 |
GLAVNA RASPRAVA 29.04.2015. |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 29.04.2015. godine
Sastavljen dana 29.04.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Mila Terzić |
PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka. Ista izjavi da je prijatelj tužitelja, zaposlena u Školi, profesor te da želi da sluša predmetno ročište.
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu raspravu u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene, pa sud donosi:
Sud konstatuje da je tužitelj dostavio podnesak - zahtjev za tonsko snimanje rasprava koji zahtjev je putem Sudske uprave prosleden u predmetni spis, te da u istom zahtjevu predlaže tonsko snimanje predmetne rasprave i svih narednih ročišta te ukoliko sud ne obezbjcdi tehničke uslove predlaže odlaganje ročišta sve dok se ne stvore uslovi za tonsko snimanje.
Nakon toga sud donosi:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena žalba.
Što se tiče prijedloga da se predmetno ročište odloži dok se ne stvore uslovi za tonsko snimanje, sud konstatuje da ovaj prijedlog ne ispunjava uslove koji su regulisani čl. 111. 112. ZPP-a za odlaganje ili eventualno odgađanje ročišta, zbog čega sud donosi sledeće:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Sud napominje tužioca da je dužan da isključi mobilni uređaj, nakon čega isti izjavljuje da je isti isključen kao i javnost.
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje da ostaje u cjelosti kod preinačenog tužbenog zahtjeva i svih dosadašnjih navoda tokom postupka, kao i prijedloga, te dodaje da bi ovim putem želio da predloži dodatne dokaze.
Prvi dokument obraćanje Osnovnom sudu u Bijeljini vezano za preuzimanje svih izuzetih predmeta od 11.03.2015. godine.
Zahtjev za uručenje pismene naredbe o zabrani pristupa u OT Bijeljina od 07.04.2015. godine,
Odgovor OT Bijeljina na taj zahtjev IT-18/15 od 17.04.2015. godine,
-Zahtjev Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, kakav je predat Osnovnom sudu u Bijeljini, -Okružnom sudu u Bijeljini i dostavljen poštom Komandi Sudske policije u Banja Luci, pošto je načelnik odbio da isti primi, kojim se traži objašnjenje kako je uništeno privatno vlasništvo moje porodice.
-Odgovor Okružnog suda u Bijeljini vezano za predhodni zahtjev br. 012-0-Su-14-000 251 od 24.04.2015. godine.
Ostali organi do sada nisu odgovorili i kao posljednji prijedlog je zahtjev za tonsko snimanje rasprava u kome navodim razloge za to sa svim prilozima od kojih je najvažniji zapisnik o predaji predmeta br. 080-0-Su-l5-000 011 (- 128) od 15.04.2015. godine, na kome su konstatovana oštećenja predmeta. Ostali prilozi ukoliko ih sud odbaci nisu mi ni važni.
te da se u dokaznc predmete uvrsti i predmet preuzet dana 15.04.2015. godine pod stavkom 4, opisan kao dječiji ruksak a koji je bio u posjedu tužene Republike Srpske, a danas je oštećen.
Dokaz - Odluka OT Doboj TE 15 0 Kt 0002365 10 od 14.12.2012. godine, naredba da se neće sprovoditi istraga protiv Bajo Zdenke.
Radi se o naredbi koja je donesena dvije i po godine poslije podnošenja laže prijave protiv mene u kojoj postupajući tužilac iznosi stavove: "jer je iz prijave i priloga očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo". U nastavku se opisuje kakve su metode korštene protiv mene, te tužilac navodi da su u opisu optužbi izneseni sledeći podatci ,,jer isti duži vremenski period od smrti njegove sestričine Ivone Bajo konstatno ugrožava sigurnost radnika Okružnog tužilaštva u Bijeljini na taj način što istima putem mejla i pošte šalje pisma sa ozbiljnim prijetnjama“.
