SUD U STRAZBURU
 |
BOLLIN PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE |
POZADINA DOGAĐAJA I UZROCI DISKRIMINACIJE
U vrijeme podnošenja tužbe pa sve do donošenja drugostepene presude, pa čak i odluke ustavnog suda bilo je tajna a danas je opšte poznata činjenica, da je BIH opljačkala nekoliko stotina miliona maraka (KM) preko Bobar grupe, odnosno Bobar banke.
Porijeklo tog novca je kako legalno od uloga građana i javnih preduzeća tako i nelegalno od pranja novca narko mafije i krijumčarenja. Jedno od tih krijumčarenja u firmu Univerzal iz Bobar grupe, desilo se i dana 23.07.2009. kada je ubijena Ivona Bajo, ćerka gđ-e Bollin.
Ministar unutrašnjih poslova RS je čak javno preko medija, (13.12.2015.) zaprijetio da će pucati na pripadnike Sipe ukoliko pokušaju da djeluju na teritoriji Republike Srpske.
Ono što povezuje tužilju Bolin sa ovom situacijom je činjenica da je tužena Republika Srpska, odnosno Bosna i Hercegovina, prije 5 godina usmeno naredila da se zabrani pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo za šta postoje dokazi kako bi spriječila podnošenje krivičnih prijava o kriminalu u Bobar grupi, razotkrivanje ubistva i krijumčarenja te da bi nesmetano mogla nastaviti pljačke koje vršila kako preko Bobar grupe tako i u više drugih nezakonitih aktivnosti.
Ovaj uvod u pozadinu događaja je važan da bi se shvatilo zbog čega je tužena RS provodila diskriminatorski i praktično fašistički tretman prema svim srodnicima g-đe Budimke Bollin Bajo, odnosno prema srodnicima njene ćerke osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, ubijene prilikom krijumčarenja koje su vršile institucije BIH.
Kriminal u Bobar grupi je razotkriven poslije smrti vlasnika Gavrila Bobara, koji je inače bio dugogodišnji odbornik i poslanik u institucijama Bosne i Hercegovine a imali su i poslovan partnerski odnos s obzirom da je Republika Srpska kao entitet bila suvlasnik Bobar banke, preko koje je je izvršena pljačka milionskih sredstava.
Zato su saučesnici u kriminalu i prikrili ubistvo djevojčice koje se desilo prilikom krijumčarenja a potom vršili dugogodišnju diskriminaciju nad porodicom Bajo.
HRONOLOGIJA DISKRIMINACIJE I KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA
Neposredno poslije krijumčarenja i ubistva portir Univerzala je ispričao gospođi Bollin da je lično vidio djevojčicu kako se kreće, iskašljava krv, krivuda i na kraju pada na asvalt te pošto je to preneseno policiji, inspektor je odmah negirao, tvrdeći da to portir nije vidio, tako da je gospođi Bollin odmah bilo jasno da nešto nije u redu i da organi u Bosni Hercegovini prikrivaju ubistvo.
Portir je odmah sutradan pozvan da da izjavu, (Blagisa Sofrenić izjava za MUP 28.07.2009.) u kojoj je negirao svoju tvrdnju ali je ostalo zabilježeno da su postojali krvavi tragovi i mrlje na asfaltu desetak metara prije samog pada te tako proizilazi da je Bosna i Hercegovina zaključila da je djevojčica stradala prilikom pada na žicu a ranu je zadobila cijelih 15 m prije što je apsurdno.
Tu činjenicu su ustanovili tek 8 mjeseci kasnije gospođa Bollin i njen brat koga je opunomoćila da je zastupa. Iz izjava svjedoka koje je tada dobila vidljivo je da su vozači dovezli 4 paketa neke robe dok je direktor sa magacionerom ujutro raspakovao samo paket, što znači da su 3 paketa nečega bila nelegalna i nastala preko noći, (Izjave aktera sverca i ubistva).
