utorak, 12. travnja 2016.

BOLLIN PROTIV BIH 2. DIO

Sličan primjer je građanin Milan Vukelić, koji je poslije ukazivanja na kriminal tužene RS, prvo lažno optužen za "Ugrožavanje sigurnosti" privođen pa mu je prijećeno u MUP-u, (postoje video snimci njegove izjave o tome). Da li je ovde neko "pogrešno tumačio zakonske norme" znajući da neće biti odgovoran ? I je li to što je raznesen eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banjaluci isti primjer "POGREŠNOG TUMAČENJA ZAKONSKE NORME" za šta niko nije odgovoran a ovde tužena RS sve do danas prikriva ubice i nalogodavce ovog monstruoznog zločina, kao što prikriva ubistvo Ivone Bajo...

SUD U STRAZBURU

BOLLIN PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE

DRUGI DIO

Gnusna je laž da su omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o porodici Bajo i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što smo "uspjeli" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži organa BIH, hapšenja i pritvaranja da dobijemo dio materijala koji smo tražili (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšena i pritvarana a sada slijedi opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam punomoćnik g-đe Bollin navodi "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
Dokaz da je BIH izvela policajce da lažno svjedoče je dopis A-326/12, glavnog okružnog tužioca OT Bijeljina, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, nastao pošto je punomoćnik g-đe Bollin, dostavio dokaze o hapšenju na dan 05.09.2012. U tom dokumentu je za ovaj postupak najvažnija rečenica "TAČNO JE DA SAM USMENO SUDSKOJ POLICIJI IZDAO NAREDBU DA NE DOZVOLI BAJI ZDENKU ULAZAK U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA"...

Opravdanja koja se navode kao razlog su sasvim nebitna i neprimjerena tada jer je prema Zakonu o opštem upravnom postupku morala biti provedena rasprava i omogućeno stranki iznošenje argumenata a potom pismeno uručiti Rješenje o zabrani pristupa i omogućiti pravo žalbe što je garantovano članom 16 Ustava Republike Srpske.
Dakle iako je izdata usmena naredba da se Bollin, njen punomoćnik i svi drugi srodnici spriječe u pristupu državnom organu, svjedok policajac Z.Č. je instruisan da lažno svjedoči u predmetu 80 1 Pr 007070 12 Pr i pred sudom kaže da postoji naredba da se dozvoli pristup uz prethodno kontaktiranje što je standardna procedura za sve građane. Time je potpuno jasno da je g-đa Bollin bila prisiljena lično ili putem punomoćnika biti hapšena i pritvarana da bi došla do dokaza o tome da je u cilju prikrivanja ubistva i pljačke milijardi KM, izdata fašistička naredba kojom se diskriminiše grupa ljudi prema krvnom srodstvu sa ubijenom osmogodišnjom djevojčicom Ivonom Bajo.
DISKRIMINACIJA U PARNIČNOM POSTUPKU
Poslije ovakvog bezakonja, kriminala i diskriminacije bilo je jasno da g-đa Bollin, ne može pred sudovima u BIH zaštititi svoja prava jer su u službi mafije koja godinama pljačka građane i budžet ali je pokušala prije obraćanja Sudu u Strazburu da postigne dogovor sa vlastima i odustane od bilo kakve novčane nadoknade za nematerijalnu štetu te da joj se isplati samo materijalna šteta za propalu avio kartu na dan hapšenja, ukoliko se na osnovu dokaza koje je dostavila pokrene istraga o ubistvu njene ćerke inače će podnijeti tužbu sa odštetnim zahtjevom od 5 miliona KM.
Taj prijedlog je podnošen više puta i u samim tužbama a na prvi takav je odgovoreno dopisom "Ministarstvo pravde 31.05.2011." u kome se kaže da će obavjest stići od Pravobranilaštva RS a što se nikad nije desilo. Tako je g-đa Bollin bila prisiljena podnijeti tužbu i pred parničnim sudom prezentovati dokaze kriminala s obzirom da su ih organi BIH prikrivali.