Moj komentar kojim bi ukazao sudu da ne postoji nijedna riječ kojom se opisuju te ozbiljne prijetnje. Nadalje u odluci stoji ,,da su zamjenici Okružnog tužioca u Bijeljini , Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad prijavili da su oni kao i gospoda Kovačević Novak, Prodanović Danka, Stjepanović Danica, Kerović Ranko i dr. u više navrata mejlom kao i putem pošte zaprimili pisane letke pretećeg sadržaja, te smatraju da iz istih proizilazi ozbiljna prijetnja glavnom tužiocu i ostalim tužiocima po život i tjelo.“
Ponovo ukazujem sudu da se ne navodi nijedna konkretna riječ neke prijetnje a podnosioci su stručne ospobe koji vrlo dobro znaju šta je ugrožavanje sigumosti, te je jasno da je ova prijava smišljeno bila lažna. Iako se navodi da sam im ugrožavao sigurnost duže vrijeme prijava je uslijedila neposredno pošto sam zatražio prema ZOSPI odgovor od OT Bijeljina kako je došlo do uništavanja dječijeg ruksaka te pošto mi je onemogućen pristup a odgovor nisam dobio, napisao sam da tužilaštvo smatram odgovornim za prikrivanje dokaza, prikrivanje ubistva djevojčice Ivone Bajo te da će zbog toga svi koji su u tome učestvovali završiti u zatvoru. Pozvao sam ih da otkriju za čije su interese prikrili dokaz sa mjesta zločina u kom slučaju ja ne bih protiv njih podnosio krivičnu prijavu. Ni u jednoj mojoj riječi ne postoji prijetnja po život i tjelo. U nastavku svoje odluke tužilac obrazlaže upravo ovo što sam sada naveo te neću ponavljati kako bi sudu uštedio vrijeme. Jedan od razloga zbog kojih sam tražio tonsko snimanje je i taj da poštedim sud višesatnog kucanja, izlaganja koje bi moglo da traje danima.
-Naredni dokument je upućen Okružnom sudu u Bijeljini po predmetu 12 0 K 001162 10 Kpp u kome obavještavam i upozoravam sud na neka krivična djela: „Podsjećam sud da je nedavno isteklo 6 mjeseci od kada su prema meni pokrenute posebne istražne radnje, te po naredbi za pretres prostorija, oduzete računare vlasništvo moje sestre te G. Kajišnik Miroslava. Po članu ZKP-a „materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama“ sve podatke koje u predhodnom periodu prikupila poiicija, potrebno je dostaviti tužiocu a on je obavezan proslijediti ih sudiji. Stavovi 2. i 3. istog člana predviđaju obavezu pismenog obavještavanja lica protiv koga su preduzete radnje tj. mene, što ne sumnjam da će sud učiniti ali poznavajući čud kriminalaca protiv kojih se borim ne sumnjam da će oni uraditi sve kako bi i dalje odugovlačili postupak sa ciljem da izbjegnu sudski proces, sa jedne strane jer dokaza nemaju a sve je zasnovano na lažnoj izjavi datoj policiji, a sa druge strane žele da me i dalje predstavljaju kao manijaka i teroristu u razgovorima sa institucijama kojima sam proslijedio podatke i dokaze o njihovim kriminalnim aktivnostima. Siguran sam da je više nego jasno da je njihova tvrdnja kako im mjesecima upućujem poruke sa prijetnjama za život i tjelo, lažna, jer pisma koja su predali ne sadrže nijednu riječ vezano za čl. 169. KZ-a a da imaju bilo šta mogli bi bez problema da podignu optužnicu, za šta im ne bi bila potrebna nijedna od terorističkih radnji koje su prevarom izdejstvovane protiv mene. Podsjećam sud da je zahtjev za pomenute radnje uputio g. Teodorović Aleksandar, koga su prisilili da to učini, (ne svatite ovo bukvalno) jer je bilo teško kako njemu tako i tužiocu, te kasnije sudiji da ne postupe po njihovoj želji iako nije postojao nijedan argument za to, jer bi za svaku eventualnu povredu koju bi kasnije zadobili odgovornost pala na sve vas. Sam načelnik kriminalističke policije je iznio stav da će prijava biti odbačena. A kada sam sa sestrom posjetio pomenutog gospodina 05.08.2010. godine i ukazao na propuste inspektora vezano za istražne radnje o ubistvu Ivone Bajo, zasnovane na zvaničnim zapisnicima, te sugerisao da po istom principu po kome je podnio zahtjev protiv mene, (na čemu mu zahvaljujem jer sam dobio priliku da dostavim sudu podatke o kriminalcima), podnese zahtjev za saslušanje tužioca Stjepanović na osnovu izjave dr. Busarčevića, ako ih se ne boji a isti je odgovorio. Mislite da ih se bojim a možda ću baš tako da uradim, te da će ispitati sve radnje ispektora. Ponovivši još jednom taj stav završio je razgovor.
Ovdje bi ukazao sudu da je u materijalu koji je dostavila OT Bijeljina i zabilješka tužioca Stjepanović, sačinjena 06.08.2010. godine, dakle sutradan po ovom razgovoru. Tog dana smo sestra i ja pokušali razgovorati sa nadležnom tužiteljicom i glavnim tužiocem kada nam je sudska policija saopštila da su oboje na odmoru a u već usvojenom zapisniku sudske policije odnosno zabilješci je iznesena laž da OT Bijeljina nije više nadležna za taj predmet.
