OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
TUŽILAŠTVU BIH - MINISTARSTVU BEZBJEDNOSTI BIH
LAŽNO SVJEDOČENJE PRED SUDOM |
 |
Ako to i nije bilo planirano onda skrećem pažnju onima koji će raditi po prijavi na tu činjenicu i podatak da imaju svjedoka Radić Dragana iz sudske policije koji je bio prisutan i tokom nelegalne akcije 27.09.2018., nepotrebnih grubosti, neukazivanja pomoći itd, transporta do Sokoca, ostavljanja tamo na ulici i na kraju djelimičnom lažnom svjedočenju drugih osoba pred sudom. Napominjem da su sve laži imale za cilj da "presjeku" vezu između svjedoka i onih koji su im izdavali naredbe, što su neporno, Borovčanin Danko, Minić Dejan, Nešković Milan a ko je još bio uključen iz MUP-a i tužilaštva, ostalo je skriveno zbog laži svjedoka.
Srećom ni službenici sudske policije a ni pripadnici MUP-a, nisu znali odredbe zakona što je Jelačić i priznao prilikom svjedočenja, izjavivši da mu uopšte nije poznato kako sudski policajci treba da postupaju prilikom izvršenja naredbi a pripadnik MUP-a Srećko Panić je u svojoj zabilješci naveo da službenici sudske policije niti su imali naredbu uz sebe niti su mi je uručili a pokušali su da me odvedu i spriječili kretanje.
Svjedočeći pred sudom i Lazić i Jelačić kao i Panić su potvrdili da prilikom tog događaja uopšte nisu imali naredbu uz sebe a u zabilješci se takođe neosnovano tvrdi da sam ja narušavao javni red i mir što je sud odbacio i oslobodio me odgovornosti a na dnu je navedeno da je zabilješka sastavljena "znanja radi i daljnjeg postupanja" ne pominjući ni krivični a ni prekršajni postupak.
Konkretno i od pripadnika sudske policije sam zahtjevao da odmah obavijeste načelnika i da mi se obezbedi hitna pomoć zbog gušenja što nije učinjeno te su me u takvom teškom stanju transportovali, dajući mi samo 3 najlonske kese te je jedan od njih, Radić Dragan svojim novcem kupio flaširanu vodu da mi bar malo olakša stanje. Do dolaska u Sokolac sam povraćao više puta od čega dva puta sa teškim posljedicama pa su čak sudski policajci zaustavljali vožnju i izvodili me napolje da izbacim kese i umijem se a sve to uopšte nije navedeno u ovoj zabilješci.
O tim tegobama i zahtjevima za hitnu pomoć sam odmah obavijestio i sudiju Branku Malović sa pitanjem hoće li mi ona obezbjediti hitnu pomoć na šta uopšte nije reagovala a na kraju je kako su sudski policajci naveli u zabilješci, usmeno naložila da me puste na slobodu što praktično znači da su me izbacili na ulicu, gdje su već na putu do autobuske stanice čekali plaćenici spremni da me ubiju.
Podsjećam da sam prethodno 12. marta 2018. takođe poslije planske akcije MUP-a i sudske policije, odveden nezakonito pred nenadležni sud u Sokocu ali tom prilikom su me i vratili nazad u Bijeljinu a sad međutim kada sam i od MUP-a i od sudske policije i od suda u Sokocu tražio hitnu pomoć, zbog teškog stanja i gušenja ne samo da mi nije obezbijeđena medicinska pomoć, nego se poslije svega ostavljam na ulicama Sokoca, nekoliko stotina kilometara udaljen od kuće.
Ovde skrećem pažnju na detalj da sam na isti datum prethodne godine 27.09.2017. imao izuzetno težak napad gušenja, toliko da nisam mogao govoriti i skoro nikako disati te sam porukama preko prijateljice zatražio hitnu pomoć. Ona i njen suprug su me odvezli u hitnu pomoć a prijatelji koji su primjetili moje stanje i da nisam na vezi su napravili te večeri uzbunu javivši policiji da dođe u kontrolu. Tako su i pripadnici kriminalne grupe došli do informacija u kako sam teškom stanju bio zbog gušenja ambrozijom te su akciju podesili na isti datum očekujući da ću biti veoma slab i laka meta. To se nije desilo jer iako imam probleme mjesecima uz korištenje anti alergijskih tableta i česta umivanja i pijenje vode olakšavaju stanje no poslije nehumanog i neosnovano grubog tretmana došlo je do pogoršanja i 27.09.2018. Kompletnu prepisku sa grupnog čata za dane 27.09.2017. i 27.09.2018. vezano za ovu temu sam pradao sudu u Bijeljini.
Pošto se već iz svjedočenja službenika pred sudom vidi da sam to predvidio, mogu otkriti i da sam unaprijed isplanirao šta da uradim kada dođem u ovakvu situaciju te nisam odmah krenuo prema autobuskoj stanici, nego tek oko sat i po kasnije, pošto sam uspostavio komunikaciju sa sestrom i nekim prijateljima a do tada se grupa za likvidaciju razišla.
Suštinski najvažnija činjenica navedena u prilogu "Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018." Srećka Panića je to da sudska policija uopšte nije imala uz sebe naredbu a izmišljene dijelove o toku razgovora sa njim sam razotkrio tokom sudskog postupka i o tome će biti detaljnije riječi u nastavku. Dalje skrećem pažnju na falsifikate u tim dokumentima i to prvo "Potvrda o preuzimanju lica i predmeta od 27.09.2018" za koju je sudski policajac Jelačić Srebrenko pred sudom priznao da je potpisao i svoje i ime kolege Radić Dragana što je suštinski falsifikat.
