NOVI DOKAZI ZA 80 0 P 056780 14 P 02.03.2016.

Način na koji pripadnici specijalne policije RS, pljačkaju po drumovima je slika i prilika razbojništva koje čini banda plaćenih ubica iz tužilaštva što sam već dokazao u prethodnim ročištima. Mene je zločinačka organizacija RS u pokušaju da prikrije svoje zločine i milijarde evra koje je pokrala prethodnih godina, pokušala u mojim tužbama za utvrđenje diskriminacije predstaviti kao manijaka, psihopatu sklonog kršenju javnog reda i mira i to retroaktivno a ja ću u nastavku tuženu RS opisivati i predstavljati uz dokaze kao LOPOVSKU FAŠISTIČKU BANDU

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:	1000000 (jedan milion) KM

NOVI DOKAZI ZA 80 0 P 056780 14 P 02.03.2016.

Na osnovu člana 102, stav 2 ZPP-u, "Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti odnosno predložiti na pripremnom ročištu" predlažem da sud uvrsti u dokazni materijal i ovde priložene dokumente nastale poslije poslednje održanog ročišta:
Vrijednost i važnost ovih i ranije predloženih dokaza objasniću direktno u zapisnik.
S obzirom da su sudovi u Bijeljini u svim mojim tužbama za utvrđenje diskriminacije postupali kao servis mafije i "nisu primjećivali" nijednu tačku vezano za kršenje prava garantovanih Ustavom RS od kojih potenciram pravo iz člana 23, nastavio sam samostalno paralelno da se borim za svoja prava na više frontova uprkos sabotaži sudske vlasti, te sam od pripremnog ročišta i poslije poslednje održane rasprave pribavio nove dokaze koje naravno nisam imao na pripremnom ročištu, pa ih nisam mogao ni predložiti na usvajanje.
U skladu sa navedenim članom iz zakona predlažem na usvajenje sve dokumente do kojih sam došao u međuvremenu a koje sada prilažem.
Obavještavam sud i zastupništvo tužene RS da ću ako dođe do nastavka ove parnice, prvo naredno ročište iskoristiti za odbranu svojih prava koja se brutalnim pravnim nasiljem otimaju od strane suda te taj zapisnik koristiti kao dokaz pred sudom u Strazburu. Ukoliko sud pokuša da me u tome spriječi ta će se zabrana naći u zapisniku i takođe biti dokaz ali me neće omesti u izlaganju jer već imam pripremljenih 26 strana teksta za koje će sudu trebati bar 3 ročišta da ih zavede u zapisnike. Skrećem pažnju da je za sve radnje koje su mi nanijele štetu odgovornost na OT Bijeljina.
Način na koji pripadnici specijalne policije RS, pljačkaju po drumovima je slika i prilika razbojništva koje čini banda plaćenih ubica iz tužilaštva što sam već dokazao u prethodnim ročištima.
Mene je zločinačka organizacija RS u pokušaju da prikrije svoje zločine i milijarde evra koje je pokrala prethodnih godina, pokušala u mojim tužbama za utvrđenje diskriminacije predstaviti kao manijaka, psihopatu sklonog kršenju javnog reda i mira i to retroaktivno a ja ću u nastavku tuženu RS opisivati i predstavljati uz dokaze kao LOPOVSKU FAŠISTIČKU BANDU.
NEKA SE SUD I PRAVOBRANILAŠTVO PRIPREME DA MI SE SUPROTSTAVE U TOJ PRAVNOJ BORBI...

PRILOZI

Napad na ustavno uređenje Zahtjev Okružnom sudu Odgovor Okružnog suda 11.12.2015. Zahtjev za OT Bijeljina OT Bijeljina IT-4915 08.12.2015. Zahtjev MUP-u 10.11.2015.

Odgovor Mup-a 18.11.2015. Zahtjev MUP-u 27.11.2015. Novi dokaz za KTA-596-09 Zahtjev RTRS 30.12.2015. Odgovor RTRS IT-44-15 12.01.2016.

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

APELACIJA NA PREDMET 80 0 P 039976 12 P

S obzirom da je u pitanju specifičan pravni osnov, prema članu 48 Ustava RS koji kaže da su za kršenje prava garantovanih Ustavom RS, lično odgovorni počinioci i ne mogu se pravdati ničijim naređenjem smatram da je Vrhovni sud u skladu sa zakonskom mogućnosti trebao postupati po ovoj reviziji jer bi ta odluka bila značajna za dalji rad nižih sudova.

