srijeda, 15. ožujka 2017.

REVIZIJA NA 80 0 P 058903 15 Gž (80 0 P 058903 14 P)

OVAKVO POSTUPANJE NIJE NESPOSOBNOST NEGO SMIŠLJENI ORGANIZOVANI KRIMINAL KOJI IM JEDINO OBEZBJEĐUJE DA PLJAČKAJU SVE ŠTO STIGNU A DA SVE PREPREKE UKLANJAJU FAŠISTIČKIM METODAMA, POŠTO SU SA EKSPLOZIVIMA I AUTOMATSKIM ORUŽJEM OSTAVILI TOLIKO KRVAVIH TRAGOVA DA SE VIŠE SAKRIVATI NE MOGU... I SVI OKRUŽNI TUŽIOCI I SUDIJE KOJE SU UMJEŠANE U KRIMINAL SAMI SU KRIVI ZA TO A JA ĆU NASTAVITI DA OBJAVLJUJEM DOKAZE O TOME SVE DOK NAROD NE SRUŠI OVAJ MAFIJAŠKI FAŠISTIČKI REŽIM I ZLOČINCE SMJESTI IZA REŠETAKA...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI


Predmet: 80 0 P 058903 15 Gž
TUŽBA
Tužilac:
ZDENKO BAJO
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:
REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:
100000 KM
Na osnovu člana "Nadležnost, rokovi i izvršenje" ZOZD-e, stav (2) U postupcima propisanim u članu "Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije", ovog zakona uvijek je dozvoljena revizija, kao i člana 240 ZOPP-u, stavovi 1, 2 i 3, podnosi se vanredni pravni lijek:

REVIZIJA NA 80 0 P 058903 15 Gž (80 0 P 058903 14 P)

Predlažem da Vrhovni sud RS, shodno odredbama ZOPP-u, član 250 "(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. (2) Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću drugostepenog suda. i član 251."Ako utvrdi da je pravomoćnom presudom donesenom u drugom stepenu prekoračen tužbeni zahtjev, revizijski sud će presudom preinačiti pobijanu presudu." (a s obzirom da se diskriminacije vrši neprekidno više od 5 godina sa karakteristikama da traje neograničeno dugo u budućnosti), usvoji ovu reviziju i preinači pobijanu presudu.

20.06.2014. na dan kada je opisana diskriminacija, Bobar grupa i njen vlasnik bili su javno na vrhuncu moći, a nekoliko mjeseci kasnije stanje se drastično promjenilo. Danas je opšte poznato da je preko Bobar banke opljačkano više stotina miliona maraka a preko 3 banke pod kontrolom Vlade RS ukupno oko 2 milijarde maraka. Dana 23.07.2009. kada je ubijena Ivona Bajo, vršeno je krijumčarenje narkotika u Bobar grupu, a kamion koji je dovezao robu su 7 dana prikrivali OT Bijeljina i policija jer su prikrivali i pljačku koja je bila u toku.
U tome im sada pružaju podršku i saučestvuju u kriminalu, pljački i prikrivanjima zločina, Osnovni i Okružni sud u Bijeljini, obrtanjem teza, izmišljanjem nepostojećih odredbi, ignorisanjem važećih te brutalnim gaženjem prava garantovanih Ustavom RS, od čega ističem samo ove:
1) Neuručivanjem odluke - naredbe, da se ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I DRUGIM SRODNICIMA NE DOZVOLI PRISTUP U OT BIJELJINA, i omogućavanje žalbe na tu odluku, prekršeno je GARANTOVANO pravo iz člana 16 Ustava RS.
2) Neuručivanjem dokumentacije koju je RS prikupljala o meni poslije lažne prijave, A - pregledom i vještačenjem privremeno oduzetog računara, te B - danonoćnim nadzorom i prikupljanjem informacija, prekršeno je GARANTOVANO pravo iz člana 23 Ustava RS.

ZA SUDOVE U BIJELJINI NE POSTOJI USTAV NITI GARANTOVANA PRAVA PA OVE ČLANOVE "NITI SU VIDJELI" NITI OBRAZLAGALI NIJEDNOM RIJEČJU A BAVILO SE SVIME DRUGIM ŠTO ILI NEMA VEZE SA TUŽBOM ILI JE SMIŠLJENO FALSIFIKOVANO STANJE.