Nadalje skrećem pažnju na dokument MUP-a "Potvrda o predaji lica od 27.09.2018." u kome je Srećko Panić na mjestu predviđenom za potpis primaoca, napisao neku žvrljotinu a onda je nekada kasnije, Jelačić Srebrenko ispod te linije ponovo isfalsifikovao potpis svog kolege Radić Dragana, što se može lako konstatovati poredeći taj potpis sa prethodnim.
To potvrđuje i činjenica da mi nijedan od tih dokumenata nije tada uručen a navedeno je lažno i glupo da to nije učinjeno jer sam navodno odbio da ih primim. Narednih desetak do 15 dana sam više puta dolazio u policijsku stanicu, tražeći te dokumente koje nisam dobio te sam bio prisiljen pismeno ih tražiti od Policijske uprave Bijeljina.
Kopije koje su mi poslate nekoliko dana kasnije su bile zatamnjene na mjestima potpisa a kada sam konačno od suda dobio primjerke na kojima to nije sakriveno, postalo je jasno da se time htio prikriti kriminal, odnosno više falsifikata koji su izvršeni na tim dokumentima. Činjenica da "Izvještaj o prekršaju" i zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nisu napisani sve dok ja nisam pismeno podnio zahtjev policijskoj upravi, dodatno ukazuju da je komandir Nešković Milan umiješan u ovaj kriminal, vjerujući da ću tad biti ubijen i ne preduzimajući ništa dok detalji o tome nisu razotkriveni u Policijskoj upravi Bijeljina.
Dokaz "Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018." to dodatno potvrđuje s obzirom da mi nije saopštene nijedno pravo a više puta sam zahtijevao hitnu pomoć što je smišljeno ignorisano i izostavljeno a da je to uobičajeno ponašanje policije vidjelo se nedavno na primjeru hapšenja senatora Svetozara Mihajlovića u Bijeljini kome takođe nije omogućena medicinska pomoć iako je nedavno operisan. Svjedočeći pred sudom, Jelačić Srebrenko potvrđuje da je čuo za moje zahtjeve za hitnu pomoć prilikom preuzimanja od MUP-a, (Zapisnik od 02.10.2019. sa pretresa 80 0 Pr 100636 18 Pr na strani 11) te precizirao da sam im to saopštio. Svjedok Panić Srećko u dokazu "Zapisnik po 80 0 Pr 100636 18 Pr od 28.10.2019." na strani 5 priznaje da mi je nasilno gurana glava prema zemlji prilikom ulaska u zgradu, zahtjeve za hitnu pomoć lažno negira iako ih je čuo i sudski policajac Jelačić. S druge strane opisuje na 6 strani zapisnika "ogrebotinu na jednoj ruci" što sam i ja više puta pismeno navodio ali tih detalja uopšte nema u dokumentaciji policije.
Tada sam i odveden u toalet da operem krv što sam uradio očekujući da će pozvati medicinsku pomoć no cilj toga je u stvari bio da se sakrije - opere krv kako bi u dokumentu napisali da "NISU UOČENE NIKAKVE POVREDE". Zaista dostojno srednjovjekovne inkvizicije. Pomenuti dokaz u djelu o medicinskoj pomoći ništa od toga ne pominje nego se lažno piše da sam odbio izjašnjavanje. U tom slučaju bilo bi potrebno da se potpišu i 3 svjedoka, uključujući komandira Nešković Milana, koji se vjerovatno krio u susjednoj prostoriji skupa sa Minić Dejanom koga sam nesporno vidio. Nedostatak potpisa, Panić na sudu "objašnjava" time da hitna pomoć nije ni dolazila "jer nije bilo razloga" ni za to ni za odbijanje. Osim što dokazi pokazuju da je sve to laž, prilažem i dokument "Prava lica lišenog slobode od 05.09.2012." gdje su u sličnoj situaciji, kada zaista nisam imao nikakvih tegoba niti sam tražio medicinsku pomoć, na predviđenom mjestu DVA potpisa od kojih je zanimljivo jedan od njih baš Minić Dejan, koji je kasnije postao inspektor, zahvaljujući "ZABORAVNOSTI" i riječima "NE SJEĆAM SE" vezano za uvrede od sudske policije upućene meni riječima "NE TREBA TI DATI NIKAKVA PRAVA NEGO TE TREBA ODVEST NA SOKOLAC".
Ta "visokuomna" primjedba Zorana Mićića, koju je očito čuo od načelnika Borovčanina, pokazuje sada da su još odavno pravljeni planovi za moje odvođenje na Sokolac. Sve ovo je zabeleženo u predmetu 80 1 Pr 007070 12 Pr. Tom prilikom su oduzete i fotografije materijalnog dokaza ubistva Ivone Bajo koje MUP smišljeno prikriva gestapovskim metodama. Ove smišljene laži i "zaboravnost" službenika su dakle konstantno forsirane po naredbama pripadnika terorističke grupe koji se pokušavaju sakriti a pred podređenima je izbor ili da odbiju nezakonite naredbe i time rizikuju gubitak posla ili čak života ili da LAŽU i tako napreduju u karijeri. Naravno razlozi i motivi za ove terorističke akcije su prikrivanje ubistva Ivone Bajo, prilikom šverca narkotika u Bobar grupu u pljački milijardi maraka izvršenih ne samo preko Bobar banke i grupe nego i na stotine drugih načina u koje je umješan mafijaški političko tajkunski vrh režima dodik milorada.
PRILOZI
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