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 039976 12 P

Prije svega iznosim argumente vezano za blagovremenost apelacije što dokazujem dopisom "Vrhovni sud 04.01.2016." kojim je odgovoreno na moj zahtjev za pristup informacijama te mi je dostavljeni i Rješenje 80 0 P 039976 14 Rev. od 06.08.2014. Dakle iako je doneseno 2014-te, primio sam ga tek početkom 2016-te...
U pomenutom rješenju se donosi odluka o odbacivanju revizije kao nedozvoljene sa obrazloženjem da se protiv svakog od tuženih mogla podnijeti posebna tužba i da je sud mogao posebno odlučivati o svakom zahtjevu, te da se vrijednost spora računa zasebno za svakog suparničara. Međutim, jedno je vrijednost spora a drugo, citiram sud (i stav iz zakona) "propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM".
Kako parnice nisu bile razdvojene i postoji samo JEDNA presuda time i vrijednost pobijanog dijela presude iznosi upravo potrebnih 30000 KM. Nadalje, tužba je podnesena 2012-te kada je minimalni iznos za reviziju bio 10000 KM i nije jasno definisano da li postupak treba da se okonča sa vrijednostima spora i sudskim taksama koje su važile u vrijeme podnošenja tužbe ili po izmjenama. U krivičnom postupku se recimo primjenjuje zakon povoljniji za optuženog.
S obzirom da je u pitanju specifičan pravni osnov, prema članu 48 Ustava RS koji kaže da su za kršenje prava garantovanih Ustavom RS, lično odgovorni počinioci i ne mogu se pravdati ničijim naređenjem smatram da je Vrhovni sud u skladu sa zakonskom mogućnosti trebao postupati po ovoj reviziji jer bi ta odluka bila značajna za dalji rad nižih sudova, član 237, stav "U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude, ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni."
Propuštanjem da postupi prema navedenom stavu i Vrhovni sud RS je prekršio pravo na pravično suđenje ali mnogo ozbiljniji i namjerni propusti su se dešavali pred Osnovnim sudom u Bijeljini, koje je legalizovao i drugostepeni sud.
Ustavnom sudu BIH ukazujem na povredu sledećih prava i očekujem da zaustavi ovaj kriminal te obezbijedi da se poštuju sva prava garantovana ustavom, proglasti osporenu presudu nevažećom i vratiti slučaj sudu koji je donio presudu na ponovni postupak.
1) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom; prekršeno je tokom glavne rasprave kada uopšte nije dozvoljeno izvođenje dokaza nego se odmah prešlo na završnu riječ.
2) Pravo na pravično suđenje, garantovano Evropskom konvencijom o ljudskom pravima i osnovnom slobodama, jer osim već navedenog u taćki 1, nije primjenjen relevantan pravni osnov iz Ustava RS, član 48, nego iz nižih zakona koji se odnose na druge vrste štete.
3) Pravo iz ustava RS, član 16: Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
4) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni; se konstantno krši jer se prema svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo provodila i konstantno provodi diskriminacija, bez suda i presude, pismenog rješenja i prava na žalbu.
5) Pravo na imovinu; se shodno tome otima jer se krši član 23 ustava RS i odbija predaja dokumentacije koju je RS prikupljala o Zdenku Baji poslije odnošenja računara na kome se nalazio neprocjenjivo vrijedan programski kod a izbrisan za vrijeme devetomjesečnog posjeda kod organa RS. Takođe i pravo na materijal prikupljen posebnim istražnim radnjama poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti, takođe garantovano ustavom član 23.
Tuženi su odgovorni što sam istakao i u postupku a navedeno i kao jedan od pravnih osnova tužbe prema članu 48 Ustava RS: "Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
U obrazloženju ove apelacije neću uopšte citirati ništa iz tužbe, dopune i drugih podnesaka jer je član 48 Ustava savršeno jasan i prema njemu su tužene osobe direktno i LIČNO odgovorne, (a ne organ ili država) i ne mogu se pravdati ničijim naređenjem. Umjesto toga citiram opis iz presude 80 0 P 039976 12 od 19.12.2013.
"U tužbi i na raspravi tužioc je naveo da su tuženi Kovačević Novak, kao Glavni Tužilac u Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i tuženi Borovčanin Danko, kao šef Odjeljenja sudske policije u Bijeljini, od početka 2010. godine pa na dalje izvršili više krivičnih djela sa ciljem da pomognu pripadnicima organizovanog kriminala i da ga spriječe da dostavi dokaze o tome, da prikrivaju i uklanjaju dokaze o ubistvu njegove malodobne sestričine, krijumčerenje droge i pranju prljavog novca narko mafije preko „Bobar“ banke u Bijełjini i da ga sprečavaju da predoči dokaze o svemu tome, da je u 2010. godini tuženi Kovačević Novak izdao usmenu naredbu da on, njegova sestra i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u prostoriju Tužilaštva radi predaje dokaza u vezi sa ubistvom malodobne Bajo Ivone i krivičnim djelima organizovanih kriminalnih grupa i da mu u tome pomaže tuženi Borovčanin Danko preko policajaca tako što preko policajaca kojima je on šef fizički ih onemogućuje da pristupe u prostorije Okružnog Tužilaštva u Bijeljini."
