krivičnih djela. Dokaz za istinitost mojih tvrdnji je ZOP-a i ZOPP-u. A shodno članu iz ZOP-a "Dokaz", stav: (2) Sud ne može svoju odluku zasnovati na dokazima do kojih se došlo kršenjem ljudskih prava i sloboda na način opisan u članu 10 Zakona o krivičnom postupku."
Iako sam jasno ukazao da je prvostepeni sud primjenio odredbu iz ZOPP-u gdje je neophodno dostaviti pravosnažnu presudu dok u ZOP-a je uslov samo dokazati da je svjedok lagao, drugostepeni sud ponovo brutalno falsifikuje činjenice i zakonske odredbe tvrdeći da sam ja u žalbi pogrešno tražio da se primjeni odredba iz ZOPP-u, dok je kao prvostepeni sud primjenio ispravnu odredbu. Da je to pravilo u postupanju sudija u Bijeljini uvjerio sam se kasnije kada su više puta bezočno falsifikovane i prepravljane odredbe Ustava i Zakona, što je bio slučaj i u predmetu 043325 u više navrata.
Ovo neviđeno razbojništvo tužene RS, koja je krila svjedoka, druge instruirala da lažu i preko svojih sudova falsifikovala činjenice i članove zakona je samo po sebi dokaz kršenja prava no čak i da je sve bilo regularno, da nije bilo laži te da sam recimo onako "psihički poremećen i nadrogiran" porazbijao sva stakla na ulazu u zgradu pa osuđen i krivično, to nije nikakav argument ni otežavajuća okolnost za ovu parnicu, gdje je jedan od osnova kršenje mojih više garantovanih prava od kojih sada ističem samo pravo na materijal koji je tužena prikupljala o meni po članu 23 Ustava RS. Dodatni dokaz da je tužena RS vršila smišljeno razbojništvo je "Rjesenje OT Bijeljina" od 12.09.2012. kojim mi se 7 dana poslije opisanih događaja i hapšenja odobrava kopiranje nekih djelova spisa KTA-596/09, koje sam tražio još 30 mjeseci ranije i dolazio uzalud oko 150 puta do tada.
Drugostepeni sud je u predmetu 043325 to opisao kao objektivno i razumno što je uvreda kako za građane RS tako i za ubijeno dijete, čije su snimke krili 3 godine od porodice i njene majke prije svega koju sam opunomoćen da zastupam i štitim njena prava pred svim organima, ovde tužene a kako neprestano dokazujem zločinačke ogranizacije RS, koja je sve podredila pljački i služenju tajkunsko političkoj mafiji, citiram:
"Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije."
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovana zakonom: "No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije. I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
I ovde se očito radi o jednoj od šablonskih rečenica za odbacivanje tužbi jer osim što nema nikakve veze sa činjenicama i logikom ostavljen je pogrešan izraz "ponašanje tuženog organa" što je često u tužbama za diskriminaciju ali ja ovde nisam tužio nikakav organ nego Republiku Srpsku. Na stranu to što se prava garantovana Ustavom RS ne mogu ograničavati a ne samo oduzimati, dok ovde tužena pominje neke druge načine. Pri tome se zaboravlja da je diskriminacija svako različito postupanje a tužena RS evo do danas ni na jedan ni na bilo koji drugi način nije odgovorila kako je i zašto presjekla kaiš ruksaka niti mi je predala dokumentaciju koju je sakupljala poslije lažne prijave.
Na ovu odluku sam podneo Reviziju Vrhovnom sudu RS ali čak i da bude usvojena to neće skinuti sramotu sa sudova u Bijeljini koji su počev od prekršajnog predmeta 004323, u kome se hladno prešlo preko činjenice da sudska policija izvršava "zakonitu" usmenu naredbu kojom se zabranjuje pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, pa potom u parnici 39976 protiv direktno odgovornih Kovačevića i Borovčanina, promovisali i legalizovali fašizam kao "razumno i objektivno" postupanje.
Predmet je počeo i završio se prepisivanjem odluka iz drugih predmeta i to na takav način da je tužena prilikom prvobitnog odbacivanja tužbe prepisala osim obrazloženja čak i pogrešan tužbeni zahtjev, na šta sad i neću da trošim vrijeme, ali je mnogo gore ono što se desilo tokom postupka i donošenju presude.
Jadna naoko nebitna činjenica a važna za ovaj predmet je to da je na pripremnom ročištu 16.12.2013. kao "javnost" bio prisutan sudski policajac Kerović Slobodan. To je formalno tako predstavljeno ali prava istina je da je postupajuća sudija imajući predubjeđenje da sam ja psihopata koji svakog trenutka može da poludi i "ugrozi sigurnost" odnosno život nekog sudije ili okružnog tužioca ili bilo koga s obzirom da je lud, zatražila asistenciju sudske policije, što ja naravno nije trebalo da shvatim. Sudija J.M. je recimo na svim ročištima tražila da je štiti sudska policija dok postupajuća sudija u predmetu 043325 to više nikad nije učinila shvativši odmah da svoje argumente ne zasnivam na fizičkoj sili nego na zakonskim odredbama.
Ja sam recimo imao puno pravo da se od fašističke naredbe i fizičkog napada sudskih policajaca Mićića i Čavića branim golim rukama i ne bi mi bio problem da savladam dvojicu, trojicu pa i petoricu sudskih policajaca pa da potom branim svoje pravo na nužnu odbranu sve do Strazbura. Ali to se ne bi završilo bez njihovog povređivanja a onda bi došlo njih još 5, 10 koliko god je potrebno te kako je zbirna snaga grupe otprilike jednaka zbiru snaga pojedinaca, to bi oni u takvoj borbi nadvladali. S druge strane inteligencija grupe odnosno bande nije jednaka zbiru inteligencija pojedinih članova, nego je jednaka inteligenciji šefa bande. Tako je sasvim nebitno da u pravnoj borbi sa mafijom protiv sebe imam 10, 100 ili 1000 protivnika, niko od strane tužene nikada nije smio da mi se suprotstavi ni na jednom ročištu, niti tužena sme da dozvoli svjedočenje kriminalaca iz svojih redova, jer oni ne misle svojom glavom nego onako kako naredi mafijaški bos, Kovačević, Bobar grupa, Dodik Milorad.
Potrebno je bilo samo biti inteligentniji od Kovačevića ili Dodika, nevezano za to koliko kriminalaca izvršavaju njihove naloge i naravno imati neviđenu hrabrost pa se suprotstaviti bandi teškoj milijarde evra, koja već ima na savjesti brojne zločine i ljudske živote. No ovde poenta nije ni u snazi niti u inteligenciji nego o tome da je kako kažu u zabilješci Mićić i Čavić "ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja". Osim što je za ovu parnicu bitno da su me u dokumentima predstavljali kao manijaka i nanosili mi nematerijalnu štetu toliko da su i sudije strepile od susreta sa mnom a posebno je važno da su me na taj način diskreditovali u drugim institucijama kod osoba koje me nikada nisu, niti će sresti te tako sve dokaze koje sam im slao okarakterisali kao fantaziranje jednog ludaka koji mrzi sve tužioce a događaje koje opisuje "izmišlja" jer su da citiram sud "navodi paušalni i ničim potkrepljeni" pa čak iako priložim dokumente tužene sa potpisom i pečatom...
Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javilo vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 5 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka. Naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo što se vidi iz zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane sud izvodi dokaze u presudi i to takav način što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije, od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Da je to istina dokaz je tužbeni zahtijev i obrazloženje iz presude koje citiram:
"(I) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, primjenom usmene naredbe Okružnog tužilaštva u Bijeljini, koja glasi: "ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I SVI SRODNICI, NE MOGU PRISTUPITI U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA" koju je izvršavala Sudska policija, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela: 1) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS! 2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS! 3) Dana 05.09.2012. pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 5) Dana 05.09.2012. pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS! 6) Dana 05.09.2012. pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantovano članom 14 Ustava RS! 7) Dana 05.09.2012. pravo da se Ustavom garantovana prava ne mogu oduzeti niti ograničiti, garantovano članom 48 Ustava RS! 8) Dana 05.09.2012. pravo na nediskriminaciju garantovano članom 4 Ustava BIH ! 9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!, čime je u odnosu na tužioca počinjena diskriminacija!"
