GLAVNA RASPRAVA 29.04.2015.

Osnovano sumnjam s obzirom da se u međuvremenu desilo više nemilih događaja u režiji tužilačke mafije da će pokušati uništiti pomenute računare ili altemativno podmetnuti neki materijal, koji bi me povezao sa Bin Ladenom, Mladić Ratkom, Al kaidom, atentatom na Kenedija, Linkolna ili Cezara, ko zna šta im sve može pasti na pamet...

GLAVNA RASPRAVA 29.04.2015.

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 29.04.2015. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 29.04.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Mila Terzić

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 12,00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka. Ista izjavi da je prijatelj tužitelja, zaposlena u Školi, profesor te da želi da sluša predmetno ročište.
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu raspravu u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene, pa sud donosi:

R J E Š E NJ E Otvara se glavna rasprava. Glavna rasprava je javna.
Sud konstatuje da je tužitelj dostavio podnesak - zahtjev za tonsko snimanje rasprava koji zahtjev je putem Sudske uprave prosleden u predmetni spis, te da u istom zahtjevu predlaže tonsko snimanje predmetne rasprave i svih narednih ročišta te ukoliko sud ne obezbjcdi tehničke uslove predlaže odlaganje ročišta sve dok se ne stvore uslovi za tonsko snimanje.
Nakon toga sud donosi:
R j e š e n j e A shodno odredbi čl. 375 tačka a Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku odbija se prijedlog tužioca da se predmetna rasprava snima tonski iz razloga što ne postoje tehničke mogućnosti u sudu za tonsko snimanje.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.
Što se tiče prijedloga da se predmetno ročište odloži dok se ne stvore uslovi za tonsko snimanje, sud konstatuje da ovaj prijedlog ne ispunjava uslove koji su regulisani čl. 111. 112. ZPP-a za odlaganje ili eventualno odgađanje ročišta, zbog čega sud donosi sledeće:
R j e š e n j e Odbija se prijedlog tužioca za odlaganje ročišta a koji prijedlog je tužilac podnio iz razloga dok se ne stvore uslovi za tonsko snimanje.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Sud napominje tužioca da je dužan da isključi mobilni uređaj, nakon čega isti izjavljuje da je isti isključen kao i javnost.
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje da ostaje u cjelosti kod preinačenog tužbenog zahtjeva i svih dosadašnjih navoda tokom postupka, kao i prijedloga, te dodaje da bi ovim putem želio da predloži dodatne dokaze.
Prvi dokument obraćanje Osnovnom sudu u Bijeljini vezano za preuzimanje svih izuzetih predmeta od 11.03.2015. godine.
Zahtjev za uručenje pismene naredbe o zabrani pristupa u OT Bijeljina od 07.04.2015. godine,
Odgovor OT Bijeljina na taj zahtjev IT-18/15 od 17.04.2015. godine,
-Zahtjev Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, kakav je predat Osnovnom sudu u Bijeljini, -Okružnom sudu u Bijeljini i dostavljen poštom Komandi Sudske policije u Banja Luci, pošto je načelnik odbio da isti primi, kojim se traži objašnjenje kako je uništeno privatno vlasništvo moje porodice.
-Odgovor Okružnog suda u Bijeljini vezano za predhodni zahtjev br. 012-0-Su-14-000 251 od 24.04.2015. godine.
Ostali organi do sada nisu odgovorili i kao posljednji prijedlog je zahtjev za tonsko snimanje rasprava u kome navodim razloge za to sa svim prilozima od kojih je najvažniji zapisnik o predaji predmeta br. 080-0-Su-l5-000 011 (- 128) od 15.04.2015. godine, na kome su konstatovana oštećenja predmeta. Ostali prilozi ukoliko ih sud odbaci nisu mi ni važni.
te da se u dokaznc predmete uvrsti i predmet preuzet dana 15.04.2015. godine pod stavkom 4, opisan kao dječiji ruksak a koji je bio u posjedu tužene Republike Srpske, a danas je oštećen.
Sud konstatuje da će o naprijed predloženim novim dokazitna naknadno odlučiti i nakon toga sud donosi
R j e š e n j e Nastavlja se dokazni postupak i započeto obrazlaganje mateirjalnih dokaza od strane tužitelja.
Dokaz - Odluka OT Doboj TE 15 0 Kt 0002365 10 od 14.12.2012. godine, naredba da se neće sprovoditi istraga protiv Bajo Zdenke.
Radi se o naredbi koja je donesena dvije i po godine poslije podnošenja laže prijave protiv mene u kojoj postupajući tužilac iznosi stavove: "jer je iz prijave i priloga očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo". U nastavku se opisuje kakve su metode korštene protiv mene, te tužilac navodi da su u opisu optužbi izneseni sledeći podatci ,,jer isti duži vremenski period od smrti njegove sestričine Ivone Bajo konstatno ugrožava sigurnost radnika Okružnog tužilaštva u Bijeljini na taj način što istima putem mejla i pošte šalje pisma sa ozbiljnim prijetnjama“.
Moj komentar kojim bi ukazao sudu da ne postoji nijedna riječ kojom se opisuju te ozbiljne prijetnje. Nadalje u odluci stoji ,,da su zamjenici Okružnog tužioca u Bijeljini , Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad prijavili da su oni kao i gospoda Kovačević Novak, Prodanović Danka, Stjepanović Danica, Kerović Ranko i dr. u više navrata mejlom kao i putem pošte zaprimili pisane letke pretećeg sadržaja, te smatraju da iz istih proizilazi ozbiljna prijetnja glavnom tužiocu i ostalim tužiocima po život i tjelo.“
Ponovo ukazujem sudu da se ne navodi nijedna konkretna riječ neke prijetnje a podnosioci su stručne ospobe koji vrlo dobro znaju šta je ugrožavanje sigumosti, te je jasno da je ova prijava smišljeno bila lažna. Iako se navodi da sam im ugrožavao sigurnost duže vrijeme prijava je uslijedila neposredno pošto sam zatražio prema ZOSPI odgovor od OT Bijeljina kako je došlo do uništavanja dječijeg ruksaka te pošto mi je onemogućen pristup a odgovor nisam dobio, napisao sam da tužilaštvo smatram odgovornim za prikrivanje dokaza, prikrivanje ubistva djevojčice Ivone Bajo te da će zbog toga svi koji su u tome učestvovali završiti u zatvoru. Pozvao sam ih da otkriju za čije su interese prikrili dokaz sa mjesta zločina u kom slučaju ja ne bih protiv njih podnosio krivičnu prijavu. Ni u jednoj mojoj riječi ne postoji prijetnja po život i tjelo. U nastavku svoje odluke tužilac obrazlaže upravo ovo što sam sada naveo te neću ponavljati kako bi sudu uštedio vrijeme. Jedan od razloga zbog kojih sam tražio tonsko snimanje je i taj da poštedim sud višesatnog kucanja, izlaganja koje bi moglo da traje danima.
-Naredni dokument je upućen Okružnom sudu u Bijeljini po predmetu 12 0 K 001162 10 Kpp u kome obavještavam i upozoravam sud na neka krivična djela: „Podsjećam sud da je nedavno isteklo 6 mjeseci od kada su prema meni pokrenute posebne istražne radnje, te po naredbi za pretres prostorija, oduzete računare vlasništvo moje sestre te G. Kajišnik Miroslava. Po članu ZKP-a „materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama“ sve podatke koje u predhodnom periodu prikupila poiicija, potrebno je dostaviti tužiocu a on je obavezan proslijediti ih sudiji. Stavovi 2. i 3. istog člana predviđaju obavezu pismenog obavještavanja lica protiv koga su preduzete radnje tj. mene, što ne sumnjam da će sud učiniti ali poznavajući čud kriminalaca protiv kojih se borim ne sumnjam da će oni uraditi sve kako bi i dalje odugovlačili postupak sa ciljem da izbjegnu sudski proces, sa jedne strane jer dokaza nemaju a sve je zasnovano na lažnoj izjavi datoj policiji, a sa druge strane žele da me i dalje predstavljaju kao manijaka i teroristu u razgovorima sa institucijama kojima sam proslijedio podatke i dokaze o njihovim kriminalnim aktivnostima. Siguran sam da je više nego jasno da je njihova tvrdnja kako im mjesecima upućujem poruke sa prijetnjama za život i tjelo, lažna, jer pisma koja su predali ne sadrže nijednu riječ vezano za čl. 169. KZ-a a da imaju bilo šta mogli bi bez problema da podignu optužnicu, za šta im ne bi bila potrebna nijedna od terorističkih radnji koje su prevarom izdejstvovane protiv mene. Podsjećam sud da je zahtjev za pomenute radnje uputio g. Teodorović Aleksandar, koga su prisilili da to učini, (ne svatite ovo bukvalno) jer je bilo teško kako njemu tako i tužiocu, te kasnije sudiji da ne postupe po njihovoj želji iako nije postojao nijedan argument za to, jer bi za svaku eventualnu povredu koju bi kasnije zadobili odgovornost pala na sve vas. Sam načelnik kriminalističke policije je iznio stav da će prijava biti odbačena. A kada sam sa sestrom posjetio pomenutog gospodina 05.08.2010. godine i ukazao na propuste inspektora vezano za istražne radnje o ubistvu Ivone Bajo, zasnovane na zvaničnim zapisnicima, te sugerisao da po istom principu po kome je podnio zahtjev protiv mene, (na čemu mu zahvaljujem jer sam dobio priliku da dostavim sudu podatke o kriminalcima), podnese zahtjev za saslušanje tužioca Stjepanović na osnovu izjave dr. Busarčevića, ako ih se ne boji a isti je odgovorio. Mislite da ih se bojim a možda ću baš tako da uradim, te da će ispitati sve radnje ispektora. Ponovivši još jednom taj stav završio je razgovor.
Ovdje bi ukazao sudu da je u materijalu koji je dostavila OT Bijeljina i zabilješka tužioca Stjepanović, sačinjena 06.08.2010. godine, dakle sutradan po ovom razgovoru. Tog dana smo sestra i ja pokušali razgovorati sa nadležnom tužiteljicom i glavnim tužiocem kada nam je sudska policija saopštila da su oboje na odmoru a u već usvojenom zapisniku sudske policije odnosno zabilješci je iznesena laž da OT Bijeljina nije više nadležna za taj predmet.
Dakle tužilac Stjepanović je tada postupala po tom predmetu za koji „nije nadležna". U nastavku mog obraćanja Okružnom sudu naveo sam: „U međuvremenu smo pokušali da materijal o krivičnom djelu tužioca, vezano za obavljanje tužilačke funkcije dostavimo glavnom tužiocu, kada je posle više laži od strane sudske policije, (da je isti na odmoru a kasnije saznajemo da to nije istina na šta policajac dodaje, mislio sam da je na odmoru), te da je isti slučaj i sa tužiocem Stjepanović za koju nismo ni pitali. I onda nevjerovatno, ona se pojavljuje na ulazu i ugledavši moju sestru, bježi nazad u zgradu, sve se to desilo dan po razgovoru sa g. Teodorovićem. Da li je krenula na plažu ili je zahtjev već stigao pa je naprasno prekinula odmor, možda nikad nećemo saznati jer je samo 5 dana kasnije g. Teodorović, pronađen mrtav u automobilu. Zvanično saopštenje je da je doživio srčani udar i skrenuo sa puta. Sahranjen je po hitnom postupku bez autopsije, tako da tužilac može mirno da nastavi odmor. Dodao bih da sam u periodu od 23.06. do kraja juna neprekidno osjećao jake bolove u stomaku a pošto sam na par minuta ostavio piće na stolu dok je vani bila gomila navijača koji su gledali utakmicu. Već tada sam sumnjao da se radi o trovanju a po smrti g. Teodorovića, te su sumnje još izraženije. Da bi izbjegli zasluženu zatvorsku kaznu članovi kriminalne organizacije spremni su ubiti svakog nezgodnog svjedoka. Moja je dužnost da upozorim i vas te tužioca Šabić Murisa da postoji potencijalna opasnost za sve koji su učestvovali u pokretanju radnji protiv mene jer možete biti nezgodi svjedoci protiv njih. Borba protiv mafije je moj izbor i ja sam spreman i na tu mogućnost, da budem ubijen ali ne želim da iko drugi dođe u opasnost, ako i sam svojevoljno ne bude spreman na taj rizik.