Dakle tužilac Stjepanović je tada postupala po tom predmetu za koji „nije nadležna". U nastavku mog obraćanja Okružnom sudu naveo sam: „U međuvremenu smo pokušali da materijal o krivičnom djelu tužioca, vezano za obavljanje tužilačke funkcije dostavimo glavnom tužiocu, kada je posle više laži od strane sudske policije, (da je isti na odmoru a kasnije saznajemo da to nije istina na šta policajac dodaje, mislio sam da je na odmoru), te da je isti slučaj i sa tužiocem Stjepanović za koju nismo ni pitali. I onda nevjerovatno, ona se pojavljuje na ulazu i ugledavši moju sestru, bježi nazad u zgradu, sve se to desilo dan po razgovoru sa g. Teodorovićem. Da li je krenula na plažu ili je zahtjev već stigao pa je naprasno prekinula odmor, možda nikad nećemo saznati jer je samo 5 dana kasnije g. Teodorović, pronađen mrtav u automobilu. Zvanično saopštenje je da je doživio srčani udar i skrenuo sa puta. Sahranjen je po hitnom postupku bez autopsije, tako da tužilac može mirno da nastavi odmor. Dodao bih da sam u periodu od 23.06. do kraja juna neprekidno osjećao jake bolove u stomaku a pošto sam na par minuta ostavio piće na stolu dok je vani bila gomila navijača koji su gledali utakmicu. Već tada sam sumnjao da se radi o trovanju a po smrti g. Teodorovića, te su sumnje još izraženije. Da bi izbjegli zasluženu zatvorsku kaznu članovi kriminalne organizacije spremni su ubiti svakog nezgodnog svjedoka. Moja je dužnost da upozorim i vas te tužioca Šabić Murisa da postoji potencijalna opasnost za sve koji su učestvovali u pokretanju radnji protiv mene jer možete biti nezgodi svjedoci protiv njih. Borba protiv mafije je moj izbor i ja sam spreman i na tu mogućnost, da budem ubijen ali ne želim da iko drugi dođe u opasnost, ako i sam svojevoljno ne bude spreman na taj rizik.
Novi dokaz obračanje Okružnom sudu u Bijeljini po istom ovomj predmetu 12 0 K 001162 10 Kpp radi se o zahtjevu iz koga ističem dijelove: „s obzirom da je prošlo skoro 8 mjeseci od kada su pripadnici organizovane kriminalne grupe (tužilačke mafije) čiji pripadnici umjesto da obavljaju časno i profesionaolno posao tužioca, da gone počinioce krivičnih dijela nastupaju kao servis organizovanog kriminala, pokrenuli na osnovu lažne prijave više neregularnih i nezakonitih radnji protiv mene, zahtjevam od suda da neodložno reaguje i prekine to bezakonje, tiraniju i teror tužilaštva. Istina je da ja nisam imao uvid u dokumentaciju na osnovu koje se odlučivalo o pokretanju pomenute procedure, te ne mogu u ovom trenutku osporavti zakonitost niti jedne naredbe nego samo legitimitet i istinitost ulaznih podataka ali je evidentno da je prošlo više od 50 dana, kada je istekao krajnji rok za posebne istražne radnje te sam morao dobiti i obavještenje od suda, shodno članu ZKP-a, materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama, tav 3, "sudija za predhodni postupak će bez odlaganja a nakon preduzimanja radnji iz ovog zakona obavjestiti lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta. Lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i načina na koji je sprovedena radnja."
Pošto njihov pakleni plan nije uspio jedino što im je preostalo kao protivteža mojim argumentima je neka fiktivna istraga koja me predstavlja u institucijama kojima dostavljam podatke o njihovom zločinu kao neuračunljivog psihopatu i manijaka. Tim prije me iznenanaduje ovo nepridržavanje navedenog člana i postavljam pitanje da li se radi o nastavku odugovlačenja bezakonja od strane tužilaštva, nekoj administrativnoj grešci ili sud pokazuje pristrasnost prema onima koji bi teoretski trebalo da su na strani zakona. Nažalost oni to nisu te očekujem od suda da me obavjesti, kakav je status predmeta u ovom trenutku i zašto nisam obavješten o preduzetim radnjama. Skrećem pažnju da je nedavno izvršen napad u Banja Luci sa ciljem uništenja dokaza a to gdje se isti nalaze ne znamo mi obični građani nego upravo tužioci. Osnovano sumnjam s obzirom da se u međuvremenu desilo više nemilih događaja u režiji tužilačke mafije da će pokušati uništiti pomenute računare ili altemativno podmetnuti neki materijal, koji bi me povezao sa Bin Ladenom, Mladić Ratkom, Alkaidom, atentatom na Kenedija, Linkolna ili Cezara, ko zna šta im sve može pasti na pamet. Takođe očekujem od suda da kazni tužioca za odugovlačenje i da učini sve prije svega kao čovjek, ljudsko biće a potom i kao sudija da se na osnovu dokaznog materijala koji sam dostavio pripadnici tužilačke mafije procesuriju u najkraćem roku.