Tačku broj 10 sam povukao u pismenom podnesku, što tužena nije ni pročitala, te je istu nepotrebno i netačno komentarisala u presudi ali prije svega došlo je do neviđene blamaže i udara na ugled i dostojanstvo suda zbog toga što je umjesto dana 05.09.2012. jasno navedenog u svim tačkama, sud "utvrđivao" i obrazlagao događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije, što se vidi iz obrazloženja suda:
"Da tužilac nije mogao lično da pristupi u prostorije Okružnog Tužilaštva u Bijeljini i prije 13.05.2013. godine, u jednom periodu, proizilazi i iz službene zabilješke broj 1173/11 od 19.07.2011. godine, i odgovora na dopis broj 10-01/4-4475/13 od 16.08.2013. godine. Međutim, tužiocu je bilo omogućeno da ta pismena preda šefu pisamice Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Sekanić Vojislavu, koji je došao u prizemlje zgrade suda, kako bi preuzeo pismena od tužioca. Dakle, tužilac je imao mogućnost da preda pismena Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, neposredno ovlašćenom radniku, a ta pismena mogao je da preda Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i putem pošte što proizilazi i iz više mateijalnih dokaza u spisu. Dakle, tačno je da je tužiocu bilo onemogućeno da pristupi u prostorije tužilaštva, ali mu je bilo omogućeno da putem ovlaštenog radnika tužilaštva preda pismena ili da iste preda putem pošte u kojem ga pravu niko ne bi mogao spriječiti. Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan od strane tužene, jer mu je omogućeno da dana 13.05.2013. godine preda pismeno Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to šefu pisamice Sekanić Vojislavu, što prije svega proizilazi iz navedenog zbimog izvještaja od 13.05.2013. godine."
Koliki je apsurd u pitanju pokazaću na primjeru krivičnog postupka pri čemu bi pljačkaš banke u Banjaluci 05.09.2012. bio oslobođen odgovornosti i proglašen nevinim jer je sud "utvrdio" da je isti rezervisao lično kartu na aerodromu u Trebinju dana 13.05.2013. Logično je da dolazi do ovakvih situacija kada sud nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonskim odredbama i dokaznim materijalom nego se prvo "donese" presuda zavisno od toga ko su stranke u postupku a onda se u hodu smišlja "obrazloženje" i to sve jer svjesno saučestvuje u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice prilikom krijumčarenja o čemu je naravno odbacio fotografije dokaza u ovoj parnici.
Dana 13.05.2013. sam zaista imao 7 krivičnih prijava već odštampanih, (ali to nije bila tema ovog spora) i pošto mi nije dozvoljeno da ih predam u pisarnici JA sam pozvao policiju da interveniše, dok naprotiv 05.09.2012. nisam imao ništa napismeno osim diska sa dokaznim materijalom i pripremljenih plakata u kesi, za samoodbranu od fašističkih napada tužene RS. Prijavu sam namjeravao podnijeti usmeno na zapisnik u skladu sa odredbama ZOKP-u, a dajem na znanje tuženoj i sudu, da šalterski službenici u pošti nisu stručni niti ovlašteni a ni obavezni da od građana uzimaju i kucaju usmene krivične prijave.
Kako je danas uopšte poznato tužena Republika Srpska je pljačkala stotine miliona maraka preko Bobar banke a moji zahtjevi za pristup informacijama koji su se odnosili na oštećenje dječjeg ruksaka skinutog sa ubijene djevojčice Ivone Bajo su takođe bili predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje diskriminacije. Iako sam podnio više zahtjeva na tu temu u presudi povodom te tužbe, sud takođe ni jednom riječju se nije bavio otetim pravom garantovanim zakonom o slobodi pristupa informacijama, jer je taj dječji ruksak dokaz, da je tužena smišljeno prikrila ubistva jednog djeteta, zato što je tom prilikom vršila krijumčarenje. Ako bi se to istraživalo, propao bi kriminalni plan i dalje pljačkanje ne bi bilo moguće, te kada se jednog dana ustanovi tačna suma, za sav pokradeni novac od 2012. do 2014. direktno je odgovoran Osnovni sud u Bijeljini kao i Okružni sud u Bijeljini, koji su odbili da raspravljaju o tom otetom pravu.
Formulacija koju je tužena RS upotrijebila "Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan" samo na prvi pogled može djelovati kao da je povezana sa tužbom ali to uopšte nije istina. Ovo bi moglo da se odnosi samo na krivično djelo "Povreda prava na podnošenje pravnog sredstva" ali je i u tom slučaju neumjesno jer kako uopšte bilo ko može biti počinilac ovog krivičnog djela ako je sud zauzeo stav da se to pravo može ostvariti i tako što se pravno sredstvo preda u pošti ???
Prava istina je da se tužena preko svog suda uopšte nije obazirala na tačku 1, "pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS!" Da li je tužena iznela bilo kakav stav o tome da li je diskriminacija počinjena time što mi ta usmena naredba nije predata u pismenim obliku i omogućeno pravo žalbe na tu odluku ? NIJE, jer je sud smišljeno falsifikovao tužbeni zahtijev, odnosno bio je slijep za sva prava garantovana Ustavom RS. To se vidi i iz činjenice da ni "pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garatovano članom 23 Ustava RS" iz tačke 2, tužena nije komentarisala niti odlučivala nijednom riječju.
Na dan kada sam uhapšen već sam podnio tužbu zbog odnošenja računara i uništavanja programskog koda a zahtjevom sam tražio od tužene da mi na osnovu prava garantovanog Ustavom član 23, preda sve podatke koje je prikupila o meni, kako o računaru koji je odnijela da bi na njemu tražila dokaze krivičnog djela tako i o posebnim istražnim radnjama prilikom kojih je danonoćnim nadzorom prikupljala podatke o meni. Računar koji je tužena odnijela poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti, vraćen je poslije 9 mjeseci bez kontrole koju sam tražio. Iako je imala obavezu prema zakonu da mi sama dostavi podatke o otvaranju računara, tužena to nikada nije učila, pa onda i na moje zahtjeve na osnovu prava garantovanog Ustavom, tužena se oglušila i umjesto toga me uhapsila dana 5. septembra 2012. godine.
U tužbi za utvrđenje diskriminacije sam takođe potencirao pravo garantovano članom 23 ali tužena znajući da postoji parnica za uništavanje programskog koda, čini brutalno pravno nasilje i ni jednom riječju ne komentariše, obrazlaže niti pominje u presudi tačku u kojoj sam naveo da je pogaženo moje pravo garantovano članom 23, tako da do današnjeg dana nisam dobio, odnosno tužena i dalje krije, kako podatke o pregledu računara, tako i o danonoćnom nadzoru, koji je vršila nada mnom, mojom porodicom i poznanicima.
Potpuno je jasno da me tužena uhapsila toga dana da bi mi nanijela štetu i u toj parnici koju sam pokrenuo, kako mi nikada ne bi dostavila podatke koje sam tražio a takođe je tužena u tužbi za utvrđenje diskriminacije, smišljeno previdjela tačku vezanu upravo za član 23 Ustava Republike Srpske, kako bi odbacila tužbu pod izgovorom da nema podataka o vještačenju računara. Odbijanjem da se izjasni po toj tački i odbijanjem da naredi tuženoj da mi preda podatke o računaru i nadzoru nada mnom sud je ne samo pogazio moje pravo na pravično suđenje nego je i odgovoran za izmaklu korist u parnici za oštećenje programskog koda od koje je ova tužba i razdvojena.
NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 2. DIO

Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, propisano je da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, a to obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice...
Ova fotografija, ovaj materijalni dokaz, dječiji ruksak dvostruko presječenog kaiša i opranog hemijskim sredstvom je "glogov kolac" u srce tužilačke mafije, jer dokazuje da su u sadejstvu sa saučesnicima iz Bobar grupe i policije, uklonili taj dokaz sa ubijene djevojčice, kako bi prikrili to ubistvo i šverc. Ovaj dokaz je jedan kraj klupka, koje ako se počne odmotavati na drugom kraju krije milijarde evra koje je pokrala tajkunsko politička mafija i vodi na robiju mnoge kako je rekao glavni republički tužilac "krupne ribe" uključujući i dobar dio zaposlenih na adresi Vuka Karadžića broj 3, počev od ureda glavnog tužioca koji je centar organizovanog kriminala preko svih onih koji su im godinama u tome pomagali svojim lažima, falsifikatima i smišljenim krivičnim djelima.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 2. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik. Sada ću citirati jednu rečenicu suda iz presude 043325 da bi bilo jasnije zašto sam bio prisiljen provoditi sate u pritvoru: "Navodi tužitelja da mu je tužena Rješenjem od 03.12.2012. godine dozvolila samo uvid u traženu dokumentaciju, a ne i kopiranje kako je tražio su paušalni i ničim potkrepljeni."
