9. donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka; te
1. povreda načela nepristrasnosti; 2. postupanje s pristrasnošću i predrasudama tokom obavljanja službenih dužnosti zbog rase, boje, spola, vjerske pripadnosti, etničkog porijekla, nacionalne pripadnosti, seksualne opredijeljenosti ili društvenog i ekonomskog statusa stranke; 3. očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima, ili drugim osobama; 6. korištenje dužnosti sudije kako bi se pribavile neopravdane koristi za sebe ili druge osobe; 23. bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva.
VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU
 |
PRITUŽBA ZBOG POVREDE PRAVA NA PRAVIČNO SUĐENJE |
Kao uvod prilažem dokaz "Glavna rasprava 16.03.2015." u predmetu 80 0 P 056780 14 P gdje sam sugerisao sudiji da u skladu sa zakonom zatraži svoje izuzeće, te citiram taj dio zapisnika:
"S tim što ukratko navodim da sam u istom naveo da postoje razlozi da postupajući sudija na osnovu zakona traži svoje izuzeće u ovom predmetu a iz razloga što smatram da ista ne može da odlučuje u predmetnima u kojima je ona postupala, te navodim da sam podnio pritužbu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te krivičnu prijavu protiv više lica za falsifikovanje isprave i prikrivanju falsifikata u čemu je učestvovao Osnovni sud i Pravobranilaštvo RS u prikrivanju tog dokumenta, umjesto da se po službenoj dužnosti prijavi krivčno djelo. S toga smatram da bi postupajući sudija trebala da zatraži svoje izuzeće, te iz razloga što se radi o o predmetima u kojima je postupala postupajući sudija pa mislim da ne bi bilo objektivno da sama odlučuje o svom radu obzirom da su ti predmeti predloženi kao dokaz u ovom predmetu, inače nemam nikakve primjedbe na rad i odnos postupajućeg sudije prema meni i svim drugim učesnicima u toku postupka koji je izuzetno korektan."
Neću komentarisati ovaj navod ali je izuzetno bitno da je sudija uklonila falsifikat iz jednog spisa pošto sam na to ukazao pismenim podneskom umjesto da postupi u skladu sa zakonom. Dakle sudija Vakičić je ignorisala ovo upozorenje kako bi nastavila da smišljeno prikriva kriminal i krši pravila postupka. Osim što je sve dokaze do kojih sam došao poslije pripremnog ročišta odbijala sa lažnim izgovorom da se ne mogu prihvatiti s obzirom da je predmet u fazi glavne rasprave, u ovoj pritužbi ću potencirati i dokazati DVA vida činjenja disciplinskog prekršaja.
1) PRIHVATANJE ODGOVORA TUŽENE BEZ ZAKONOM OBAVEZNIH RAZLOGA I ČINJENICA
2) ONEMOGUĆAVANJE STRANKE DA JAVNO IZGOVORI ARGUMENTACIJU U DOKAZNOM POSTUPKU
Nevjerovatno je da se neka stranka u svom odgovoru poziva na "navode iz odgovora" na neku drugu tužbu a sud je takvu besmislicu prihvatio uprkos svim nedostacima koje obrazlažem uz dostavljene kopije tih "odgovora" koje citiram:
1 - "U odgovoru na tužbu kao zastupnik po zakonu tužene Republike Srpske ističemo slijedeće. Ostajemo kod odgovora na tužbu iz svih navoda istaknutih u predmetu 039222 do donošenja rješenja isti broj od 19.03.2014. Dakle osporavamo osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva ističemo i prigovor zastare potraživanja predlažemo da se na glavnoj raspravi provede dokaz čitanjem spisa Osnovnog suda u Bijeljini broj 039976 i 034147. Predlažemo da sud tužbeni zahtjev tužioca odbije u cijelosti kao neosnovan i tužnoj dosudi troškove parničnog postupka koji zasada iznosi 2000 maraka - izrada ovog odgovora na tužbu."