Novi dokaz obračanje Okružnom sudu u Bijeljini po istom ovomj predmetu 12 0 K 001162 10 Kpp radi se o zahtjevu iz koga ističem dijelove: „s obzirom da je prošlo skoro 8 mjeseci od kada su pripadnici organizovane kriminalne grupe (tužilačke mafije) čiji pripadnici umjesto da obavljaju časno i profesionaolno posao tužioca, da gone počinioce krivičnih dijela nastupaju kao servis organizovanog kriminala, pokrenuli na osnovu lažne prijave više neregularnih i nezakonitih radnji protiv mene, zahtjevam od suda da neodložno reaguje i prekine to bezakonje, tiraniju i teror tužilaštva. Istina je da ja nisam imao uvid u dokumentaciju na osnovu koje se odlučivalo o pokretanju pomenute procedure, te ne mogu u ovom trenutku osporavti zakonitost niti jedne naredbe nego samo legitimitet i istinitost ulaznih podataka ali je evidentno da je prošlo više od 50 dana, kada je istekao krajnji rok za posebne istražne radnje te sam morao dobiti i obavještenje od suda, shodno članu ZKP-a, materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama, tav 3, "sudija za predhodni postupak će bez odlaganja a nakon preduzimanja radnji iz ovog zakona obavjestiti lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta. Lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i načina na koji je sprovedena radnja."
Pošto njihov pakleni plan nije uspio jedino što im je preostalo kao protivteža mojim argumentima je neka fiktivna istraga koja me predstavlja u institucijama kojima dostavljam podatke o njihovom zločinu kao neuračunljivog psihopatu i manijaka. Tim prije me iznenanaduje ovo nepridržavanje navedenog člana i postavljam pitanje da li se radi o nastavku odugovlačenja bezakonja od strane tužilaštva, nekoj administrativnoj grešci ili sud pokazuje pristrasnost prema onima koji bi teoretski trebalo da su na strani zakona. Nažalost oni to nisu te očekujem od suda da me obavjesti, kakav je status predmeta u ovom trenutku i zašto nisam obavješten o preduzetim radnjama. Skrećem pažnju da je nedavno izvršen napad u Banja Luci sa ciljem uništenja dokaza a to gdje se isti nalaze ne znamo mi obični građani nego upravo tužioci. Osnovano sumnjam s obzirom da se u međuvremenu desilo više nemilih događaja u režiji tužilačke mafije da će pokušati uništiti pomenute računare ili altemativno podmetnuti neki materijal, koji bi me povezao sa Bin Ladenom, Mladić Ratkom, Alkaidom, atentatom na Kenedija, Linkolna ili Cezara, ko zna šta im sve može pasti na pamet. Takođe očekujem od suda da kazni tužioca za odugovlačenje i da učini sve prije svega kao čovjek, ljudsko biće a potom i kao sudija da se na osnovu dokaznog materijala koji sam dostavio pripadnici tužilačke mafije procesuriju u najkraćem roku.
Sud traži od tužioca da ne čita ono što se nalazi u materijalnim dokazima obzirom da je to u njima već sadržano nego da ukratko obrazloži svaki dokaz, zašto isti predlaže a sve vezano za predmet spora i postavljeni tužbeni zahtjev.
Ja ću prihvatiti sugestiju suda ali moram istaći da sam upravo iz ovih razloga tražio tonsko snimanje jer sam siguran da ne postoji nijedan sudija u ovoj zemlji koji će pročitati ovaj dokazni materijal niti ga bilo ko može razumjeti sve i kad bi htio u potpunosti bez mojih objašnjenja. Dalje bih ukazao da je ovim jasno kako nijedan postupak u kojem sam ja stranka ne može biti regularan.
Radi se o izjavi g. Prodanović Danke u parnici gdje sam je tužio kao jednu od osoba koja je učestovala u lažnoj prijavi protiv mene. Ja sam znao da pomenuta gospođa nema nikakve veze sa lažnom prijavom ali pošto se nije usudila, da mi da pismeni dokaz o tome bio sam prisiljen da pred sudom dobijem njenu izjavu. U toj izjavi ona potvrđuje da joj nikad nisam upućivao nikakve pretnje, da nije nikada osjećala opasnost od mene i da nikoga nije ovlastila da me prijavljuje u njeno ime. To dodatno pokazuje da su gospoda Debeljević i Gruhonjić pričali laži u CJB Bijeljina ubacujući i osobe koje nemaju nikakvih dodimih tačaka sa predmetom, što svi državni službenici dobro znaju a mene su trebali tako prestaviti kao budalu i ludaka koji nema pojma o tome, te tako predstavlja opasnost za sve.
Novi dokaz je moja prijava u CJB Bijeljina od 04. marta 2011. godine. Tom prijavom prijavljujem osobe koje su me lažno prijavile za ugrožavanje sigumosti i obavještavam MUP da je računar koji mi je vraćen bio neispravan, odnosno da je hard disk prazan, te tražim da se pokrene istraga o tome. Danas 4 godine kasnije nemam nijedan podatak šta je tužena Republika Srpska ustanovila po ovoj prijavi, ni ko je odgovoran za lažno prijavljivanje ni da li je bilo ko brisao ili nije brisao podatke sa hard diska.
Naredni dokaz je podnesak Osnovnom sudu u Bijeljini sa naslovom "Ima li prava izvan suda". Nemam datum podnošenja ovog podneska ali ukazujem da se radi o parnici koju sam pokrenuo protiv direktnih podnosilaca lažne prijave gospode Gruhonjića i Debeljevića. Pomenuti su se u toj parnici samo formalno pozvali na pogrešku pasivne legitimacije a g. Debeljević je napravio katastrofalnu grešku i naveo da sam sve izmislio jer tada nisam imao nijedan dokaz o njegovom učešću. No izmedu odgovora i pripremnog ročišta gospođa Prodanović Danka je kao svoje dokaze u tužbi protiv nje priložila zabilješku MUP-a u kojoj su navedena imena pomenute gospode, što sam ja dostavio u ovoj parnici kao i njenu izjavu i time pokazao sudu da su pomenuti ne samo davali lažne izjave policiji nego pokušavaju da obmanjuju sud tvrdeći da sam ja izmislio njihovu prijavu.
Ukazujem ovom sudu na to da mi je pristup u OT Bijeljina bio zabranjen u to vrijeme što traje sve do danas. Na moje zahtjeve vezano za radnje protiv mene za dokumentaciju koja je prikupljana na šta imam pravo garantovano ustavom RS, čl. 23. nikada nije odgovarano iako sam predavao više zahtjeva. Dodajem da je sasvim svejedno da li sam te zahtjeve predavao u pisarnici u prizemlju ili u pošti, odgovore nikad nisam dobio. Takode dodajem da nijedan od odgovora na sve traženo nisam mogao ni dobiti ni u pošti, s obzirom da je Osnovni sud u Bijeljini u 3 parnice odnosno u 3 tužbe za utvrđenje diskriminacije iznosio stav kako nisam diskriminisan jer sam mogao podneske predavati u pošti, ne osvrćući se na to da li sam i gdje mogao dobiti odgovore i dokumentaciju na koje imam Ustavom garantovano pravo.
Iz ovog podneska ističem samo scenu o kojoj obavještavam predsjednika suda da je u mom prisustvu i prisustvu više svjedoka, stranka u postupku Gruhonjić Muhamed, verbalno napao sudiju, vrjeđajući njegovo znanje i stručnost i tražio da isti odmah odbaci tužbu jer on „nikada ne može biti tužen parnično niti gonjen krivično." To naravno nije istina jer postoji član 87. ZOVSTV „imunitet sudija i tužilaca“, stav 2. Iako sam ja više puta u više parnica ukazivao na taj član i taj stav moja upozorenja su uvjek bila ignorisana. Tražio sam da Predsjednik suda zaštiti svoje sudije od prijetnji i napada odnosno uticaja na njihovo odlučivanje u postupcima na šta očito nije bilo reakcije jer su sudije Osnovnog suda u Bijeljini konstatno podržavale nezakonito postupanje OT Bijeljina.
Naredni dokument je obraćanje Okružnom sudu u Bijeljini pod nazivom "Ko je prevario sud". U ovom obraćanju ukazujem da prilikom podnošenja prijave protiv mene nije bilo nijednog dokaza, nijedne riječi bilo kakve prijetnje a da je Okružni sud ipak izdao naredbu za pretres. Ovdje bih samo istakao jednu rečenicu „Dakle gospodo iz Okružnog suda donijeli ste naredbu za pretres na osnovu prijave do koje po pismenom odgovoru Osnovnom sudu nikada nije došlo te se postavlja pitanje na osnovu čije izjave ili prijave je sudija za predhodeni postupak izdao naredbu." Ovim povezujem odgovor godpodina Debeljevića sudu u kome isti tvrdi da sam sve ovo što obrazlažem i o čemu sam priložio dokaze izmislio.
Novi dokaz: Dokument predat osnovnom sudu u Bijeljini dana 30.12.2013. godine te napominjem da se datum ne vidi dobro, pod nazivom "Falsifikati, laži i manipulacije". Ovim obavještavam predsjednika suda da postoji falsifikat koji je sada već mogu reći godinama djeljen po državnim institucijama i korišten protiv mene. Radi se o presudi prekršajnog suda iz 2010. godine vezano za događaj kada smo sestra i ja uhapšeni i držani 5 sati bez ikakve potvrde o tome. Dana 22.12.2010. godine Okružni sud je donio rješenje o obustavi postupka i preinačio odluku Prekršajnog suda, no na rješenje prekršajnog suda je udaren pečat pravsnažnosti. Ja sam još iste godine dobijao usmene podatke da se protiv mene koriste falsifikati i da se opisujem kao ludak i psihopata ali nisam znao koji su konkretno dokumenti u pitanju niti koliko ih ima. Ovaj falsifikat se pojavio u tužbi za utvrđenje diskriminacije i iako sam pokušavao da ustanovim koji je organ Pravobranilaštvu RS dostavio taj falsifikat, nisam uspio jer se štite nalogodavci i počinioci tog krivičnog djela. Odmah posle mog razotkrivnja ovog faisifikata umjesto da se ustanovi ko je odgovoran za to, Osnovni sud i Pravobranilaštvo RS smišljaju plan kako da taj dokaz uklone iz predmeta. Iako sam na to ukazivao u pomenutoj parnici moje primjedbe nisu ušle u zapisnik, a kako nema tonskog snimanja ne postoje dokazi da sam ja na to ukazivao, no postoje dokazi o krivičnom djelu.
Novi dokaz je moja krivična prijava protiv više lica od 20. oktobra 2014. godine.
Radi se o krivičnoj prijavi vezano za predhodno opisani falsifikat a nastala je isključivo zato što umjesto da tužena RS odnosno Osnovni sud u Bijeljini ustanove ko je odgovoran za to, uradili su sve da se dokaz krivičnog djela ukloni i da se i danas ne zna, barem ja ne znam ko je i po čijem nagovoru kreirao pomenuti dokument, kome je sve djeljen i sa kojim ciljem, te što je najvažnije ko je dostavio taj falsifikat Pravobranilaštvu. Ja osnovano sumnjam da se radi o glavnom Okružnom tužiocu, ali s obzirom da za mene još uvjek važi zabrana pristupa, sve dok to bude trajalo, istina se neće otkriti.
Dokaz: "Prijedlog Visokom sudskom i tužilačkom vijeću". Ovim dokumentom tražim od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća da iznese svoj stav o čl. 87. zakona o VSTV „imunitet sudija i tužilaca" koji sam kompletan i citirao u ovom dokazu. Kao prilog tog prijedloga dostavio sam Vijeću Odluku Okružnog tužilaštva u Bijeljini TE 14 0 KTA 0008936 13 od 02. jula 2013. godinje u kojoj citiram pasus stoji „kako smo naprijed naveli vaša krivična prijava je bez predmetna jer prijavljeno lice ne može krivično odgovarati pa nema osnova za provođenje bilo kakvih procesnih radnji.“
Ovdje se radi o mojoj prijavi protiv g. Kovačević Novaka za radnje koje sam tvrdio da nisu službene i da ne spadaju u tužilačko postupanje. Nevezano za to da li sam ja bio u pravu ili nisam ovdje tužilac iznosi stav da prijavljena osoba nikako ne može krivično odgovarati, što sam ja u svom obraćanju vijeću tvrdio da nije tačno, odnosno da je zaštičen imunitetom samo u slučajevima kada postupa službeno a u svim drugim slučajevima može postojati i krivična i parnična odgovornost. Ovdje bih dodatno pojasnio i iznio svoj stav da u ovoj parnici, ovdje postupajuća sudija ne može biti parnično odgovoma za bilo kakvu štetu koju ja smatram da mi je nanesena, nego to može biti samo Repubiika Srpska. No prema krivičnom zakonu čak i sudije u predmetnima u kojima postupaju mogu biti krivično odgovorne. S druge strane tužioci su stvorili iluziju da oni nikada ne mogu biti odgovomi ni krivično ni parnično što onda koriste da bi zloupotrebljavali svoj položaj i smišljeno činili krivična djela. Dobar primjer za to je i lažna prijava protiv mene što je teme ove parnice, uništavanje i prikrivanje predmeta koja su privatno vlasništvo a sve da bi se prikrilo ubistvo jednog djeteta koje se desilo za vrijeme krijumčarenja u Bobar grupi za šta sam dostavio dokaze u ovoj predmet.