Ovde se radi o tački 10 koju sam pismeno povukao jer sam naknadno dobio tražene zabilješke sudske policije i sve potkrijepio dokumentom, no ovo je primjer kako bi sud reagovao da sam i tog dana kao stotinu puta ranije izašao mirno i otišao kući. Ne bih imao nijedan dokaz da sam uopšte dolazio, tužena bi naravno lagala kao i ranije da je došlo do nekog postupka, te bi sud svoju šablonsku rečenicu mogao upotrijebiti za kompletan tužbeni zahtjev ili onu da nije dovoljno dostaviti bilo kakve, nego relevantne dokaze. Znajući dakle da će sudska policija lagati, da će to činiti i tužilaštvo a da će ih sudije sve skupa zaštititi ako ne budem imao jake dokaze, odbio sam da se udaljim znajući da će zapisnici sa suđenja i ostali dokumenti jednoga dana kada bude srušena Bobar grupa i mafijaški bos takozvani predsjednik tužene zločinačke organizacije, biti dokaz šta se sve dešavalo i ko je sve štitio pljačku koja se vršila godinama.
Osim što su me u zabilješci proglasili za psihički poremećenog narkomana i izneli par laži kao što je negodovanje građana i opisivanje šefova mafije na plakatima, sudska policije je prilično tačno opisala događaj izostavivši samo dijelove da "sam im se na glavu popeo stalnim dolascima, da ovakvima kao što sam ja ne treba dati nikakva prava i da me treba zatvoriti na Sokolac". Tako su "psihijatri" tužene RS osim dijagnoze odredili i "adekvatnu terapiju i tretman".
Dalje je vidljivo da dva sudska policajca koja su bili neposredni učesnici ne pominju nijednom riječju da sam nešto vikao, Nisu to napisali ni policajci CJB Bijeljina u svojoj zabilješci kada su me zatekli na trotoaru nego pišu da smo razgovarali. Ni u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka se ne pominje vika a onda se 3 mjeseca kasnije dopunjava taj izmišljeni prekršaj.
Sam pretres ne samo da nije bio regularan i zakonit, nego je u startu izgubio svaki legitimitet, jer umjesto da istog dana po lišenju slobode budem izveden najkasnije za 12 sati pred sud što je izričito propisano, smišljeno se to izbjegava kako bi se uticalo na svjedoke da "zaborave" dodaju ili oduzmu detalje, pa čak i da lažno svjedoče, kako bi podržali kriminalce iz mafijaškog režima! Dokaz toga je i "dopuna" izmišljenog prekršaja, tvrdnjom da sam narušio javni red i mir i "vikom"! Ako je činjenica da je predstavnik MUP-a imao sve ralevantne podatke u trenutku podnošenja prijave, a nije potencirao VIKU, jasno je da se u narednom periodu moglo desiti samo to da je jedan od svjedoka policajaca nagovoren da lažno svjedoči! Tako je policajac Stokić Miroslav izjavio da sam "galamio" (NE SJEĆA SE TAČNO), da je Milorad Dodik, vrhovni kriminalac, a takođe i Gavrilo Bobar i tužilac! To što su me policajci prethodno pitali da dam objašnjenje za događaj je izgleda nevažno, a podsjećam da je drugi svjedok policajac Minić Dejan sve okarakterisao kao razgovor i moje odgovaranje na postavljena pitanja, uz opasku da sam dio izgovorio sa povišenim tonom.
Tužena RS je IZMISLILA viku, koja ne postoji u zabilješkama zato što jasno piše da su me sveli na trotoar, (javnu površinu) gdje svako ima pravo na mirni protest i da u skladu sa pravom iz člana 32 Ustava RS, iznese svoje mišljenje o radu državnih organa te da za to ne smije biti kažnjavan. Takode i Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, propisano je da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, a to obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
Tuženoj je dakle bio potreban izgovor zašto me je nezakonito uhapsila na trotoaru, te je izvršen pritisak na policajce da dodaju ponešto kako bi se prikrilo da su "prekoračili ovlaštenja". Prethodni navodnici nisu zato što smatram da to nije tačno nego je uvjeren sam tako izvršen pritisak na policajce da lažu na suđenju. Osim što je dakle prekršena obaveza i moje pravo da poslije lišenja slobode budem izveden pred sud najkasnije za 12 sati, tužena RS je uklonila 1. svjedoka Zorana Mićića, koji je već ranije svjedočio u drugom predmetu i opisao kako glasi fašistička neredba, da bi drugi svjedok Čavić mogao sve da slaže.
Takođe je opis svjedoka drastično različit, pa ne samo da se ne sjećaju, šta je pisalo, šta sam rekao, zašto sam došao, zašto mi nije omogućen pristup, ništa nisu čuli ni vidjeli, (osim svjedoka Minić Dejana), nego se lažno prikazuje i lokacija događaja! Naime iako prvi svjedok Čavić Zoran, izjavljuje da su me bez pružanja bilo kakvog otpora, odveli na javnu površinu, (trotoar) i nisu mi dozvoljavali prilazak ulaznim vratima, drugi svjedok, Stokić očito instruisan, lažno svjedoči da me je zatekao pred vratima, a ne zna kako sam se našao na trotoaru ??? Naprotiv Svjedok Minić, na uočenu nepravilnost od strane suda, ispravlja tu laž i navodi da sam bio na poslednjoj donjoj stepenici, (što takođe nije tačno, jer sam bio na trotoaru) kako je i opisao sudski policajac Čavić, što je vjerovatno trebalo biti opravdanje za lišenje slobode, jer je stvarno stanje da sam uhapšen na trotoaru u zemlji gdje navodno građani imaju slobodu izražavanja misli... No laži i izmišljotine pojedinih svjedoka, služe na čast njima samima i neću time više da se bavim, pa skrećem pažnju na laži komande sudske policije! Kako sam nesporno dokazao dokumentima, kriminalci iz OT Bijeljina i komande sudske policije već 3 godine primjenjuju nezakonitu, neustavnu u fašističku naredbu, da se citiram "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NE DOZVOLI PRISTUP U OT BIJELJINA!"
Pošto se postupajući sudija uvjerio da sam dokazao kompletan prikaz događaja osim rečenice izgovorene od strane Mićić Zorana, "DA MI NE TREBA DATI NIKAKVA PRAVA, NEGO TAKVE KAO ŠTO SAM JA TREBA ZATVORIT NA SOKOLAC" čega "nije mogao da se sjeti nijedan svjedok" pročitan mi je i tekst zabilješke sudske policije u kome piše da sam očito psihički poremećen! DAKLE TO ŠTO SE GRAĐANIN POZIVA NA PRAVA I ZAKON, TE TRAŽI POŠTOVANJE ISTIH OD STRANE DRŽAVNIH ORGANA, OPISUJE SE KAO LUDILO UZROKOVANO DEJSTVOM ALKOHOLA I NARKOTIKA !!!??? Zakon o javnom redu i miru član 24 glasi "Ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, ili ko ne postupi na licu mjesta po zakonitom zahtjevu ili naređenju njihovog službenog lica – kazniće se novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM." Naredba koju je izdala i primjenjivala tužena RS dana 05.09.2012. prema zapisniku suda iz predmeta 004323 glasi "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NE DOZVOLITI PRISTUP U OT BIJELJINA". Da li je ta naredba zakonita ostavljam ovom sudu da procjeni, kao i da li je i za koga, uvredljiva napisana parola "ZAUSTAVIMO SPREGU MAFIJE I TUŽILAŠTVA" ili "PRIKRIVANJE UBISTVA" koje su to uvredljive riječi na plakatima.