Obrazloženje

U svojoj odluci drugostepeni sud je pogrešno primjenio materijalno pravo, derogirao potpuno kompletan ZOZD-e, što i samo sudsko vijeće potvrđuje na strani 4 presude.
Tužilac žalbom nastoji da dokaže da je bila dužnost tužene da dokaže da on nije diskriminisan u navedenim pravima, a da nije bila njegova dužnost kao tužioca da dokazuje da je diskriminisan u tim pravima, što je tačno, jer je prema članu 15. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik BiH“, br. 59/09) propisano da u slučaju kada osoba ili grupa osoba navode činjenice u postupku iz člana 12. ovog zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacije prekršena, navodni prekršilac dužan je dokazati da nije prekršio načelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Međutim, iz samih dokaza koje je priložio tužilac i koje je prvostepeni sud pravilno cijenio a naročito iz dokaza Okružnog tužilaštva Bijeljina broj A 326/12 od 15.11.2012. godine proizilazi da tužilac nije diskriminisan u ostvarivanju svojih prava na slobodan pristup informacijama na prijavljivanje krivičnog djela na pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu na pravo na nediskriminaciju garantovano članom 4. Ustava BiH na pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite i pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju i da stoga njegov tužbeni zahtjev nije osnovan.
Ovde se dakle ističe i priznaje da je ako sud ne odbaci tužbu, (kao neosnovanu) i parnica otpočne, teret dokazivanja na NAVODNOM PREKRŠIOCU. To što je parnica pokrenuta znači da sam ja kao tužilac ispunio uslov iz člana 12 i tužena RS, se morala pojaviti da izvodi dokaze a ne da sudovi u svojim presudama tumače šta po njima koji dokaz znači. Obaveza je stranaka u postupku da izvode dokaze a s obzirom na pravilo obrtanja tereta dokazivanja sud je imao obavezu da nedolazak potencijalnog diskriminatora tretira kao odustajanje od postupka i priznanje krivice te usvoji tužbeni zahtjev. U nastavku navodim šta o tome kaže VSITV-e:
Teret dokazivanja je institut procesnog prava koji daje odgovor na pitanje na kojoj od stranaka leži teret dokazivanja odlučnih činjenica, odnosno ko snosi štetne posljedice ukoliko činjenično stanje ostane nerazjašnjeno. Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji. Prema ZZD žrtva eventualne diskriminacije čak nije dužna dokazati diskriminaciju sa stepenom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Ako ispuni taj uslov, navodni diskriminator je dužan dokazivati da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“). Standard vjerovatnosti koji je tužitelj dužan dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije. Drugačije rečeno, vjerovatnost postoji ukoliko se u sudskom postupku odluka o postojanju diskriminacije čini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je došlo do diskriminacije. (Postupci za zaštitu od diskriminacije - Goran Nezirović, član VSITV BIH)
I OVDE JE SVE JASNO. POŠTO TUŽENA NIJE IZREKLA NIJEDNU RIJEČ, NIJE DOKAZIVALA NITI DOKAZALA NIŠTA, SUD JE BIO DUŽAN DA PRIMJENI ČLAN 126, ZPP I USVOJI TUŽBENI ZAHTJEV.
Pravobranilaštvo RS je moralo dokazivati nediskriminacija kako god to misli da treba te bih se ja tome suprotastavio svojom argumentacijom što je smišljeno izbjegnuto jer odbrane za fašističke metode i objašnjenja za njih nema pa se zato umjesto toga u presudama falsifikuju članovi zakona i ustava, falsifikuju tačke iz tužbenog zahtjeva i pokušava im se dati drugo značenje da bi se kako tako, opravdale unaprijed dogovorene presude.
Naredne teze drugostepenog suda odnosi se na tačku 9:
Kako je utvrđeno da je Okružno tužilaštvo u Bijeljini zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti podnijelo krivičnu prijavu protiv tužioca Zdenka Baje MUP-u RS CJB Bijeljina i da je tužilac povodom te prijave saslušavan i da do danas nije podignuta optužnica, te kako je tužilac zaštićen pretpostavkom nevinosti sve dok se suprotno ne utvrdi u zakonom propisanom postupku, to je zaključeno da zahtjev tužioca iz stava i tačka 9. nije osnovan.
...u smislu da tužilac nije predlagao dokaze na okolnost dužine trajanja i intenziteta trpljenja istih, niti je ukazivao u čemu se sastoji povreda prava ličnosti i na koji način su se te povrede reflektovale na ličnost tužioca.

