USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
APELACIJA NA RJEŠENJE 80 0 P 058903 15 Gž |
 |
"(1) U slučaju neusaglašenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu, primjenjivaće se ovaj zakon. (2) Svi zakoni i opšti propisi biće usaglašeni s odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana njegovog stupanja na snagu. (3) Ovaj zakon ne prejudicira odredbe i uslove koji su utvrđeni u međunarodnim ugovorima i sporazumima s vjerskim zajednicama, čime se ne dira u njihovu djelatnu, normativnu i organizacionu autonomiju i princip punog uživanja prava vjerskih sloboda i izražavanja.
Zakon je donesen 23.07.2009. što je istog dana kada je RS, ubila djevojčicu Ivonu Bajo prilikom šverca narkotika u zločinačku organizaciju Bobar grupu a još nije usaglasila druge zakone sa odredbama ZOZD-e. Naprotiv, taj zločin i pljačku preko bankarskog sektora prikriva MUP, OT Bijeljina i Sudovi u Bijeljini te se ni u ovom postupku se nije poštovalo pravilo o obrtanju tereta dokazivanja a od mnogobrojnih drugih kršenja zakona izdvojiću samo povrede člana 215, jer sudije ne žele da poštuju zakon i objašnjavaju povrede koje su činili tokom postupka.
Podsjećam i pozivam se na presudu Suda za ljudska prava u Strazburu, koji je presudio da u tom slučaju nije primjenjen adekvatan zakon, te je zbog toga Aplikacija usvojena i naloženo BIH da ponovi postupak.
U ovom slučaju drugostepeni sud je pogrešno primjenio materijalno pravo, derogirao potpuno kompletan ZOZD-e, što i samo sudsko vijeće potvrđuje na strani 4 presude.
Tužilac žalbom nastoji da dokaže da je bila dužnost tužene da dokaže da on nije diskriminisan u navedenim pravima, a da nije bila njegova dužnost kao tužioca da dokazuje da je diskriminisan u tim pravima, što je tačno, jer je prema članu 15. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik BiH“, br. 59/09) propisano da u slučaju kada osoba ili grupa osoba navode činjenice u postupku iz člana 12. ovog zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacije prekršena, navodni prekršilac dužan je dokazati da nije prekršio načelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Međutim, iz samih dokaza koje je priložio tužilac i koje je prvostepeni sud pravilno cijenio a naročito iz dokaza Okružnog tužilaštva Bijeljina broj A 326/12 od 15.11.2012. godine proizilazi da tužilac nije diskriminisan u ostvarivanju svojih prava na slobodan pristup informacijama na prijavljivanje krivičnog djela na pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu na pravo na nediskriminaciju garantovano članom 4. Ustava BiH na pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite i pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju i da stoga njegov tužbeni zahtjev nije osnovan.
Ovde se dakle ističe i priznaje da je ako sud ne odbaci tužbu, (kao neosnovanu) i parnica otpočne, teret dokazivanja na NAVODNOM PREKRŠIOCU. To što je parnica pokrenuta znači da sam ja kao tužilac ispunio uslov iz člana 12 i tužena RS, se morala pojaviti da izvodi dokaze a ne da sudovi u svojim presudama tumače šta po njima koji dokaz znači. Obaveza je stranaka u postupku da izvode dokaze a s obzirom na pravilo obrtanja tereta dokazivanja sud je imao obavezu da nedolazak potencijalnog diskriminatora tretira kao odustajanje od postupka i priznanje krivice te usvoji tužbeni zahtjev.
Prema članu 23 Ustava RS IMAM PRAVO DA TRAŽIM I DOBIJEM dokumentaciju koji su javni organi odnosno tužena RS, prikupljali o meni. A kako me "ŠTITI" pretpostavka nevinosti najbolje pokazuje usmena FAŠISTIČKA NAREDBA, o zabrani pristupa SVIM SRODNICIMA DJEVOJČICE, čije ubistvo prikrivaju kriminalci iz OT Bijeljina, upravo oni koji su me lažno prijavili.
