subota, 16. rujna 2017.

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-122-17

U OVOM PREDMETU USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE JE BIO DUŽAN POSTUPATI PO APELACIJI IAKO VRHOVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE JOŠ NIJE DONEO ODLUKU PO IZJAVLJENOJ REVIZIJI TE OČEKUJEM DA SUD U STRAZBURU USVOJI OVAJ ZAHTJEV, PONIŠTI ODLUKU USTAVNOG SUDA BIH, TE NALOŽI BOSNI I HERCEGOVINI DA ODREDBE ČLANA 301B USKLADI SA ODREDBOM ČLANA 292 ZPP-U.

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-122-17

Povreda prava na pravično suđenje odnosi se isključivo na ovu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te zato i ne prilažem dokumentaciju vezanu za odluke nižih odnosno prethodnih sudova a prilažem materijal od drugih odluka ustavnog suda BIH, kojim dokazujem svoju argumentaciju.
Ali bitno je istaći da se ovdje ne radi o nekoj slučajnoj povredi nego o smišljenoj planskoj diskriminaciji ne samo mene nego svih građana koji se na taj način sprečavaju da ostvare svoja prava na pravično suđenje pred višim sudovima odnosno pred vrhovnim sudom i pred ustavnim sudom.
Prije svega ukazujem na obrazloženje ustavnog suda za odbacivanje apelacije a to je izgovor da je apelacija zakašnjela, odnosno da je prošao zakonom predviđeni rok, (strana 3 uokvireno). Na prvi pogled ništa sporno ali kada se pročita u tekstu apelacije vidjet će se da sam istakao kako sam već izjavio reviziju Vrhovnom sudu, (strana 4, obilježeno pravougaonikom) koja je i tada bila a i danas je još uvijek u obradi. U ustavnom sudu su očito samo gledali datume a nisu čitali tekst u kome je navedeno, citiram taj dio: "Na odluku Okružnog suda sam u zakonskom roku izjavio reviziju ali u skladu sa uputama Ustavnog suda BIH, podnosim i Apelaciju s obzirom da ne smatram da obraćanje sudu u RS, koja ne poštuje odluke i privremene mjere Ustavnog suda BIH, može biti efektivno.
Stoga je jasno da moja apelacija ne može biti zakasnela nego eventualno preuranjena jer još nije Vrhovni sud donio odluku po izjavljenoj reviziji.
Razlog zbog čega sam podnio Apelaciju prije te odluke je uputstvo koje se nalazi u obrascu apelacije ustavnog suda gdje doslovno stoji da građani mogu izjaviti Apelaciju i ako nisu iskoristili sve zakonom predviđene pravne lijekove ukoliko smatraju da ti pravni lijekovi neće biti djelotvorni, (strana 9 priložene apelacije, takođe uokvireno).
Zbog toga sam i podneo Apelaciju prije odluke vrhovnog suda Republike Srpske s obzirom da je neposredno prije toga Republika Srpska održala referendum iako je ustavni sud Bosne i Hercegovine donio odluku, odnosno naredbu da se održavanje referenduma suspenduje što znači da organi Republike Srpske ne poštuju odluke ustavnog suda i od njih ne mogu ni očekivati nikakvu pravnu zaštitu.
Ali da vidimo šta će se desiti sa izjavljenom revizijom odnosno šta se desilo sa drugim revizijama koje su sastavni dio ove odluke ustavnog suda.
Primjera ima više pa skrećem pažnju samo na dva takva na narednoj 4-toj strani odluke ustavnog suda BIH i to AP-1058/17 i AP-1107/17. Čak i ako su Apelaciju podnijeli advokati u ime stranke ustavni sud je odbacuje sa obrazloženjem da je Vrhovni sud odbio reviziju kao nedopuštenu ne ulazeći u to da li je ta odluka vrhovnog suda bila zakonita ili ne. Potom se obrazlaže da revizija nije bila "EFEKTIVAN" pravni lijek te da je shodno tome "KONAČNA" odluka drugostepena presuda. Na kraju se konstatuje da ustavni sud nije imao potrebe utvrđivati datum prijema drugostepene presude jer je on očito prije donesenog rješenja vrhovnog suda. TO ZNAČI DA USTAVNI SUD SMATRA KAKO JE UMJESTO REVIZIJE TREBALO ODMAH PODNIJETI APELACIJU.
Iako u obrazloženju takođe stoji da je ustavni sud nadležan da odlučuje po odlukama svih sudova i tužilaštava u pojedinim slučajevima se dakle uopšte ne izjašnjava o tome nego obrazloženje nižeg suda prihvata kao svršen čin.
Drugi dio prevare odnosno sistematske diskriminacije je u postupanju vrhovnih sudova koji u slučaju da građanin izjavi reviziju istu odbaci sa izgovorom da reviziju može podnijeti samo advokat ili osoba koja ima položen pravosudni ispit.
To je u suprotnosti sa odredbom zakona o parničnom postupku koja kaže da stranka može samostalno preduzimati sve radnje u postupku ako je poslovno sposobna, citiram "Član 292. (1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost)."