Neka sud zamisli scenu koju je putem svojih svjedoka opisivala tužena RS na sudu: JEDAN POREMEĆENI PSIHOPATA VIČE ISPRED ZGRADE, URLA VIŠE PUTA "DODIK JE VRHOVNI KRIMINALAC... ITD". Dva sudska policajca izlaze da intervenišu, te još dvojica iz policijske stanice, pa potom oba tima sačinjavaju zabilješke o tom događaju, nekoliko minuta pošto se sve odigralo. Ni u jednoj zabilješci nema ni pomena o GALAMI, VIKANJU, URLANJU. Ali naravno, zato i nisam izveden pred sud u roku od propisanih 12 sati, kako bi se svjedoci tužene zločinačke organizacije "prisjetili" vikanja...
Vidljivo je da se usmena naredba od svjedoka Mićić Zorana u izjavi datoj sudu 19.08.2011. opisuje kao čisto fašistički pristup, da se zabrana odnosi na sve pripadnike jedne porodice, srodnike ubijene Ivone Bajo, dok nešto kasnije kada sam već objelodanio ovo bezakonje, svjedoci pokušavaju to da ublaže tako što Glamočić Zvjezdan, priznaje da postoji zabrana za mene, a za druge NEĆE da se izjašnjava, dok svjedok Borovčanin Danko, kaže da se naredba odnosi samo na mene i da ne zna šta smatraju policajci pod njegovom komandom !!!??? I na kraju spirale laži svjedok Čavić Zoran izjavljuje da naredba u stvari glasi kako mi treba omogućiti pristup, uz prethodno kontaktiranje tužilaštva! To su sve bili opisi sudskih policajaca u 3 prekršajna predmeta a tada nije bio dostupan dokument A-326/12 u kome Kovačević Novak priznaje pismeno VSITV-u da je izdao usmenu naredbu o zabrani pristupa, te je sada ovom sudu jasno da je svjedok Čavić Zoran instruisan da lažno svjedoči kako bi me tužena na osnovu toga osudila. Šta reći tek na to, da se glavni svjedok, koji je izdao nezakonitu naredbu Mićić Zoran uopšte nije pojavio na pretresu, a niko od prisutnih nije dokazivao zakonitost te naredbe, zasnovane na fašističkoj usmenoj naredbi tužilačke mafije, tako da većinu pripremljenih pitanja, nisam imao kome postaviti, jer drugi svjedok "ništa ne zna, ništa nije vidio, ništa nije čuo" osim naravno da sam vikao "DODIK VRHOVNI KRIMINALAC"! Nestali svjedok Mićić Zoran bi da se pojavio, trebalo pošto je ranije izjavio da postoji zabrana za sve pripadnike porodice, sada to negirati i reći ono što je lažno prikazao policajac Čavić! Šta bi bila slijedeća izjava na sudu sudske policije ??? DA IMAJU NAREDBU OT BIJELJINA DA ME DOČEKAJU NA CRVENOM TEPIHU, TE PONUDE VISKIJEM I DŽOINTOM, U SKLADU SA OPISOM KOJIM ME PREDSTAVLJAJU "NEUROPSIHIJATAR" KOVAČEVIĆ NOVAK I "PSIHOLOG" BOROVČANIN DANKO ??? Jasno je da mafija tim lažima pokušava dati legalitet svojim mafijaškim postupcima, no kako je to u suprotnosti sa Ustavom član 16 i Zakonom o opštem upravnom postupku, jasno je da su kriminalci iz OT Bijeljina prekršili zakon i provodili sankcije, odnosno diskriminisali cijelu porodicu, prikriveno bez pismene naredbe!
Postavlja se pitanje, zbog čega državni organi na takav način brutalno krše ustav, zakone i garantovana prava??? Odgovor je danas poznat. Postavka optužbe da sam ja huligan, pod uticajem alkohola i droga, sklon ometanju državnih organa koji naravno "rade shodno zakonskim propisima", je nasuprot moje tvrdnje da su korumpirani kriminalci iz OT Bijeljina izdali nezakonitu naredbu o zabrani pristupa i ostvarenju svih garantovanih prava svima iz porodice Bajo, kako bi prikrili ubistvo djevojčice Ivone Bajo, koje se desilo prilikom krijumčarenja režimskih tajkuna! U svom obraćanju sudu, pismeno prije pretresa i usmeno, pozvao sam na obavezu sudova iz člana "Zaštita prava" Zakona o sudovima, na šta nije bilo nikakve reakcije! Boginja pravde inače opšte poznato slijepa, pokazala se i gluva i nijema. Time se pokazalo da je inkvizitorsko, mafijaško fašistička institicija Tužilaštvo, izvan i iznad zakona, te se ni sud ne usuđuje konstatovati bezakonje tih kriminalaca i zaštititi ustavom garantovana prava!
Sud je odbio da primjeni članove 8 i 49 ZOP-a, koji nisu ikebana u zakonu, nego su zaštita građanima od napada kriminalaca iz vlasti na njihova prava, a moje je pravo da se branim od te bande, kad mi garantovana prava otimaju! No Prekršajni sud je uradio nešto drugo što će koristiti za ovaj postupak. Na prvoj strani presude, navedeno je šta je bilo napisano na plakatima. "1) Što je dana 05.09.2012 godine u 13:20 časova u ulici Vuka Karadžića u Bijeljini, ispred glavnog ulaza u zgradu Osnovnog suda u Bijeljini, narušio javni red i mir nošenjem transparenata uvredljivog sadržaja, vikom i drskim ponašanjem na taj način što je protestovao stavivši sa prednje i zadnje strane tijela transparente od kartona na kojima je pisalo: “Glas istine, prikrivanje ubistva, skrivanje dokaza, falsifikovanje vještačenja, teror nad medijima, smrt na saslušanju, imam dokaze o krivičnim djelima i kriminalu pripadnika Okružnog tužilaštva Bijeljina, šta će da se desi, hoće li uhapsiti njih ili mene??? Zaustavimo spregu mafije i tužilaštva!“ a takođe je povišenim tonom više puta govorio da je Milorad Dodik vrhovni kriminalac, da su Gavrilo Bobar i okružni Tužilac kriminalci te da su u sprezi sa mafijom uzvikujući: “Zaustavite spregu mafije i tužilaštva“, čime je počinio prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 20/07), kažnjiv po istom članu.
2) Što iste prilike kao u tački 1. nije postupio na licu mjesta po zakonitom naređenju službenika sudske policijc Mićić Zorana da se udalji od ulaznih vrata u Sud kako ne bi ometao građane koji su ulazili i izlazili iz zgrade suda, niti je to učinio nakon što mu je Mićić ponovio pomenutu naredbu a takodje nakon što su ga policajci Čavić Zoran i Mićić Zoran uhvatili rukama za ruke i izveli na javnu površinu koja se nalazi ispred ulaznog stepeništa u zgradu suda, te nakon što je na lice mjesta došla patrola Policijske stanice Bijeljina, odbio je postupiti po naređenju policajca Stokić Miroslava da prestane sa narušavanjem javnog reda i mira te da se udalji ispred ulaza u zgradu suda, čime je počinio prekršaj iz člana 24. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 20/07), kažnjiv po istom članu.
Osim što je vidljivo da na plakatima nema ni pomena o nekom Dodiku i drugim kriminalcima, kako su to opisali sudski policajci, (a ovu laž je potom preuzeo i citirao Osnovni sud u parnici 043325 bez da je dokazivana) sa kojima se ja slažem u tome ali eto nisam to napisao, sud konstatuje da se me "izveli na javnu površinu koja se nalazi ispred ulaznog stepeništa u zgradu suda" te je iz same presude jasno da sam uhapšen nezakonito na javnoj površini a čak i u ovom najnovijem "Sjeverno korejskom" ZOJRIM, u kome je na udaru i internet, podvlači se da ne može biti kazne za mišljenja o radu državnih organa. Mene je eto tužena RS uz obilje laži u montiranom postupku osudila za mirni protest na javnoj površini, izražavanje mišljenja o radu državnih organa i to što sam "povišenim tonom govorio". Većini zaposlenih u zgradi suda a posebno sudskoj policiji je poznato da u periodu od avgusta do novembra zbog alergije na ambroziju imam osim problema sa disanjem i druge, tako da često jedva govorim a ne mogu vikati sve i kad bih htio. Da sam zaista vikao snagom preko 100 decibela "ŽIVIO PREDSJEDNIK, ŽIVJELI TAJKUNI, ŽIVI NAM I ZDRAVI BILI OKRUŽNI TUŽIOCI" to ne bi smetalo ovde tuženoj RS. No sada slijedi jedan od glavnih razloga zbog čega je bilo neophodno odbiti fašističku naredbu dana 05.09.2012. Naime više puta sam u poslednje vrijeme pomenuo da sam predvidio kako će reagovati okružni tužioci, sudije, sudska policija, MUP itd, što se mnogima ne dopada ali je istina. Tako sam predvidio i da će policija oduzeti plakate i priložiti ih kao dokaz, da će sud kako bi zaštitio kriminalce iz OT Bijeljina, odbijati usvajanje dokaza o njihovim krivičnim djelima pa i fotografiju dječjeg ruksaka koje je skinuta sa ubijenog djeteta i sakrivena da bi se prikrio taj zločin i šverc narkoticima.