Vidljivo je da se tužena u ovom takozvanom odgovoru poziva na neki drugi odgovor i neke navode navodno istaknute u drugom predmetu 039222 gdje kao možda postoje neki razlozi i činjenice koji su obavezni po zakonu. Međutim tužena iako se poziva na drugi odgovor traži troškove za izradu ovog odgovora što je krajnje nelogično. Takođe se ističe i prigovor zastare potraživanja bez ikakvog obrazloženja po kom članu kog zakona je i kada nastupila zastara potraživanja. S tim u vezi navodim da je prema ZOO, rok za zastarjevanje 5 godina a prekida se računanje po više osnova, među kojima je i podnošenje tužbe a apsolutni rok zastarjevanja je 10 godina.
Dakle podvlačim, tužena traži troškove za ovaj odgovor a poziva se na navode iz drugog odgovora no da vidimo sada šta se i da li se uopšte išta nalazi u tom odgovoru iz druge tužbe. Taj takozvani odgovor od 26.02.2013. godine takođe citiram:
"U odgovoru na tužbu ovo Pravobranilaštvo kao zakonski zastupnik tužene ističe slijedeće. Osporavamo tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti kao neosnovan. Osporavamo osnove i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Predlažemo da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti odbije kao neosnovan."
Vidljivo je da ovaj takozvani odgovor sadrži 4 proste rečenice, još je prazniji od onog prethodnog praznog odgovora i u njemu ne postoje nikakvi razlozi niti činjenice niti su predloženi bilo kakvi dokazi u skladu sa ZOPP-u član 71, stav "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog." Istina je da je u prethodno citiranom odgovoru, odnosno onom koji je hronološki nastao poslije ovoga, tužena predložila dva spisa kao dokaz ali bez ijednog argumenta, šta oni po njenom mišljenju dokazuju koju činjenicu.
Takođe je bitno istaći da se u prvoj tužbe radi o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda i sud je upravo i razdvojio tužbe zato što nemaju dodirnih točaka, odnosno u drugoj tužbi je u pitanju isključivo nematerijalna šteta zbog diskriminacije, nanesene štete zbog oduzetih prava, povrede ugleda i časti, tako da nema nikakvih šansi da se argumenti iz jedne tužbe mogu koristiti u drugoj tužbi.
Tužena nigdje ne pominje ni računar ni povredu prava, ni da li je oduzela računare, ni da li odgovorna za uništavanje, ni da li je povrijedila neka prava, niti navodi bilo kakvu riječ, bilo kakvu činjenicu iz koje bi se moglo zaključiti bilo šta o sadržaju tužbi.
Nadalje, to što su tužbe razdvojene, predstavlja dodatno opterećenje za podnosioca vezano za odredbe ZOST-a. Potrebno je dakle platiti dva puta po 10000 maraka ili dostaviti dokumentaciju, odnosno steći uslove da se na osnovu zakona stranka oslobodi od plaćanja taksi što nije nimalo jednostavno a sa druge strane tužena se hladno poziva na odgovor iz druge tužbe a sud sve to prihvata kao regularno iako nijedan odgovor ne sadrži ništa od obaveznog iz zakona.