Dalje sud navodi stav tuženog Kovačević Novaka koji nijednom riječju ne pominje član 48 Ustava RS, dok je tuženi Borovčanin Danko osim prigovora pasivne legitimacije, (koji je neosnovan, prema članu 48, čak osporio i istinitost navoda u tužbi:
"U odgovoru na tužbu tuženi Kovačević Novak je naveo da osporava tužbeni zahtjev tužioca za naknadu štete u osnovu i u visini, da nije pasivno legitirnisan po tužbi tužioca u označenoj pravnoj stvari kao Glavni Okružni Tužilac iz razloga što se prema članu 30. Zakona o tužilaštvu Republike Srpske za propuste za štetu koju učine tužioci odgovara Republika Srpska."
Povlačim paralelu sa poznatim slučajem DAMJANOVIĆ - MAKTOUF, u kome je Sud u Strazburu presudio da nije primjenjen odgovarajući zakon, odnosno član iz adekvatnog zakona. Čl. 48. Ustava RS, ne može se odnositi na obične građane, taksiste, frizere, konobare recimo, nego upravo na državne službenike gdje postoji hijerarhija i komandna linija te je jasno da su navedena gospoda prema tom članu i odgovorni. Odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o tužilaštvima kojima je odgovornost za radnje državnih službenika prebačena na pravno lice odnosno državu, su ispod ustava RS i mogu se odnositi na bilo koje druge radnje kojima se nanosi šteta građanima osim onih nekoliko garantovanih prava iz Ustava RS.
Sud se sasvim nepotrebno bavio dokazivanjem mojih "prijetnji nasiljem" iako je usvojen dokaz odluka OT Doboj T 150 KTA 002365 10 od 14.12.2012. u kojoj je konstatovano da nisam počinio nijedno krivično djelo pa ni ugrožavanje sigurnosti. Umjesto te odluke sud je prepisivao impresije Kovačevića i Borovčanina koji su naređivali podređenima šta da pišu a ispostavilo se, navedenom odlukom OT Doboj da to nije bila istina. Za ovuj predmet jedino je bitno to da su:
KOVAČEVIĆ NOVAK I BOROVČANIN DANKO PROVODILI I PROVODE SANKCIJU PREMA SVIM SRODNICIMA IVONE BAJO, BEZ SUDA I PRESUDE BEZ URUČENJA NAREDBE I PRAVA NA ŽALBU, ČIME JE PREKRŠENO PRAVO IZ ČLANA 16 USTAVA RS A ZA ŠTA SU PREMA ČLANU 48 USTAVA LIČNO ODGOVORNI, NE SAMO PARNIČNO NEGO I KRIVIČNO.
Vidljivo je da sud umjesto bilo kakvog komentara o osnovanosti člana 48 Ustava RS, nastupa kao advokat tuženih i navodi u presudi:
"Osnovano ukazuje tuženi Kovačević Novak u odgovoru na tužbu da on nije pasivno legitimisan u predmetnoj pravnoj stvari prema odredbi člana 30. stav l. Zakona o Tužilaštvu Republike Srpske (,,Službeni glasnik RS“ br: 55/02 sa kasnijim izmjenama i dopunama), te da je pasivno legitimisana po tužbi tužioca za naknadu štete Republika Srpska, ako se i pretpostavi da je on, kao Glavni Tužilac, nanio štetu tužiocu nepravilnim ili nezakonitim radom."
Sud nastavlja da ignoriše Ustav RS i dalje pa potom ističe:
"Ako je već tužilac smatrao da su tuženi Kovačević Novak, kao glavni tužilac u Okružnom Tužilaštvu i Borovčanin Danko, kao starješina Organizacione jedinice Sudske policije u Bijeljini, učinili štetu nezaknitim radom na određeni način, onda je trebao da podnese tužbu protiv Republike Srpske, kao poslodavca navedenih tuženih, kao lica koje je pasivno legitimisano za naknadu štete prema članu 171. ZOO-a."
Na kršenje pravila postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava sam ukazao i u žalbi. što doslovno prenosim:
"Ne ulazim sada uopšte u to da li je naredba da citiram: "ZDENKO BAJO, BUDIMKA BOLLIN BAJO I DRUGI SRODNICI, NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA" zakonita ili je diskriminatorska, pravno nemoguća, ponižavajuća. Uzmimo da je ta naredba savršenstvo pravne struke, no problem je u tome što mi nikada nije bila uručena, niti mi je omogućeno pravo žalbe na tu odluku, čime je prekršeno garantovano pravo iz ustava RS, član 16: Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu."
Potom sam ukazao na još nekoliko velikih nepravilnosti:
"Tuženi Kovačević je dostavio neke dokumente koje pominje i prvostepeni sud, ali ne u potrebnom broju kopija, odnosno te "dokaze" ja nikada nisam dobio i ne mogu se koristiti kao argumentacija za presudu. Poznato je da okružni tužilac postupa, sa dokumentima, naredbama, odlukama, sa svojim potpisom i pečatom državnog organa, a ovo je slučaj tajne, nezakonite diskriminatorske urote, koja je postala javna i otkrivena isključivo zbog toga što sam se nekoliko puta suprotstavio bezakonju i na prekršajnim suđenjima došao do teksta te naredbe i načina na koji se sprovodi. U suštini i nema potrebe da dalje osporavam nepravilnosti u presudi, jer je osnov svega oduzimanje garantovanog prava iz Ustava, za šta su odgovorni tuženi, prema članu 48, koji sam naveo te očekujem od Okružnog suda da se odredi po tom