Sud traži od tužioca da ne čita ono što se nalazi u materijalnim dokazima obzirom da je to u njima već sadržano nego da ukratko obrazloži svaki dokaz, zašto isti predlaže a sve vezano za predmet spora i postavljeni tužbeni zahtjev.
Ja ću prihvatiti sugestiju suda ali moram istaći da sam upravo iz ovih razloga tražio tonsko snimanje jer sam siguran da ne postoji nijedan sudija u ovoj zemlji koji će pročitati ovaj dokazni materijal niti ga bilo ko može razumjeti sve i kad bi htio u potpunosti bez mojih objašnjenja. Dalje bih ukazao da je ovim jasno kako nijedan postupak u kojem sam ja stranka ne može biti regularan.
Radi se o izjavi g. Prodanović Danke u parnici gdje sam je tužio kao jednu od osoba koja je učestovala u lažnoj prijavi protiv mene. Ja sam znao da pomenuta gospođa nema nikakve veze sa lažnom prijavom ali pošto se nije usudila, da mi da pismeni dokaz o tome bio sam prisiljen da pred sudom dobijem njenu izjavu. U toj izjavi ona potvrđuje da joj nikad nisam upućivao nikakve pretnje, da nije nikada osjećala opasnost od mene i da nikoga nije ovlastila da me prijavljuje u njeno ime. To dodatno pokazuje da su gospoda Debeljević i Gruhonjić pričali laži u CJB Bijeljina ubacujući i osobe koje nemaju nikakvih dodimih tačaka sa predmetom, što svi državni službenici dobro znaju a mene su trebali tako prestaviti kao budalu i ludaka koji nema pojma o tome, te tako predstavlja opasnost za sve.
Novi dokaz je moja prijava u CJB Bijeljina od 04. marta 2011. godine. Tom prijavom prijavljujem osobe koje su me lažno prijavile za ugrožavanje sigumosti i obavještavam MUP da je računar koji mi je vraćen bio neispravan, odnosno da je hard disk prazan, te tražim da se pokrene istraga o tome. Danas 4 godine kasnije nemam nijedan podatak šta je tužena Republika Srpska ustanovila po ovoj prijavi, ni ko je odgovoran za lažno prijavljivanje ni da li je bilo ko brisao ili nije brisao podatke sa hard diska.
Naredni dokaz je podnesak Osnovnom sudu u Bijeljini sa naslovom "Ima li prava izvan suda". Nemam datum podnošenja ovog podneska ali ukazujem da se radi o parnici koju sam pokrenuo protiv direktnih podnosilaca lažne prijave gospode Gruhonjića i Debeljevića. Pomenuti su se u toj parnici samo formalno pozvali na pogrešku pasivne legitimacije a g. Debeljević je napravio katastrofalnu grešku i naveo da sam sve izmislio jer tada nisam imao nijedan dokaz o njegovom učešću. No izmedu odgovora i pripremnog ročišta gospođa Prodanović Danka je kao svoje dokaze u tužbi protiv nje priložila zabilješku MUP-a u kojoj su navedena imena pomenute gospode, što sam ja dostavio u ovoj parnici kao i njenu izjavu i time pokazao sudu da su pomenuti ne samo davali lažne izjave policiji nego pokušavaju da obmanjuju sud tvrdeći da sam ja izmislio njihovu prijavu.
Iz ovog podneska ističem samo scenu o kojoj obavještavam predsjednika suda da je u mom prisustvu i prisustvu više svjedoka, stranka u postupku Gruhonjić Muhamed, verbalno napao sudiju, vrjeđajući njegovo znanje i stručnost i tražio da isti odmah odbaci tužbu jer on „nikada ne može biti tužen parnično niti gonjen krivično." To naravno nije istina jer postoji član 87. ZOVSTV „imunitet sudija i tužilaca“, stav 2. Iako sam ja više puta u više parnica ukazivao na taj član i taj stav moja upozorenja su uvjek bila ignorisana. Tražio sam da Predsjednik suda zaštiti svoje sudije od prijetnji i napada odnosno uticaja na njihovo odlučivanje u postupcima na šta očito nije bilo reakcije jer su sudije Osnovnog suda u Bijeljini konstatno podržavale nezakonito postupanje OT Bijeljina.