Tako se sada u priklopljenom spisu 007070 nalazi upravo ona ista fotografija, koju sam nudio od početka na usvajanje a sud uporno to odbija jer ne želi utvrđivati činjenice nego štiti organizovani kriminal tajkunsko političke mafije. I evo sada je ta fotografija materijalnog dokaza ubistva jednog djeteta ovde, pred ovim sudom, sadržana u predmetu 007070 u šta se sud može uvjeriti. Bila je na meni na dan kada sam uhapšen 05.09.2012. a u zabilješkama nema ni pomena o tome kao da nije ni postojala. Ne pominje se ni u zahtjevu MUP-a ni u presudi a od nekih osoba čija imena neću ovde navoditi dobio sam informacije da im je naređeno da to ne pominju. Da li će mi sud povjerovati sasvim je nebitno ali je nesporna činjenica da postoje kopije svih plakata i opisi teksta, kako lažni tako i pravi ali nema nijedne riječi o fotografiji torbe niti o tome šta na njoj piše a stoji slijedeće:
"KAKO TUZILASTVO "OBRAĐUJE" DOKAZE SA MJESTA ZLOCINA, TORBA JE NA CIJELOJ POVRŠINI PREKRIVENA KRVAVIM MRLJAMA, KAIS TORBE JE DVOSTRUKO PRESJECEN, NA SAMOM KAIŠU NEMA NI KAPI KRVI, SVE JE OPRANO (BENZIN ?), SA KAISA SU UKLONJENI SVI TRAGOVI UBISTVA PA CAK I ORIGINALNA BOJA, JASNO SE VIDI PRELAZ IZ JEDNE U DRUGU NIJANSU BOJE" Slika materijalnog dokaza ubistva sa ovim upečatljivim i jasnim komentarima je kao dokaz izvršenja krivičnog djela bila pred svim organima tužene RS a ista ne samo da nije reagovala nego to niti u jednom dokumentu nije pomenula. Iz napisanih komentara jasno su vidljiva krivična djela i motivi OT Bijeljina da se taj dokaz sakrije i osigura pokradeni novac, kao i nastavak pljačke i zbog toga su bili spremni uraditi sve ono što sam dokazao, počev od lažne prijave, opisivanja mene u dokumentaciji, kao poremećenog psihopate, otimanja garantovanih prava, montiranih prekršajnih postupaka i naravno fašističke diskriminacije svih srodnika djeteta koje su ubili prilikom šverca narkotika.
Dokaz da sam sve ovo predvidio je konstatovan u presudi Osnovnog suda u Bijeljini u predmetu 80 0 P 057426 14 P od 20.03.2015. te neću koristiti svoj tekst nego upravo riječi kojima je to tužena RS opisala: "Uvidom u Zahtjevi za pristup informacijama od 11.02.2010. i od 17.03.2010. sud je utvrdio da se tužilac obraćao Okružnom tužilalaštvu Bijeljina i to sa prvim zahtjevom da porodici nastradale djevojčice detaljno obrazloži do kakvih je zaključaka došlo tužilaštvo posle 6 mjeseci, te da je ostalo nepoznato na osnovu čega je donesena odluka o nesprovođenju istrage te tužilac navodi da zna da tužilaštvo nema odgovor na ova pitanja ali da će biti zanimljivo pročitati kakve će smicalice koristiti da bi se izvukli iz ove situacije, te da se ne mogu pozivati više na to da u interesu istrage ne mogu otkrivati podatke." Ispostavilo se da su te "smicalice" u stvari najmonstruoznija krivična djela, laži, falsifikovanja, otimanja garantovanih prava i prikriveni fašizam a u to ulaze i sva postupanja svih sudija u svim sudskim postupcima u kojima sam bio učesnik na bilo koji način.
Sliku ove torbe sam poslao na zvanični mejl OT Bijeljina u martu 2010-te, pošto 50 dana nisu odgovarali na zahtijeve a lični pristup tužiocu mi je bio onemogućen, te napisao da će odgovorni za prikrivanje dokaza zločina završiti u zatvoru ako ne otkriju za čije interese su to učinili. To je razlog zbog čega me je kriminalna grupa lažno prijavila, zbog čega su sudovi tužene RS te kriminalce uzeli u zaštitu, proglasivši ih službenim. Zato je policija, tužilaštvo i Okružni sud poslije prijave pisalo laži da u mojim tekstovima postoje "OZBILJNE PRIJETNJE PO ŽIVOT I TIJELO" plaćenih ubica iz OT Bijeljina. Zato je izdata naredba za pretres da bi mi tužena zločinačka organizacija RS otela taj i druge dokaze koje sam imao na računaru.
Zato što je smatrala da tada imam i dokaze o švercu narkotika i pljački koju je vršila. Zato što je "Bobar grupa", "ugledni građanin" a okružni tužioci "časni profesionalci" a Ivona Bajo i njeni srodnici su stoka koju svaki kriminalac iz redova tužene RS, može ponižavati, lagati, maltretirati, vrijeđati, lažno optužiti i ubiti nekažnjeno. Zato je tužena RS preko 30 mjeseci razvlačila istragu po lažnoj prijavi protiv mene i o tome krila i danas krije dokumentaciju, zatvorila tu istragu jer nema elemenata nijednog krivičnog djela koje bi mogla da mi pripiše od mog rođenja do danas a nije ustanovila zašto je i kada kaiš ove torbe presječen, gdje je nestao dio, zašto je kaiš opran i ko ga je uklonio sa ubijene djevojčice. Zato ovu sliku "nisu vidjela" 4 policajca na dan 05.09.2012. iako sam je imao na sebi, zato je nisu vidjeli ni oni koji su podnosili zahtjev, nisu je vidjele ni sudije Prekršajnog i Okružnog suda, niti bilo ko drugi a "ne želi da je vidi" ni ovaj sud sada...
Ova fotografija, ovaj materijalni dokaz, dječiji ruksak dvostruko presječenog kaiša i opranog hemijskim sredstvom je "glogov kolac" u srce tužilačke mafije, jer dokazuje da su u sadejstvu sa saučesnicima iz Bobar grupe i policije, uklonili taj dokaz sa ubijene djevojčice, kako bi prikrili to ubistvo i šverc. Ovaj dokaz je jedan kraj klupka, koje ako se počne odmotavati na drugom kraju krije milijarde evra koje je pokrala tajkunsko politička mafija i vodi na robiju mnoge kako je rekao glavni republički tužilac "krupne ribe" uključujući i dobar dio zaposlenih na adresi Vuka Karadžića broj 3, počev od ureda glavnog tužioca koji je centar organizovanog kriminala preko svih onih koji su im godinama u tome pomagali svojim lažima, falsifikatima i smišljenim krivičnim djelima.
Ovaj dokaz je stvarni razlog zabrane pristupa, kršenja garantovanih prava i diskriminacije svih srodnika djevojčice čije ubistvo prikrivaju kriminalci iz tužilaštva. Sada poslije 6 godina pismeno su priznali u dopisu IT-38/15 od 26.10.2015. da ne znaju ništa o oštećenju a da se nisam suprotstavio njihovim fašističkim naredbama i da ne postoji ovaj spis prekršajnog suda, ne bih imao nikakav dokaz da sam ikada i pokušao ukazati na krivična djela. Ne samo dana 05.09.2012. nego još 2010-te sam predvidio da će sudija koji god da bude dobio u rad ovu tužbu, kada je podnesem, štititi kriminalce iz OT Bijeljina, te sam morao žrtvovati sate u zatvoru da bih tako na ovaj način uneo materijalni dokaz monstruoznog zločina i kriminala takozvanih okružnih tužilaca u jedan sudski spis a doći će vrijeme kada će se tim zločincima suditi ne samo za ovo nego i mnoge druge zločine koje imaju na savjesti.