pitanju. Meni ova parnica ne znači ništa lično, a posebnio ne novac, nego je samo jedan od frontova borbe sa mafijom, te vam skrećem pažnju na osnov svega. Tuženi su se ogriješili o Ustav da bi prikrili zločine za koje imam dokaze i to tajno, ne u interesu organa ili države nego zbog privatnih interesa i ja zbog toga ne krivim RS. Ako sad drugostepeni sud ignoriše član 48 iz Ustava i legalizuje bezakonje tuženih Borovčanina i Kovačevića, te prebaci odgovornost na RS, takvu odluku bih koristio kao dokaz u već pokrenutim parnicama, i u narednim uključujući Sud u Strazburu. Na strani 5 presude, (drugi pasus odozdo) sud zaključuje "Istina je, da iz provedenih dokaza proizilazi da je tuženi Kovačević Novak izdao usmenu naredbu Odjeljenju sudske policje u Bijeljini da sudski policajci spriječe tužioca..." a kako je time prekršeno pravo iz Ustava RS, proizilazi da država namjerno krši ljudska prava, sa ciljem da prikrije pljačke i ubistva... -Nikad nisam razgovarao sa g. Gruhonjićem, nego je gospodin izašao u hodnik i tu mi samo rekao da izađem vani; Nikada nisam prijetio nasiljem što je g. Višnjić naknadno potvrdio u zabilješci 779/10 od 26.04.2010; Nisam napisao na plakatu ništa ni o Dodiku niti i Bobaru što se može provjeriti jer je to oduzeo MUP, a kopije dostavio u spis 80 1 Pr 007070 12 Pr; Sudska policija izvršava naredbu te nikada u zabilješkama ne unosi da sam svima pokazao slike materijalnih dokaza, a istovremeno me opisuju kao labilnog, narkomana i prihopatu. Tvrdnja prvostepenog suda koji podržava tuženog Kovačevića da sam 08.07.2010. narušio red i mir (poslije 5 mjeseci uzaludnih dolazaka) je neutemeljena jer samo PREKRŠAJNI SUD može to da odluči i izrekne zakonom propisanu sankciju. Na drugostepenom sudu je velika odgovornost, da uradi sve kako bi se bezakonje zaustavilo i krivci dobili zasluženu zatvorsku kaznu, (naravno ne u ovom postupku) ili će istima pomoći tako što će odgovornost uprkos odredbi člana 48 Ustava RS prebaciti na državu koju ionako tretiram kao "Zločinačku organizaciju" za šta imam obilje dokaza, a takva odluka bi bila potvrda da mafija ovde ima svoju državu, logističku podršku i zaštitu od svih njenih organa. Tuženi nisu sudu dostavili nijedan dokaz, da mi je ta naredba uručena, što znači i da iza nje ne stoji nijedan državni organ, te predlažem da Okružni sud žalbu usvoji i primjeni stav 5, člana 224."
SVE OVE ARGUMENTE IZ ŽALBE KOJE SAM CITIRAO DRUGOSTEPENI SUD JE IGNORISAO...
Tužba je predata 2012-te godine a danas početkom 2016-te poznati su i motivi tuženih. Dana 23.07.2009. kada je ubijena Ivona Bajo, vršeno je krijumčarenje u Bobar grupu. Istovremeno je godinama Bobar banka prala novac narko mafije te je vršena pljačka oko 300 miliona maraka. Diskriminacija mene, moje porodice i prethodno prikrivanje ubistva Ivone Bajo izvršeni su da bi se osigurao nesmetan nastavak te astronomske pljačke i drugih koje su vršene preko Banke srpske, Birča itd a nisu direktno povezani sa mojim pravima ali jesu sa tuženima koji su saučesnici u prikrivanjima svih krivičnih djela kako je pred kamerama izjavio glavni republički tužilac "KRUPNIH RIBA"...
Da je i sud shvatio suštinu kriminala i motive tuženih dokaz je i opis iz presude koji citiram "Iz podneska tužioca koji je naslovijen na Okružno Tužilaštvo Bijeljina od 11.02.2010. godine proizilazi da tužilac traži detaljno obrazloženje odluke o nesprovođenju istrage zbog smrti malodobne Bajo Ivone (Tužilaštvo je našlo da je do njene smrti došlo zadesom), da traži biološko i trasološko vještačenje i autopsiju i da optužuje da je sakrivena činjenica da je kaiš torbe presječen nekom jakom silom i da je opran nekim hemijskim sredstvom da bi se uklonili tragovi krvi, da optužuje da će neke smicalice koristiti da bi se krivci izvukli."
Dakle još 11.02.2010. sam tačno predvidio SMICALICE, pripadnika zločinačke organizacije a koje su uslijedile prvo lažnom prijavom za "ugrožavanje sigurnosti" 19.03.2010. a istovremeno i sprečavanjem svakog kontakta sa tužiocima kako bi se spriječilo ukazivanje na nove činjenice i dokaze.
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015. konstatuje da je oštećen materijalni dokaz sa mjesta zločina a na prilogu "Dokazni predmeti" vidljive su i fotografije tog dokaza, (ruksaka Ivone Bajo), čiji je kaiš dvostruko presječen, dio nedostaje a ostatak zamrljan hemijskim sredstvom. I na kraju u prilogu "Odgovori OT i CJB Bijeljina" od 26.10.2015. i 18.11.2015. i OT Bijeljina i MUP, prvi put 6 godina poslije ubistva Ivone Bajo a poslije razotkrivanja kriminala u Bobar grupi priznaju da "NEMAJU POJMA" ko je kada i kako oštetio materijalni dokaz te prebacuju odgovornost jedni na druge.
Ovi dokazi nastali po donošenju presude nemaju veze sa temom tužbe ali pokazuju motive tuženih i obavezuju Ustavni sud da materijal proslijede nadležnom Tužilaštvu BIH, s obzirom da je krijumčarenje na dan ubistva Ivone Bajo vršeno iz Federacije u RS.