Naredni dokument je obraćanje Okružnom sudu u Bijeljini pod nazivom "Ko je prevario sud". U ovom obraćanju ukazujem da prilikom podnošenja prijave protiv mene nije bilo nijednog dokaza, nijedne riječi bilo kakve prijetnje a da je Okružni sud ipak izdao naredbu za pretres. Ovdje bih samo istakao jednu rečenicu „Dakle gospodo iz Okružnog suda donijeli ste naredbu za pretres na osnovu prijave do koje po pismenom odgovoru Osnovnom sudu nikada nije došlo te se postavlja pitanje na osnovu čije izjave ili prijave je sudija za predhodeni postupak izdao naredbu." Ovim povezujem odgovor godpodina Debeljevića sudu u kome isti tvrdi da sam sve ovo što obrazlažem i o čemu sam priložio dokaze izmislio.
Novi dokaz: Dokument predat osnovnom sudu u Bijeljini dana 30.12.2013. godine te napominjem da se datum ne vidi dobro, pod nazivom "Falsifikati, laži i manipulacije". Ovim obavještavam predsjednika suda da postoji falsifikat koji je sada već mogu reći godinama djeljen po državnim institucijama i korišten protiv mene. Radi se o presudi prekršajnog suda iz 2010. godine vezano za događaj kada smo sestra i ja uhapšeni i držani 5 sati bez ikakve potvrde o tome. Dana 22.12.2010. godine Okružni sud je donio rješenje o obustavi postupka i preinačio odluku Prekršajnog suda, no na rješenje prekršajnog suda je udaren pečat pravsnažnosti. Ja sam još iste godine dobijao usmene podatke da se protiv mene koriste falsifikati i da se opisujem kao ludak i psihopata ali nisam znao koji su konkretno dokumenti u pitanju niti koliko ih ima. Ovaj falsifikat se pojavio u tužbi za utvrđenje diskriminacije i iako sam pokušavao da ustanovim koji je organ Pravobranilaštvu RS dostavio taj falsifikat, nisam uspio jer se štite nalogodavci i počinioci tog krivičnog djela. Odmah posle mog razotkrivnja ovog faisifikata umjesto da se ustanovi ko je odgovoran za to, Osnovni sud i Pravobranilaštvo RS smišljaju plan kako da taj dokaz uklone iz predmeta. Iako sam na to ukazivao u pomenutoj parnici moje primjedbe nisu ušle u zapisnik, a kako nema tonskog snimanja ne postoje dokazi da sam ja na to ukazivao, no postoje dokazi o krivičnom djelu.
Novi dokaz je moja krivična prijava protiv više lica od 20. oktobra 2014. godine.
Radi se o krivičnoj prijavi vezano za predhodno opisani falsifikat a nastala je isključivo zato što umjesto da tužena RS odnosno Osnovni sud u Bijeljini ustanove ko je odgovoran za to, uradili su sve da se dokaz krivičnog djela ukloni i da se i danas ne zna, barem ja ne znam ko je i po čijem nagovoru kreirao pomenuti dokument, kome je sve djeljen i sa kojim ciljem, te što je najvažnije ko je dostavio taj falsifikat Pravobranilaštvu. Ja osnovano sumnjam da se radi o glavnom Okružnom tužiocu, ali s obzirom da za mene još uvjek važi zabrana pristupa, sve dok to bude trajalo, istina se neće otkriti.
