GLAVNA RASPRAVA ZA 80 0P 056780 14 P 16.12.2014. |
 |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 16.12.2014. godine
Sastavljen dana 16.12.2014. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR:Mladenka Maletić |
PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
-Za tužitelja pristupio lično Zdenko Bajo
-Za tuženu nije pristupio niko, sud konstatuje da je ista uredno pozvana
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu rasprava u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene.
Sud donosi
U uvodnom izlaganju tužitelji izjavljuje da u cjelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva i prijedloga iz tužbe i svih dosadašnjih navoda, te dodaje da je u međuvremenu nakon uvida u zapisnik sa prošlog ročišta uvidio da postoji greška na drugoj stranici drugi pasus u istom, gdje stoji u trećem redu "jer postoji uvijek mogućnost dogovora u kom slučaju ne bi povukao prijedlog za saslušanje svjedoka" a treba da stoji umjesto ne bi "bi", a u kom slučaju ne bi postojao razlog da se dalje nastavija parnica ukoliko bi se postigao dogovor sa tuženom, te ukazuje na to da u istom pasusu nije upotrijebio riječ "molim" nego je tražio da se omogući da ukratko obrazloži svaki dokaz i sve ostalo kako u tom pasusu i stoji, dakle ne treba da stoji riječ "molim“.
Takođe bih da ovim putem ukažem da sam na prošlom ročištu, što ponavljam i na ovom, pomenuo član 81 ZPP-a u kom stoji da sud nije vezan za ranije donesena rješenja u smislu usvojenih dokaza i da ih može usvojiti u daljem toku postupka.
Vezano za dokaze koje je sud odbacio na prošlom ročištu takođe ukazujem na čl. 81 ZPP-a jer je to važno da je moje pravo da ukažem tužiocu na nove dokaze i eventualna krivična djela, u čemu sam sprečavan a vezano je za tužbeni zahtjev jer postoji naredba o zabrani pristupa. Vezano za članak iz novina, on pokazuju matricu ponašanja tužene i ovo nije izolovan slučaj. Ja ne želim da glumim ludilo pred sudom i ne donosim psihijatrijska vještačenja ali se pokazuje da država prikriva kriminal i lažno optužje druge gradane koji kao posledicu toga završavaju razneseni eksplozivom ili umiru na druge sumnjive načine.
Sud je propustio da se izjasni o nekim mojim prijedlozima.
Tražio sam da se izvrši uvid u spis 80 0 P 048630 13 P gdje sam kao gradane tužio pripadnike tužilaštva a sud ih je oslobodio odgovornosti sa obrazloženjem du su nastupali sužbeno, a to sam predložio u pismenom podnesku.
Sud vezano za radnje koje su pređviđene da se obave na današnjem ročištu a u spisu su usvojeni za sprovođenje ukazuje tužitelju da se komentar dokaza daje u završnoj riječi na šta isti izjavljuje da u skladu sa zakonom ima pravo da obrazloži materijalne dokaze koje je predložio te traži da iste obrazlaže na današnjem ročištu.
Nakon toga tužitelj započinje sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa sud isto daje riječ na zapisnik:
Ukazujem sudu da sam se još 31.05.2011. obratio Ministarstvu pravde sa prijedlogom da upotrijebi dokaze o teškim krivičnim djelima u kom slučaju nikada ne bi bila pokrentuta nijedna tužba što je tužena ignorisala tako da je ova parnica i sve druge koje su u toku isključivo posledica toga a radi se o br. 08 020/059-513/10 odgovor Ministarstva pravde
Nedavno sam se sa istim povodom 02.10.2014.g obratio PRS RS bez ikakve reakcije
Obraćanje OT Bijeljina (prigovor na odluku tužioca) od 15.01.2010. gdje je ukazano na nepravilnosti a na koje nije bilo reakcije,
Rješenje komunalne policije br. 02/13-371-692/10 od 29.07.2010. ovim dokumentom ne želim ukazati na povredu mojih prava iako ih ima, nego dajem primjer kako jedan organ postupa po zakonu, za razliku od OT Bijeljina koja to nije učinila nego je izdala tajnu usmenu naredbu u suprotnosti sa pravima iz Ustava,
Krivična prijava protiv više lica od 08.10.2014. g. na kojoj je transkript razgovora koji sam obavio sa tužiocem Stjepanović u Oktobru 2009. g. iz koga se vidi da ista odbija evidentirati dokaze do kojih sam došao za vrijeme trajanje navodne istrage a audio snimak ovog razgovora nalazi se na priloženom CD-u tako da sud ne bi mogao navesti kako nisam dostavio dokaze,
"Ubistvo" je moje obraćanje tužiocu iz 2009. a datum mi nije poznat, u kome sam iznio svoja saznanja i umjesto da mi se omogući podnošenje prijave tužilac je odbila svaki kontakt što se vidi iz prethodnog dokumenta,
Dokument pod nazivom "Policija" iz 2009. je predat na CD-u tužiocu Stjepanović, a u njemu sam ukazao na kriminalan rad MUP-a na šta takode nije bilo reakcije,
S obzirom da mi je bio zabranjen pristup 2009. bio sam prisiljen da se OT Bijeljina obraćam putem interneta i dokument "Analiza" pokazuje da povrede konstatovane kod Ivone Bajo nisu mogle biti nanesene žicom,
Dokument "Ko skriva ubice" dostavljen je u OT Bijeljina na isti način, na šta takođe nije bilo reakcije a na drugoj strani tog dokaza sam ukazao da OT Bijeljina mora ustavnoviti čime je nanesena:
površinska rana od 2 cm dužine i 3-5 mm širine,
probod grudne kosti 2,5 cm dužine i 1 mm širine,
povrede desne plućne arterije od 1 cm,
OT Bijeljina to nije utvrdila.