I u samoj parnici "Tužba 80 0 P 043324 13 P 2 - Bollin protiv Republike Srpske" kršena su prava g-đe Bollin iako se usmeno upozoravalo na to što obično nije ulazilo u zapisnike ali postoje i pismeni dokazi u dokumentima koji se prilažu a sada slijede citati iz njih koji to dokazuju;
TUŽBA : BOLLIN PROTIV REPUBLIKE SRPSKE (strane 4 i 5, uokvireno pravougaonicima):
S obzirom da su ranije bili upozoreni da je sprečavanje građana u ostvarenju prava predviđenih zakonom krivično djelo, očito je da su te nezakonite radnje bile izvršene namjerno, sa unaprijed razrađenim scenariom... S tim u vezi ističem da je došlo do nezakonitog i neevidentiranog zadržavanja tužilje, što se lako vidi iz slijeda događaja iz zvaničnih dokumenata! Naime, vidljivo je da je vrijeme navodnog izvršenja prekršaja 8:30 do 9:00, dok je početak suđenja od strane suda zabeležen u 13:55. U tih oko 5 sati između ta dva termina, tužilja se nalazila u praktično, privatnom zatvoru, u prostoriji oko 4 metra kvadratna, na spratu Suda za prekršaje, pod nadzorom, odnosno stražom Sudske policije! Ne postoji dokument o lišenju slobode, niti o otpustu, no formalno je tužilja bila zarobljena i bez mogućnosti da pozove advokata, iako je to zahtijevala. Očito je time prekršeno njeno pravo na odbranu, a za to vrijeme su odgovorni za to nezakonito zadržavanje, smišljali šta da urade i pisali Zahtjev, sa lažnim sadržajem... Tužilji tada nanesena šteta odnosi sa na duševni bol, povredu ugleda i časti, slobode i prava, te doživljenog poniženja, a sve sa ciljem, kako bi se "dozvala pameti" i nikada više se ne usudi, postaviti pitanje o smrti jedinog djeteta i pogotovo ne pokušavati donijeti dokaze o tome... Međutim tokom sudske rasprave, održane u Bijeljini 19.08.2011. svjedoci izjavljuju da postoji USMENA NAREDBA, o zabrani pristupa i ostvarenja bilo kog prava, svim srodnicima ubijene djevojčice: ("ZAPISNIK SAŽETAK"). Time je jasno da je postojao plan za nezakonito hapšenje, te da je razlog naveden u zahtijevu "OVOM PRILIKOM NIJE MOGAO DA IH PRIMI", gnusna laž! Dakle već 3 godine postoji naredba, kojom se tužilja svodi na nivo životinje, jer joj se otimaju zakonom garantovana prava da lično ili putem zastupnika dostavi materijal o ubistvu svog jedinog djeteta, na zakonom propisani način, te da dođe do istine o tome kako je Ivona Bajo izgubila život! Naredba o zabrani pristupa i ostvarenja bilo kojih prava svima iz porodice Bajo nikada nije povučena te se teror, diskriminacija, ponižavanje i maltretiranje protežu na 3 godine, tokom čega se prvenstveno prikriva dokumentacija. Iako su službenici tužene konstantno upozoravani da krše Ustav i više zakonom garantovanih prava, zastupnik tužilje je zadržan na ulazu u zgradu i uhapšen i 05.09.2012. umjesto da preuzme materijal tražen još prije skoro 3 godine! No pritisnuti snagom dokaza, koji se probijaju na više frontova organi tužene donose rješenje, da se zastupniku predaju čak i snimci obdukcije, a dio njih je prezentovan uz tužbu, dok će svi snimci biti predati u izvornom digitalnom obliku na disku u zakonom predviđenom roku! Tokom procesa, biće dokazano da su službenici tužene, nanijeli nematerijalnu štetu i duševni bol, tužiteljki, kršeći njena prava i ponižavajući je, varajući, obmanjujući, te prikrivajući dokaze o ubistvu njenog jedinog djeteta, a osim 3 navedena hapšenja u protekle 3 godine više od 100 puta je zastupnik tužilje spriječen a nekad i ona lično da ostvari prava garantovana zakonom, što znači da je tretirana ne kao ljudsko biće, nego kao stoka koju tužena može da vara, laže, diskriminiše, meltretira, ponižava, a sve da bi prikrila počinioce ubistva i razloge za to.