Dokaz: "Prijedlog Visokom sudskom i tužilačkom vijeću". Ovim dokumentom tražim od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća da iznese svoj stav o čl. 87. zakona o VSTV „imunitet sudija i tužilaca" koji sam kompletan i citirao u ovom dokazu. Kao prilog tog prijedloga dostavio sam Vijeću Odluku Okružnog tužilaštva u Bijeljini TE 14 0 KTA 0008936 13 od 02. jula 2013. godinje u kojoj citiram pasus stoji „kako smo naprijed naveli vaša krivična prijava je bez predmetna jer prijavljeno lice ne može krivično odgovarati pa nema osnova za provođenje bilo kakvih procesnih radnji.“
Ovdje se radi o mojoj prijavi protiv g. Kovačević Novaka za radnje koje sam tvrdio da nisu službene i da ne spadaju u tužilačko postupanje. Nevezano za to da li sam ja bio u pravu ili nisam ovdje tužilac iznosi stav da prijavljena osoba nikako ne može krivično odgovarati, što sam ja u svom obraćanju vijeću tvrdio da nije tačno, odnosno da je zaštičen imunitetom samo u slučajevima kada postupa službeno a u svim drugim slučajevima može postojati i krivična i parnična odgovornost. Ovdje bih dodatno pojasnio i iznio svoj stav da u ovoj parnici, ovdje postupajuća sudija ne može biti parnično odgovoma za bilo kakvu štetu koju ja smatram da mi je nanesena, nego to može biti samo Repubiika Srpska. No prema krivičnom zakonu čak i sudije u predmetnima u kojima postupaju mogu biti krivično odgovorne. S druge strane tužioci su stvorili iluziju da oni nikada ne mogu biti odgovomi ni krivično ni parnično što onda koriste da bi zloupotrebljavali svoj položaj i smišljeno činili krivična djela. Dobar primjer za to je i lažna prijava protiv mene što je teme ove parnice, uništavanje i prikrivanje predmeta koja su privatno vlasništvo a sve da bi se prikrilo ubistvo jednog djeteta koje se desilo za vrijeme krijumčarenja u Bobar grupi za šta sam dostavio dokaze u ovoj predmet.
Novi dokaz je odgovor VSTV br. 08-50-728-4/2014 od 18. jula 2014. godine iz koga ću citirati dva pasusa „ipak upućujemo da član 87. Zakona o VSTV BiH propisuje funkcionalni imunitet nosilaca pravosudnih funkcija u krivičnom i parničnom postupku i to u odnosu na mišljenja koja daju ili odluke koje donesu u okviru svoje službene dužnosti a što predstavlja jedno od garancija njihove nazavisnosti. Dakle zakonodavac je dao imunitet svim nosiocima pravosudnih funkcija u svakom predmetu u kojem postupaju kada je sudija i tužilac zaštićen imunitetom. Nadalje stav 2. ovog člana propisuje da imunitet neće ni spriječiti ni odgoditi krivični niti građanski postupak koji se u nekoj stvari u skladu sa zakonom vodi protiv sudije i tužioca a iz čega jasno proizilazi da niko nije izuzet od odgovomosti pred zakonom te da postoji mogućnost krivičnog gonjenja i parničnog procesuiranja nosilaca pravosudnih funkcija ukoliko su zato ispunjene zakonske pretpostavke.
Ovaj stav vijeća je potuno isti kao i svi moji stavovi koje sam godinama iznosio u tužbama i krivičnim prijavama. No kako smo maloprije vidjeli tužilaštvo odbija bilo kakvu mogućnost krivične odgovornosti nekog tužioca a sudovi su prihvatali pozivanje na neispravnu pasivnu legtimaciju osoba koje sam tužio iako isti nikada nisu dostavljali nijedan dokument kojim bi potvrdili svoje službeno postupanje. Naprotiv čak i kada su negirali svoje službeno postupanje sud je to prepravljao i tvrdio kako se radi o službenim radnjama samo da bi istima pomogao i oslobodio ih ne samo parničnih nego i krivičnih odgovornosti koja je mnogo važnija.
Dokaz: Zahtjev za pristup informacijama od 20.09.2010. godine.
U kome tražim: „uvid u dokumentaciju i kopiranje iste o naredbi za prenos nadležnosti predmeta „Ivona Bajo“ u drugo tužilaštvo, drugom tužiocu (ako ista postoji jer sam dobio informaciju od sudske policije o tome dok potparol OT Doboj to u štampi negira). Ovdje ukazujem sudu da sam prije svega ja a i drugi pripadnici moje porodice bili diskriminisani i ponižavani cijele te 2010. godine, lažima OT Bijeljina da nisu nadležni a kada sam dobio demant od glavnog Okružnog tužioca OT Doboj i zatražio naredbu o prenosu nadležnosti OT Bijeljina odgovora u narednom dokazu.
Dokaz: IT -38/10 od 12.10.2010. godine u kome odgovaraju. "Takođe vas obavještavamo da je postupanje po vašim krivičnim prijavama protiv tužilaca ovog tužilaštva preneseno u nadležnost Okružnog tužilaštva u Doboju, odlukom glavnog republičkog tužioca a da je predmet koji se odnosi na smrt djevojčice Ivone Bajo završen odlukom kolegijuma ovog tužilaštva da se ne sprovodi istraga."