Novi dokaz je odgovor VSTV br. 08-50-728-4/2014 od 18. jula 2014. godine iz koga ću citirati dva pasusa „ipak upućujemo da član 87. Zakona o VSTV BiH propisuje funkcionalni imunitet nosilaca pravosudnih funkcija u krivičnom i parničnom postupku i to u odnosu na mišljenja koja daju ili odluke koje donesu u okviru svoje službene dužnosti a što predstavlja jedno od garancija njihove nazavisnosti. Dakle zakonodavac je dao imunitet svim nosiocima pravosudnih funkcija u svakom predmetu u kojem postupaju kada je sudija i tužilac zaštićen imunitetom. Nadalje stav 2. ovog člana propisuje da imunitet neće ni spriječiti ni odgoditi krivični niti građanski postupak koji se u nekoj stvari u skladu sa zakonom vodi protiv sudije i tužioca a iz čega jasno proizilazi da niko nije izuzet od odgovomosti pred zakonom te da postoji mogućnost krivičnog gonjenja i parničnog procesuiranja nosilaca pravosudnih funkcija ukoliko su zato ispunjene zakonske pretpostavke.
Ovaj stav vijeća je potuno isti kao i svi moji stavovi koje sam godinama iznosio u tužbama i krivičnim prijavama. No kako smo maloprije vidjeli tužilaštvo odbija bilo kakvu mogućnost krivične odgovornosti nekog tužioca a sudovi su prihvatali pozivanje na neispravnu pasivnu legtimaciju osoba koje sam tužio iako isti nikada nisu dostavljali nijedan dokument kojim bi potvrdili svoje službeno postupanje. Naprotiv čak i kada su negirali svoje službeno postupanje sud je to prepravljao i tvrdio kako se radi o službenim radnjama samo da bi istima pomogao i oslobodio ih ne samo parničnih nego i krivičnih odgovornosti koja je mnogo važnija.
Dokaz: Zahtjev za pristup informacijama od 20.09.2010. godine.
U kome tražim: „uvid u dokumentaciju i kopiranje iste o naredbi za prenos nadležnosti predmeta „Ivona Bajo“ u drugo tužilaštvo, drugom tužiocu (ako ista postoji jer sam dobio informaciju od sudske policije o tome dok potparol OT Doboj to u štampi negira). Ovdje ukazujem sudu da sam prije svega ja a i drugi pripadnici moje porodice bili diskriminisani i ponižavani cijele te 2010. godine, lažima OT Bijeljina da nisu nadležni a kada sam dobio demant od glavnog Okružnog tužioca OT Doboj i zatražio naredbu o prenosu nadležnosti OT Bijeljina odgovora u narednom dokazu.
Dokaz: IT -38/10 od 12.10.2010. godine u kome odgovaraju. "Takođe vas obavještavamo da je postupanje po vašim krivičnim prijavama protiv tužilaca ovog tužilaštva preneseno u nadležnost Okružnog tužilaštva u Doboju, odlukom glavnog republičkog tužioca a da je predmet koji se odnosi na smrt djevojčice Ivone Bajo završen odlukom kolegijuma ovog tužilaštva da se ne sprovodi istraga."
Ovo je samo jedan od bezbroj primjera kada tužena RS a prije svega OT Bijeljina umjesto da odgovore na jasno postavljeno pitanje, pišu o nečemu sasvim drugom. Da pojasnim, ja sam tražio naredbu za prenos nadležnosti predmeta u drugo tužilaštvo vezano za smrt djevojčice Ivone Bajo, što nam je mjesecima tvrdila sudska policija kada su nas istjerivali iz zgrade, a OT Bijeljina kada sam razotkrio tu laž sada samo kaže da je predmet završen odlukom kolegija kao da ja to ne znam.
Naredni dokaz je zahtjev za pristup informacijama od 10.12.2010. godine. Njime se obraćam tužilaštvu vezano za predmet u kome je postupala tužilac Nurkić Merisa. Poslije pogibije Ivone Bajo nepoznata muška osoba nas je kontaktirala telefonom tvrdeći da ima snimak ubistva, što sam ja prijavio policiji. Načinio sam audio snimak razgovora smatrajući da se radi o iznuđivaču i taj snimak predao prilikom jedinog susreta sa glavnim Okružnim tužiocem, krajem jula 2009. godine, odnosno ostavio sam disk na stolu pošto je isti odbijao da ga primi, upućujući majku koja je upravo sahranila svoje jedino djete da se obrati Mobisu. Odgovor na ovaj zahtjev nikad nisam dobio a do današnjeg dana ne znam kako izgleda pomenuta tužiteljica.
Dokaz: Odluka KT Tuzla br. T03 0 Kt 0001602 10 od 14.09.2012. godine. Ovim se obavještavam da se obustavlja istraga protiv osumnjičenog Selimović Elvira zbog krivičnog djela prevara jer nema dovoljno dokaza da je počinio krivično djelo. Radi se osobi koja je osumnjičena da je sa mnom i mojom sestrom obavila razgovor koji sam maloprije pomenuo u kome je tvrdila da ima video snimak ubistva Ivone Bajo. Ja sam konstatno sprečavan da razgovoram sa bilo kim tužiocem uz izuzetak g. Šabić Murisa koji je to prihvatio posle nekoliko pokušaja, tako da nisam imao nikakve podatke niti mogao dostaviti nove dokaze vezano za ovaj predmet, odnosno nisam ni znao da KT Tuzla radi na njemu. U telefonskom razgovoru 2012. godine sa KT Tuzla obavješten sam da im audio snimak mog razgovora sa osumnjičenim i razgovora moje sestre nikada nije dostavljen iz OT Bijeljina, tako da iz tog razloga istraga je i obustavljena. Tek 01.09. prošle godine kada sam kao svjedok pozvan u Općinski sud u Tuzli podnio sam dopunu te krivične prijave i priložio disk sa razgovorom. Dakle zbog nemarnosti OT Bijeljina dokazi nisu dostavljeni drugom tužilaštvu.
Dokaz: Obavjest KT Sarajavo po predmetu T09 0 Kta 0034144 13 od 30.09.2013. godinje. S obzirom da sam došao do dokaza da je prilikom pogibije Ivone Bajo vršeno krijumčarenje neidentifkovane robe u Bobar grupu, što je OT Bijeljina pokušala da prikrije a mene sprečavala da o tome dam izjavu na zapisnik, poštom sam poslao dokazni materijal u KT Sarajevo. Po saznanjima koje imam istraga o ovom krijumčarenju je još u toku, a OT Bijeljina i svi drugi organi na adresi Vuka Karađića br. 3 kojima sam na razne načine dostavljao dokaz o krijumčarenju nisu reagovali.
Dokaz: Zahtjev u CJB Bijeljina od 15.maja 2013. godine. Dva dana ranije sam pokušao predati 7 krivičnih prijava, već odštampanih na način propisan zakonom u pisarnici OT Bijeljina ili da ako budem spriječen u tome što sam i očekivao, dobijem pismenu naredbu kojom mi se pristup zabranjuje na šta imam pravo garantovano ustavom čl. 16. da na tu odluku imam pravo žalbe. U ovom zahtjevu tražim od MUP-a kopiju zabilješke ovlaštenog službenog lica sačinjenu po izlasku na teren po mom pozivu kada sam sprečen da pristupim u prostorije OT Bijeljina, te sve dokumente koji su evneutalno sačinjeni povodom tog dogadaja. Na ovaj zahtjev nije bilo nikakvog odgovora te sam više puta pješačio do MUP-a pokušavajući da razgovoram sa Komandirom koga nikad nisam zatekao. Tek dana 14.08.2013. godine kada sam u razgovoru sa inače uvjek ljubaznim zamjenikom rekao da ću ako mi se ne odgovori podnijeti tužbu za utvrđenje diskriminacije i zatražiti novčanu odštetu, sugerišući da tužena RS istu shodno zakonu naplati od odgovomog komandira, dobio sam odgovor datiran na 16.08.2013. godine u kome se kaže „u razgovoru sa prijavljenima isti su negirali navode prijave izjavivši da su vam dozvoljavali ulaz u zgradu kao i do pisamice ali da vam nisu dozvoljavali direktan pristup u prostorije tužilaštva.“
Svi zaposleni u ovoj zgradi znaju da je nemoguće ući u pisarnicu tužilaštva a da se ne uđe u prostorije tužilaštva, odnosno kasnije je razotkriveno da mi nije dozvoljavan nikakav pristup pisarnici nego sam podneske mogao predavati u prizemlju, a šta se sa istima dešavalo nikada ni na koji način nisam mogao saznati jer mi je onemogućavan svaki kontakt sa tužiocima, koji su obavezni da rade svaki dan 4 sata sa strankama. Ako sam nekad i dobio neki pismeni odgovor, radilo se o nečemu što uopšte nisam pitao na šta sam maloprije ukazao sudu. Prema ustavu RS, gradani imaju pravo da ne budu ponižavani, a postupanje OT Bijeljina je upravo primjer kako se taj organ odnosi prema građanima tretirajući ih kao budale.
Naredni dokaz je takođe odgovor MUP-a od 09.09.2013. godine.
S obzirom da sam tražio kopiju službene zabilješke sačinjene po mojoj prijavi MUP me obavještava citiram “službenu zabilješku vam nismo u mogućnosti dostaviti jer se radi o pismenu internog karaktera a broj iste je 10-01/4-3534/13.
Naredni dokaz je upravo ta službena zabilješka br. 10-01/4-3534/13. od 14.08.2013. godine. Tu službenu zabilješku dakle MUP nije htio da mi dostavi a iz njihovog odgovora se vidi da me pokušavaju obmanuti kako je ista sačinjena posle moje prijave dana 13.05.2013. godine. Datum na ovoj službenoj zabilješki pokazuje da MUP nije sačinio nikakvu zabilješku te se i na taj način tužena Republika Srpska odnosi ignoranski prema građanima, ponižavajući ih i varajući. Isključivo zahvaljujući Osnovnom sudu, postupajućem sudiji gospodinu Matkoviću uspio sam dobiti ovu službenu zabilješku, jer je naredbom suda zatražena od MUP-a. Tako je razotkrivena ova prevara CJB Bijeljina ali nije bilo posljedica za počinioce.
Dokaz: Zahtjev predat u OT Bijeljina (u prizemlju) kojim tražim odgovore na to kako su nastali krvavi tragovi 10 metara prije pada Ivone Bajo, kako je materijalni dokaz dječiji ruksak uklonjen sa mjesta zločina i zašto je oštećen, te čime su nanesene sve unutrašnje povrede. U tom zahtjevu sam priložio slike kao dokaz da je sve što govorim istina. No ja imam potrebna znanja i stručnost da izradim falsifikat kakav god poželim i to što sam dostavio fotografije torbe za koju sam postavio pitanje i tvrdio da je oštećena nije automatski moralo značiti da je to stvarno tako, te je sada upravo i važno da se kao dokaz uvrsti taj predmet uz zapisnik prilikom preuzimanja.
Na upit suda da li će se izlaganje materijalnih dokaza obaviti do kraja radnog vremena današnjeg dana, tužitelj izjavi da mu je ostao još izvjestan broj materijalnih dokaza te da to nije moguće završiti do kraja radnog dana, te sud imajući u vidu naprijed navedeno kao i predviđeno radno vrijeme donosi sledeće
R J E Š E NJ E Nastavak glavne rasprave se zakazuje za dan 27.05.2015. godine sa početkom u 12,00 časova u kancelariji br. 19.
Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti.
Na glavnu raspravu pozvati tuženu putem pravobranilaštva uz dostavu primjerka zapisnika te novih dokaza koje je tužilac danas predložio na ročištu zajedno sa podneskom tužioca.
Radi izjašnjenja na predlog dokaza tužilac traži da mu sud dostavi dokumente koje je dostavilo Okružno tužilaštvo sudu i to uz podneske od 13.01.2015. godine i od 11.03.2015. godine.
Sud konstatuje da je sud na proteklom ročištu pokušao da uruči tužiocu naprijed navedeno ali je isti odbio te mu sada na njegov zahtjev uručuje dokumentaciju koju je OT Bijeljina dostavilo sudu dana 13.01.2015. godine i dana 11.03.2015. godine.
Sud konstatuje da će naknadno odlučiti o prijedlozima novih dokaza kao i o prijedlogu za saslušanje svjedoka.
Dovršeno, prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ZAHTIJEV ZA OBNOVU ISTRAGE