DOPUNA TUŽBE (80 0 P 043324 13 P 2) strana 2, uokvireno pravougaonikom:
Hapšenje tužilje je samo jedan od tih primjera, vjerovatno najekstremniji, no i samo postojanje prikrivene fašističke naredbe, koja se odnosi na sve srodnike ubijenog djeteta, pokazuje da je od strane tužene RS grupacija osoba vezanih srodstvom, diskriminisana, ponižavana i šikanirana, svođenjem na nivio životinja bez ikakvih prava!
PODNESAK PRED PRIPREMNO ROČIŠTE (80 0 P 043324 13 P 2) strana 3, uokvireno pravougaonikom:
Tužilji je i od strane suda već vršeno oduzimanje prava i nametanje nepostojećih obaveza, tako da bi poštovanje zakona u ovoj parnici za nju bilo nešto novo, no kako god da bude ovo je neophodan korak u borbi za istinu prije svega a onda i pravdu, do koje će se po potrebi doći u Strazburu, a osim već prikupljenih, tamo bi dokaz bili i svi dokumenti, odnosno sudska rješenja, sve radnje tužene RS, do kojih dođe tokom postupka...
PREINAKA TUŽBE (80 0 P 043324 13 P 2) strana 2, uokvireno pravougaonikom:
S tim u vezi, s obzirom da je tužilji na pripremnom ročištu 13.12.2013. saopšteno, da je tužena RS dostavila ranije obavjest da neće pristupiti, a tužilja Bollin o tome nije obavještena, povrijeđena su njena prava u postupku. Naime tužena strana nikada nije ni obavezna da prisustvuje ročištima, te stoga i nema razloga o tome obavještavati sud, a ročišta se održavaju i bez prisustva tužene strane, u konkretnom slučaju član 84, stav 2. Nasuprot tome, ako se ne pojavi niko od strane tužilje, sud prema ZOPP-u, član 84 stav 1, tužbu smatra povučenom. Postavlja se pitanje, zašto je tužena uopšte obavještavala sud o nedolasku, ako nije obavezna prisustvovati niti obavještavati sud o tome? No ako se ima u vidu da je pripremno ročište odgođeno za 14.03.2014. jasno je da je to i bio cilj tužene ODUGOVLAČENJE POSTUPKA, što je dodatno ponižavanje tužilje! Da nije tako, tužena RS bi obavjest poslala u dva primjerka, shodno članu 334, stav 5 i 336, stav 4.
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE (80 0 P 043324 13 P 2) strana 2, uokvireno pravougaonikom:
Odbija se prijedlog punomoćnika tužiteljice za provođenje dokaza uvidom i čitanjem zahtjeva za pristup informacijama punomoćnika tužiteljice od 20.06.2014. godine i odgovora OT Bijeljina br: IT-24/14 od 26.06.2014. godine, iz razloga što isti nisu u direktnoj vezi sa tužbenim zahtjevom tužiteljice i ne tiču se direktno predmeta ovog spora. Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba. Nakon toga punomoćnik tužiteljice izjavi: da želi predati u spis u dva primjerka u pisanoj formi svoje mišljenje o sadržini vrijednosti predloženih dokaza u ovom sporu („glavna rasprava"), pa se u spis prilažu dva primjerka, za sud i suprotnu stranu.