Sudija Vakičić Željka je na ovu povredu upozorena više puta a ovde prilažem uvodni dio zapisnika "Glavna rasprava za 80 0 P 056780 14 P 02.03.2016." strane 1-3 a kompletan zapisnik na 40 strana dostavljam u digitalnom tekstualnom obliku u 3 verzije: doc, pdf i html. Za dokazivanje ove konkretne povrede je bitna samo treća strana zapisnika a prethodne dvije se prilažu zbog vjerodostojnosti. Citiram dijelove koje sam uokvirio pravougaonicima i to prvo:
"Na upit suda u čemu smatra da je ovaj sud tokom ovog postupka prekršio njegova prava isti izjavi da se to ogleda u sledećem: išao bi hronološki. Bitno je da ukažem da odgovor ili odgovori tužene ne sadrže prema zakonu propisane elemente, razloge i činjenice što sud uopšte nije utvrdio ni jedan razlog ni jednu činjenicu, a takav navodni odgovor je prihvaćen što je direktno kršenje mojih prava, podsjećam sud da je prema članu 7. stav 2. obavezan da odlučuje samo o dokazima koje su stranke iznijele i ne može u svojoj presudi da koristi nikakve elemente i činjenice koje nisu dokazivane na raspravama. Dozvoljavam da je u pitanju greška i pozivam sud da provjeri da li je u bilo kom odgovoru tužene postoje razlozi i činjenice zbog kojih se osporava tužba, te ako utvrdi da ne postoje da postupi u skladu sa zakonom, član 73. 336, i 182. Želim da kažem još nešto: u skladu sa članom 10. ukoliko sud utvrdi da postoji makar jedan razlog i jedna činjenica ja prestajem sa izvođenjem svojih dokaza i ostavljam sudu da donese odluku na osnovu do sada izvedenih dokaza kako bih sudu uštedio vrijeme."
Ovde sam dakle kratko, jasno i precizno ukazao na povredu, obavezu suda i ponudu da ukoliko nisam u pravu prekinem sa daljim izvođenjem dokaza na šta je sud utvrdio slijedeće:
"Sud konstatuje da je tužena u odgovoru na tužbu od 27.05.2014. godine istakla da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u predmetu 39222 te dalje navodi da dakle osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističu i prigovor zastare potraživanja te predlažu uvid u spise 39976 i 34147 u sklopu sprovođenja dokaznog postupka, kao i da se tužbeni zahtjev u cjelosti odbije kao neosnovan."
Ovde sam ustanovio da je datum pogrešan jer na odgovoru koji imam stoji 26.05.2014. što je možda posljedica greške pri kucanju, te to zanemarimo kao i dio mog obrazlaganja jednog dijela drugih povreda te citiram poslednji uokvireni dio na dnu strane 3: "Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće..."
Dakle sud nije naveo da se u skladu sa prijedlogom koji sam izneo vezano za član 10, uz moju saglasnost prekida dokazni postupak s obzirom da su se za to stekli uslovi koje sam potencirao nego je UTVRDIO da ne postoje ni razlozi niti činjenice u odgovoru druge stranke i pozvao me da NASTAVIM SA OBRAZLAGANJEM DOKAZA. Uprkos tome što sam javno na raspravi u zapisnik dokazao da je odgovor neregularan, nisu ispoštovane zakonske odredbe iz članova koje sam takođe citirao što znači da je u pitanju klasičan primjer povrede iz tačke "9. donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka" posebno imajući u vidu da sam više puta pismeno i usmeno na zapisnik upozoravao upravo na ovaj nedostatak.
2 - Drugi primjer iz serije konstantnih kršenja pravila postupka i udara na moja prava koji ću opisati i dokazati je specifičan i razlikuje se od svih drugih. Na ročištu 06.10.2015. koje ima 9 strana, otežano sam govorio zbog alergijskih problama sa polenom ambrozije, te je sudija ponudila da naredno izlaganje pripremim tekstualno i donesem na usb prenosnoj memoriji, što bi se kopiralo onda u zapisnik a ONI, (MI BISMO TO PROČITALI). Iako sam sva ranija izlaganja pred sudom činio usmeno bez pripremljenog teksta, prihvatio sam taj prijedlog i to samo zato da bih uštedio sudu vrijeme potrebno za kucanje, odnosno predao bih sudu pripremljeni tekst i oslobodio zapisničara zamornog posla a potom bih pričitao taj materijal čiji bi sadržaj sud mogao kontrolisati na monituru, kako ne bi bilo neslaganja sa napisanim i izgovorenim riječima. Tako bi se izbjegle nepravilnosti uzrokovane time što nema snimanja rasprava zbog čega se mnogi dijelovi uopšte ne navode u zapisnicima. Ovo čak nije prvi slučaj jer sam na prijedlog iste sudije predao popis dokaznog materijala u ovom postupku, te je na isti način po sistemu Copy - paste, zaveden u zapisnik. Taj popis je od riječi do riječi pročitala sudija uz kontrolu priloženih dokaza, tako da je stanje popisa odgovaralo stanju dokumentacije koju sam priložio i tada prema mojim shvatanjima nije bilo povrede prava.