I da zaključim sud se u presudi bavio svim nepotrebnim i nevažnim stvarima osim tužbenim zahtjevom, jer ne postoji dokaz da mi je ikada uručeno rješenje o zabrani pristupa i omogućena žalba, što je garantovano članom 16 Ustava RS a da bih uopšte imao neki dokaz da se ta naredba sprovodi bio sam prisiljen odbiti izdatu naredbu, više puta a prvi put upravo 08.07.2010. kako bih isprovocirao pisanje nekih zabilješki, svoje hapšenje i zaštitu prava na prekršajnom sudu ili ako se to ne desi da do teksta naredbe dođem izjavama sudskih policajaca u zapisnik, što se i desilo. Niko od aktera naravno nije znao da je to moj osnovni cilj jer da nisam odbio tu fašističku naredbu, danas ne bih imao dokaz da se ikada sprovadila, dok naprotiv sada u parnici protiv RS koja je u toku 80 0 P 056780 14 P imam te dokaze a tužena RS mi je, zaštitivši direktno odgovorne počinioce, sama u ovom predmetu 80 0 P 039976 12 P dala dokaz da je odgovorna za taj fašizam...
Okružni sud u Bijeljini se takođe nije bavio tužbenim zahtjevom a iz rješanja 80 0 P 039976 14 Gž ističem potpuno nebitnu rečenicu da "Novak Kovačević nije postupao u predmetu provođenja predistražnih radnji u vezi sa smrću malodobne Ivone Bajo i shodno tome ne može se optuživati za nepravilan i nezakonit rad zbog odluke Okružnog Tužilaštva u Bijeljini da se neće sprovoditi istraga u vezi sa smrću malodobne Ivona Bajo iz razloga što je utvrđeno da se ne radi o njenom ubistvu već o zadesnoj smrti."
Nevjerovatna je ova rečenica ako se zna da ni u tužbenom zahtjevu ni u tekstu tužbe nisam zasnivao pravo na nadoknadu štete zbog pogibije Ivone Bajo. Ovde se čak neumjesno koristi termin "SMRT" i "ZADESNA SMRT" iako je obducent jasno naveo više unutrašnjih povreda i koristio izraz "NASILNA SMRT". Potom i drugostepeni sud brutalno ignoriše ustav i član 48 te bez ijedne riječi o pravnom osnovu koji sam istakao takođe nastupa kao advokat tuženih, primjenjujući niži zakon, citiram:
"Takođe, ispravno prvostepeni sud zaključuje da tuženi Novak Kovačević nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari shodno odrcdbama člana 30. stav 1. Zakona o Tužilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 55/02, 85/03, 115/04 i 68/07), te da je shodno odredbama čl. 171 ZOO pasivna legitimacija na strani Republike Srpske."
Nadalje tvrdnja koju je koristio i prvostepeni sud je krajnje neumjesna: "te da tužilac nije dokazao da je prvotuženi na bilo koji način onemogućio tužioca da predoči dokaze o navodnom ubistvu malodobne Ivona Bajo, da je prikrivao ili uklanjao dokaze u vezi s tim kao i da je učinio drugo krivično djelo."
Osnovni sud u Bijeljini nije dozvolio izvođenje dokaza uopšte, odnosno kako sam već istakao dokaznog postupka nije ni bilo, (čime je oteo pravo na pravično suđenje) ali je sprečavanje podnošenja krivične prijave, prikrivanje ubistva i uklanjanje dokaza vidljivo iz dokaznog materijala koji sam priložio uz tužbu a priložiću i sada uz ovu apelaciju kao i disk na kome je u digitalnom obliku kompetan materijal uključujući i ovu apelaciju.
Ako su već Osnovni i Okružni sud izašli iz tužbenog zahtjeva i komentarisali o odgovornosti Kovačević Novaka vezano za neki tužilački predmet onda su trebali da iznesu stav u učešću Kovačevića u grupi kriminalaca, (koju još čine Gruhonjić, Debeljević i Stjepanović) a koji su napravili plan da me lažno prijave u CJB Bijeljina za ugrožavanje sigurnosti kako bi mi nanijeli štetu i predstavili me u javnosti kao manijaka i psihopatu, što je bio jedan od dokaza u ovoj parnici. Spis KTA-596/09 vezan za ubistvo Ivone Bajo, nije uopšte bio dokaz u parnici dok je odlukom OT Doboj T 150 KTA 002365 nedvosmisleno dokazano da je ta prijava bila lažna. Takođe sudovi u Bijeljini nisu uopšte iznosili mišljenja o tome da li mi je šteta nanesena time što su tuženi naređivali podređenima da primjenjuju sankciju prema meni za koju su znali da ne postoji nikakvo pismeno rješenje niti mi je omogućeno iznošenje argumenata a ni pravo žalbe...
Odlika Okružnog suda se završava pasusom:
"Kako je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primjenio materijalno pravo, te kako su neosnovani navodi žalbe, to je shodno odredbama člana 221, 222. i 223, ZPP, žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrditi na osnovu člana 226. istog zakona jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti."
Ovde posebno ističem dio "na koje je pravilno primjenio materijalno pravo" a sve bez ijedne riječi, pomena ili komentara o članu 48 Ustava RS, te od Ustavnog suda bih očekujem da se odredi isključivo o ovom članu. Da li je relevantan ili ne za ovu situaciju u kojoj se primjenjuje sankcija i oduzimaju prava bez uručenja pismenog rješenja i prava na žalbu.