Dokument "Mahinacije u tužilaštvu" predat u OT Bijeljina 24.12.2009.g. u kome sam ukazao na dio kriminalnog rada tužilaštva,
Odluka Specijalnog tužilaštva RS br. Kta-ST-122/10 od 20.01.2011. u kom G. Mahamut Švraka, donosi odluku o nesprovođenju istrage sa obrazloženjenm da nisu dostavljeni dokazi da je torba presječena i oprana benzinom te da postoje unutrašnje povrede koje sam opisao. Svaki moj pokušaj da u OT Bijeljina dođem do tih fotografija je sprečavan 2,5 godine, sve do 05.09.2012.g kada sam uhapšen i zadržan u pritvoru 12 sati. Tek posle toga sam dobio snimke. Vezano za ovaj dokaz bitno je istaći da je predsjednik RS tri dana pošto sam dostavio fotografije torbe javno zaprijetio ukidanjem Specijalnog tužilaštva.
Moja pritužba na prethodnu odluku Specijalnog tužioca, uz koju sam dostavio fotografije torbe a ista je zaprimljena 25.02.201 l.g. Prethodna prijetnja predsjednika RS je iznesena 28.02.2011. g.
Odluka OT Bijeljina br. Kta-596/9 od 04.01.2010.g. u kojoj tužilac u cijelih 10 redova objašnjava svoj šestomjesečni rad o tome kako je jedno dijete izgubilo život,
Odluku OT Bijeljina pod istim brojem od 02.02.2010.g kojom se potvrđuje prethodna odluka tužioca bez ijedne riječi objašnjenja na povrede na koje je ukazano pritužbom,
Zahtjev za pristup informacijama od 02.02.2010. godine , kojim se traži uvid u spis Kta 596/09 što mi nije nikada omogućeno do današnjeg dana,
Isto se traži zahtjevom od 15.02.2010.g,
Zahtjev od 11.02.2010.g. kojim se traži objašnjenje o tome kako je došlo do uklanjanja torbe sa lica mjesta, presjecanja kaiša i pranja benzinom te čime su nanesene sve unutrašnje povrede kod Ivone Bajo,
Zahtjev od 17.03.2010. g. kojim se ponovo traži uvid u spis, sve fotografije, i sve ostale dokumente. U to vrijeme bio je sprečavan svaki kontakt sa tužiocem, te pošto sam u martu 2010. g. napisao da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ovih dokaza završiti u zatvoru tužena me je lažno optužila za ugrožavanje sigurnosti i izdala naredbu (tajnu i usmenu) o zabrani pristupa u OT Bijeljina svim srodnicima djeteta čije je ubistvo prikrivano,
Zahtjev od 16.12.2010. g. na koji takođe nije odgovoreno,
zahtjev od 15,11.2010.g. na koji nije odgovoreno,
Zahtjev od 16.12.2010. g. od 25.02.2001. kojim se ponovo traže podaci o torbi uklonjenoj sa lica mjesta,
Zahtjev od 04.03.2011. upućen CJB Bijeljina postavlja isto pitanje i na njega nikada nije odgovoreno,
Zahtjevom od 10.09.2012.g. obraćam se OT Bijeljina sa pitanjem šta se desilo sa prethodnim zahtjevima na što mi takode nije odgovoreno.
Za svo ovo vrijeme mi je zabranjivan svaki kontakt sa tužiocem iako su obavezni na rad sa strankama 4 sata svaki dan.