Za cijelih 6 mjeseci navodne istrage koja je trajala od jula 2009. do januara 2010 tužilac ni u jednom trenutku nije ni pomenula porodici ubijene djevojčice u kakvom se stanju torba nalazi a kamoli da je ustanovila ko je presjekao kaiš pomenute torbe zašto je većina ostatka zamrljane boje gdje je nestao dio kaiša, ko je taj dokaz uklonio, zbog čega, čime je presječen, zašto je presječen, te da li sve to ima veze sa smrtonosnim povredama koje je djevojčica Ivona Bajo imala. Na sve pokušaje da se dođe do tih odgovora, bilo usmeno, bilo pismeno, tužilac Stjepanović je ostala nijema, slijepa i gluha, ne odgovarajući ni na jedno pitanje a istovremeno je izdata naredba da se zabrani pristup svim srodnicima ubijene djevojčice kako bi ti istina zauvijek ostala sakrivena.

OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI

ZAHTJEV ZA OTVARANJE ISTRAGE U PREDMETU KTA-596/09

Na osnovu člana "Obustava istrage" stav :
(3) Tužilac, u slučajevima iz stava 1. tačka v) ovog člana može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo.
OBRAZLOŽENJE Dana 15.4.2015. godine preuzeo sam u Osnovnom sudu u Bijeljini, stvari koje su pripadale djevojčici Ivoni Bajo a izuzete od strane Okružnog tužilaštva u Bijeljini poslije njene pogibije 23.07.2009. godine. U "Zapisniku o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" koji je sačinjen toga dana, konstatovano je da je predmet pod brojem 4 dječiji ruksak oštećen na takav način da je kaiš dvostruko presječen, veći dio kaiša nedostaje, oko metar priblizno, a većina ostatka je izmijenjene boje umrljana nekim hemijskim sredstvom poput ulja, masti ili slično.
Na priloženoj slici "Dokazni predmeti" vide se detalji presječenog kaiša i rajsferšlusa koji je takođe oštećen nekim jakim udarcem. Takođe je vidljivo da je većina kaiša izmijenjene boje na način kako je opisano u zapisniku. S obzirom da je djevojčica Ivona Bajo ponijela sa sobom cijelu neoštećenu torbu odnosno ruksak i krenuvši nazad kući prebacila ruksak preko ramena očito je da je u pitanju krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari". Prilikom provođenja istražnih radnji od strane tužilaštva porodici, ni u jednom trenutku nije saopštena da je torba oštećena a posebno se nije ustanovilo ko je za to odgovoran.
U naredbi 080-0-Kpp-09-000 214 od 02.09.2009. Osnovnog suda u Bijeljini, navedeno je da se popisane stvari ostave u depozit po zahtijevu Okružnog tužioca u Bijeljini u predmetu Kta-596/09 podnesenog istog dana. Taj dio sam podvukao crvenom linijom a pečat prijema uokvoren pravougaonikom pokazuje da je primjerak naredbe dostavljen u OT Bijeljina već sutradan 03.09.2009. za spis KTA-596/09 te je hemijskom olovkom upisano ime "Dana". Radi se o okružnom tužiocu Danici Stjepanović koja je odgovorna za sve radnje u tom predmetu a vidljivo je da pod stavkom 4 "Dječji ruksak - neseser, nema nikakvih podataka o oštećenju.
Za cijelih 6 mjeseci navodne istrage koja je trajala od jula 2009. do januara 2010 tužilac ni u jednom trenutku nije ni pomenula porodici ubijene djevojčice u kakvom se stanju torba nalazi a kamoli da je ustanovila ko je presjekao kaiš pomenute torbe zašto je većina ostatka zamrljane boje gdje je nestao dio kaiša, ko je taj dokaz uklonio, zbog čega, čime je presječen, zašto je presječen, te da li sve to ima veze sa smrtonosnim povredama koje je djevojčica Ivona Bajo imala.
Na sve pokušaje da se dođe do tih odgovora, bilo usmeno, bilo pismeno, tužilac Stjepanović je ostala nijema, slijepa i gluha, ne odgovarajući ni na jedno pitanje a istovremeno je izdata naredba da se zabrani pristup svim srodnicima ubijene djevojčice kako bi ti istina zauvijek ostala sakrivena. Dakle odgovora na postavljena pitanja nema ali sve do nedavno nije bilo apsolutno sigurnog dokaza da je pomenuta torba zaista oštećena. Međutim iz priloženog zapisnika sačinjenog u sudu, vidljivo je da su konstatovana sva navedena oštećenja a za šta je nedvosmisleno odgovorna tužilac Stjepanović Danica.
U međuvremenu sam ustanovio da je pomenuti materijalni dokaz prvobitno sa lica mjesta uklonio portir Sofrenić Blagiša, kako bi pomogao kamionu koji je tog dana dovezao krijumčarenju robu da pobjegne neopažen, te tako prikrije šverc nekog nepoznatog materijala i naravno spriječi dokazivenje ubistva djevojčice. Iz svega proizilazi da je Stjepanović Danica, svjesno saučestvovala u prikrivanju materijalnog dokaza kako bi zataškala kriminalne radnje unutar Bobar grupe. Osnovano sumnjam da je kaiš torbe presječen istim predmetom koji je i ubio djevojčicu nanijevši joj sve unutrašnje povrede, konstataovane obdukcijom a koje okružni tužilac, smišljeno nije dostavila trasologu, kako bi ubistvo predstavila kao samopovređivanje padom na žicu.
Danas je uopšte poznato da je preko Bobar banke narko mafija prala novac, da su opljačkane stotine miliona maraka uloga i vjerovatno su u pitanju milijarde opranog i opljačkanog novca preko kompletne Bobar grupe.
Stoga zahtijevam od OT Bijeljina da prema navedenom članu iz zakona upotrijebi ovu fotografiju materijalnog dokaza ubistva kao novi dokaz i otvori istragu sa novim tužiocem, te da me pismeno obavjestite o vašoj reakciji na ovaj novi dokaz a ja posjedujem mnogo više dokaza o počinjenim krivičnim djelima što ću po pozivu tužioca dostaviti odmah. O svemu će dokumentacija biti dostavljena i Osnovnom sudu u Bijeljini u tekućoj parnici, te po potrebi biti pozvani svi svjedoci koji su povezani sa oštećenjem, uklanjanjen i prikrivanjem materijalnog dokaza ubistva sa mjesta zločina...

PRILOZI

Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) Dokazni predmeti Naredba 080-0-Kpp-09-000 214

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

PRIJAVA ZA VIŠE KRIVICNIH DJELA PROTIV VISE LICA

Ovo je samo mali dio dokaza o monstruoznom kriminalu koje posjedujem a oko 200 stranica materijala je predato kao dokaz u spis 80 0 P 056780 14 P Osnovnog suda u Bijeljini po mojoj tužbi protiv RS, koja je u toku a što će jednog dana biti dokaz u krivičnom postupku protiv pripadnika mafije iz redova policije i tužilaštva...