(KOMENTAR: Iz zapisnika je vidljivo da dokazni postupak Sud uopšte nije dozvolio. Pošto su odbijeni dokazi do kojih je Bollin došla u međuvremenu, nije dakle dozvoljeno ni izvođenje dokaza predviđeno zakonom čime je Bollin oduzeto pravo na pravično suđenje. Ta zabrana nije evidentirana u zapisniku a nepostojanje tonskog snimanja upravo ima za cilj da se krše prava stranaka a da ne postoji dokaz za to. U ovom slučaju je vidljivo da je pripremljeni koncept za dokazni postupak etiketiran kao "mišljenje" i priložen u spis pod nazivom "glavna rasprava"... Dokaznim postupkom je nazvana operacija COPY-PASTE, prepisivanja usvojenih dokaza.)
PRESUDA (80 0 P 043324 13 P 2) iz koje je vidljivo da Sud uopšte nije analizirao priložene dokaze niti koncept izvođenja dokaza na 19 strana , koji pošto nije dozvoljeno njegovo čitanje na glavnoj raspravi nije ni pročitan niti komentarisan a očito ni dokazi uopšte nisu čitani niti pregledani od strane sudije suda BIH. G-đa Bollin posebno podvlači da izvođenje dokaza pripremljeno na 19 strana BIH nije dozvolila...
ŽALBA NA PRESUDU (80 0 P 043324 13 P 2) strana 1, 2, 3, 4, 6, 7 i 8 uokvireno pravougaonicima:
Osnovni sud u Bijeljini je prekršio više članova iz ZOPP-u, počev od člana 99, te 7, 101, 102, 103, 123, 128, vezano za prava stranaka koja je sud oduzeo a dužan ih je štititi članom 10, odnosno spriječiti zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Naime u zapisniku sa glavne rasprave održane 24.09.2014. stoji "Nakon toga punomoćnik tužiteljice izjavi: da želi predati u spis u dva primjerka u pisanoj formi svoje mišljenje o sadržini vrijednosti predloženih dokaza u ovom sporu („glavna rasprava"), pa se u spis prilažu dva primjerka, za sud i suprotnu stranu." Ovde se u stvari ne radi ni o kakvom mišljenju, (jer i ne nosi takav naslov) nego o radnom tekstu za izvođenje dokaza, koji je sačinjen još prije pripremnog ročišta za slučaj da punomoćnik tužilje ne dočeka živ glavnu raspravu. Sud dakle nije dozvolio tužilji da izvodi dokaze, (što je očekivano i predviđeno) pa je s obzirom da tokom postupka upravlja sud a ne stranke, prihvaćena opcija da se tekst koji je trebao biti pročitan u zapisnik, preda u pisanom obliku, pri čemu je preimenovan u "mišljenje". Ovime se pokazuje da ne može postojati nikakva regularnost sudskog postupka bez tonskog snimanja rasprava a što tužena RS smišljeno izbjegava da obezbijedi. Iz donesene presude se vidi da taj tekst na 14 gusto kucanih strana nije ni pročitan od strane suda, s obzirom da se ne osporava nijedan od navedenih argumenata a obrađeni su svi predati dokazi te se od drugostepenog suda očekuje da detaljno analizira sadržaj i uvjeri se u snagu dokaznog materijala, kako o kršenju prava tužilje tako i o teškim krivičnim djelima. Tužilja Bollin uopšte nije tražila preispitivanje bilo kakve odluke a jedina koja postoji u pismenom obliku je odluka o nesprovođenju istrage od 04.01.2010. Od suda se tražilo sa utvrdi da li su kršena prava tužilje za vrijeme i poslije okončanja istražnih radnji vezano za pogibiju njene kćerke i to sprečavanje dostave dokaza i podnošenje prijave za vrijeme te po okončanju istrage, propuštanje da ustanovi kako je materijalni dokaz torba, uklonjena sa lica mjesta, čime je presječena, zašto je opran kaiš i ko je to učinio. Tužena RS takođe smišljeno nije utvrdila čime su nanesene sve unutrašnje povrede, jer vještak koji je angažovan o njima NEMA POJMA...."