Kćerka gospođe Bolin je ubijena ubodnom ranom od desetak centimetara a organi Bosne i Hercegovine su za to okrivili običnu žicu. Obducent je evidentirao sve unutrašnje povrede i saopštio gospođi Bollin da takve povrede nije moglo nanijeti žica i da on to nije mogao potpisati. Stoga su istražni organi Bosne i Hercegovine uputili materijal drugom vještaku trasologu od koga su sakrili sve unutrašnje povrede kako bi pokušali ubistvo prikazati kao nesretan slučaj.
|
|
 |
6 mjeseci poslije ubistva istraga je zvanično zatvorena a da niko nikada nije pomenuo krijumčaranje i što je još važnije da je materijalni dokaz sa mjesta zločina dječji ruksak uklonjen a isti je dvostruko presječenog kaiša, veliki dio nedostaje, ostatak je tretiran jakim hemijskim sredstvom koje je izmjenilo originalnu žutu boju.
Zvanična optužba je bila "ugrožavanje sigurnosti" a cilj je bio poslati policiju da pretresa prostorije, odnese računar se dokazima kriminala i uništi ih te uplaši i satanizuju Bollin i kompletnu njenu porodicu, (Naredba za pretres 23.03.2010.).
Istraga povodom te lažne optužbe je od strane organa Bosne i Hercegovine razvlačena 30 mjeseci i na kraju je donesena odluka o nesprovođenju istrage jer ne postoji nijedan element kako prijavljenog krivičnog djela tako ni bilo kog drugog koji su pokušali da pronađu a posebne zanimljivo da su tu prijavu podnijeli službenici BIH, okružni tužioci tužilaštva u Bijeljini, koji su i prikrivali zločine.
Ali sav taj psihički pritisak i tortura nije obeshrabrila gospođu Bollin te uz pomoć porodice saznaje da je materijalni dokaz ubistva, (Torba Ivone Bajo) sa mjesta zločina uklonio portir Bobar grupe a potom su ga inspektor i okružni tužilac iz organa Bosne i Hercegovine sakrili, izuzeli iz svih istražnih radnji ne otkrivajući nikada kako je do oštećenja došlo.
Gospođa Bollin inače nastanjena u drugoj državi angažovala je vještaka dr. Blažanovića i dostavila mu sve ove podatke te njegovo mišljenje koje se u potpunosti razlikuje od stavova organa BIH, putem svog brata punomoćnika predala organima tužilaštvu te najavila dostavu novih dokaza pismeno, očekujući da je bude odgovoreno na postavljena pitanja kako je došlo do oštećenja njenog privatnog vlasništva i ko je to uklonio sa mjesta ubistva, (Dopis za OT Bijeljina od 21.05.2010. sa prilozima Punomoć i Vještačenje dr. Blažanović Ante).
OVDE JE POSEBNO VAŽNO ISTAĆI DA SVA KRŠENJA PRAVA I DISKRIMINACIJA ZDENKA BAJE KOGA JE G-ĐA BOLLIN OPUNOMOĆILA DA ZASTUPA NJENE PRAVNE INTERESE PREDSTAVLJAJU DISKRIMINACIJU I KRŠENJA PRAVA BUDIMKE BOLLIN BAJO.
Ali saučesnici u prikrivanju krijumčarenja i ubistva iz Okružnog tužilaštva su spriječili Bollin da podnese usmeno krivičnu prijavu i da pristupi uopšte tužilaštvu lažno tvrdeći kako nisu nadležni što se vidi iz dokaza "Zabilješka 1419-10" a znajući da se time njena prava krše gospođa Bolin i njen brat su zahtijevali da se poštuje zakon i saopštili da se neće udaljiti iz prizemlja sve dok se njihova prava ne budu ispoštovala.
Umjesto toga organi BIH su ih uhapsili i držali praktično u privatnom zatvoru bez ikakvog dokumenta o lišenju slobode te osudili prekršajno bez prava na poziv advokatu koji je tražila a poslije nekoliko godina g-đa Bollin je došla do dokaza da je okružni tužilac 4 dana prije njenog hapšenja, donijela odluku u tom predmetu za koji navodno nije bila nadležna, (Zabilješka 06.08.2010.).