Zahtjev od 21.06.2014. u CJB Bijeljina, kojim sam tražio odgovor o statusu osoba koje su me lažno prijavili (da li su nastupali privatno ili službeno) do danas ni od jednog organa nisam dobio taj odgovor.
Zahtjev od 07.07.2014. u kome nastavljam sa pitanjima postavljenim još 2010.g a OT Bijeljina uporno izbjegava da odgovori,
Zahtjev od 21.07.2014. kojim tražim uvid u predmet T14 0 KTA 0010617 14. Radi se o mojim krivičnim prijavama protiv radnika i AD Univerzal, pripadnika Bobar grupe.
Iz broja predmeta se vidi da su iste prijave zaista bile sakrivene 4 godine a ja sam bio cijelo vrijeme sprečavan u pristupu da bi tužena RS prikrila krijumčarenje i ubistvo i kako se nedavno ustanovilo i pljačku preko sto pedeset miliona KM preko Bobar banke. Time se otkrivaju i motivi tužene RS za sve radnje protiv mene, što je javno pred kamerama razotkrio i prethodno pomenuti G. Švraka priznavši citiram "da za procesuiranje krupnih riba nema političke volje".
Četrdeset dana posle smrti vlasnika Bobar grupe pojavila se ta politička volja.
Kta P ST-3/11 od 06.04.2011. je odluka Specijalnog tužilaštva po mojoj već pomenutoj pritužbi u kojoj ističem da je vidljiv datum prijema moje pritužbe na koji sam ukazao,
Zapisnik CJB Bijeljina br. 10-02/32-104/09 od 28.07.2009.g. u kome svjedok Sofrenić Blagiša opisuje da su postojali tragovi krvi na asfaltu prije mjesta pada Ivone Bajo ali ne govori ni riječ o kamionu koji je tada kako sam kasnije ustanovio dovezao krijumčarenu robu.
Zapisnik br. Kta-596/09 od 12.08.2009.g. svjedok Kešmer Mirsad u kome se vidi da je kamion dovezao četiri paketa robe,
Zapisnik isti broj od 11.08.2009.g. svjedok dir. AD Univerzal Zlatan Lazarević koji izjavljuje da je sutradan ujutru u magacinu bio samo paket. Dakle tri paketa nečega su nestala preko noći, što nadležni tužilac "nije primjetila" a ja sam sprečavan da o tome dam izjavu na zapisnik.
Zahtjev upućen nadležnom tužiocu Stjepanović Danici kojim se traži pismeno objašnjenje o novim dokazima i neslaganjima na koje sam ukazao ranije pismenim podnescima,
Dopis "Sekretaru tužilaštva" od 23.03.2010. je dokument predat dan prije pretresa moje kuće. U njemu je najvažnije to što sam ukazao da s obzirom da je meni onemogućen pristup, zahtjeve će podnositi drugi članovi porodice. Posle toga je onemogućavan pristup i drugim srodnicima a nekoliko godina kasnije izgovor OT Bijeljina za zabranu pristupa je bio moj navodni prekršaj tek iz jula 2010. g. što se desilo poslije više mjeseci trajanja te zabrane.
Zahtjev tužiocu Stjepanović od 30.04.2010. g. na šta nije bilo nikakve reakcije,
Slijedi serija dokumenata kojima se obraćam pismeno u OT Bijeljina ukazujući na nove dokaze i tražeći odgovore na ranije postavljene zahtjeve. Sve do današnjeg dana nije bilo kontakta niti pismenog odgovora od nadleženog tužioca Stjepanović po ovim temama.
Jedan od njih je od 01.04.2010. g, 21.05.2010.g. podnesak koji se predaje u OT Bijeljina uz punomoć gđe. Bollin i traže podaci,
Istog dana predat je nalaz i mišljenje vještaka Blažanovića Ante koji uz saznanja o unutrašnjim povredama i presječenom kaišu torbe iznosi drugačije stavove od vještaka Busarčevića koje taj vještak nije imao,
Obraćanje u OT Bijeljina od 16.06.2010. g. i 18.06.2010. g. U ova dva dokumenta pismeno obavještavam OT Bijeljina da sam otkrio ime osobe koja je uklonila torbu sa lica mjesta te obavjestio da ću protiv iste podnijeti krivičnu prijavu.
Tahograf traka kamiona koji je dovezao robu pokazuje da su navodno od Bijeljine do Odžaka vozili sat vremena te poslije četiri i po sata pauze prešli put od Odžaka do Sarajeva za 80 minuta. To je s obzirom na distancu od oko 220 km. brzina od 160 km/h.