Ali do nastavka rasprave je došlo tek 02.03.2016. i sudija Vakičić je pošto sam prema dogovoru predao USB stik sa koga je kopiranio 26 strana teksta iz fajla "Sistematska diskriminacija gradjana" saopštila da ova parnica MORA, danas biti završena, da ne čitam pripremljeni tekst izvođenja dokaza, nego da odmah pređem na završnu riječ ??? Izlaganje koje je samo kopirano a nije izgovoreno počinje završetkom strane 3 rečenicom "U skladu sa stavkama iz tužbenog zahtjeva od kojih ističem "pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom garantovano članom 16 Ustava RS" a vezano za priklopljene predmete, obavještavam sud i zastupnika tužene RS, da je smisao i tema tih predmeta u ovoj parnici upravo da pokaže kako su moja prava kršena smišljeno u svim sudskim postupcima a pružana podržka službenicima tužene, (prije svega pripadnicima OT Bijeljina).". Taj dio završava se tek krajem strane 29 rečenicom ."Zabilješke o tim prijavama su se pojavile tek u ovoj parnici poslije naredbe suda a sve ovo je samo mali dio bezakonja, kriminala, diskriminacije i fašizma koje domenstriraju i primjanjuju servisi mafijaškog ražima u zgradi na adresi Vuka Karadžića 3, 76300 Bijeljina....
Može se uočiti da u intervalu od 3-30 strane ima mnogo riječi i rečenica pisanih VELIKIM SLOVIMA, što nije način rada zapisničara u sudu. To je samo jedan pokazatelj da se radi o kopiranom tekstu čije čitanje nije dozvoljeno a činjenica da zapisnik ima čak 40 strana sama po sebi dokazuje da nije regularan jer se ne može otkucati ni za kompletno radno vrijema a kamoli za 3-4 sata. Svjedok da je sve bilo upravo ovako je Manuela Kiš, koja je kucala ostatak zapisnika, (prije treće i od strane 30 do kraja).
Možda je činjenica da sam u tom dijelu obrađivao predmet 043325 upravo sudije Vakičić u kome je ona osim više standardnih prekršaja učinila i neviđenu blamažu pa presudu obrazlagala danom 13.05.2013. umjesto dana 05.12.202, koji je bio tema tužbe za utvrđenje diskriminacije, bila presudna da sudija spriječi izgovaranje riječi o tome ali tim više ima važnost moje upozorenje da je bila obavezna tražiti svoje izuzeće što je ignorisala kako bi nastavila sa zataškavanjem kriminala pripadnika OT Bijeljina a sada i sopstvenog.
Zašto je bilo neophodno da se tog dana završi parnica nadam se da će UDT, saznati od sudije, no budući da nisam ja taj koji upravlja tokom postupka, prešao sam na završnu riječ, koja teoretski nikako nije mogla da bude tog dana jer za čitanje 26 strana treba najmanje dva sata bez pauze. Svako drugi bio bi oštećen i takvim postupkom jer nije spremio završnu riječ u pismenom obliku ali ne i ja jer sve podatke imam u glavi i govorio sam zadnjih 10-tak strana onoliko koliko je vrijeme dozvoljavalo. Nisam dakle oštećen time što nije bilo pripremljenog teksta nego zato što sam izlaganje morao prekinuti u 15:00, ne istakavši sve što sam planirao.