Uzrok nastale štete je nepoštovanje Prava garantovanim Ustavom RS, član 15, stav "Licu koje je pritvoreno mora se uručiti pismeno obrazloženo rješenje u času pritvaranja. Protiv ovog rješenja pritvoreno lica ima pravo žalbe" vezano za lišavanje slobode bez ikakve potvrde dana 10.08.2010. Radi se dakle o povredi tog prava i povredi ugleda i časti koje su iz toga proizašle, jer je tužilja morala nedolazak na posao "pravdati" Presudom tužene RS za taj dan. Materijalna šteta uzrokovana propadanjem rezervisane karte je sitnica u odnosu na to da je tužilja, (pošto je etiketirana kao "sklona" prekršajima i krivac za štetu poslodavca zbog nedolaska) dobila rješenje o otkazu. Naknadna obustava postupka nije i ne može otkloniti štetu a posebno ne onu uzrokovanu kršenjem prava iz Ustava. Osim toga izraz "organ koji postupa u okviru zakonskih ovlaštenja nije odgovoran za pogrešno tumačenje zakonske norme" predstavlja pravu sliku stvarnosti koja se dešava u zemlji a ogleda se u razbojništvu državnih organa nad narodom. Sličan primjer je građanin Milan Vukelić, koji je poslije ukazivanja na kriminal tužene RS, prvo lažno optužen za "Ugrožavanje sigurnosti" privođen pa mu je prijećeno u MUP-u, (postoje video snimci njegove izjave o tome). Da li je ovde neko "pogrešno tumačio zakonske norme" znajući da neće biti odgovoran ? I je li to što je raznesen eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banjaluci isti primjer "POGREŠNOG TUMAČENJA ZAKONSKE NORME" za šta niko nije odgovoran a ovde tužena RS sve do danas prikriva ubice i nalogodavce ovog monstruoznog zločina, kao što prikriva ubistvo Ivone Bajo. Nadalje stav Osnovnog suda "Smatra se da je pogrešno tumačenje propisa moguće u redovnom toku stvari u postupanju organa vlasti pri vršenju svoje dužnosti i da stoga ne postoji osnov za odgovomost kada je u pitanju obična nepažnja, u smislu čl. 172. ZOO-a." bi bio adekvatan da je tužilja uhapšena greškom u nekoj raciji, lišena slobode te pretresana i pregledana na ponižavajući način. Ovde se radi o višegodišnjem teroru, planskom i konstantnom kršenju ljudskih prava uz brojna pismena obraćanja i ukazivanja na to i krivična djela. Čak je više puta pismeno navođeno da su krivične prijave iz 2010-te namjerno sakrivene, što se i dokazalo a govoriti o nekoj "OBIČNOJ NEPAŽNJI" poslije 5 godina, preko 200 dolazaka, nekoliko stotina podnesaka, obavještavanja, krivičnih prijava i slično je krajnje neumjesno. Više priloženih dokaza ukazuje da je štetu tužilji načinilo i konstantno čini OT Bijeljina uz asistenciju sudske policije kao organa koji izvršava nezakonite naredbe i sprečava tužilju u ostvarenju Ustavom i zakonima garantovanih prava.
AKO JEDNA OSOBA IZJAVI ILI NAPIŠE DA SVI ONI KOJI SU PRIKRIVALI ZLOČINE TREBA DA ZAVRŠE U ZATVORU, ONDA DRŽAVA PRIMJENJUJE SANKCIJU NE SAMO PREMA TOJ OSOBI NEGO PREMA SVIM SRODNICIMA. DA LI JE U OVOM SLUČAJU POSTUPAK TUŽENE RS ZASNOVAN NA ZAKONU ODNOSNO DA LI SU SVI ŽIVI SRODNICI ODGOVORNI AKO UOPŠTE POSTOJI ODGOVORNOST ???