PRILOZI

Tužba 80 0 P 039976 12 P Presuda 80 0 P 039976 12 P Žalba na 80 0 P 039976 12 P Presuda 80 0 P 039976 14 Gž Revizija tuzbe 80 0 P 039976 12 P

Rješenje 80 0 P 039976 14 Rev + Dopis 04.01.2016. Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) Dokazni predmeti Odgovori OT i CJB Bijeljina Disk

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

DOSTAVA PODATAKA NA AP-3406/15

Što se tiče pravne države nju su javno pred kamerama opisali Glavni republički tužilac RS, izjavom da "ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" te Predsjednica suda BIH, da "U BIH DJELUJE PRAVOSUDNA MAFIJA". U praksi se to vidi po velikom broju kriminalnih afera teških milijarde evra, kao što su Birač, Boska, Grand trejd itd a što je javno objelodanjeno samo preko Bobar i Banke Srpske Vlada RS i Predsjednik RS su sa svojim tajkunima opljačkali pola milijarde, (500 miliona) konvertibilnih maraka. Što ne stignu ukrasti u trezoru pošalju specijalnu policiju sa automatskim oružjem i zoljama u drumsku oružanu pljačku.

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

DOSTAVA PODATAKA NA AP-3406/15

Veza : Vaš zahtjev AP-3406/15 od 18.01.2016.
Obavještavam Ustavni sud Bosne i Hercegovine da na predmet 80 0 P 039222 15 Gž, nije izjavljena revizija nego je osim Apelacije podnesen Prijedlog za ponavljanje postupka u skladu sa odredbama ZOPP-u čl. 255 i 257, uz iznesene nove činjenice i dokaze o čemu Osnovni sud u Bijeljini još nije doneo odluku. Revizija nije izjavljena iz dva razloga i to:
1) Ustavni sud BIH sugeriše podnošenje apelacije i ako sve pravne opcije nisu iskorištene.
2) U Republici Srpskoj je na sceni diktatura i tiranija a pravna država ne postoji.