Ovu nelogičnost OT Bijeljina "nije uočila".
Dokument "Izjave aktera šverca i ubistva" je pripremljen da se nadležnom tužiocu ukaže na krijumčarenje i nestanak tri paketa i učešće radnika AD Univerzal u tim krivičnim djelima.
Svaki moj pokušaj da tužiocu dam izjavu na zapisnik je sprečavan od strane tužene.
"Članak i dokazi kriminala" gdje se vidi da sam u medijima opisivan kao osoba "otišla na živcima" a u nastavku su segmenti izjave vozača i direktora koje sam u cjelosti predao, te šema puta koji je kamion morao da pređe a na šta sam maloprije ukazao,
Sl. zabilješka sudske plicije od 08.03.2010. br. 401/10. Poslije mjesec dana pokušaja da kontaktiram sa nadležnim tužicem obratio sam se komandi sudske policije i dostavio nove dokaze a iz zabilješke se vidi da sudska policija takođe nije htjela da vidi slike ove torbe, kao što ne želi da ih vidi ni Osnovni sud u Bijeljini.
Dokument sudske polcije broj 779/10 od 26.04.2010. u kome g. Višnjić potvrđuje da nisam upućivao prijetnje o nasilnom ulasku nego da mu je tada to tako djelovalo.
Ja sam rekao da ukoliko mi se i dalje bude onemogućavao pristup krenut ću uz stepenice a oni neka odluče da li će da me puste, uhapse ili pucaju u leđa. Meni je bilo potrebno da imam neki pismeni dokaz o zabrani pristupa tako da su ove zabilješke i hapšenja koja su kasnije uslijedila bila usmjerena isključivo ka tom cilju, jer sam ja kao tužilac dužan da dokažem svoje tvrdnje inače bi sud odbacio tužbu s obrazloženjem da ne postoje dokazi.
30.07.2010. g. dokument Uredu glavnog tužioca" kojim obavještavam o dolasku gđe Bollin i njenoj namjeri da u OT Bijeljina dostavi dokaze do kojih smo došli uključujući pomenute slike torbe, audio razgovore sa svjedokom Sofrenićem, vještakom Busarčevićem i da zatraži odgovore od OT na pitanja upućena zahtjevima prethodnoh mjeseci. Umjesto toga tužena RS je upoznata tako sa našim namjerama napravila plan da nas spriječi u pristupu obmanjujući nas da OT Bijeljina nije nadležna za taj predmet.
Službena zbilješka sudske policije 1420/10 od 10.08.2010. i zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka 06/10 od 10.08.2010. iz kojih se vidi da je istinita moja prethodna tvrdnja kako smo tokom cijele 2010.g. obmanjivani od strane tužene.
Rješenje prekršajnog suda od 12.08.2010. g. kojim se gđa. Bollin i ja oglašavamo odgovornim. Na tom Rješenju je 22.12.2010. udaren pečat pravosnažnosti iako je tog dana Okružni sud u Bijeljni donio Rješenje kojima se postupak obustavlja i prethodna odluka preinačava. Ovaj dokumcnt je korišten kao jedan od izgovora za zabranu pristupa (misli se na prethodni gdje je udaren pečat pravosnažnosti) iako se radi o falsifikatu.
Sl. zabilješka sudske Policije br. 73/11 od 24.01.2011. g. u kome se svi članovi moje porodice praktično opisuju kao ludaci, prikirava se činjenica da je sudska policija vidjela dokaze koje smo donosili te lažno navodi da smo kontaktirali tužioce. U ovom dokumentu se "zaboravlja" više puta izgovorena laž da OT Bijeljina nije bila nadležna a na drugoj strani te zabilješke se navodi 20-ak primjera mojih pokušaja da kontaktiram sa nadležnim tužiocem od kojih nijedan nije uspio. Bilo je kontakata sa pripadnicima Okružnog suda vezano za povrat računara ali to je sasvim druga tema.
Zabilješka SP 1173/11 u kojoj piše da mi je pristup OT Bijeljina zabranjen iako sam pokušao prijaviti krivično djelo što je pravo garantovano zakonom.
Sl. zabilješka SP 1292/12 od 05.09.2012. g. U njoj se opisuje događaj kada sam spriječen u ostvarenju više prava. SP je lažno opisala sadržaj plakata koji sam postavio posle zabrane pristupa, što je obmanulo i Osnovni sud u Bijeljini u tužbi za utvrđenje diskriminacije, iako je sudija Prekršajnog suda u presudi posle tog događaja tačno opisao šta je bilo napisano.