Ovo je samo jedan od bezbroj primjera kada tužena RS a prije svega OT Bijeljina umjesto da odgovore na jasno postavljeno pitanje, pišu o nečemu sasvim drugom. Da pojasnim, ja sam tražio naredbu za prenos nadležnosti predmeta u drugo tužilaštvo vezano za smrt djevojčice Ivone Bajo, što nam je mjesecima tvrdila sudska policija kada su nas istjerivali iz zgrade, a OT Bijeljina kada sam razotkrio tu laž sada samo kaže da je predmet završen odlukom kolegija kao da ja to ne znam.
Naredni dokaz je zahtjev za pristup informacijama od 10.12.2010. godine. Njime se obraćam tužilaštvu vezano za predmet u kome je postupala tužilac Nurkić Merisa. Poslije pogibije Ivone Bajo nepoznata muška osoba nas je kontaktirala telefonom tvrdeći da ima snimak ubistva, što sam ja prijavio policiji. Načinio sam audio snimak razgovora smatrajući da se radi o iznuđivaču i taj snimak predao prilikom jedinog susreta sa glavnim Okružnim tužiocem, krajem jula 2009. godine, odnosno ostavio sam disk na stolu pošto je isti odbijao da ga primi, upućujući majku koja je upravo sahranila svoje jedino djete da se obrati Mobisu. Odgovor na ovaj zahtjev nikad nisam dobio a do današnjeg dana ne znam kako izgleda pomenuta tužiteljica.
Dokaz: Odluka KT Tuzla br. T03 0 Kt 0001602 10 od 14.09.2012. godine. Ovim se obavještavam da se obustavlja istraga protiv osumnjičenog Selimović Elvira zbog krivičnog djela prevara jer nema dovoljno dokaza da je počinio krivično djelo. Radi se osobi koja je osumnjičena da je sa mnom i mojom sestrom obavila razgovor koji sam maloprije pomenuo u kome je tvrdila da ima video snimak ubistva Ivone Bajo. Ja sam konstatno sprečavan da razgovoram sa bilo kim tužiocem uz izuzetak g. Šabić Murisa koji je to prihvatio posle nekoliko pokušaja, tako da nisam imao nikakve podatke niti mogao dostaviti nove dokaze vezano za ovaj predmet, odnosno nisam ni znao da KT Tuzla radi na njemu. U telefonskom razgovoru 2012. godine sa KT Tuzla obavješten sam da im audio snimak mog razgovora sa osumnjičenim i razgovora moje sestre nikada nije dostavljen iz OT Bijeljina, tako da iz tog razloga istraga je i obustavljena. Tek 01.09. prošle godine kada sam kao svjedok pozvan u Općinski sud u Tuzli podnio sam dopunu te krivične prijave i priložio disk sa razgovorom. Dakle zbog nemarnosti OT Bijeljina dokazi nisu dostavljeni drugom tužilaštvu.
Dokaz: Obavjest KT Sarajavo po predmetu T09 0 Kta 0034144 13 od 30.09.2013. godinje. S obzirom da sam došao do dokaza da je prilikom pogibije Ivone Bajo vršeno krijumčarenje neidentifkovane robe u Bobar grupu, što je OT Bijeljina pokušala da prikrije a mene sprečavala da o tome dam izjavu na zapisnik, poštom sam poslao dokazni materijal u KT Sarajevo. Po saznanjima koje imam istraga o ovom krijumčarenju je još u toku, a OT Bijeljina i svi drugi organi na adresi Vuka Karađića br. 3 kojima sam na razne načine dostavljao dokaz o krijumčarenju nisu reagovali.