No povreda prava koju potenciram je "PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE PREMA ČLANU 6 EVROPSKE KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA" i to "načelo ravnopravnosti" i "javnost suđenja", tačka 2 "pravo stranke da aktivno učestvuje u raspravi" što obuhvata i pravo na usmenu raspravu. Tu nije dovoljno da lice koje vodi spor samo bude prisutno pred sudom već mora biti u stanju da aktivno učestvuje. Što se tiče povrede načela ravnopravnosti citiraću stavove eksperata:
"Ravnopravnost je postavka da svaka stranka u postupku treba da ima iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da ni jedna od njih ne sme da ima bilo kakvu prednost u odnosu na svog protivnika. To znači i da svaka strana u postupku mora da dobije priliku da se suprotstavi navodima druge strane. Načelo ravnopravnosti je prekršeno i onda kad je jedna strana sprečena da odgovori na pismeni podnesak druge. Princip jednakog tretmana strana , tj . ravnopravnosti u postupku podrazumeva uravnotežen tretman strana u postupku i predstavlja ključni element prava na pravično suđenje i sastavni element prava na raspravni postupak. To podrazumeva da se traži da se svakoj strani u postuku pruže razumne mogućnosti da iznese svoje argumente, uključujući i dokaze koji tu stranu neće staviti u suštinski podređen položaj u odnosu na drugu stranu. Drugim rečima, princip jednakog tretmana strana u postupku podrazumeva procesnu jednakost stranaka.
Ovde postoji više problema i to počev od PRAZNOG ODGOVORA druge stranke, što joj daje prednost ne samo u tome što nije ulagala nikakav trud nego i zato što sam ja sprečen da se suprotstavim njenim navodima koji ne postoje a izmišljaće ih sudija Vakičić tek u presudi. Osim toga onemogućavanje da izgovorim javno 26 strana teksta je odstupanje od sudske prakse uz nespornu činjenicu da riječi koje sudija sluša na raspravi imaju kakvu takvu težinu kada se urežu u sjećanje dok tekst koji je samo prekopiran sudija najvjerovatnije neće ni pročitati pošto već ima pripremljenu presudu a čak i kada bi pročitala izlaganje to nema istu težinu kao što je ima izgovorana riječ u javnoj raspravi.
Ovo je samo mali dio smišljanih kriminalnih postupanja sudije Vakičić Željke ali ponovo podsjećam da je glavni krivac za sve zločinačka organizacija OT Bijeljina, sastavni dio mafije koja godinama pljačka milijarde evra u Republici Srpskoj. Razbojništvo koje pokazuje specijalna policija na drumovima nije ni blizu zločina koji čine i prikrivaju kriminalci iz OT Bijeljina, ne ustručavajući se da primjenjuju gestapovske metode diskriminacije prema svim srodnicima djevojčice čije ubistvo prikrivaju istovremeno čineći bez odgovornosti krivična djela koja god požele a lažna prijava koju su podneli protiv mene kao fizička lica je samo vrh ledenog brijega. Sudije poput Vakičić su dobile zadatak da to razbojništvo predstave kao službenu radnju, kao odgovornost organa a sada u parnici protiv RS, sprečava se njihovo svjedočenje o događajima koji su mi nanijeli štetu. Predsjednik RS je javno zaprijetio pripadnicima SIPA i Tužilaštva BIH, čak i oružjem poslije najava da će biti istražene mnoge afere u koje je umješan on i ostatak režima.
KAKO JE UOPŠTE MOGUĆE PRAVIČNO SUĐENJE U ZEMLJI GDJE OSOBA KOJA SE JAVNO HVALI SVOJIM PSIHIČKIM POREMEĆAJIMA I NJIMA DOBIJA SPOROVE, JAVNO PRIJETI, TUŽILAŠTVIMA, SUDOVIMA, SUDIJAMA, SIPI ???
Glavna rasprava 16.03.2015.
|
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