Osnovni sud u Bijeljini čini sve da na ovaj način oslobodi tuženu RS od odgovornosti za neviđeni kriminal, bahatost i bezobrazluk koji pokazuje prema ubijenom djetetu iznoseći stav da "Smatra se da je pogrešno tumačenje propisa moguće u redovnom toku stvari u postupanju organa vlasti pri vršenju svoje dužnosti i da stoga ne postoji osnov za odgovornost kada je u pitanju obična nepažnja, u smislu čl. 172. ZOO-a." ali da vidimo šta o svemu kaže Ustav RS član 17: "Svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanose službeno lice ili državni organ, odnosno organizacija koja vrši javna ovlašćenja. Lice koje je neopravdano osuđeno ili nezakonito i bez osnova lišeno slobode, ima pravo na rehabilitaciju, naknadu štete, javno izvinjenje i druga zakonom utvrđena prava." i ZOO-a član Šteta (ZOO 155) "Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta); 206 Postojanje krivice (ZOO 158) Krivica postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom; 219 Odgovornost pravnog lica za štetu koju uzrokuje njegov organ (ZOO 172) (1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ uzrokuje trećem licu u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija; 202 Osnovi odgovornosti (ZOO 154) (1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice." Takođe i zabrana pristupa svim srodnicima nastradale Ivone Bajo, jedine ćerke tužilje dovela je do kršenja ZOUP-u, donesena bez ikakve rasprave, bez uručivanja pismene odluke o tome i onemogućavanja prava žalbe na tu odluku, čime je prekršen član 16 Ustava RS "Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu", te s tim u vezi prava iz člana 48 Ustava RS, stav "Prava i slobode zajamačeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti." I podatak da je tužilja tražila snimke lica mjesta i obdukcije svog jedinog djeteta još u februaru 2010-te a dobila ih tek 30 mjeseci kasnije, (priloženo rješenje od 12.09.2012.) poslije oko 150 uzaludnih dolazaka, novih zahtijeva, maltretiranja, laži, ponižavanja i diskriminacije tužilje, te lišavanja slobode, (svaka radnja usmjerena na punomoćnika tužilje prilikom pokušaja da ostvari njena prava je udar na prava tužilje), pokazuje svu bahatost, drskost i bezobrazluk pripadnika OT Bijeljina, za šta je odgovorna tužena RS. Samo lišenje slobode tužilje je učinjeno da bi se krivična prijava protiv portira predata 24.06.2010. uspješno "zagubila" da bi bila spriječena u podnošenju prijave o krijumčarenju, koje je pismeno najavljeno, kao i naravno da se ne odgovori na postavljena pitanja putem ZOSPI-a, niti dozvoli uvid i kopiranje spisa, posebno snimaka obdukcije, lica mjesta i torbe, jer je taj materijal predstavljao opasnost za pojedine tužioce, s obzirom na predmet Specijalnog tužilaštva KTA-ST-122-10. Što se tiče dužine trajanja i intenziteta duševnih bolova, od čega zavisi postojanje osnova za dosuđivanje naknade sve govori činjenica da je u pitanju jedino dijete tužilje a da tužena RS neprekidno preko 5 godina sprečava tužilju u ostvarenjima SVIH prava, vezano za taj događaj. Dovoljno je reći da je materijalni dokaz sa lica mjesta TORBU, (koja je vlasništvo tužilje Bollin) tužena RS u sadejstvu sa saučesnicima kriminala, uklonila sa lica mjesta, oprala benzinom i izuzela iz istražnih radnji a sve do danas krije taj predmet, ne dozvoljavajući tužilji pristup, fotografisanje niti preuzimanje.

PRAVOSNAŽNA PRESUDA 80 0 P 043324 14 Gž OD 02.02.2015. u kojoj nisu komentarisana kršenja prava tužilje navedena u žalbi niti povrede parničnog postupka...