Prekršajni sud je imao obavezu konstatovati da naredba "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA!" nije zakonita i odbaciti zahtjev policije jer se do dokaza došlo kršenjem ljudskih prava, jer je postojao kao prilog i spis 004323 u kome je opisana, no umjesto toga je kao istinita uzeta laž Zorana Čavića, da se prema meni primjenjuje uobičajeni postupak. O bezakonju na samom suđenju podneo sam posebnu tužbu, koja je prebačena Osnovnom sudu u Zvornik i evo preko dvije i po godine nisam dobio nikakav poziv za pripremno ročište ili bilo šta drugo.
Ovaj sud sada ima dokaze da je tada postojala naredba o zabrani pristupa, da je na snazi još od početka 2010-te kada su iz OT Bijeljina lagali da nisu nadležni i nalagali policiji da nas izbacuju, što se razotkrilo poslije nezakonitoh hapšenja 10.08.2010. i drugih mojih odbijanja da slušam fašističke naredbe. Tako sam isprovocirao pisanje zabilješki u kojima su sudski policajci opisivali tretman jer im Kovačević Novak nije objašnjavao sve detalje, da je naredba nezakonita i da je treba prikrivati da zato i nije pismeno izdata.
ZA OVU PARNICU JE VAŽNO UKAZATI SUDU KAKVE JE METODE SVE KORISTILA TUŽENA RS DA BI SPRIJEČILA ISTRAGU O OŠTEĆENJU MOG PRIVATNOG VLASNIŠTVA, ODNOSNO DA BI PRIKRILA UBISTVO DJEVOJČICE IVONE BAJO I SVOJE MAFIJAŠKE POSLOVE.
NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 1. DIO

Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 1. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
U skladu sa stavkama iz tužbenog zahtjeva od kojih ističem "pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom garantovano članom 16 Ustava RS" a vezano za priklopljene predmete, obavještavam sud i zastupnika tužene RS, da je smisao i tema tih predmeta u ovoj parnici upravo da pokaže kako su moja prava kršena smišljeno u svim sudskim postupcima a pružana podrška službenicima tužene, (prije svega pripadnicima OT Bijeljina). Za svaku laž, podmetanje, falsifikovanje i slično imam dokaze a koristiću se maksimalno garantovanim pravom iz Ustava RS, član 32, onako kako to još niko nikada nije smio da zamisli a kamoli da napiše i izgovori pred sudom. Stoga upozoravam sud da prije nego što pokuša da me prekine ili na drugi način spriječi unošenje u zapisnik riječi koje izgovorim da ima u vidu citirano i sva druga prava, nevedena u tužbenom zahtjevu, vezano za to da "Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, te da niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova, osim ako je time učinio krivično djelo.

---

Prilikom poslednjeg uvida u spis primjetio sam da je Vrhovni sud RS moju reviziju na presudu 39976, odbacio kao nedopuštenu sa obrazloženjem da vrijednost spora nema minimalnih 30000 KM, računajući posebno iznose suparničara kod koga je najviši bio 20000 KM. Nije sad toliko ni bitno da li je to ispravno ili odredba iz ZOPP-u da se radi o "vrijednosti pobijanog dijela pravosnažne presude" (stav 2 člana 237). Stav 3 kaže: "Izuzetno, Vrhovni sud RS može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima." Pravni osnov koji sam ja koristio u ovoj tužbi, (član 48 Ustava RS) je vjerovatno jedinstven slučaj u zemlji tako da bi stav Vrhovnog suda o tome bio od koristi sudijama, posebno imajući u vidu činjenicu da uopšte ne primjećuju citirana prava i članove iz Ustava a o tom konkretnom ni Osnovni sud niti Okružni nisu imali nikakav komentar. Za ovu parnicu je najvažnije to da Vrhovni sud nije ni potvrdio niti preinačio presudu, nego reviziju odbacio zbog navodnog tehničkog nedostatka a i da jeste, samo bi bio potvrđen stav da za fašističke metode Kovačević Novaka i Borovčanin Danka odgovornost snosi ovde tužena RS.
Moram istaći da je u ovoj parnici RS tužena samo formalno jer ne postoji druga pravna opcija za zaštitu mojih prava, no istina je da RS ne smatram i ne doživljavam odgovornom, jer nju čine njeni zakoni ali unutar institucija RS, djeluje monstruozna zločinačka organizacija sačinjena od ratnih zločinaca, švercera i profitera, koji su tako stečenim novcem poslije rata formirali političke partije, te preuzeli kontrolu nad svim državnim organima. Tako smo dobili stanje u kome policija, tužilaštva i sudovi ili tačnije zaposleni u njima ne služe državi, narodu i zakonima nego su servis političko tajkunske mafije a da bi odbranili i zaštitili opljačkano služe se najpodmuklijim metodama, pa i fašističkim, što sam već dokazao. S obzirom da RS nije sposobna osloboditi se pritiska i uticaja mafije nego izvršava njene naloge, time je i pravno gledano, odgovornost na njoj, i tako će i biti sve dok je na njenom čelu kriminalac koji javno pred kamerama, prijeti građanima, tužilaštvima sudovima, svima koji ne rade onako kako on želi.
Najpre ću pojasniti kako su predmeti Osnovnog suda u Bijeljini, koje sam već obrazlagao na prethodnom ročištu (34147, 48630 i 39976) povezani sa ovom parnicom i zašto je bilo važno da se izvedu kao dokaz. Prva zajednička osobina kako njih tako i tužbe za utvrđenje 043325 je to da ni u jednom ne postoji glavna rasprava, ne postoji dokazni postupak. Umjesto toga tužena RS, prepisuje u zapisnik usvojene dokaze i tu operaciju Copy-paste, naziva "dokazni postupak" te sve završava rečenicom "Sud konstatuje da je dokazni postupak sproveden." Da je u pitanju smišljeni kriminal tužene RS dokaz je ova parnica u kojoj sam pismeno i usmeno u zapisnicima zahtijevao da se poštuje ZOPP-u, član 99, da mi se omogući izvođenje dokaza ili da se donese rješenje kojim mi se to zabranjuje.
Sve odluke tužene u priklopljenim predmetima su bile nezakonite a kako se vidi i postupak je vođen suprotno zakonskim odredbama jer tuženu ne zanimaju dokazi niti činjenice nego presudu donosi unaprijed, isključivo na osnovu toga ko su stranke u postupku pa bi poštovanje pravila samo remetilo unaprijed pripremljeni plan. Osim što sam već dokazao da je tužena prebacila odgovornost sa tuženih pojedinaca za krivična djela koja su izvršili i diskriminatorske fašističke metode na sebe, podvlačim da je u tim postupcima kršeno moje pravo da izvodim dokaze a sve u cilju zaštite kriminalaca, ubica, krijumčara i pljačke koju je tužena RS vršila godinama.
Tužena RS je dakle odlukama svojih sudova legalizovala razbojništvo i fašizam kao svoju ideologiju, kao normalan tretman koji svaki kriminalac u njenim redovima može sprovoditi nekažnjeno prema pojedincu ili grupaciji građana, bez ikakve sankcije ili bar opomene te je tako ostavila slobodan prostor za nastavak i pooštravanje takvih metoda. Ako je već tužena RS preko svojih sudova brutalno pogazila Ustav, garantovana prava i zakone, omogućivši kriminalcu Kovačević Novaku da izdaje usmene fašističke naredbe i tek poslije 2-3 godine kada se razotkrije da postoje izmišlja neka opravdanja za njih, šta ga sprečava da usmeno naredi sudskoj policiji da me zatvore u podrum i svežu 3 godine kolika je maksimalna kazna za "ugrožavanje sigurnosti" a kao opravdanje iskoristi prijavu koju su drugi kriminalci podnijeli protiv mene u CJB Bijeljina, bilo 2010-te, bilo neku novu ove godine ili iduće. Može da radi šta god poželi jer je u fašističkoj zločinačkoj organizaciji RS i BIH u cjelini riječ jednog kriminalca i zločinca iznad Ustava i biće to sve dok su sudovi u službi mafije umjesto u službi zakona i građana.