OBRAZLOŽENJE Obrazac apelacije koja se podnosi Ustavnom sudu BIH, sadrži "Prilog 3" gdje je navedeno:
"Apelacija treba biti podnesena Sudu u roku od 60 dana od dana kada ste primili posljednju presudu ili odluku. Neophodno je i da podnosilac apelacije iscrpi sva pravna sredstva na raspolaganju prije obraćanja Ustavnom sudu. To znači da ako još uvijek imate mogućnost da se obratite nekom drugom organu ili sudu na nivou države ili entiteta, trebate to uraditi. Međutim, potrebno je da obraćanje tom organu ili sudu bude efektivno. Ukoliko smatrate da pomoć tog organa ili suda ne bi bila biti djelotvorna, za vas bi ipak moglo biti korisno da se obratite Ustavnom sudu iako sve pravne opcije nisu iskorištene."
Dakle Ustavni sud BIH, jasno sugeriše građanima da mu se obrate apelacijom čak i kad nisu iskorišteni svi pravni lijekovi mogući po zakonu ukoliko se smatra da ne bi bili djelotvorni.
Obrazac Apelacije sadrži dio pod rednim brojem "7 PRAVNI LIJEKOVI" sa tačkom "b Neiskorišteni pravni lijekovi" gdje je navedeno "Ako je postojala mogućnost žalbe ili revizije, navedite razloge zbog kojih to niste učinili" a ja sam predviđenu površinu za to popunio i izneo dio razloga, što jasno znači da revizija nije podnesena iz tih razloga.
Vaš zahtjev je u stvari reakcija na moj prethodni dopis Ustavnom sudu BIH "DOPUNA NA AP-3406/15" u kome sam ukazao na prethodno uputstvo na strani 9 Apelacije u Prilogu 3 i skrenuo pažnju da : "Eventualno odbacivanje apelacije zbog nepodnošenja revizije poslije pismene upute građanima u samom obrascu apelacije da se obrate Ustavnom sudu i ako nisu iskorištene sve pravne opcije bilo bi dodatno kršenja prava na pravično suđenje garantovanog Evropskom konvencijom o ljudskim pravima u članu 6". Ustavni sud BIH naravno može ignorisati jasno napisani stav iz Apelacije koju je kreirao i pustio u javni promet, te odbaciti Apelaciju pod izgovorom da nije podnesena revizija ali bi to bio samo dodatni argument za zahtjev koji bih odmah poslao sudu u Strazburu o kršenju prava na pravično suđenje. Sugerišem Ustavnom sudu BIH da dok se u obrascu Apelacije nalazi citirani stav, postupa po njemu a ako se želi odbaciti svaka apelacija zbog neizjavljene revizije onda u budućnosti treba izbaciti ralevantni pasus iz obrasca...
Što se tiče pravne države nju su javno pred kamerama opisali Glavni republički tužilac RS, izjavom da "ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" te Predsjednica suda BIH, da "U BIH DJELUJE PRAVOSUDNA MAFIJA".
U praksi se to vidi po velikom broju kriminalnih afera teških milijarde evra, kao što su Birač, Boska, Grand trejd itd a što je javno objelodanjeno samo preko Bobar i Banke Srpske Vlada RS i Predsjednik RS su sa svojim tajkunima opljačkali pola milijarde, (500 miliona) konvertibilnih maraka. Što ne stignu ukrasti u trezoru pošalju specijalnu policiju sa automatskim oružjem i zoljama u drumsku oružanu pljačku.
OT Bijeljina i Specijalno tužilaštvo RS su se oglasili nenadležnim po pitanju krađe preko banki a trenutna mafijaška vladajuća oligarhija je zaprijetila pripadnicima SIPA, Tužilaštva i Suda BIH, vatrenim oružjam ukoliko budu djelovali na teritoriji RS. To je uslijedilo poslije saznanja o istražnim radnjama protiv osobe koja je na prevaru došla na poziciju predsjednika RS, Dodik Milorada i naravno pripadnika specijalne policije koji su pljačkali banke. U takvim okolnostima mafijaški režim u RS je odlučio da ih sam uhapsi prije nego to uradi Sipa kako ne bi otkrili po čijim su usmenim naredbama djelovali...
To je dakle pozadina događaja i trenutno stanje u RS, koja podsjeća na Divlji zapad a konkretno vezano za predmet 80 0 P 039222 15 Gž, osim smišljenog kršenja zakonskih odredbi pred sudovima u Bijeljini u toku postupka ističem i slijedeće. Krajem januara 2010-te došao sam do dokaza da su pripadnici OT Bijeljina u sadejstvu sa krijumčarima iz Bobar grupe, uklonili sa mjesta zločina materijalni dokaz ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koje se desilo prilikom šverca u AD Univerzal u Bijeljini. Radi se o dječjem ruksaku koji je dvostruko presječenog kaiša, čiji dio nedostaje a ostatak je opran jakim hemijskim sredstvom koje je skinulo i originalnu boju. Slike predmeta sam predao u pisarnici i pismeni zahtjev da se odgovori kako je oštećen predmet, te da li je u pitanju novi dokaz poslije čega mi je onemogućen svaki kontakt sa tužilaštvom.
Onda sam 50 dana kasnije poslao mejl i pisma direktnim krivcima sa pozivom da otkriju za čije su interese prikrili ubistvo inače ću protiv njih podnijeti prijave te će završiti u zatvoru. Takođe sam pismeno i u mejlu prezentovao svim drugim okružnim tužiocima dokaz kriminala njihovih kolega, Stjepanović Danice, Kovačević Novaka i Gruhonjić Muhameda. Tada nisam imao dokaze o krijumčarenju niti o pljački preko Bobar grupe ali oni to nisu znali te su odlučili da me lažno prijave za "Ugrožavanje sigurnosti" i sa tim izgovorom otmu računara kako bi izbrisali dokaze svog kriminala.
U prilogu, "Obavještenje i reakcija" vidljivo je da su me prijavili gospoda Debeljević i Gruhonjić kao građani što su mi kasnije usmeno potvrdili inspektori, te predsjednik i sekretar Okružnog suda u Bijeljini. Sve je to bilo prije podnošenja ijedne tužbe, no kada sam počinioce tužio za klevetu i povredu ugleda i časti, osoba Debeljević Milorad čini katastrofalnu grešku i negira događaj tvrdeći da sam sve izmislio s obzirom da tada nisam imao nijedan dokaz o njegovom udjelu, što se vidi iz priloga "Odgovor Debeljevica" na moju tužbu 80 0 P 034147 11 P.
Vidi se da on lično potvrđuje da nikad nije postupao službeno ni u jednom predmetu vezano za mene ali kada sam predao na pripremnom ročištu dokaz dokument CJB Bijeljina u kome se on i Gruhinjić navode kao podnosioci prijave, onda na raspravu dolazi osoba Gruhonjić Muhamed i u mom prisustvu pred više svjedoka vrijeđa stručnost sudije i zahtijeva da smjesta odbaci tužbu, te navodi da neće dolaziti na druga ročišta nego će upotrijebiti druge načine.
Jasno je da su krivci preko veza u VSTV-u izvršili pritisak na sudove te iako sam razotkrio laži Debeljevića i Gruhonjića i čak tuženi pismeno priznaje da nije postupao službeno, sudije su brutalno falsifikovale činjenično stanje i:
"ZA DOGAĐAJE KOJE SAM "IZMISLIO" I U KOJIMA TUŽENI KAKO TVRDI NIJE POSTUPAO, DAKLE SVE SAM SLAGAO, SUDIJA IZVLAČI ZAKLJUČAK DA SU SE DESILI, I TO POTPUNO REGULARNO, IAKO NE POSTOJI NIJEDAN DOKUMENT SA POTPISIMA TUŽENIH, KOJI UKAZUJE NA SLUŽBENO POSTUPANJE!"
Uzalud sam se u žalbi pozvao na stav 2 člana 87 "Imunitet sudija i tužilaca" ZOVSITV-a i drugostepeni sud je falsifikovao činjenično stanje i lažnu prijavu u svojstvu građana proglasio službenom radnjom. Presuda je donesena 20.11.2012. od strane drugostepenog suda i na nju sam u roku izjavio reviziju, što je prije završetka iste godine. Dakle prošle su preko 3 godine a nema odluke Vrhovnog suda RS, što znači da taj pravni lijek u RS nije djelotvoran ako su stranke osobe koje imaju debele veze u svim organima od policije do predsjednika i vlade. Osim na taj predmet izjavio sam i reviziju na parnicu protiv AD Univerzal, takođe bez ikakve odluke do danas.
Time je potpuno jasno da dok je na vlasti Dodik Milorad koji prijeti sudijama podnošenjem pritužbi i sudovima ukidanjem kad mu se ne dopada presuda, kao i radnicima da neće dobiti nadoknadu po pravosnažnim presudama ako ih vidi na BN televiziji da iznose kritike, nema ni djelotvornog pravnog lijeka ni pravne države uopšte, tako da sam odlučio u skladu sa uputama podnijeti apelaciju i prijedlog za ponavljanje postupka.
Da osobe Gruhonjić i Debeljević, poslije čije je lažne prijave odnesen računar i uništeni programski kodovi iz ovog predmeta, nisu postupale službeno, dokaz je i odgovor RTRS na moj zahtjev za pristup informacijama "IT-44-15 12.01.2016." u kome se navodi da je iz OT Bijeljina službeno postupao samo i isključivo gospodin Šabić Muris.
Sudovi u RS su bezočno falsifikovali činjenice kako bi pomogli počiniocima ne samo krivičnog djela lažne prijave i uništavanja programskog koda na mom računaru, nego i prikrivanju ubistva Ivone Bajo, krijumčarenju narkotika i pranju novca narko mafije i na kraju što je najvažnije za njih, prikrivanje astronomske pljačke koja je godinama vršena preko Bobar grupe i njen nesmetan nastavak do ogromnih 300 miliona maraka.
S obzirom da sam podneo prijedlog za ponavljanje postupka, predlažem da Ustavni sud BIH vrati predmet na postupanje Osnovnom sudu u Bijeljini, te tako nađe izlaz iz "slijepe ulice" u koju je mafijaški režim Dodik Miorada doveo sudsku vlast u Republici Srpskoj. Do tada će on i njegovi saučesnici vjerovatno biti pohapšeni...

PRILOZI

Prilog 3 obrasca apelacije Obavještenje i reakcija Odgovor Debeljevica IT-44-15 12.01.2016.