Radilo se o krivičnoj prijavi protiv portira za krivična djela prikrivanje krijumčarenja i sprečavanja dokazivanja odnosno uklanjanja dokaza sa lica mjesta i umjesto da u skladu sa zakonom tu odluku predaju Bollin, organi Bosne i Hercegovine su je uhapsili i osudili. Nekoliko mjeseci kasnije poslije žalbe drugostepeni sud je preinačio tu odluku i postupak obustavio ali je Bosna i Hercegovina uprkos tome na prvostepeno rješenje udarila pečat pravosnažnosti i to djelila okolo drugim organima kojima je gospođa Bolin dostavljala dokaze o kriminalu kao kontra dokaz da se radi o osobi koja navodno čini prekršaje i remeti javni red i mir, (Rješenja sudova 80 1 Pr 000670 10 od 22.12.2010.). U stvari su organi Bosne i Hercegovine štitili mir pripadnika mafije koji su godinama preko Bobar grupe pljačkali stotine miliona maraka raznim nezakonitim radnjama.
Ali iako je znala da se protiv nje i svih srodnika ubijene djevojčice Ivone Bajo primjenjuje usmena fašistička naredba g-đa Bollin nije imala nikakav pisani dokaz za to jer su državni organi odbijali uručiti u skladu sa Ustavom RS, član 16, pismeno rješenje o tome i omogućiti pravo žalbe a sve sa ciljem da ta naredba ostane tajna. Tako je ostao jedini način da se dođe do dokaza o postojanju te naredbe da g-đa Bollin lično ili putem punomoćnika Zdenka Baje pokuša ostvariti zakonom garantovana prava i ukazati na kršenja te kada se ne budu poštovala odbiti fašističku naredbu kako bi u zapisnike prekršajnog suda svjedoci policajci izjavili kakvu naredbu izvršavaju.
Koristeći pravo iz ZOSPI-a zatraženo je još 2010-te (11.02. i 17.03.) od OT Bijeljina da se odgovori na to kako je uništen dječji ruksak (torba, vlasništvo Bollin) čime su nanesene unutrašnje povrede Ivoni Bajo, te odakle mrlje krvi prije mjesta pada, kao i da se dozvoli uvid i kopiranje kompletnog spisa. Umjesto toga BIH je lažno prijavila brata g-đe Bollin i upala u prostorije, odnijela računare i za vrijeme od 9 mjeseci koliko ih je držala izbrisala sve podatke sa hard diska. Slični zahtjevi su predavani više puta a ovde se još prilažu "Zahtjevi za OT i CJB" od 25.02.2011. i 04.03.2011.
Tako dolazimo do dana 23.06.2011. kada je punomoćnik g-đe Billin, Zdenko Bajo zahtijevao da mu se omogući podnošenje krivične prijave u skladu sa zakonom i odgovori na zahtijeve predate godinu i po ranije a za koje je zakonski rok 15 dana da se odgovori. Kako to nije omogućeno punomoćnik je odbio da se udalji, te je uhapšen i umjesto da najkasnije za 12 sati bude izveden pred sud sve se odgađa do 19.08.2011. kako bi se sudiji "objasnilo" kakvu odluku da donese. Čak i taj zapisnik nije uručen odmah nego je zatražen pismeno zahtijevom te dostavljen tek 24.10.2011.
Na drugoj strani tog zapisnika je najbitnija rečenica za ovu tužbu izgovorena od svjedoka sudskog policajca Z.M. da citiram : "Bajo Zdenko došao je u zgradu tužilaštva s namjerom da lično ode u pisarnicu tužilaštva i preda dokazni materijal o ubistvu djeteta Bajo Ivone, ali pošto smo mi ranije usmeno obavješteni od glavnog tužioca da Bajo, njegova sestra i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u prostorije tužilaštva..."
Pošto je tada već bio dostupan zapisnik sa prethodnog suđenja i objavljen na internetu ovde se fašistička naredba pokušava ublažiti i prepraviti te svjedok G.Z. na strani 3, (uokvireno crvenim pravougaonikom) izjavljuje da mu je poznato postojanje naredbe o zabrani pristupa za Zdenka Baju a za ostale se NEĆE IZJAŠNJAVATI. Takođe je bitno da je optužba bila ometanje državnih organa a svjedok izjavljuje na dnu iste strane da nijedno službeno lice nije ometano nego navodno građani, što je laž a niko od tih građana nije izvedan da svjedoči.