APELACIJA NA (80 0 P 043324 13 P 2) strane 1 i 2, uokvireno pravougaonicima):
U ovoj parnici više garantovanih prava tužilje Budimke Bolin Bajo (u daljnjem tekstu tužilje) je prekršeno a prije svega radi se o povredi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda član 6. "Pravo na pravično suđenje". Prekršeno je "načelo ravnopravnosti" jer tužilji nije dozvoljeno da iznese svoje argumente i dokaze na način predviđen zakonom. Nije dozvoljeno da tužilja izvede svjedoke koje je predložila a takođe i materijalni dokaz, vlasništvo tužilje nije dostavljen na ročište iako je više puta tražen. Radi se o materijalnom dokazu, uklonjenom sa lica mjesta, torbi odnosno ruksaku koji je pripadao ubijenoj djevojčici Ivoni Bajo. Takođe je pogaženo "pravo stranke da aktivno učestvuje u raspravi" i ne samo da nije dozvoljeno tužilji da lično svjedoči o temi tužbe, nego nije dozvoljeno nikakvo izvođenje dokaza na glavnoj raspravi što je vidljivo iz priloženog zapisnika sa glavne rasprave. U tu svrhu bio je predviđen koncept na 14 gusto kucanih strana, koji je u slučaju da punomoćnik bude na bilo koji način spriječen, mogla da pročita lično tužilja ili bilo ko drugi. No izvođenje dokaza nije dozvoljeno, iako je to punomoćnik zahtijevao, te je na kraju sud samo uvrstio pomenuti materijal u spis nazvavši ga mišljenjem, (strana 2 zapisnika) ne dozvolivši dakle da se isti pročita odnosno izvode dokazi. Na taj način je tužilja spriječena da aktivno učestvuje u raspravi. Prekršen je i član 14, "zabrana diskriminacije" jer je očito tužilja diskriminisana i u samom postupku a godinama ranije su diskriminisani svi pripadnici porodice Bajo jer se na neustavan i nezakonit način provođi usmena naredba o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice, koji su pokušali da dođu do podataka kako je uništen materijalni dokaz, vlasništvo tužilje odnosno da podnesu krivične prijave usmeno na zapisnik. I član 17 "zabrana zloupotrebe prava" je prekršen jer su prava tužilje grubo ukidana i poništavana godinama unazad a to traje i danas. Grubo je pogažena "Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima" s obzirom da je tužilja diskriminisana odnosno napravljena je razlika cijele njene porodice u odnosu na druge građane a takođe je diskriminisana i na suđenju. Član 7 koji se odnosi na jednakost pred zakonom i pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije je naravno takođe prekršen. Pravo na imovinu tužilji je oteto s obzirom da je od 2010-te, sve do okončanja postupka tužena Republika Srpska držala u svom posjedu vlasništvo tužilje, dječiji ruksak, koji je uništen odnosno oštećen a što je konačno konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128) 15.04.2015. Dakle, tužena Republika Srpska je uklonila vlasništvo tužilje, sa mjesta ubistva njene kćerke i sakrila ga kako bi ubistvo predstavila kao nesretan slučaj, prikrila krijumčarenje unutar Bobar grupe, pranje novca i kako se nedavno vidjelo, pljačku nekoliko stotina miliona, maraka preko Bobar banke. Brutalno su prekršena prava iz Ustava član 13, jer je ljudsko dostojanstvo tužilje pogaženo, član 14 jer je tužilja podvrgnuta nehumanom i ponižavajućim postupanju, član 15, tuželja je lišena slobode i držana praktično u privatnom pritvoru bez ikakve potvrde o tome. Član 16, tužilja i svi članovi njene porodice su godinama izloženi ponižavajućem postupanju i protiv njih je izdata usmena naredba o zabrani pristupa u Okružno tužilaštvo u Bijeljini, bez suda i rasprave, bez pismenog rješenja i bez prava na žalbu a samim tim prekršen je član 48, jer su brutalno oteta prava garantovana Ustavom Republike Srpske a koja se, što garantuje član 48 ne mogu ni oduzeti niti ograničiti.
Poslednji prilog vezan za predmet 80 0 P 043324 13 P 2 je odluka Ustavnog suda BIH od 16.09.2015. kojom je okončan postupak pred najvišom sudskom instancom u BIH, mada je g-đa Bollin imala osnova da se i ranije obrati Sudu u Strazburu, s obzirom na brutalno višegodišnje kršenje ljudskih prava svima iz njene porodice primjenom klasično fašističke diskriminacije.