Dokaz: Zahtjev u CJB Bijeljina od 15.maja 2013. godine. Dva dana ranije sam pokušao predati 7 krivičnih prijava, već odštampanih na način propisan zakonom u pisarnici OT Bijeljina ili da ako budem spriječen u tome što sam i očekivao, dobijem pismenu naredbu kojom mi se pristup zabranjuje na šta imam pravo garantovano ustavom čl. 16. da na tu odluku imam pravo žalbe. U ovom zahtjevu tražim od MUP-a kopiju zabilješke ovlaštenog službenog lica sačinjenu po izlasku na teren po mom pozivu kada sam sprečen da pristupim u prostorije OT Bijeljina, te sve dokumente koji su evneutalno sačinjeni povodom tog dogadaja. Na ovaj zahtjev nije bilo nikakvog odgovora te sam više puta pješačio do MUP-a pokušavajući da razgovoram sa Komandirom koga nikad nisam zatekao. Tek dana 14.08.2013. godine kada sam u razgovoru sa inače uvjek ljubaznim zamjenikom rekao da ću ako mi se ne odgovori podnijeti tužbu za utvrđenje diskriminacije i zatražiti novčanu odštetu, sugerišući da tužena RS istu shodno zakonu naplati od odgovomog komandira, dobio sam odgovor datiran na 16.08.2013. godine u kome se kaže „u razgovoru sa prijavljenima isti su negirali navode prijave izjavivši da su vam dozvoljavali ulaz u zgradu kao i do pisamice ali da vam nisu dozvoljavali direktan pristup u prostorije tužilaštva.“
Svi zaposleni u ovoj zgradi znaju da je nemoguće ući u pisarnicu tužilaštva a da se ne uđe u prostorije tužilaštva, odnosno kasnije je razotkriveno da mi nije dozvoljavan nikakav pristup pisarnici nego sam podneske mogao predavati u prizemlju, a šta se sa istima dešavalo nikada ni na koji način nisam mogao saznati jer mi je onemogućavan svaki kontakt sa tužiocima, koji su obavezni da rade svaki dan 4 sata sa strankama. Ako sam nekad i dobio neki pismeni odgovor, radilo se o nečemu što uopšte nisam pitao na šta sam maloprije ukazao sudu. Prema ustavu RS, gradani imaju pravo da ne budu ponižavani, a postupanje OT Bijeljina je upravo primjer kako se taj organ odnosi prema građanima tretirajući ih kao budale.
Naredni dokaz je takođe odgovor MUP-a od 09.09.2013. godine.
S obzirom da sam tražio kopiju službene zabilješke sačinjene po mojoj prijavi MUP me obavještava citiram “službenu zabilješku vam nismo u mogućnosti dostaviti jer se radi o pismenu internog karaktera a broj iste je 10-01/4-3534/13.
Naredni dokaz je upravo ta službena zabilješka br. 10-01/4-3534/13. od 14.08.2013. godine. Tu službenu zabilješku dakle MUP nije htio da mi dostavi a iz njihovog odgovora se vidi da me pokušavaju obmanuti kako je ista sačinjena posle moje prijave dana 13.05.2013. godine. Datum na ovoj službenoj zabilješki pokazuje da MUP nije sačinio nikakvu zabilješku te se i na taj način tužena Republika Srpska odnosi ignoranski prema građanima, ponižavajući ih i varajući. Isključivo zahvaljujući Osnovnom sudu, postupajućem sudiji gospodinu Matkoviću uspio sam dobiti ovu službenu zabilješku, jer je naredbom suda zatražena od MUP-a. Tako je razotkrivena ova prevara CJB Bijeljina ali nije bilo posljedica za počinioce.
Dokaz: Zahtjev predat u OT Bijeljina (u prizemlju) kojim tražim odgovore na to kako su nastali krvavi tragovi 10 metara prije pada Ivone Bajo, kako je materijalni dokaz dječiji ruksak uklonjen sa mjesta zločina i zašto je oštećen, te čime su nanesene sve unutrašnje povrede. U tom zahtjevu sam priložio slike kao dokaz da je sve što govorim istina. No ja imam potrebna znanja i stručnost da izradim falsifikat kakav god poželim i to što sam dostavio fotografije torbe za koju sam postavio pitanje i tvrdio da je oštećena nije automatski moralo značiti da je to stvarno tako, te je sada upravo i važno da se kao dokaz uvrsti taj predmet uz zapisnik prilikom preuzimanja.
Na upit suda da li će se izlaganje materijalnih dokaza obaviti do kraja radnog vremena današnjeg dana, tužitelj izjavi da mu je ostao još izvjestan broj materijalnih dokaza te da to nije moguće završiti do kraja radnog dana, te sud imajući u vidu naprijed navedeno kao i predviđeno radno vrijeme donosi sledeće
Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti.
Na glavnu raspravu pozvati tuženu putem pravobranilaštva uz dostavu primjerka zapisnika te novih dokaza koje je tužilac danas predložio na ročištu zajedno sa podneskom tužioca.
Radi izjašnjenja na predlog dokaza tužilac traži da mu sud dostavi dokumente koje je dostavilo Okružno tužilaštvo sudu i to uz podneske od 13.01.2015. godine i od 11.03.2015. godine.
Sud konstatuje da je sud na proteklom ročištu pokušao da uruči tužiocu naprijed navedeno ali je isti odbio te mu sada na njegov zahtjev uručuje dokumentaciju koju je OT Bijeljina dostavilo sudu dana 13.01.2015. godine i dana 11.03.2015. godine.
Sud konstatuje da će naknadno odlučiti o prijedlozima novih dokaza kao i o prijedlogu za saslušanje svjedoka.
Dovršeno, prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM |
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