KRIVIČNA PRIJAVA ZA VIŠE KRIVIČNIH DJELA PROTIV VIŠE LICA

OBRAZLOŽENJE Dana 15.4.2015. godine preuzeo sam u Osnovnom sudu u Bijeljini, stvari koje su pripadale djevojčici Ivoni Bajo a izuzete od strane Okružnog tužilaštva u Bijeljini poslije njene pogibije 23.07.2009. godine. U "Zapisniku o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" koji je sačinjen toga dana, konstatovano je da je predmet pod brojem 4 dječiji ruksak oštećen na takav način da je kaiš dvostruko presječen, veći dio kaiša nedostaje, oko metar priblizno, a većina ostatka je izmijenjene boje umrljana nekim hemijskim sredstvom poput ulja, masti ili slično.
Na priloženoj slici "Dokazni predmeti" vide se detalji presječenog kaiša i rajsferšlusa koji je takođe oštećen nekim jakim udarcem. Takođe je vidljivo da je većina kaiša izmijenjene boje na način kako je opisano u zapisniku. S obzirom da je djevojčica Ivona Bajo ponijela sa sobom cijelu neoštećenu torbu odnosno ruksak i krenuvši nazad kući prebacila ruksak preko ramena očito je da je u pitanju krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari". Prilikom provođenja istražnih radnji od strane tužilaštva porodici, ni u jednom trenutku nije saopštena da je torba oštećena a posebno se nije ustanovilo ko je za to odgovoran.
Naprotiv kada sam u januaru 2010 godine došao do prvih saznanja o oštećenju ovog predmeta i potom podneo zahtjeve tužilaštvu da odgovori prema zakonu o slobodi pristupa informacijama spriječen mi je svaki kontakt sa tužiocem a pismeni odgovor na taj i na sve ostale zahtjeve vezano za tu temu nikada nisam dobio.
Dokaz za to su zahtjevi koje prilažem, (Zahtjev za informacije 02.02.2010. Zahtjev za informacije 11.02.2010. Zahtjev za informacije 15.02.2010.) Umjesto da postupi u skladu sa zakonom i objasni kako je došlo do oštećenja predmeta tužioci su izbegavali susrete i odgovore a poslije 50 dana mojih svakodnevnih dolazaka i upornih insistiranja da dobijem odgovor lažno su me prijavili za ugrožavanje sigurnosti dana 19.03.2010. godine, (Sluzbena zabilješka 19.03.2010.) i to koristili kao izgovor za zabranu pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo. OT Doboj je poslije 30 mjeseci razvlačenja istrage donijelo odluku da nema elemenata nijednog krivičnog djela u mojim radnjama.
Iako je protiv mene i moje porodici pokrenut neviđeni teroristički postupak danonoćnog nadzora praćenja pretresanja i presretanja nisu uspjeli da me uplaše te sam nastavio sa podnošenjem, (Zahtjev tuziocu 30.04.2010.) na šta opet nije bilo odgovora a onda sam ipak krajem maja lično saznao da je pomenuti predmet sa lica mjesta ispred Univerzala, uklonio portir Sofrenić Blagiša.
Protiv pomenutog gospodina sam podnio krivičnu prijavu dana 24.06.2010. zbog davanja lažnog iskaza i sprečavanja dokazivanja vezano za uklanjanje materijalnog dokaza ubistva sa mjesta zločina a petnaest dana kasnije pristupio sam u prostorije tužilaštva sa namjerom da dobijem odgovore na ranije postavljene zahtjeve da dopunim krivičnu prijavu protiv gospodina Sofrenica i AD Univerzal s obzirom da sam imao dokaze da je tog dana krijumčarena neidentifikovana roba. Iz izjava vozača vidi se da su dovezli 4 paketa a prema izjavi direktora ujutro su zatekli samo paket što znači da su 3 paketa nečega nestala preko noći a takođe je vidljivo da je na licu mjesta prisutan bio Slaviša Bobar kasnije uhapšen u akciji "Lutka" a 25. februara 2012. godine otkriveno je preko 4000000 maraka transakcija narko mafije preko Bobar banke. Nije teško zaključiti da je tom prilikom švercovana neka vrlo vrijedna nelegalna roba kao što je kokain.
Dakle umjesto da odgovore na postavljena pitanja o oštećenju tuđe privatne stvari i omoguće da se podnese krivična prijava usmeno na zapisnik o krijumčarenju, za šta sam donio dokaze na disku, (Izjave aktera sverca i ubistva) u tužilaštvu su odbili, kako jedno tako i drugo te naložili da napustim prostorije što sam odbio kako bih jednog dana imao dokaz da sam pokušao podnjeti krivičnu prijavu a kriminalci koji su sarađivali sa krijumčarima su to spriječili. Iz svega je jasno da je cilj bio da dođe do zastarijevanja vezano za oštećenje tuđe stvari pošto je dozvoljen povrat tek poslije 5 godina no za druga krivična djela to nije slučaj.
Danas je uopšte poznato da je u to vrijeme i kasnije osim pranja novca narko mafije vršena i neviđena pljačka preko Bobar banke te je krajem 2014. razotkriveno da nedostaje preko 150000000 maraka depozita a preko cijele Bobar grupe vjerovatno su opljačkane i oprane milijarde evra i samim tim je jasno da su kriminalci iz policije i tužilaštva smišljeno prikrili materijalni dokaz ubistva kako se ne bi otkrile ove kriminalne radnje vrijedne stotine miliona maraka koje su bile u pozadini.
Time je izvršeno više krivičnih djela i to prvo "Samovlašće" s obzirom da je glavni okružni tužilac bez ikakvog procesa suprotno Zakonu o opštem upravnom postupku i Ustavom garantovanom pravu iz člana 16. izdao usmenu fašističku naredbu da se zabrani pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, koju je sprovodila sudska policija, lažući cijele 2010. da OT Bijeljina nije nadležna za taj predmet. Osim toga izvršena su krivična djela "Povreda prava na podnošenja pravnog sredstva", "Povreda ravnopravnosti građana" te druga navedena na kraju ove prijave...
S obzirom da je ta fašistička naredba bila usmeno izdata kako bi ostala tajna i kako ne bismo imali dokaze da se primjenjuje bili smo prisiljeni nekoliko puta odbiti nezakonitu naredbu sudske policije da se udaljimo kako bismo zatražili zaštitu Prekršajnog suda a ukoliko je ne bismo dobili zapisnici za tih suđenja bi bili dokaz šta smo sve pokušavali da prijavimo ovaj neviđeni kriminal i ko je sve umiješan u prikrivanje tog kriminala odnosno ko nas je i na kakav način sprečavao da prijavimo ta monstruozna krivična djela, (Zapisnik 19.08.2011.). Čak je falsifikovana presuda dana 22.12.2010. u predmetu 80 1 Pr 000670 10 Pr te udaren pečat pravosnažnosti iako je odlukom Okružnog suda presuda preinačena i postupak obustavljen. Taj falsifikat sam razotkrio u tužbi za utvrđenje diskriminacije 80 0 P 043325 13 P 2 ali su ga umjesto da prijave krivićno djelo po službenoj dužnosti sud i pravobranilaštvo uklonili iz spisa. Sem tog bilo je još mnogo slučajeva povrede zakona od strane sudije na šta sad neću da trošim vrijeme.
Kasnije sam došao i do dokumentacije sudske policije iz koje se vidi to nezakonito postupanje i od oko 30 prilažem nekoliko i to "Sluzbena zabilješka 08.07.2010." "Sluzbena zabilješka 19.07.2011.". Tako sam recimo dana 05.09.2012. ponovo spriječen u podnošenje krivične prijave i preuzimanju dokumentacije koju sam tražio te sam uhapšen. Tom prilikom sam odbio da postupim po nezakonitoj fašističkoj naredbi koja se primjenjivala i postavio na sebe fotografiju ovog dječjeg ruksaka kao dokaz da se prikriva ubistvo jednog djeteta. Istog dana je sudska policija sačinila zapisnik, lažno prestavljajući događaj, ni jednom riječju ne pominjući fotografiju torbe ali su zato mene opisivali kao poremećenog narkomana i psihopatu.
Tada sam uhapšen i zadržan u pritvoru do 1:30 narednog jutra i umjesto da odmah budem izveden pred sud u skladu za zakonom sve se prolongira do 3. decembra kada se uklanja svjedok Mičić Zoran koji je već ranije izjavio kako glasi fašistička naredba a instruiše Čavić Zoran da lažno svjedoči i negira postojanje te monstruozne fašističke naredbe za šta je dokaz njegova izjava pred sudom koja je u prilogu. No koristeći zapisnike i potvrde o lišenju slobode, obratio sam se Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, prijavivši glavnog okružnog tužioca Kovačević Novaka za samovlašće izdavanjem te naredbe, što je on bio prisiljen da prizna u dokumentu "A-326/12"koji također prilažem s tim da je tom prilikom naveo da se naredba odnosi samo na mene a ne na sve srodnike ubijene djevojčice.
Ali kako sam već istekao postoji izjava svjedoka sudskog policajca Zorana Mićića, koji je već ranije objasnio kako stvarno glasi naredba koju izdao kriminalac Kovačević Novak, da bi prikrio pljačku neviđenih razmjera koja se vršila godinama preko Bobar grupe.
Naravno prikriva se i ubistvo djevojčice što je vidljivo iz fotografija u prilogu "Falsifikovanje mjesta zločina i obdukcije". Da sam se više puta tokom godina obraćao MUP-u i prije svega u OT Bijeljina dokaz su i prilozi "Zahtjev za informacije 25.02.2011." "Zahtjev za informacije 04.03.2011." "Zahtjev za informacije 15.01.2014.". U dopisu Osnovnog suda u Bijeljini za OT Bijeljina, (Osnovni sud 24.01.2014.) konstatuje se da sam tražio i ranije povrat svih predmeta a navedena je i stavka pod brojem 11 "Mrežasta metalna korpa" koja iz nepoznatih razloga nije predata dana 15.04.2015. Ovo je samo mali dio dokaza o monstruoznom kriminalu koje posjedujem a oko 200 stranica materijala je predato kao dokaz u spis 80 0 P 056780 14 P Osnovnog suda u Bijeljini po mojoj tužbi protiv RS, koja je u toku a što će jednog dana biti dokaz u krivičnom postupku protiv pripadnika mafije iz redova policije i tužilaštva...