Pravo gđe Bollin na pravično suđenje je prekršeno i pred Ustavnim sudom BIH, jer na njihovom obrascu za podnošenje Apelacije postoji posebna rubrika "Neiskorišteni pravni lijekovi" gdje podnosilac može pojasniti zašto smatra da neki pravni lijek koji nije korišten ne bi bio djelotvoran. Takođe se na strani 9 nalazi uputstvo pod stavkom "Kada ne treba podnositi apelaciju" citiram: "Apelacija treba biti podnesena Sudu u roku od 60 dana od dana kada ste primili posljednju presudu ili odluku. Neophodno je i da podnosilac apelacije iscrpi sva pravna sredstva koja su mu na raspolaganju prije obraćanja Ustavnom sudu. To znači da ako još uvijek imate mogućnost da se obratite nekom drugom organu ili sudu na nivou države ili entiteta, trebate to uraditi. Međutim, potrebno je da obraćanje tom organu ili sudu bude efektivno. Ukoliko smatrate da pomoć tog organa ili suda ne bi bila djelotvoma, za vas bi ipak moglo biti korisno da se obratite Ustavnom sudu iako sve pravne opcije nisu iskorištene.".
DAKLE USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE POZIVA GRAĐANE DA MU SE OBRATE U SVOM INTERESU AKO SMATRAJU DA PRAVNI LIJEK, U OVOM SLUČAJU REVIZIJA NE BI BILA DJELOTVORNA A ONDA APELACIJU ODBACUJE BEZ IKAKVOG KOMENTARA O TOME, KAO DA TA OPCIJA NE POSTOJI...


Kao dodatak se prilaže i nekoliko dokumenata do kojih se došlo poslije pravosnažnosti presude 02.02.2015. i to: "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128), Dokazni predmeti, Fotosi ruksaka, Odgovori OT i CJB Bijeljina i DVD DOKAZI" sa kompletnom dokumentacijom u digitalnom obliku informacija. Iz njih se vidi da je prilikom primopredaje predmeta evidentirano i konstatovano oštećenje privatnog vlasništva g-đe Bollin, dječjeg ruksaka, (torbe) na način kako je godinama tvrdila a BIH odbijala da to istraži i odgovori iako se radilo o materijalnom dokazu skinutog sa ubijene djevojčice. Potom se vidi nekoliko snimaka tog ruksaka, te je uočljivo da je od siline udara kojom je presječen kaiš slomljena čak i metalna vođica rajfešlusa.
Prilog "Fotosi ruksaka" su načinili organi BIH, neposredno po ubistvu Ivone Bajo a prije odlaganja u sudski depo, na kojima se vidi isto oštećenje ali se ne opisuje niti provode istražne radnje oko toga. To je bitno s obzirom da u odgovorima od 26.10.2015. i 18.11.2015. organi BIH, Okružno tužilaštvo i CJB u Bijeljini, prvi put poslije 6 godina daju neki komentar o tome i to tako što prebacuju odgovornost jedni na druge, pa i na sud, priznajući time da nisu utvrdili kako je uništeno vlasništvo g-đe Bollin i što je najbitnije da li je dvostruko presjecanje kaiša mogla izvršiti tupa žica, odnosno ako nije nego je očito kaiš presječen nečim drugim, da li je time ubijena Ivona Bajo, da li su time nanesene unutrašnje povrede koje je BIH prikrila od vještaka trasologa. Odgovor na ovo pitanje smišljeno nikada nije dat jer bi time bile razotkrivene zločinačke aktivnosti organa BIH i prekinuta pljačka koja se vršila godinama. Umjesto toga prikriveno je ubistvo osmogodišnjeg djeteta prilikom krijumčarenja i godinama se primjenjivao i danas primjenjuje fašistički diskriminatorski tretman prema Bollin i svim krvnim srodnicima njene ubijene djevojčice...

PODNOSILAC APELACIJE :
Budumka Bollin Bajo
Badenerstrasse 23
8952 Schlieren
Switzerland

Pretraži ovaj blog

Google+