Drugi policajac J.S. potvrđuje na strani 5 da je slika torbe, (materijalnog dokaza ubistva koje prikriva BIH) ona ista koju je punomoćnik g-đe Bollin imao na sebi, (a koje se prethodni svjedok "ne sjeća), dok ne zna da li je to navedeno u zapisniku. Činjenica je da nije bilo zapisano jer su svi službenici u BIH dobili naredbu da ni po koju cijenu ne pominju niti komentarišu dokaz ubistva koji vide ili koji im se preda kao skenirani dokument.
I na kraju tog zapisnika na strani 6 svjedok B.D. inače komandir sudske policije dodatno minimizira fašističku naredbu u diskriminatorsku izjavom da se naredba odnosi samo na punomoćnika te dodaje da ne može znati "šta koji policajac smatra" iako su mu isti podređeni i moraju izvršavati njegove naredbe. I to je naravno bila laž jer je g-đa Bollin uhapšena primjenom te naredba još 10.08.2010. što je već dokazano u prethodnim prilozima. U završnoj riječi je istaknuto da prekršaji ne postoje te što je posebno važno da su prekršena ljudska prava garantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.
Presuda u ovom predmetu je donesena 05.01.2012. gdje je važan dio na drugoj strani u kome sudija iznosi stav da "tako izdatom naredbom "nisu ugrožena prava garantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama" odnosno da ČINJENICU o tome kako su ugrožena prava punomoćnika odnosno same g-đe Billin sud nije ni raspravljao te da to može biti predmet nekog drugog suđenja." Podsjećam da prema Zakonu o prekršajima, član 49 "Dokaz", stav (2) Sud ne može svoju odluku zasnovati na dokazima do kojih se došlo kršenjem ljudskih prava i sloboda na način opisan u članu 10 Zakona o krivičnom postupku...
Naredni dokaz je "Predmet 80 1 Pr 007070 12 Pr" od 05.09.2012. te prije svega podsjećam na UNIVERZALNU DEKLARACIJU O LJUDSKIM PRAVIMA, Član 19. "Svako ima pravo na slobodu mišljenja izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice."
Iz datuma se vidi da je prošlo dvije i po godine od kada je zatražen uvid u spis KTA-596/09 i zatraženo kopiranje što je onemogućavano uprkos više stotina pokušaja i dolazaka pred zgradu tužilaštva. Tog dana 05.09.2012. punomoćnik gđe Bollin je predviđajući reakciju organa BIH pošto ih je pismeno upozorio da krše ustavom i zakonima garantovana prava, pripremio plakate te ih postavio na sebe kako bi isti bili oduzeti i postali sastavni dio ovog predmeta što se i desilo.
Prvi dokument iz tog predmeta je upravo taj plakat na kome se vidi razlog diskriminacije Bollin a u dokazu "Zabilješka 1292/12" je lažno opisano da su na plakatu "vrijeđani" predsjednik, poslanik i glavni tužilac, potom piše da je punomoćnik uhapšen na trotoaru (javnoj površini) te da je psihički poremećen ili pod dejstvom narkotika. Sliku materijalnog dokaza ubistva ponovo niko "nije primjetio".
Punomoćnik g-đe Bollin je uhapšen zastupajući njene interese i zadržan u pritvoru 11 sati ali ponovo nije u skladu sa zakonom izveden pred sud jer se htjelo uticati na svjedoke. Suđenje je održano tek 03.12.2012. pri čemu je BIH uklonila prvog svjedoka M.Z. koji je ranije izjavio kako glasi fašistička naredba te instruisala drugog svjedoka policajca Z.Č. da lažno svjedoči i negira bilo kakvu diskriminaciju, što se vidi iz zapisnika kao i opis događaja koji je u uvodu izneo punomoćnik g-đe Bollin na kraju 3- i početku 4-te strane.
Izjava svjedoka Z.Č, je uokvirena na strani 5 zapisnika a u njoj se posebno ističe dio u kome tvrdi da citiram "postoji naredba da se okrivljenom "DOZVOLI PRISTUP" uz prethodno kontaktiranje tužilaštva. Ovde je dakle BIH pokušala lažima da sasvim negira svoj fašistički tretman kako bi osudila punomoćnika i spriječila ostvarenja prava g-đe Bollin.