Dokument A-326/12 od 15.11.2012.g. je dopis glavnog OT upućen u VSTV. Poslije moje pritužbe vezano za prethodni događaj. Kako sam uz tu pritužbu priložio dokaze do kojih sam bio prisiljen doći i provodeći sate u pritvoru glavni OT je tada bio prisiljen da prvi put prizna da je izdao naredbu o zabrani pristupa ali lažno navodeći da je ona uslijedila tek poslije navodnog prekršaja u Julu 2007. koji nije potvrđen od strane jedino nadležnog prekršajnog suda.
U ovom dokumentu G. Kovačević zaboravlja laži iz prethodnih godina i priznaje da je postojao samo jedan kontakt sa njim (Jul 2009.g.) te dalje navodi "da posliije odluke kolegija iz Februara 2010.g, on o toj temi više nema šta da raspravlja". Podsjećam da nama takva formulacija nikada nije rečena, nego smo obmanjivani da OT Bijeljina nije nadležna. Dalje podsjećam da ZKP čl. Obustava istrage stav 3. obavezuje tužioca na reakciju ukoliko se pojave novi dokazi koji ukazuju na krivično djelo.
Zapisnik Prekršajnog suda 80 1 Pr 004323 11 Pr od 19.08.2011. g. u kome se vidi kako glasi naredba koju je izvršavala SP. Bez ikakvog pismenog rješenja, bez suđenja i prava na žalbu izrečena je sankcija - zabrana pristupa svim članovima moje porodice, odnosno svim članovima porodice Ivone Bajo. Ukazujem sudu da sam više puta pokušao doći do pismene naredbe o zabrani pristupa, što nisam uspio, te je suprotstavljanjem ovoj naredbi i nekoliko sati u pritvoru, suđenje na prekršajnom sudu bio jedini način da ovom sudu dostavim dokaz o tretmanu koji je primjenjivan prema meni i mojoj porodici.
Dijelovi izjava sudskih policajaca iz tri različita predmeta iz kojih se vidi da je vremenom, kada sam objavio dokaze na internetu, pokušano sa umanjivanjem, odnosno potpunim negiranjem postojanja naredbe o zabrani pristupa. Tako je svjedok sudski policajac Čavić Zoran dana 03.12.2012. negirao po instrukciji tužene RS postojanje naredbe o zabrani pristupa te je izjavio: "da se okrivljenom dozvoli pristup tužilaštvu uz prethodno kontaktiranje tužilaštva".
Glavni svjedok Mićić Zoran koji je trebao svjedočiti a već ranije je u prethodno pomenutom postupku dao izjavu o postojanju naredbe je "uklonjen" iz tog postupka kako ne bih mogao dovesti u koliziju tu raniju izjavu i lažno svjedočenje za koje je instruiran Čavić.
Tužitelj a imajući u vidu obimnost materijalnih dokaza te da je ostalo za obrazlaganje više od polovine istih prelaže da sud zakaže nastavak glavne rasprave na kojoj bi se nastavilo obrazlaganje mateerijalnih dokaza koji su preostali te nakon toga se donese odluka i o svjedocima, te ukazujem sudu da sam predložio uvid u predmet 43325 P2, Pr. 007070 i 48630.
Prva dva predmeta sam predložio iz razloga što su se netačni navodi (bilo slačajni ili smišljeni) koristili na moju štetu u narednom periodu tako što je istima - bio obmanut sud a niko na glavnoj raspravi nije o tome izvodio dokaze. A u prekršajnom predmetu dokazujem da je ono što je SP pisala i što je Osnovni sud u Bijeljini prihvatio kao istinu, u stvari bila laž a predmet 48630 predlažem iz razlog što sam u tom predmetu tužbu podnio protiv Kovačević Novaka i Stjepanović Danice kao fizičkih lica te je u presudi kontatovano da je sud zauzeo stav da isti nisu ispravno pasivno legitimisani, odnosno da se radi o službenim radnjama. Ja i dalje tvrdim da nema dokaza o njihovim službenim radnjama ali ukoliko je tužena odlučila da se radi o službenim radnjama onda to čini tuženu odgovornom i pasivno legitimisano u ovom predmetu.
Nakon toga a u saglasnosti sa prisutnim sud određuje termin nastavka glavne rasprave a na kojoj će se nastaviti obrazlaganje materijalnih dokaza od strane tužitelja te će sud odlučiti i o prijedlogu dokaza saslušanja svjedoka te sud donosi
Na nastavak glavne rasprave pozvati tuženu putem PRS.
Zatražiti sl. zabilješku od OT koja je navedena na prethodnom ročištu.
Sud donosi
Dovršeno, prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM |
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