Ovde se bezočno podmeču prava iz ZKP-u, koja optuženi ima za vrijeme istražnih radnji, odnosno po podizanju optužnice. Nadalje slijedi insinuacija da DO DANAS NIJE PODIGNUTA OPTUŽNICA" što je smišljeni lažan opis jer je pravo stanje takvo da je donesena NAREDBA O NESPROVOĐENJU ISTRAGE, još 14. decembra 2012. u predmetu T15 0 KT 0002365 10. Jasno je time da je prijava bila lažna dok sud opisom da optužnica nije podignuta, aludira da će možda i biti i da sam još pod istragom po toj prijavi.
Sasvim je nebitno to što me štiti pretpostavka nevinosti jer prema članu 23 Ustava RS IMAM PRAVO DA TRAŽIM I DOBIJEM dokumentaciju koji su javni organi odnosno tužena RS, prikupljali o meni. A kako me "ŠTITI" pretpostavka nevinosti najbolje pokazuje usmena FAŠISTIČKA NAREDBA, o zabrani pristupa SVIM SRODNICIMA DJEVOJČICE, čije ubistvo prikrivaju kriminalci iz OT Bijeljina, upravo oni koji su me lažno prijavili.
Neću da trošim vrijeme Vrhovnog suda i ukazujem na sve falsifikate koji su izvršeni u presudama te skrećem samo pažnju na PRIVATNO VLASNIŠTVO - TORBU, za koju drugostepeni sud tvrdi da je vještačena, citiram:
...da je Okružno tužilaštvo u Bijeljini je u konkretnom predmetu u svom radu postupilo shodno svojoj nadležnosti i ovlašćenjima kao i u svakom drugom slučaju, obradi predmeta prema dostavljenim tragovima sa lica mjesta, potrebnim vještačenjima od strane lica kvalifikovanih da obave vještačenja te vrste, prema zatečenim tragovina na licu mjesta (uključujući i torbu Ivone Bajo) i nakon dobijenih rezultata o tome kako je nastupila smrt maloljetne djevojčice, je obustavljena istraga.