Ograničenje može postojati samo za pravna lica i ona naravno moraju imati zastupnika koji je fizičko lice odnosno nekog advokata punomoćnika, što je definisano narednim članom : "Član 293. (1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik. (2) Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog organa vlasti donesenim na osnovu zakona. (3) U toku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka u postupku biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kad su ona potrebna."
Izgovor za tu diskriminaciju pronalaze u odredbi člana 301b koji je ubačen nedavnim izmjenama i dopunama a koji je veoma neprecizan i iz njega Vrhovni sud izvlači zaključak da reviziju može izjaviti samo advokat što je u suprotnosti sa prethodno navedenim članom.
"Član 301b - U postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat. Izuzetno od stava 1. ovog člana, stranka može sama izjaviti reviziju, ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili drugog zakona, ovlašćen da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit."
Koliko je to velika besmislica vidi se i u dijelu gdje se navodi da reviziju može izjaviti i punomoćnik koji nije advokat i nema položen pravosudni ispit ukoliko je sama stranka advokat. To u praksi znači da advokat bez problema može ovlastiti kao punomoćnika, zidara, konobara, taksistu, učitelja, frizera, da u njegovo ime napiše i preda reviziju !!!???
Ali na te nebuloze neću dalje trošiti vrijeme jer je bitno da se pokušava građanima uskratiti pravo da sami sebe, kao fizička lica zastupaju u postupcima pred sudom. Naredni nivo prevare je obrazloženje suda da je stranka trebala izjaviti reviziju jer Vrhovni sud prema odredbama zakona može dopustiti reviziju u svim slučajevima, (takvo obrazloženje je u prilogu "Ustavni sud AP-34-17 (470-17 i 471-17) na strani 8, podvučeno) iako nisu predviđeni zakonom što je zaista točno, tako u zakonu stoji ali Vrhovni sud uvijek odbija da prihvati takve revizije uopšte ne komentarišući prijedloge stranke koja se pozvala na tu odredbu a potom pošto je odbije kao nedozvoljenu, ustavni sud ne raspravlja uopšte o okolnostima i o toj odluci.
Ukoliko stranka pak odluči da se prema uputstvu ustavnog suda odmah direktno obrati Ustavnom sudu umjesto da prvo izjavi reviziju i čak skrene pažnju Ustavnom sudu na to, dešava se da ustavni sud potpuno ignoriše i tu svoju uputu i odredbu 301b prema kojoj stranka ne može sama izjaviti reviziju nego putem advokata.
U prilozima koje dostavljam iz jednog drugog predmeta, (spojeno AP-2553/15, individualni broj AP-3406/15 na strani 3) vidi se da sam predao apelacija ustavnom sudu i pismeno ih upozorio na njihove upute prema kojima se može podnijeti apelacija, (prilog "Dopuna na AP-3406-15") iako drugi pravni lijekovi nisu iskorišteni. U svom dopisu, (prilog "traži se") onda oni pitaju da li je izjavljena revizija te ih ja ponovo upozoravam da su dužni da poštuju svoje upute ili u suprotnom obmanjuju građane, (prilog "Dostava podataka na AP-3406/15"). Uz sve to sam priložio i stranicu sa relevantnim tekstom, (Prilog 3 obrasca apelacije) a rezultat svega je da je ta apelacija bila odbačena sa obrazloženjem da nije izjavljena revizija odnosno da nisu iskorišteni svi pravni lijekovi predviđeni zakonom. DA SAM TO UČINIO ODBACILI BI JE KAO NEDOPUŠTENU S IZGOVOROM DA REVIZIJU MOŽE IZJAVITI SAMO ADVOKAT. To se vidi iz odluke ustavnog suda AP-2553/15, koju sam pomenuo.
Ishod svega je da su građanima uskraćena Ustavom garantovana prava i prava na pravično suđenje jer ako izjave reviziju, Vrhovni sud je odbacuje sa izgovorom da to mora podnijeti advokat a ne stranka lično ili sa nekim drugim izgovorom a potom ukoliko stranka podnesi apelaciju, ustavni sud uopšte ne raspravlja o zakonitosti te odluke. Sa druge strane ako se stranka odluči prema uputstvu ustavnog suda da odmah izjavi Apelaciju jer smatra da prethodni pravni lijek ne bi bio djelotvoran, ustavni sud takvu Apelaciju odbacuje sa izgovorom da je trebalo prethodno izjaviti i reviziju.
Dakle cijeli sistem je zamišljen tako da viši sudovi, Vrhovni i Ustavni uopšte i ne čitaju niti razmatraju izjavljene revizije ili apelacije nego ih po automatizmu odbacuju, uglavnom u paketima kao što je ovaj slučaj.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Bosna i Hercegovina