Zaista je nevjerovatno kako je tužena uz g. Šabić Murisa koji je svojim odlukama, naredbama, dokumentima sa potpisom i pečatom postupao po lažnoj prijavi protiv mene, ubacila još 4 osobe u isti predmet kao da su službeno postupali tako što idu okolo po policijskim stanicama i ubijaju dosadu lažno prijavljujući građane. Osim što je jedan od tuženih g. Debeljević pismeno priznao u odgovoru da nikada nije službeno postupao, gđa Stjepanović je kao "dokaz" u predmetu 48630 dostavila onu istu odluku Ustavnog suda BIH, (AP-862/10) za koju sam u ovom postupku dokazao da nema nikakve veze sa mnom.
Istu odluku je PRS, priložilo u predmetu 043325, naravno bez izvođenja dokaza kakve to veze ima sa mnom. Tako je ta odluka Ustavnog suda bez ikakvog dovođenja u vezu od strane stranaka sa temom tužbe, potom opisivana u presudama opet bez ikakvog dovođenja u vezu sa tužbom. Potpuno isti efekat bio bio da je kao dokaz priložena neka od presuda Sejdić - Finci ili Damjanović - Maktouf, Dejtonski sporazum, fotografija površine mjeseca, sve je podjednako povezano sa mnom. Tako se dakle tužena RS odnosi prema građanima, Ustavu, zakonima, ljudskim pravima i pravu na pravično suđenje.
U nastavku ću obraditi paralelno 2 sudska spisa, (43325 i 007070) pošto se odnose na iste događaje i isti datum 05.09.2012. a posebno je važno to da ova parnica nikada ne bi ni bila pokrenuta da su sudovi tada štitili zakon i prava na šta su obavezni umjesto što su nastupili kao mafijaški servisi i brutalno falsifikovali činjenice, zakonske odredbe, uklanjali dokaze kriminala i vršili krivična djela, sve sa ciljem da osiguraju miran nastavak pljačke koju je vršila tužena RS.
To će biti mnogo obimnije s obzirom da u spisu 43325 postoji izjašnjenje tužene RS sa nekim razlozima i činjenicama za razliku od ove parnice. Naravno tužena RS je tada trebala predati samo dokaze da mi je uručila naredbu, omogućila pravo žalbe i predala materijal koji je sačinila o meni a ne da se vraća dvije godine unazad i opravdava banditizam OT Bijeljina. To je tema ove tužbe pa tužena ne smije navesti nijednu riječ jer sam već dokazao obilje laži a u nastavku će to biti još upečatljivije.
Podsjećam da sam nezakonitim postupanjem tužene RS, uskraćivan za garantovana prava još od februara 2010-te, kada sam predao prve zahtijeve po osnovu prava iz ZOSPI-a, te je dakle tada već bilo punih 30 mjeseci stalne diskriminacije. Direktni krivac za događaj od 05.09.2012. je Osnovni sud u Bijeljini jer je iznosio stavove kao recimo u predmetu 41069 citiram : "Zakon predviđa i dokaze kojima se može potvrditi istinitost činjeničnih navoda iznesenih u tužbi, dakle ne bilo koje dokaze nego relevantne dokaze, kojima tužilac može potkrijepiti navode a koje tužilac nije dostavio niti predložio".
Ovde je u pitanju još jedna šablonska rečenica unaprijed pripremljena za obrazlaganje odbacivanja tužbe a koja nema veze sa činjeničnim stanjem. Naime u taj spis sam priložio dokumente ovde tužene RS među kojima i iz dva prekršajna predmeta od kojih ističem i ovde usvojeni dokaz iz spisa 004323 u kome svjedok sudski policajac u zapisnik diktira tekst usmene fašističke naredbe koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice. Tako je Osnovni sud u Bijeljini svoje spise okarakterisao kao "bilo kakvima" bezvrijednim dokazima koji nisu relevantni.
Uvod u taj dan bio je moj zahtjev za OT Bijeljina što sam opisao u tužbi 043325: "21.08.2012. desio se nešto ozbiljniji "incident" nego inače! Osim uobičajenog tretmana o zabrani pristupa u OT Bijeljina, duže vrijeme su me "izbjegavali" i svi iz komande Sudske policije, te pošto mi je saopšteno da ne mogu lično predati podnesak u tužilaštvo, a niko iz komande "nije tu", (jedan primjerak je bio namjenjen sudskoj policiji), rekao sam: "Ako ne dozvoljavate da predam dokument u OT Bijeljina i nema nikog iz komande sada, ostaviću vam podneske, pa ih predajte komandiru kad se vrati!" Potom sam ostavio podneske policajcu, (Goran Maksimović), koji je potom krenuo za mnom vani, zgužvao dokumente i rekao da će da ih baci u kantu za otpatke! Pošto sam ih tražio nazad, vratio ih je ipak, te sam sačekao nekoliko minuta dok u prizemlje nije stigao Vojislav Sekanić iz pisarnice OT Bijeljina! Izvan prostorija tužilaštva, preuzeo je primjerak, a kopija za sudsku policiju je ostala na pultu! Kasnije sam saznao da je dostavljena zamjeniku načelnika Višnjić Ranku!"
Pošto sam prijavio ovo razbojništvo komandi SP u Banjaluci, počinilac je negirao neprofesionalno postupanje a onda sam dostavio tonski zapis, komandi te dio razgovora priložio i u tužbi na disku, kako bih dokazao ne samo diskriminaciju nego i prikrivanje odnosno laži službenika tužene RS. Zahtijevom sam tražio sledeće: "ZAHTIJEVAM !
1) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-596/09, O UBISTVU IVONE BAJO, ZA ŠTA SAM PODNOSIO VIŠE ZAHTIJEVA JOŠ PRIJE 2 GODINE ! 2) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-246/10, KOJI SE ODNOSI NA LAŽNU PRIJAVU PROTIV MENE ! 3) KOPIRANJE KOMPLETNOG IZVJEŠTAJA MUP-A 10-02/3-1-230-236/10 KU-148, O OPERATIVNIM SAZNANJIMA TOKOM NADZORA NADA MNOM ! 4) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O MOJIM PRIJAVAMA PROTIV SOFRENIĆ BLAGIŠE, (JUN 2010) TE PROTIV "UNIVERZALA" (DECEMBAR 2010) U KOJIMA SAM JASNO OPISAO KRIVIČNA DJELA TE POVEZANOST SA TRGOVINOM NARKOTICIMA! 5) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O DOKAZIMA KOJE SAM DOSTAVIO: a) FOTOGRAFIJA MJESTA ZLOČINA NA KOJOJ SE VIDE TRAGOVI KRVARENJA PRIJE MJESTA PADA, A I SVJEDOCI IZJAVLJUJU U ZAPISNIK DA SU VIDJELI TRAGOVE DUŽ CIJELOG ULAZA, DOK JE DIJETE LEŽALO NA ASVALTU ! b) FOTOGRAFIJA TORBE, KOJA POKAZUJE DA JE KAIŠ PRESJEČEN, DIO NEDOSTAJE A OSTATAK JE OPRAN HEMIJSKIM SREDSTVOM ! c) IZJAVA VJEŠTAKA, KOJA POKAZUJE DA PRILIKOM RADA NIJE IMAO PODATKE NITI O JEDNOJ UNUTRAŠNOJ POVREDI ! 6) OMOGUĆAVANJE PRAVA DA TUŽILAŠTVU DOSTAVIM DRUGE DOKAZE KOJE IMAM A RANIJE NISU PREDATI, TE PRIJAVIM KRIVIČNO DJELO NA NAČIN PREDVIĐEN ZAKONOM USMENO NA ZAPISNIK ! 7) PUNU SARADNJU OT BIJELJINA SA PORODICOM U OTKRIVANJU POČINILACA UBISTVA I KRIJUMČARENJA !"
U istom dokumentu sam upozorio na kršenje zakona i prava: "Poznato je da se već skoro 3 godine vrši pravno nasilje i otimaju Ustavom i zakonom garantovana prava, a u ovom dokumentu ističem samo dva člana iz Ustava RS, od više njih, koji se brutalno krše: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu, (član 16 Ustava RS). Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama, (član 23 Ustava RS)."