Dokaze da je to GNUSNA LAŽ, dostavljam u prilogu "Odgovori OT i CJB Bijeljina" od 26.10.2015. i 18.11.2015. što je poslije donošenja prvostepene presude u ovom postupku. Iz tih odgovora - dokaza se vidi da OT Bijeljina i MUP, nisu vršili nikakve istražne radnje a kamoli vještačenje torbe te prebacuju odgovornost i krivicu jedni na druge pa čak i na Osnovni sud.
Osnovni sud je odbijao da se izjasni o tom predmetu, prvo ignorisanjem tog i nekih drugih pitanja te odgovaranjem na svega 2 a potom na zahtjev od 15.07.2016. nije uopšte odgovoreno a onda sudija Savić Jovan postupa kao profesionalac i obavještava me u prilogu "Sudija Savić obavjest 11.01.2017." na kraju druge strane da SUD NEMA NIKAKVIH SAZNANJA O OŠTEĆENJIMA TORBE, (DJEČJI RUKSAK) JER TO NIJE NAVEDENO NI U ZAHTJEVU POLICIJE, (KOJE JE ODOBRILO OT BJELJINA) ZA DEPONOVANJE NI U ZAPISNIKU O PRIJEMU.
To je dakle privatna imovina a istovremeno i novi dokaz za slučaj "smrti" - UBISTVA, Ivone Bajo, jer je bila neoštećena, preko njenog ramena dok je djevojčica bila živa a kada je probodena kroz grudni koš, uklonjena je sa ubijenog djeteta, oprana benzinom i sakrivena, izuzeta iz svih istražnih radnji jer nijedan organ tužene RS, po okončanju sada i drugog stepena postupka, "NEMA POJMA" kako je došlo do toga.
To naravno nije istina jer je ruksak uklonio potrir AD Univerzal, pošto je pomogao kamionu da pobjegne sa krijumčarenim narkoticima ostavivši 3 od njih u magacinu a potom su materijalni dokaz sakrili policija i tužilaštvo a sada im sudovi u Bijeljini pomažu da ostanu nekažnjeni.
Ovde se koristi izraz "NAVODNA OŠTEĆENJA" što je diplomatski pristup sudije koji se obraća odgovornima u OT Bijeljina. Sudija vrlo dobro zna da su oštećenja stvarna jer su konstatovana u prilogu "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)". Posebno je zanimljivo da se nadležna Danica Stjepanović, konstantno protivala tome da se privatne stvari vrate porodici a onda je naprasno pristala neposredno po donošenju prvostepene presude u ovom postupku. Kako izgledaju ta oštećenja opisana u zapisniku suda, može se vidjeti na prilogu "Dokazni predmeti".
Takođe je lažna sledeća tvrdnja drugostepenog suda, citiram:
"...niti je tužilac dokazao postojanje izuzetno teške povrede prava ličnosti tužioca odnosno postojanje naročito jakog stepena duševne boli i straha koji jedino opravdava dosudu naknade nematerijalne štete po tom osnovu, u smislu da tužilac nije predlagao dokaze na okolnost dužine trajanja i intenziteta trpljenja istih, niti je ukazivao u čemu se sastoji povreda prava ličnosti i na koji način su se te povrede reflektovale na ličnost tužioca.
TEŠKE povrede prava su jasno navedene u tačkama 2 i 9, koje se odnose na OTIMANJE prava garantovanim članovima 16 i 23, Ustava RS. Ne postoje teže povrede prava od kršenja onih koja se prema članu 48 Ustava RS, ne mogu oduzeti niti ograničiti a kako se vidi dok je ovakvih sudija ne mogu se ostvariti...
Dužina trajanja je jasna iz dokaza koje sam priložio. Prijavljen sam lažno 19.03.2010. i odmah su počele gestapovske metode tužene RS, prema mojoj porodici i meni a koje traju i danas. Strahove i duševnu bol nisam ni navodio kao osnov, niti sam psihički poremećan kao što je to samozvani predsjednik tužene RS, dokazao u parničnom postupku. Ja sam 7 godina u crnoj knjizi fašističkog mafijaškog režima i nisu me uplašili a mafijaški bos Dodik Milorad se trese od straha i urla na sva zvona kako ga progone, kako je Tužilaštvo BIH, politički organ, kako je nepravedno na crnoj listi SAD, na kojoj su kriminalci, svjetski teroristi i narkodileri.
Još jedno grubo vrijeđanje istine i povreda materijalnog prava je u narednom opisu:
"U žalbi se navodi da je predmet tužbenog zahtjeva pravo tužioca da odluku koja se tiče njegovih prava dobije u pismenom obliku što predstavlja uopštene navode žalbe, a može se pretpostaviti da se to odnosi na tačke 3., 4., 5., 6. i 7., 8. i 9 . izreke tužbenog zahtjeva..."
Navedeno je dakle 7 tačaka koje se ne odnose na povredu prava garantovanog ustavom a tačka 2, koja se upravo na to odnosi, povreda prava garantovanog članom 16 Ustava RS, se ignoriše smišljeno da bi se nanjela šteta meni a zaštitio kriminalac Kovačević Novak, koji je tu naradbu izdao u usmenom obliku sudskoj policiji jer nemaju odgovor za materijalni dokaz ubistva TORBU, što se sad i dokazalo da je istina pošto o tome POJMA NEMAJU. Da je sud smišljeno prekršio zakon, dokaz je tačka 2 koju citiram u cjelosti:
"2. Tužena Republika Srpska dana 20.06.2014. godine nije predala pismeno rješenje o zabrani pristupa u Okružno tužilaštvo Bijeljina tužiocu Zdenku Baji čime je nezakonito oduzela pravo garantovano članom 16. Ustava Republike Srpske da ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
OVAKVO POSTUPANJE NIJE NESPOSOBNOST NEGO SMIŠLJENI ORGANIZOVANI KRIMINAL KOJI IM JEDINO OBEZBJEĐUJE DA PLJAČKAJU SVE ŠTO STIGNU A DA SVE PREPREKE UKLANJAJU FAŠISTIČKIM METODAMA, POŠTO SU SA EKSPLOZIVIMA I AUTOMATSKIM ORUŽJEM OSTAVILI TOLIKO KRVAVIH TRAGOVA DA SE VIŠE SAKRIVATI NE MOGU... I SVI OKRUŽNI TUŽIOCI I SUDIJE KOJE SU UMJEŠANE U KRIMINAL SAMI SU KRIVI ZA TO A JA ĆU NASTAVITI DA OBJAVLJUJEM DOKAZE O TOME SVE DOK NAROD NE SRUŠI OVAJ MAFIJAŠKI FAŠISTIČKI REŽIM I ZLOČINCE SMJESTI IZA REŠETAKA...

PRILOZI

Odgovori OT i CJB Bijeljina
Sudija Savić obavjest 11.01.2017.
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
Dokazni predmeti

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Pretraži ovaj blog