Potenciraću prava garantovana članom 23. Ustava Republike Srpske i pravo na imovinu vezano za informacije koje sam tražio o privatnom vlasništvu "dječjem ruksaku, (torbi) a povrede tih prava su bile navedene u tačkama 4 i 9, tužbenog zahtjeva. Slična je situacija i sa nekim drugim tačkama, kao recimo 5 i 6, ali ću se zadržati i obrazložiti samo materiju iz prve dve navedene tačke.
Prvi dokaz koji prilažem je "Obavjest po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 19.01.2017." a iz datuma se vidi da je dokument nastao prije svega 8 dana a u njemu stoji da sud nema nikakvih saznanja o tome kako su nastala oštećenja uz pretpostavke da ili nisu ni postojala pri preuzimanju ili jesu ali im se nije pridavao značaj. Da su postojala dokaz je snimak policije prije smještaja u depo, koji takođe prilažem a ne radi se o tome da im se nije pridavao značaj nego su upravo zbog svog značaja SMIŠLJENO SAKRIVENA.
"4. Tužena Republika Srpska nije u svom dopisu od 26.06.2014. godine odgovorila na jasno postavljeno pitanje iz zahtjeva od 20.06.2014. godine ,,Ko je presjekao kaiš torbe Ivone Bajo (spis KTA-596/09) čime je presječen, gdje je nestao dio, ko je uklonio taj dokaz sa lica mjesta i ko je veći dio ostatka kaiša oprao jakim hemijskim sredstvom čime je putem svog organa Okružnog tužilaštva Bijeljina nezakonito oduzela tužiocu Zdenku Baji pravo na slobodan pristup informacijama."
I ovde se vidi zašto je neophodno i zakonom propisano da diskriminator preuzima teret dokazivanja jer niko ništa nije dokazivao a sud je kao aksiom uzeo tezu da je "OT Bijeljina, savršena i nepogrešiva" pa je izveo i sasvim pogrešan zaključak koji navodim:
"Okružno tužilaštvo u Bijeljini je u konkretnom predmetu u svom radu postupilo shodno svojoj nadležnosti i ovlašćenjima kao i u svakom drugom slučaju, obradi predmeta prema dostavljenim tragovima sa lica mjesta, potrebnim vještačenjima od strane lica kvalifikovanih da obave vještačenja te vrste, prema zatečenim tragovina na licu mjesta (uključujući i torbu Ivone Bajo) i nakon dobijenih rezultata o tome kako je nastupila smrt maloljetne djevojčice, je obustavljena istraga."
I evo sada OT Bijeljina 16.01.2017. neposredno po pravosnažnosti presude priznaje ne samo da nije vještačilo torbu Ivone Bajo, kako je to vjerovalo sudsko vijeće prilikom donošenja presude, nego eto nadležna osoba čak djeluje kao da o opisanim oštećenjima nije imala pojma. Sve ovo bi se izbjeglo i sud ne bi dolazio do pogrešnih zaključaka da je poštovan zakon, da je tužena na raspravi dokazivala kakve god tvrdnje želi i da je upućen poziv svjedocima kao što je Stjepanović Danica. Podsjećam da na isti način kako nisu opisana oštećenja u zapisnicima tokom prijema i prilikom fotografisanja, tako ni unutrašnje povrede konstatovane obdukcijom, ne postoje u nalazu i mišljenju vještaka trasologa, jer mu nisu ni poslate fotografije o tome.
No ako su policija i tužilaštvo smišljeno prikrili oštećenja privatnog vlasništva, to je precizno opisano u prilogu "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)". Dakle ta oštećenja nisu "navodna" nego "STVARNA" a nadležna osoba Stjepanović Danica ih nije htjela vještačiti jer je prikrivala ne samo ubistvo, nego i krijumčarenje u Bobar grupu i pljačku više stotina miliona maraka koja je bila godinama u toku preko Bobar banke.
"Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama."
Prava garantovana ustavom se prema članu 48 ne mogu ne samo oduzeti nego ni ograničavati i niko nema pravo od običnog građanina, preko policajca, tužilaštva, suda, itd... niko ne može dovoditi u pitanje ta prava niti odlučivati da li će biti poštovana i primjenjivana...
PRILOZI
Presuda 80 0 P 058903 15 Gž
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