Te najavio da ću se i kako suprotstaviti nasilju ako bude nastavljeno: "Stoga vas obavještavam da ću od 20.08.2012. NEPREKIDNO, zahtijevati da se poštuju zakoni i omogući ostvarivanje svih prava garantovanim građanima. Neću ni da bilo koga ubjeđujem da radi po zakonu, jer to je stvar ličnog izbora, a samo ističem da ću, u slučaju primjene zakona sile, predati i zvanično sudskoj policiji, ovaj zahtijev, vjerovatno proširen, te suprotstaviti silom zakona, i to prvo pravom na "Nužnu odbranu" prema svakom nasilniku, koji pokuša da mi uskrati neko pravo, time što ću odbiti njihove nezakonite, diskriminatorske i fašističke naredbe, te ću ako ne mogu onima koji su za to plaćeni i obavezni da gone počinioce krivičnih djela, dokaze o kriminalu i imena odgovornih, prezentovati zaposlenima u zgradi, policiji i građanima, svakodnevno, dok ne postignem cilj!"
Ovde je dakle tužena RS imala jasnu sliku i mogla odabrati da postupi po zakonu i preda mi tražene podatke ili kako je učinila da nastavi sa bezakonjem i uhapsi me što se i desilo. Prethodno je iz OT Bijeljina stigao "odgovor" IT-18/12 od 31.08.2012. gdje o svih prethodno navedenih 7 tačaka piše samo: "U vezi obavještenja koje ste dostavili Tužilaštvu, a u kojem ZAHTIJEVATE da Vam se omogući uvid u dokumentaciju i fotokopiranje iste, napominjemo da Vam je bilo omogućeno da sa advokatom izvršite uvid u spis vezano za smrt Ivone Bajo i da fotokopirate dokumentaciju, te da se u spisima koje tražite ne nalazi nova dokumentacija osim onoga što ste Vi u međuvremenu dostavili."
Osim što je zanemareno 6 stavki, odbija se i pristup spisu jer je nekada ranije, tadašnji zastupnik gđe Bollin tražio uvid, (21.01.2010.) no piše se i laž, kako ne postoje novi dokumenti. Podsjećam da su se u materijalu koje je dostavilo OT Bijeljina u ovaj predmet pojavile neke odluke iz kasnijeg perioda od kojih je posebno važna Službena zabilješka od 06.08.2010. Nisu nam je dakle predali ni 10.08.2010. nego su nas uhapsili bez pomena da postoji u naredne dvije godine, sve do ovog odgovora u kome se tvrdi da nema novih dokumenata. Tačka broj 4 mog zahtjeva odnosila su upravo na krivičnu prijavu o kojoj je sačinjena ta zabilješka.
Tužena RS mi nije ni tada predala te zabilješke niti su dostavljene tokom parnice 043325, niti je PRS u podnescima pominjalo da postoji a ni sud se nijednom riječju nije time bavio, nego se ona pojavila tek o ovom predmetu. Ako je istinita tvrdnja u odgovoru IT-18/12 da nema novih dokumenata, onda je u pitanju falsifikat, odnosno zabilješka od navodno 06.08.2010. je sačinjena mnogo kasnije kao opravdanje za prikrivanje krivične prijave. A ako je postojala onda je tužena RS prekršila više mojih prava počev od toga da je dostavi u roku od 3 dana, te potom da mi je preda poslije više zahtijeva a kako sam dokazao umjesto toga je odlučila da me hapsi i to prvi put neposredno po isteku 3 dana od kad je navodno sačinjena.
Sudska policija je o tome sačinila zabilješku 1292/12 i navela: "Oko 13:30 u prostorije suda je pristupio građanin Zdenko Bajo došavši do portirnice, gdje se obratio dežurnom policajcu Čavić Zoranu pritom zahtijevajući da ostvari uvid u predmet koji se nalazi u pisarnici Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Odmah potom dežurni policajac je pozvao dežurnog rukovodnog radnika Mičić Zorana, koji je obavio službeni razgovor sa licem pa je upoznavši se sa sadržajem njegovog zahtjeva se nakon toga uputio u prostorije tužilštva kako bi provjerio hoće li biti odobren uvid u predmet gdje su mu šef pisarnice Sekanić Vojkan i sekretar okružnog tužilaštva Bijeljina Danka Prodanović saopštili da navedeno lice ne mogu primiti u prostorije okružnog tužilaštva te će pismenim putem odgovoriti na njegov ranije podnijeti pismeni i sadašnji usmeni zahtjev za uvid u predmet."
Podsjećam da je taj odgovor već bio sačinjen 31. avgusta 2012. i da sam ga već dobio, te je ovo sada bilo dodatno ponižavanje i omalovažavanje, kako će mi navodno odgovoriti a ustvari su ga već poslali i u tom odgovoru ne postoji ništa. Dalje u zabilješci stoji: "Potom je Mičić istom saopštio odgovor ovlašćenih radnika tužilaštva na šta je isti odgovorio da on ne može više da čeka te da će početi sa protestom ispred zgrade suda Bijeljina. Prilikom izlaska na glavnom ulazu iz putne torbe je izvadio transparente i stavši na oko 80 cm do 1 m ispred samih ulaznih vrata u sud, iste okačio na sebe na grudi leđa kukove i mišice, na kojima su bili ispisani tekstovi nepristojnog, uvredljivog i uznemirujućeg sadržaja koji vrijeđaju dignitet i ugled predsjednika Republike Srpske, narodnog poslanika skupštine Republike Srpske, glavnog okružnog tužioca u Bijeljini i tužilaštvo Republike Srpske u celini. Tekstovi su bili sledećeg sadržaja "Vrhovni kriminalac Milorad Dodik i Bobar Gavrilo, zaustavimo spregu mafije i tužilaštva, nasilna smrt inspektora MUP-a Ace Teodorovića (misli se na bivšeg šefa privrednog Kriminaliteta i načelnika kriminalistčke policije CJB Bijeljina Aleksandra Teodorovića."
Nakon što je isti na naprijed opisani način počinio prekršaj i člana 7 i 8 zakona o javnom redu i miru naređeno mu je od strane službenika da prestane sa činjenjem tih prekršaja i da se odmah udalji ispred ulaznih vrata iza podesta stepeništa objekta pravosuđa obzirom da na taj način pored opisanih prekršaja ometa normalan ulazak i izlazak građana u zgradu koji su prolazeći pored njega negodovali. Bajo Zdenko je odbio da postupi po tom naređenju, nakon čega su službenici ponovili naređenje upozorivši ga da će upotrebiti sredstva prinude u cilju sprovođenja službene radnje to jest obezbeđenja uslova za normalno odvijanje javnog reda i mira. I ovo naređenje Bajo je eksplicitno ignorisao pa su službenici primjenili sredstva prinude, fizičku snagu na taj način što ga je Mičić svojom desnom rukom uhvatio za njegovu lijevu nadlakticu a Čavić Zoran svojom lijevom rukom uhvatio za njegovu desnu nadlakticu i na taj način ga sveli na trotoar ispred stepeništa suda kojom prilikom Bajo nije pružao otpor tako da nije bilo fizičkih posljedica po njegovo zdravlje.
Paralelno sa izvršavanjem ovih zadataka navedeni službenici su odmah po uočavanju predmetnog prekršaja, telefonom obavijestili nadležnu policijsku stanicu Bijeljina, čiji radnici Stokić Miroslav i Minić Dejan su u međuvremenu došli na lice mjesta, lično se uvjerivši u napred opisano te potom istog preuzeli u cilju daljeg Prekršajnog sankcionisanja, odnosno njegovog lišenja slobode i privođenje sudiji za prekršaje, obzirom da isti u nekoliko navrata počinio i nastavlja sa vršenjem izvrsnog prekršaja. Iz svega iznijetog mišljenja smo da je Zdenko Bajo počinio prekršaj čl. 7, 8 i 24 zakona o javnom redu i miru, kažnjivo po istim članovima. Pored toga mišljenja smo da su ispunjeni uslovi čl. 7 stav 1. zakona o prekršajima da se isto lice odmah privede sudiji za prekršaje obzirom da neprekidno ponavlja činjenje istovrsnog prekršaja. Takođe mišljenja smo da je ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja te stoga predlažemo da sud razmotri mogućnost iz člana 21 stav 1 koja se odnosi na liječenje od zavisnosti kako je to navedeno u zakonu o prekršajima RS-e."
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.
NASTAVIĆE SE... Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902