---

Na osnovu članova iz KZRS:
Oštecenje tude stvari, član 249. (1) Ko uništi, ošteti ili ucini neupotrebljivom tudu stvar, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do dvije godine. (2) Ako je djelom iz stava 1. ovog clana prouzrokovana šteta u iznosu koji prelazi 10.000 KM, ucinilac ce se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kaznice se zatvorom od jedne do osam godina. (3) Gonjenje za djelo iz stava 1. preduzima se po prijedlogu.
Povreda ravnopravnosti gradjana, član 162 (1) Ko na osnovu razlike u rasi, boji koze, vjeri, polu, jeziku, politickom ili drugom ubjedjenju, polnoj usmjerenosti, nacionalnoj ili etnickoj pripadnosti, imovnom stanju, rodjenju ili socijalnom porijeklu, obra- zovanju ili drustvenom polozaju uskrati ili ogranici slobodu ili pravo covjeka utvrdjeno ustavom, zakonom ili ratifikovanim medjunarodnim ugovorom, ili ko na osnovu ove razlike daje gradjanima povlastice ili pogod- nosti suprotno ustavu, zakonu ili ratifikovanom medjunarodnom ugovoru, kaznice se zatvorom do tri godine. (2) Kaznom iz stava 1. ovog clana kaznice se i ko vrsi proganjanje lica ili organizacija zbog njihovog zala- ganja za ravnopravnost ljudi. (3) Ako djelo iz st. 1. i 2. ovog clana ucini sluzbeno lice zloupotrebom sluzbenog polozaja ili ovlascenja, kaznice se zatvorom od sest mjeseci do pet godina.
Povreda prava na podnosenje pravnog sredstva, član 177 (1) Ko sprijeci drugog da koristi pravo na podnosenje tuzbe, zalbe, prigovora ili nekog drugog pravnog sredstva ili podneska, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. (2) Ako djelo iz stava 1. ovog clana ucini sluzbeno lice zloupotrebom sluzbenog polozaja ili ovlascenja, kaznice se zatvorom do tri godine.
Zloupotreba sluzbenog polozaja, član 347 (1) Sluzbeno ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugom nanese kakvu stetu, iskoristi svoj polozaj ili ovlascenje, prekoraci granice svog ovlascenja ili ne izvrsi sluzbenu duznost, kaznice se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. (2) Ako je djelom iz stava 1. ovog clana nanesena znat- na steta ili je doslo do teze povrede prava drugog, ucinilac ce se kazniti zatvorom od sest mjeseci do pet godina. (3) Sluzbeno ili odgovorno lice koje u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakvu imovinsku korist, isko- risti svoj polozaj ili ovlascenje, prekoraci granice svog ovlascenja ili ne izvrsi sluzbenu duznost, kaznice se zatvorom od sest mjeseci do pet godina. (4) Ako je djelom iz stava 3. ovog clana pribavlje- na imovinska korist u iznosu koji prelazi 10.000 KM, ucinilac ce se kazniti zatvorom od jedne do osam godina, a ako taj iznos prelazi 50.000 KM, kaznice se zatvorom od dvije do deset godina.
Nesavjestan rad u sluzbi, član 354 (1) Sluzbeno lice koje svjesnim krsenjem zakona ili drugih propisa, propustanjem duznosti nadzora ili na drugi nacin ocigledno nesavjesno postupa u vrsenju sluzbe, iako je bilo svjesno ili je bilo duzno i moglo biti svjesno da usljed toga moze nastupiti teza povreda prava drugog ili veca imovinska steta, pa takva povre- da ili steta i nastupi, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do dvije godine. (2) Ako je usljed djela iz stava 1. ovog clana doslo do teske povrede prava drugog ili nastupila imovinska steta u iznosu koji prelazi 50.000 KM, ucinilac ce se kazniti zatvorom od jedne do osam godina. Povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom sluzbenog polozaja ili ovlascenja, član 359 Sluzbeno lice koje u vrsenju sluzbe, zloupotrebom svog polozaja ili ovlascewa drugog grubo zlostavlja, zastrasuje, tjelesno povrijedi ili uopste prema njemu postupa na nacin kojim se vrijedja ljudsko dostojanstvo, kaznice se zatvorom do tri godine.
Pomoc uciniocu poslije izvrsenja, član 363 (1) Ko krije ucinioca krivicnog djela koje se goni po sluzbenoj duznosti ili mu prikrivanjem orudja, tragova ili na drugi nacin pomaze da ne bude otkriven, ili ko krije osudjeno lice ili preduzima druge radnje kojima se ide za tim da se ne izvrsi kazna, izrecena mjera bezbje- dnosti, ili da se ne primjene vaspitne zavodske mere, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. (2) Ko pruzi pomoc uciniocu krivicnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko pet godina, kaznice se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. (3) Ko pruzi pomoc uciniocu krivicnog djela za koje je propisana kazna dozivotnog zatvora, kaznice se zatvorom od jedne do osam godina. (4) Kazna za djelo iz stava 1. ovog clana ne moze biti teza ni po vrsti ni po visini od kazne propisane za krivicno djelo u pogledu kojeg je pruzena pomoc. (5) Nema krivicnog djela iz st. 1. do 3. ovog clana ako je pomoc pruzilo lice kome je ucinilac bracni drug, lice koje sa njim zivi u vanbracnoj zajednici, srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra, usvojilac ili usvo- jenik, kao i bracni drug nekog od navedenih lica, odno- sno lice koje sa nekim od njih zivi u trajnoj vanbracnoj zajednici.
Davanje laznog iskaza, član 365 (1) Svjedok, vjestak, prevodilac ili tumac koji da lazan iskaz u postupku pred sudom, u disciplinskom, prekrsajnom ili upravnom postupku ili drugom zakonom propisanom postupku, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do dvije godine. (2) Kaznom iz stava 1. ovog clana kaznice se i stran- ka koja prilikom izvodjenja dokaza saslusanjem stranaka u sudskom ili upravnom postupku da lazan iskaz, a na ovom iskazu je zasnovana odluka donesena u tom postupku. (3) Ako je lazan iskaz dat u krivicnom postupku, ucinilac ce se kazniti zatvorom od sest mjeseci do pet godina. (4) Ako su usljed djela iz stava 3. ovog clana nas- tupile osobito teske posljedice za okrivljenog, ucinilac ce se kazniti zatvorom od jedne do osam godina. (5) Ako ucinilac dobrovoljno opozove svoj lazni iskaz prije nego sto se donese konacna odluka, kaznice se novcanom kaznom, a moze se i osloboditi od kazne.
Sprecavanje dokazivanja, član 366 (1) Ko u namjeri da sprijeci ili oteza dokazivanje sakrije, unisti ili osteti ili ucini neupotrebljivim tudji predmet ili ispravu koja sluzi kao dokaz, ili pom- jeri ili premjesti kakav granicni kamen, zemljomjerni znak ili uopste kakav znak o svojini na nepokretnosti, ili ko u istoj namjeri ovakav znak lazno postavi, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. (2) Ko svjedoka ili vjestaka u sudskom, upravnom, prekrsajnom ili disciplinskom postupku, silom, pri- jetnjom ili na drugi nacin prinudi, ili obecanjem pok- lona ili kakve druge koristi navede da da lazan iskaz, kaznice se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.
Navodjenje na ovjeravanje neistinitog sadrzaja, član 381 (1) Ko dovodjenjem u zabludu navede nadlezni organ da u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri nesto neistinito sto ima da sluzi kao dokaz u pravnom saobracaju, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do dvije godine. (2) Kaznom iz stava 1. ovog clana kaznice se i ko ovakvu ispravu, zapisnik ili knjigu upotrijebi iako zna da su neistiniti.
Samovlasce, član 397 (1) Ko samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada, kaznice se novcanom kaznom ili zatvorom do sest mjeseci. (2) Ko samovlasno pribavlja neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada upotrebom sile ili ozbiljne prijetnje da ce napasti na zivot ili tijelo, ili u sastavu organizovane grupe, kaznice se zatvorom od sest mjeseci do tri godine. (3) Ko djela iz prethodnih stavova ucini za drugoga, kaznice se kaznom propisanom za ta djela. (4) Gonjenje za djelo iz stava 1. ovog clana preduzima se po prijedlogu.
Povreda zakona od strane sudije, član 376. Sudija Ustavnog suda Republike Srpske ili sudija suda u Republici Srpskoj, u sudskom postupku s ciljem da drugom pribavi kakvu korist ili da mu nanese kakvu štetu, donese nezakonitu odluku ili na drugi nacin prekrši zakon, kaznice se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

PRILOZI

Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) Dokazni predmeti Zahtjev 02.02.2010. Zahtjev 11.02.2010. Zahtjev 15.02.2010. Sluzbena zabilješka 19.03.2010. Zahtjev tuziocu 30.04.2010. Izjave aktera sverca i ubistva Zapisnik 19.08.2011.

Sluzbena zabilješka 08.07.2010. Sluzbena zabilješka 19.07.2011. Čavic izjava A-326/12 Falsifikati Zahtjev 25.02.2011. Zahtjev 04.03.2011. Zahtjev 15.01.2014. Osnovni sud 24.01.2014.

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE U PREDMETU 80 0 P 056780 14 P

Prije prvog ročišta i prije početka dokaznog postupka jasno sam istakao da je tužena RS najobičnija razbojnička banda od koje ne očekujem ništa zakonito nego samo nastavak zločina koje je vršila godinama nad nevinim građanima...

UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE U PREDMETU 80 0 P 056780 14 P

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:	1000000 (jedan miliona) KM

Dajem na znanje sudu i svima koje to zanima, da sam u martu 2010-te, prijavljen u CJB Bijeljina za "Ugrožavanje sigurnosti" a dvije i po godine kasnije je ovde tužena RS, preko svog organa OT Doboj, konstatovala da nema elemenata ni navedenog niti bilo kog drugog krivičnog djela, koje su pokušali da pronađu u tom periodu. Dakle, ta prijava je bila lažna i to smišljeno izvršena od strane osoba koji su saučestvovali u prikrivanju oštećenja tuđe stvari, (dječjeg ruksaka) i što je važnije uklanjanja tog predmeta sa mjesta izvršenja mnogo težih krivičnih dijela.
Poslije te prijave, bez naredbe suda sam praćen i nadziran, (o čemu ću izvoditi dokaze putem svjedoka) a izvještaj o tome mi nije dostavljen niti prema ZOKP-u a ni kasnije poslije mojih zahtijeva prema ZOSPI-a i članu 23 Ustava RS. Umjesto toga podaci o mom kretanju su predati plaćenim ubicama koji su mi sipali otrov u pivo a bio je još jedan pokušaj ubistva. Dakle svako ko me sprečava u bilo kom zakonom predviđenom pravu, pri mojim pokušajima da dođem do podataka vezanim za mene i moje ustavom garantovano pravo, čini krivično djelo i ja ga tretiram kao kriminalca i saučesnika zločinačke organizacije koja ma je lažno prijavila, nezakonito nadzirala i pokušala ubiti, posebno ako se radi o pravno stručnim osobama kao što su tužioci i sudije. Prema takvima ću primjeniti pravo iz KZ "Nužna odbrana" a za šta je primjer i ovaj zahtijev, kao i sva druga sredstva predviđena zakonom. No to i nije najveći zločin takvih osoba jer u pozadini svega stoji krijumčarenje koje je ovde tužena RS vršila putem svog poslanika, pranje novca narko mafije i mnogi drugi zločini od kojih je najmonstruoznije ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo, izvršeno prilikom jedne od isporuka narkotika, kom prilikom je i uklonjen materijalni dokaz dječji ruksak a čije sam prvo fotografije te potom i sam fižički predmet, ponudio sudu na usvajanje kao dokaz. Sud kao sastavni dio mafije je to odbio jer nastupa ne samo kao advokat tužene RS, nego je zaštitnik i branilac pojedinih kriminalaca koji su direktno izvršavali teška krivična djela. Obavljajući taj zločinački posao sud je na mala vrata pokušao da legalizuje fašizam koji se primjenjuje nezvanično i bez pismenog rješenja a o čemu sam izvodio i tek ću izvoditi dokaze analizama predmeta koji su priklopljeni ovom spisu...
Odmah po prijemu "odgovora" tužene RS na tužbu poslao sam dopis pod nazivom "DOSTAVA INFORMACIJA ZA PREDMET 80 0 P 056780 14 P" koji sada prilažem kao dokaz i ukazao na povrede zakona, što je tužena RS putem svog suda smišljeno ignorisala. Iz tog dokumenta izdvajam pasus:
"Prije svega želim istaći da naspram sebe nemam državu ni profesionalne i odgovorne državne organe, koji su slučajno, greškom ili nedovoljno pažljivim radom , mogli eventualno da mi nenamjerno nanesu nematerijalnu štetu. Radi se o udruženom zločinačkom poduhvatu građana pripadnika zločinačke organizacije te potom MUP-a, OT Bijeljina, Okružnog i Osnovnog suda u Bijeljini, koji su smišljeno činili krivična djela u kontinuitetu."
Dakle, prije prvog ročišta i prije početka dokaznog postupka jasno sam istakao da je tužena RS najobičnija razbojnička banda od koje ne očekujem ništa zakonito nego samo nastavak zločina koje je vršila godinama nad nevinim građanima. Dovoljno je istaći da sam još u 11.02.2010. podneo zahtijev prema ZOSPI-a, (u prilogu) vezano za predmet koji je privatno vlasništvo moje porodice. U to vrijeme nije bilo ni prijave protiv mene za ugrožavanje sigurnosti pripadnika bande a niti, ne samo pravosnažne presude prekršajnog suda za neka remećenja reda i mira nego ni jednog podnesenog zahtijeva za pokretanje postupka ni zabilješke o bilo kakvom prekršaju. Ali postoji dokaz da sam tačno predvidio sve naredne zločinačke planove mafijaške organizacije i to opisao riječima:
"SEM TOG DETALJNOG PRIKAZA SAME TRAGEDUE, TRAŽIMO DA SE TUŽILAŠTVO IZJASNI, DA LI JE IJEDNO VJEŠTAČENJE (AUTOPSIJA; BIOLOŠKA, TE TRASOLOŠKA ANALIZA), POTVRDILO DA JE SVE POVREDE, UKLJUČUJUĆI I UNUTRAŠNJE, KOJE SU I DOVELE DO SMRTI IZAZVALA ŽICA SA KORPE, TE ZAŠTO JE OD JAVNOSTI SAKRIVENA TORBA, ČIJI JE KAIŠ PRESJEČEN, OČITO JAKOM SILOM, TE JE ISTI OPRAN NEKIM HEMIJSKIM SREDSTVOM, KAKO SE NE BI PRONAŠLI TRAGOVI, ŠTO SE DA ZAKLJUČITI PO TOME ŠTO NA NJEMU NEMA NI KAPI KRVI, DOK JE TORBA POPRSKANA KRVLJU. SA KAIŠA JE NAPROTTV OPRANA, NE SAMO KRV, NEGO JE UPOTREBLJENO SREDSTVO, SKINULO, ILI IZMJENILO BOJU NA JEDNOM DJELU PRESJEČENOG KAIŠA, ŠTO SE JASNO VIDI NA SLIKAMA KOJE SAM DOSTAVIO TUŽILAŠTVU, KAO ,,NOVE“ DOKAZE. ZNAM DA ODGOVORA NA OVA PITANJA NEMATE, ALI ĆE BITI VRLO ZANIMLJIVO PROČITATI, KAKVE ĆE SE SMICALICE KORISTITI, DA BI SE KRIVCI IZVUKLI IZ OVE SITUACIJE."
Sve što je uslijedilo u narednom periodu počev od lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti, mora laži koje je tužena RS izgovarala čim zine a što sam već dokazivao u predmetu, pakovanja prekršaja, nezakoniti nadzor i kriminalna djela suda, sve do ovog koji je tema ovog zahtijeva su te kako sam ih nazvao "smicalice" a u stvari smišljena krivična djela izvršena sa ciljem da se prikrije ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo koje je tužena RS izvršila kada je švercovala kokain putem svog poslanika. Istovremeno je prala novac narko mafije preko banke istog poslanika čiji je tužena suvlasnik i naravno pljačkali su stotine miliona evra depozita iz iste Bobar banke a ukupno preko Bobar grupe vjerovatno više od milijardu evra. I to je samo dio razbojništva koje je zločinačka organizacija RS činila na teritoriji koju kontroliše. Nijedno razbojništvo koje je izvršila da bi prikrila svoje zločine za mene nije iznenađenje osim kada je postupala u skladu sa zakonom jer sam očekivao da će mi recimo mnogo oštrije pokušati zabraniti izvođenje dokaza nego što je tu uradila. Sve radnje koje sam preduzeo bile su sa ciljem da prikupim dokaze o tome da je RS i BIH u cjelini ZLOČINAČKA FAŠISTIČKA ORGANIZACIJA, kako bih se sa istom obračunao pred sudom u Strazburu i prezentovao materijal o njenim zločinima građanima putem interneta.
Na osnovu člana 11. ZOZD (Zaštita u postojećim postupcima), stav "(1) Svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminisana može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka." ističem:

TUŽBENI ZAHTIJEV ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE U PREDMETU 80 0 P 056780 14 P

Prema članu 13. ZOZD "(Nadležnost, rokovi i izvršenje), stav (1) Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, a u skladu sa zakonima o sudovima u oba entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, za sporove po tužbi iz člana 12. ovog zakona nadležni su u prvom i drugom stepenu sudovi opšte mjesne nadležnosti." za postupanje po ovom tužbenom zahtijevu nadležan je Osnovni sud u Bijeljini a u skladu sa uvodno citiranim članom 11, može se tražena zaštita prava ostvariti u već postojećem postupku 80 0 P 056780 14 P.
Ne tražim izuzeće niti postupajuće sudije niti Osnovnog suda u Bijeljini jer je kompletna sudska vlast, kao i tužena RS i BIH u cjelini, klerofašistička zločinačka organizacija. Da u radu takozvanih državnih organa na adresi Vuka Karadžića broj 3, vlada totalno bezakonje i haos već sam dostavljao obilje podataka uz dokaze o tome, navodeći i konkretna imena odgovornih, tako da sada na to neću trošiti vrijeme.
Jedino što je organizovano u radu tužene RS je organizovani kriminal pa je sasvim svejedno koji će sudija pojedinac postupati po ovom tužbenom zahtijevu. S obzirom na javno priznanje pred kamerama glavnog republičkog tužioca RS, da "za procesuiranje krupnih riba nema političke volje" te predsjednice suda BIH, da u zemlji djeluje pravosudna mafija, potpuno je jasno da između države i mafije stoji znak jednakosti. Trenutno stanje je takvo da je Skupština i Vlada tužene RS, nastala kupovinom takozvanih "narodnih" poslanika a koje premijerka naziva papcima. Mafijaški bos, samozvani predsjednih tužene RS, koji je sluga okupacionih svjetskih centara moći, koji su ga i doveli na vlast, ministre naziva takođe papcima a građane što je vidljivo iz kriminalnog rada tužilaštava i sudova, smatraju stokom i budalama, u čemu ovaj konkretni predmet i kršenje prava i pravila postupka nije nikakav izuzetak nego primjena uspostavljenog bezakonja i tiranije. Jedino što zahtijevam je da se prekinu sve radnje u ovom predmetu dok se ne utvrdi da li je došlo ili nije došlo do diskriminacije u samom postupanju suda, kao i da se odluči o mom prijedlogu po članu 81, koji će takođe biti dostavljen sudu, jer je to neophodan preduslov za zakonitost presude. Naime ako bi se ovaj tužbeni zahtijev odvojio i rješavao poslije okončanja dokaznog postupka a bio usvojen, proizašlo bi da je cijeli postupak bio nezakonit te bi ga trebalo ponoviti.

---

Predlažem da Sud ukoliko se ispune uslovi iz člana 182. Zakona o parničnom postupku, donese presudu zbog propuštanja a u suprotnom da izvrši uvid u materijalne dokaze, po potrebi izvede i druge dokaze i sasluša druge svjedoke, a da potom donese sljedeću: PRESUDU
Tužena RS je poslije više ponovljenih upozorenja tužioca Zdenka Baje da odgovor tužene RS u parnici 80 0 P 056780 14 P, ne sadrži zakonom propisane elemente iz člana 71 ZOPP-u, dana 27.04.2015. donijela "Rješenje"
"Odbija se prijedlog tužioca da sud od tužene traži dopunu odgovora na tužbu u vidu navođenja činjenica na koje se tužena poziva jer sud smatra da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222 u kom predmetu je razdvojen postupak. Osim toga tužena je tokom postupka dostavljala i druge podneske u kojima je predlagala određene dokaze u smislu uvida u predmete a kako to u istima i stoji."
(I) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela:
1) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
2) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
3) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
4) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
5) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži podatke koje činjenice se utvrđuju uvidom u predložene spise ovog suda 80 0 P 039976 12 P i 80 0 P 034147 11 P, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
6) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži podatke koje činjenice se utvrđuju uvidom u predložene spise ovog suda 80 0 P 039976 12 P i 80 0 P 034147 11 P, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
7) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži pravni osnov za navode tuženog kako za osporavanje osnova i visine postavljenog zahtijeva, tako i prigovora zastare potraživanja, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
8) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži pravni osnov za navode tuženog kako za osporavanje osnova i visine postavljenog zahtijeva, tako i prigovora zastare potraživanja propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
(II) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela:
1) Pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, tako što je umjesto službene zabilješke, koju je tražio tužilac da se dostavi a navedenoj u dokazu IT-24/14 od 26.06.2014. pokušala da podmetne u spis na nezakonit način veći broj dokumenata koji uopšte nije bio tražen od njih, putem svog organa OT Bijeljina koje nije stranka u postupku uz dopis "Izjašnjenje i dostava dokumentacije" potpisan od osobe Danice Stjepanović, pogrešno navedenog datuma 13.01.2013. sa vezom na broj 80 0 P 056780, uz poziv na takođe pogrešan datum 22.12.2015. a koje je tužilac zahtijevao da sud odbaci na ročištu 27.05.2015.
2) Pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", tako što je umjesto službene zabilješke, koju je tražio tužilac da se dostavi a navedenoj u dokazu IT-24/14 od 26.06.2014. pokušala da podmetne u spis na nezakonit način veći broj dokumenata koji uopšte nije bio tražen od njih, putem svog organa OT Bijeljina koje nije stranka u postupku uz dopis "Izjašnjenje i dostava dokumentacije" potpisan od osobe Danice Stjepanović, pogrešno navedenog datuma 13.01.2013. sa vezom na broj 80 0 P 056780, uz poziv na takođe pogrešan datum 22.12.2015. a koje je tužilac zahtijevao da sud odbaci na ročištu 27.05.2015.
(III) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela:
1) Pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantivano članom 14 Ustava RS, dana 27.05.2015. jer je usmeno putem suda saopštila tužiocu Zdenku Bajo "da je od OT Bijeljina tražila zabilješku a do njih je kako smatraju da trebaju odgovoriti", što nije ušlo u zapisnik.
2) Pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantivano članom 14 Ustava RS, dana 27.05.2015. jer je u donesenom rješenju kojim odbija vratiti tuženoj odgovor na dopunu istakla da smatra kako isti sadrži sve potrebno propisano članom 71 ZOPP-u, ne navodeći niti jedan konkretan dokument u kome se navodno nalazi bar jedan razlog, bar jedna činjenica, bar jedan pravni osnov ili bar jedno obrazloženje koju činjenicu utvrđuju od strane tužene RS predloženi spisi.
(IV) Tuzena RS se obavezuje da otkloni nedostatke u parnici 80 0 P 056780 14 P, vrati putem svog suda odgovor, svom pravnom zastupništvu na dopunu te prekine sa radnjama kojima se diskriminiše tužilac!