Posebnu podlost BIH je pokazala izmišljanjem vike na tom suđenju što su prvo dodali kao prekršaj tek na pretresu na strani 2 pri dnu a potom su o tome "svjedočili" i 2 od 3 policajca. Da je to gnusna laž vidljivo je iz sadržaja zabilješke policajaca sačinjene neposredno po događaju ali onda policajac S.M. na strani 6 tvrdi da je punomoćnik GALAMIO da je Dodik vrhovni kriminalac, kao i Gavrilo Bobar a takođe i glavni tužilac. Isti svjedok lažno tvrdi da se sve dešavalo pred ulazom iako je prethodni opisao da su sveli punomoćnika na trotoar prije dolaska patrole. Time je BIH htjela prikriti činjenicu da je uhapsila građanina na javnoj površini, koji je mirno iznosio mišljenje o radu državnih organa i ukazivao na kriminal.
No da se ne mogu svi kupiti i podmititi pokazuje poslednji svjedok M.D. koji je potvrdio da se radilo samo o razgovoru a da su neke rečenice po njegovom mišljenju izgovorene povišenim tonom. To se nalazi uokvireno na strani 7 zapisnika a posebno je važno da je dio o navođenju imena kriminalaca opisan kao objašnjenje odnosno odgovor na pitanje patrole policije kakvi su razlozi protesta, dok je BIH to lažno predstavila kao viku čak i u presudi od 10.12.2012. tačka 1 na prvoj strani. Pošto se prvo piše da je punomoćnik POVIŠENIM TONOM više puta ponovio da su Dodik, Bobar i Kovačević kriminalci dodaje se i laž o "uzvikivanju" onoga što u stvari piše na plakatu "ZAUSTAVIMO SPREGU MAFIJE I TUŽILAŠTVA"
Pošto BIH čak ni ovakva kriminalna i korumpirana kakva jeste nije mogla tu rečenicu proglasiti prekršajem onda je odlučila da lažno predstavi kako je to vikano, snagom od preko 100 decibela valjda da bi opravdala hapšenje na trotoaru, osudila punomoćnika i nastavila sa prikrivanjem pljačke koju je vršila i naravno ubistva Ivone Bajo.
Ali pošto je punomoćnik g-đe Bollin pismeno najavio da će dolaziti svaki dan i prezentovati javno dokaze kriminala pred zgradom bez obzira da li ga hapsili 10, 100 ili 1000 puta sve dok ne dobije tražene materijale iz spisa o ubistvu Ivone Bajo, BIH donosi "Rješenje 12.09.2012." kojim se poslije 30 mjeseci i preko 200 uzaludnih dolazaka, više hapšenja i konstantne diskriminacije prema Bollin i svim srodnicima odobrava kopiranje nekih dokumenata.
Prilog "Falsifikovanje mjesta zločina i obdukcije" sadrži nekoliko tada dobijenih fotografija, koje pokazuju da je BIH prikrila mrlje krvi prije pada, sve unutrašnje povrede od trasologa da bi za probod kosti širine 1 mm okrivila žicu prečnika 3 mm koja i ne može proći kroz čak 3 puta manji otvor. Naravno, sakrivena je bila i torba Ivone Bajo, kao i krijumčarenje koje su organi BIH vršili u sadejstvu sa svojim poslovnim partnerom i poslanikom Bobar Gavrilom, a sve fotografije se nalaze na priloženom DVD-u.
Ovaj događaj je bio i predmet posebne tužbe za utvrđenje diskriminacije, koja je sama za sebe imala nevjerovatne falsifikate, kršenja zakona i nepoštovanje pravila o obrtanju tereta dokazivanja tako da se tužena nikad nije pojavila. Od 9 tačaka tužbe nekoliko je sasvim ignorisano, a ovde se ističe samo jedan stav suda iz BIH na strani 2, citiram:
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o porodici Bajo i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što smo "uspjeli" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži organa BIH, hapšenja i pritvaranja da dobijemo dio materijala koji smo tražili (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšena i pritvarana a sada slijedi opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam punomoćnik g-đe Bollin navodi "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovane zakonom":
NASTAVIĆE SE... |
Badenerstrasse 23 8952 Schlieren Switzerland |