---

Vezano za dio tužbenog zahtijeva pod rimskim brojem 1 (I), predlažem da se izvrši uvid u zapisnik sa glavne rasprave 27.05.2015. u predmetu 80 0 P 056780 14 P, u odgovor tužene RS od 26.05.2014. od 09.10.2014. kao i odgovor iz predmeta 80 0 P 039222 12 P i kompletan taj spis, kao i sve druge podneske tužene RS u ovom spisu. Predlažem da kao svjedok bude pozvan g. Milan Radujko, zamjenik pravobranioca RS, koji će na ročištu pojasniti i pronaći u odgovoru gdje su navedeni, razlozi, činjenice, pravni osnov i koje činjenice se utvrđuju spisima koje je predložila tužena RS. Ukoliko sud odluči da ovaj tužbeni zahtijev dodijeli u postupanje drugom sudiji, predlažem i da se kao svjedok pozove po istom osnovu, g-đica Vakičić Željka, sudija Osnovnog suda u Bijeljini, oboje zaposleni na adresi Vuka Karadžića broj 3.
Iz sadržaja donesenog "Rješenja" vidljivo je da se radi o još jednom od bezbroj pokušaja tužene RS da izmjeni smisao i komentariše ili odlučuje o nečemu što uopšte nije tema. Naime moja primjedba se odnosila na to da u odgovoru tužene ne postoje zakonom propisani elementi, (činjenice, razlozi, propisano članom 71 ZOPP-u) a tužena umjesto toga navodi citiram "sud smatra da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222" a ne da u tom odgovoru ili u onom kod koga ostaju postoji bilo šta od propisanog. Ukoliko tužena RS pokuša bilo kakvu dalju opstrukciju i ismijavanje sa pravima iz zakona, zahtijevaću u nastavku da sud u zapisnik navede koje su to činjanice i razlozi na koje se tužena RS bilo kad i bilo gdje pozvala i upozoriti prisutne da obrate pažnju i zapamte sve što izgovorim a ne bude zapisano jer ću biti prisiljen da zbog napada na moja prava iste branim u skladu sa KZRS, članovi 11,12 i 376 te ZOVSITV-u, član 56 gdje ću prisutne predložiti kao svjedoke bezakonja koje se primjenjuje u postupanjima suda.
Iako nije neophodno kao dokaz navodim i relevantne članove iz ZOPP-u:
Član 71. (1) U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje u skladu s odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. (2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog.
Član 73. Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona.
Član 336. (1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Načelo ravnopravnosti "Ravnopravnost je postavka da svaka stranka u postupku treba da ima iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da ni jedna od njih ne sme da ima bilo kakvu prednost u odnosu na svog protivnika. To znači i da svaka strana u postupku mora da dobije priliku da se suprotstavi navodima druge strane. Načelo ravnopravnosti je prekršeno i onda kad je jedna strana sprečena da odgovori na pismeni podnesak druge. Princip jednakog tretmana strana, tj. ravnopravnosti u postupku podrazumeva uravnotežen tretman strana u postupku i predstavlja ključni element prava na pravično suđenje i sastavni element prava na raspravni postupak. To podrazumeva da se traži da se svakoj strani u postuku pruže razumne mogućnosti da iznese svoje argumente, uključujući i dokaze koji tu stranu neće staviti u suštinski podređen položaj u odnosu na drugu stranu. Drugim rečima, princip jednakog tretmana strana u postupku podrazumeva procesnu jednakost stranaka."
Očito je da se nepridržavanjem propisa iz člana 71 daje nezakonita prednost tuženoj RS, koja ne mora ni pročitati tužbu da bi "sačinila" onakav odgovor koji je u stvari jedno obično NIŠTA, što je i cilj tužene da bude, jer nije sposobna da mi se suprotstavi pred svojim sudom, prema sopstvenim pravilima, nego to pokušava stalnim lažima, falsifikatima, otimanjima garantovanih prava i favorizovanjem i pomaganjem pripadnicima zločinačke organizacije čiji je sud sastavni dio.
Vezano za dio tužbenog zahtijeva pod rimskim brojem 2 (II) i 3 (III), predlažem da se kao svjedok sasluša Jasminka Halilović, (Ilićka VII-40, 76100 Brčko) koja je bila prisutna na ročištima iz više razloga a jedan od njih je i to da bi svjedočila o bezakonju koje se vrši s obzirom da tužena RS smišljeno ne želi snimati ročišta kako bi sudovi bezočno manipulisali zakonskim odredbama. Osim toga prilažem kao dokaz i "Naredba 21.01.2015." (koju sam kopirao 15.06.2015.) iz koje se vidi da se ne traži službena zabilješka, koju sam predložio nego podnesak sa prilozima koji nemaju nikakve veze sa temom tužbe.
Takođe predlažem da se izvrši uvid u spis od koga je razdvojena ova tužba, (80 0 P 039222 12 P) jer sam u istom takođe upozoravao na nezakonitosti vezano za "odgovor" što je ignorisano jer tužena želi da razloge za odbacivanje tužbe iznosi putem suda u presudi, izmišljajući nepostojeće argumente, kao što je to tamo bio slučaj sa pitanjem autorstva. Kada sam sve izmišljene razloge tužene RS obesmislio sa dokazima u žalbi, tužena RS je putem Okružnog suda izmislila sasvim drugi razlog još besmisleniji a to je da nije odgovorna jer nije po mom tvrđenju izvršila vještačenje, što je obična laž s obzirom da sam dostavio dokaz u kome se vidi da je CJB Bijeljina u dva navrata slao materijal u OT Bijeljina. Dakle tužena RS ima obavezu da se izjasni o svim činjenicama a sada navodim samo neke:
Da li je imala pravo da svim srodnicima Ivone Bajo zabrani pristup u OT Bijeljina usmenom naredbom, bez suda i rasprave, da li je imala pravo uskratiti pismenu odluku o tome i pravo na žalbu i na kom pravnom osnovu temelji takav tretman, da li na USTAVU RS ili na MEIN KAMPF-u, da li na pozitivnim zakonskim propisima RS-a ili TREĆEG RAJHA. Da li me je prijavila za ugrožavanje sigurnosti ili ne, je li to učinila lično ili su to izvršili neki građani, je li to bila greška ili smišljeni kriminal, da li se izvinula porodici koju je terorisala zbog te "greške", da li je odnijela računar ili ne, da li je vršila vještačenja ili ne, te da li mi je o tome dostavila podatke sama i kasnije po mojim zahtijevima. Da li me je nadzirala ili ne, te ako jeste da li je to bilo po zakonitoj naredbi suda ili u privatnoj režiji mafije a sve s obzirom da ću to dokazivati putem, svjedoka Petrović Mitra, koga je zaustavljala, pretresala i zastrašivala. Ukoliko bi tužena RS priznala vršenje posebnih istražnih radnji, onda ovaj sud ne bi morao pozivati tog svjedoka odnosno ja bih odustao od toga a moguće i od svih ostalih, zavisno od toga koje radnje bi tužena potvrdila. No tužena RS ne želi poštovati zakon jer ako napiše bilo šta čini katastrofalne greške kao g. Debeljević u parnici 80 0 P 034147 11 P te zastupništvo tužene uz asistenciju OT Bijeljina u predmetu 80 0 P 043325 13 P 2.
Osim dokumenta "Zahtjev 11.02.2010." prilažem i moj tekst iz 2010-te "ZAŠTO (NI)JE SLIJEPA BOGINJA PRAVDE ?" koji u već usvojenom dokazu "KTA-ST-122/10" pominje tada specijalni a trenutno glavni republički tužilac g. Mahmut Švraka sa ciljem da dokažem kontinuitet diskriminacije te da sam već tada ispravno opisao mafijaško ustrojstvo države. Istina to je tada bilo daleko pristojnijim čak da ne budem skroman akademskim riječnikom, no kako je takozvana država vršila sve bahatije, bezobraznije i brutalnije napade na mene, porodicu, naša prava i živote, dovelo je do toga da tuženu RS opisujem onako kakva u stvari i jeste a to je skupa sa svim svojim organima NAJOBIČNIJA RAZBOJNIČKA BANDA... Iz tog teksta izdvajam dio koji sve objašnjava:
"Parlament bi trebalo da bude najviši nivo vlasti u kome predstavnici građana donose zakone i "daju naloge" vladi za upravljanje zemljom. Vlada bi morala da poštujući te zakone obezbijedi svakom građaninu dostojan život, dok je sudska vlast zadužena da svi skupa poštuju zakone koji su temelj državne zajednice. Nažalost istina je sasvim drugačija jer umjesto demokratije iz parlamenta, zaživljava tiranija iz vlade, gdje često mala grupa tajkuna ili samo jedan čovjek donosi odluke i naloge svojim stranačkim kolegama koji su u skupštini samo mašina za glasanje, bez prava na svoj stav, dok sudstvo koje bi moralo biti nezavisno biva birano po smjernicanma tih istih stranačkih lidera, čije će naloge morati da izvršavaju kako bi "platili" za dobijene funkcije."
"Ruksak Ivone Bajo" ima sličnu ulogu a to je da dokaže uzročno posljedičnu vezu između zločina tužene RS koje pokušava prikriti i putem svog suda sa diskriminacijom koju vrši preko svih svojih organizovanih kriminalnih grupa zaključno sa ovom koja je tema tužbenog zahtijeva. "Dostava informacija za predmet 80 0 P 056780 14 P" dokazuje da sam odmah ukazao na nepoštovanje zakona te da je diskriminacija od strane suda smišljena i kontinuirana, vezano za favorizovanje tužene RS i nepoštovanje članova 71, 73 i 336 ZOPP-u, čime me sud želi staviti u podređen položaj kako se ne bih mogao na raspravi suprotstaviti razlozima i činjenicama, koje ne postoje nego ih sud želi izmisliti u presudi. Poslednji dokaz je "Naredba 21.01.2015." iz koga se vidi da tužena ne traži zabilješku koju sam predložio, ne ukazuje svom organu OT Bijeljina na "grešku" nego traži citiram: "podnesak sa prilozima" odnosno upravo materijal koji tužena RS pokušava podmetnuti na nezakonit način u spis u sadejstvu sa osobom direktno odgovornom za kriminal, vizuelno prikazan prilogom "Ruksak Ivone Bajo"...

PRILOZI

Zahtjev 11.02.2010. Boginja pravde Ruksak Ivone Bajo Dostava inf. za 80 0 P 056780 14 P Naredba 21.01.2015.

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ZAHTIJEV SUDU O TAKSI

JEDAN OD BEZBROJ PRIMJERA KADA UMJESTO DA ŠTITE PRAVA GARANTOVANA USTAVOM I ZAKONIMA, SUDIJE BEZOČNO POKUŠAVAJU DA PRAVARE GRAĐANE I PRIKRIJU KRIMINAL, (U OVOM SLUČAJU UBISTVO JEDINOG DJETETA TUŽILJE). OVO JE SAMO MALI DIO RAZBOJNIŠTVA KOJE ČINE TUŽIOCI I SUDIJE DA BI ZATAŠKALI NEVIĐENI KRIMINAL TAJKUNSKO POLITIČKE MAFIJE. OTVORITE DOBRO OČI I NE DOZVOLITE DA VAS KRIMINALCI VARAJU...

ZAHTIJEV SUDU O TAKSI

obrazac zahtjeva za pristup informacijama

 

OSNOVNOM SUDU BIJELJINA

Zdenko Bajo

_____________________________________________________________________

(  ime i prezime- naziv organa državne vlasti, naziv pravnog lica podnosioca zahtjeva)

2911965171770

___________________________

(jedinstven matični broj građana )

Majke Jevrosime 20 / 76300 Bijeljina

_____________________________________________________________________

(adresa prebivališta ili boravište podnosioca zahtjeva, sjedište organa državne vlasti ili sjedište pravnog lica)

0658314902

________________________

(telefon-telefaks)

PREDMET: Zahtjev za pristup informacijama iz

                       nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina

                      Molim Vas da mi u skladu sa članom 14. stav 2. Zakona o slobodi pristupa informacijama ("Službeni glasnik RS", broj 20/01), odobrite pristup informaciji iz nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina.

1. Da li u predmetu 80 0 P 043324 13 P2 postoji “PRIJEDLOG ZA OSLOBAĐANJE OD TROŠKOVA POSTUPKA” koji prilažem kao i argument tog prijedloga, dokument “DOMOVNICA” ?
2. Da li u predmetu 80 0 P 043324 13 P2 postoji “OBAVJEST PO TAKSI” čiji tekst takođe prilažem ?
3. Da li u predmetu 80 0 P 043324 13 P2 postoji “Rješenje” o prihvatanju ili neprihvatanju prijedloga o oslobađanju od troškova postupka ?

Lični uvid u spis stranke ili punonomoćnika ne bi postigao nikakav cilj jer je neophodan pismeni dokaz od strane suda da li stavke navedene u 3 tačke zahtijeva postoje ili ne…

OBRAZLOŽENJE

Prijedlog je dostavljen odmah uz tužbi koja je prvobitno odbačena a potom vraćena od strane drugostepenog suda na ponovno postupanje Osnovnom sudu. U tekstu žalbe je čak istaknut dio vezan za taksu:

„Naprotiv Sud ne samo da nije poštovao navedene članove nego ih je kršio i postupao pristrasno, te je 20.04.2012. poslao poziv - opomenu za plaćanje takse iako je podnesen prijedlog za oslobađanje, argumentovan relevantnim članom iz ZOST, te je kao dokaz priložen dokument "Domovnica" o pripadnosti stranoj državi! Odluka po tom prijedlogu nije nikada donesena, iako je ukazano na "grešku" podneskom nekoliko dana kasnije! Ostalo je najasno da li je materijal o tome zagubljen ili se radi o (ne)namjernoj grešci! Dakle umjesto da onemogući zloupotrebu prava, Sud je suprotno zakonu pokušao da OTME pravo stranki koje joj pripada. Osim toga, kako se radi o prvostepenoj fazi, nije isključeno da drugostepeni Sud Žalbu uvaži i vrati na obradu Osnovnom Sudu, te se postavlja pitanje:
Da li se to PRETPOSTAVLJA, da će odluka po žalbi biti negativna, te stoga nije niti odlučivano po prijedlogu za oslobađanje od troškova postupka ???”

No prije nekoliko mjeseci Osnovni sud je ponovo bez ijedne riječi o iznesenom prijedlogu poslao drugu opomenu, na šta je poštom uzvraćeno dopisom “OBAVJEST PO TAKSI” koji je objavljen i na internetu na stranici http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2015/03/10/3801365

I na kraju je treći put dostavljena opomena od 13.02.2015. takođe bez ijedne riječi o iznesenom prijedlogu uprkos svim upozorenjima I ukazivanjima na podneseni prijedlog.

Bijeljina, _____________2010.godine                                   Podnosilac zahtjeva

                                                                                    ___________________________

                                                                                     (svojeručni potpis sa punim    

                                                                                        imenom i prezimenom)

SREĆOM U SUDOVIMA IMA I ONIH KOJI ČASNO I PROFESIONALNO RADE SVOJ POSAO. PREDSJEDNIK SUDA I SEKRETAR SU IZVRŠILI KONTROLU I USTANOVILI DA SE SVE NA ŠTA JE UKAZIVANO NALAZI U SPISU I TO JE JASNO NAVEDENO U ODGOVORU:
ONO ŠTO SE NE VIDI ODMAH JE ČINJENICA DA NIJE POSTOJAO NIKAKAV PLANIRANI RAD POSTUPAJUĆEG SUDIJE, KOJI JE 3 PUTA POKUŠAVAO NAPLATITI TAKSU IGNORIŠUČI PISMENA UPOZORENJA. PRAVA ISTINA JE TO DA JE PREDSJEDNIK SUDA UOČIVŠI KRIMINALAN RAD SUDIJE, SUGERISAO, NALOŽIO ILI NAREDIO DA SE IZVRŠI NOVA RADNJA DATIRANA ZA 14.05.2015.