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

NAPAD NA USTAVNO UREĐENJE

To što je neka osoba psihički poremećena i neuračunljiva pa se još time i hvali ne bio bio veliki problem da se istovremeno ne nalazi na uticajnom položaju sa praktično neograničenom moći, koju je neustavno pribavila, te nastavlja prijetiti i drugim organima, građanima i sudskoj vlasti koji se usude primjeniti zakon i suprotstaviti njegovoj poremećenoj volji...

PRIJAVA KRIVIČNOG DJELA PO ČLANU 293 KZRS

NAPAD NA USTAVNO UREĐENJE

Član 86. Ustava RS - Predsjednik Republike uživa imunitet kao i narodni poslanici.
Član 73. stav "Narodni poslanik ne može biti pritvoren bez odobrenja Narodne skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. (Ovo je dakle zaštita koju ima predsjednik RS, da može nekažnjeno izvršiti krivično djelo za koje je zaprijećena kazna do 5 godina zatvora a sada slijede primjeri krivičnog djela):
1) Dodik je istakao da sudiju koja je donijela odluku u vezi "Birča" treba da bude sramota, bez obzira koliko se poziva na pravo i pravičnost, jer je presuda bila spekulativna, a što će se pokazati u narednom periodu. On je ocijenio da je pravosuđe u nekim segmentima izvan bilo kakve društvene odgovornosti. On je poručio da će "Birač", koji je stavljen pod kontrolu vlasti i ostvaruje dobre poslovne rezulatate, raditi bez obzira na sudove i neće se izgubiti radna mjesta i funkcija koju ima. Moja prva reakcija nakon odluke suda bila je da se ukine sud u Bijeljini i premjesti na neko drugo mjesto. Možda se to i desi", rekao je Dodik."
IZVOR : KLIX 2) Kao što možete pogledati u videu, Dodik je jasno i glasno poručio, preciznije ucijenio ljude, zaposlene u "RAOP-u" da se NE POJAVLJUJU na BN Televiziji. Dakle, ukoliko radnici u teoriji i dobiju spor na sudu, oni po Dodiku NEĆE biti isplaćeni što je otvoreno ništenje i derogiranje institucija Republike Srpske: Koliko su ove i ovakve metode "demokratske" sami prosudite.
IZVOR : BUKA U ova dva primjera jasno je istaknuto od osobe na najuticajnijoj političkoj i državnoj poziciji, (Dodik Milorad, kao predsjednik RS i predsjednik vladajuće stranke SNSD-a), da se pravosnažne sudske odluke neće poštovati niti sprovoditi ako ih on smatra "nepravičnim" ili "neodgovornim" odnosno ako mu se ne dopada neka od stranaka u postupku, zato što se pojavila na nekoj televiziji i iznjela svoj stav o pravu koje je ostvarila sudskim putem na papiru a još uvjek to nije ostvareno u praksi. Izneseni stavovi i otvorene prijetnje kako građanima tako i sudijama da ne rade u suprotnosti sa njegovom voljom i željama su direktno kršenje:
Člana 69 Ustava RS, stav "Sudska vlast pripada sudovima." a vezano za KZRS član 293 Napad na ustavno uređenje "Ko silom ili prijetnjom upotrebe sile ili na drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavno uređenje Republike Srpske, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina." a 12 godina je više od 5 koliko je zaštita imunitetom.

SUDITE KAKO KAŽEM ILI ĆU VAS UKINUTI

Osoba Dodik Milorad je javno u medijima zaprijetio da će spriječiti sprovođenje pravosnažnih sudskih presuda, čime otima sudsku vlast koja prema Ustavu RS pripada sudovima a time je na "protivpravan način" pozvao na promjenu ustavnog uređenja te čak s obzirom na poslednje događaje, prijeti i upotrebom oružane sile, tako što će policija pucati na pripadnike SIPA, ako po naredbi suda ili tužilaštva pokušaju vršiti istražne radnje koje mu se ne dopadaju. No da se vratimo prijetnjama da se na protivpravan način napadne ustavno uređenje RS, time što će se spriječiti vršenje sudske vlasti i provođenje pravosnažnih odluka:
"KOGA VIDIM NA BN TELEVIZIJI, NEĆE BITI ISPLAĆEN - PA NEK SE ŽALI KOME HOĆE"
To su riječi koje se mogu čuti na video prilogu sa linka navedenog u tački 2. Ovakve prijetnje su utoliko opasnije kad se ima u vidu činjenica da je nedavno u parnici Dodik - Bosić, tužilac (Milorad Dodik) izveo preko svog advokata dokaz, psihijatrijski nalaz i mišljenje o sopstvenoj poremećenoj svijesti:
"Milorad Dodik ima posttraumatski stresni poremećaj, zapada u logoreju, bolest nekontrolisanog i nepovezanog pričanja, a duševni bolovi su prisutni i zbog porodice, jer su se zbog Bosićeve izjave razboljeli njegova (Dodikova) majka i brat, prenosi novinska agencija Patria. Dodik pati zbog toga, duša mu se razara, ima strah za porodicu, lošije spava, napet je, majka i brat su mu se razboljeli i misli da je to posljedica od napada na njega od strane pojedinih ljudi iz opozicije."
IZVOR : NAP To što je neka osoba psihički poremećena i neuračunljiva pa se još time i hvali ne bio bio veliki problem da se istovremeno ne nalazi na uticajnom položaju sa praktično neograničenom moći, koju je neustavno pribavila, te nastavlja prijetiti i drugim organima, građanima i sudskoj vlasti koji se usude primjeniti zakon i suprotstaviti njegovoj poremećenoj volji...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

BOLLIN PROTIV BIH 2. DIO

Sličan primjer je građanin Milan Vukelić, koji je poslije ukazivanja na kriminal tužene RS, prvo lažno optužen za "Ugrožavanje sigurnosti" privođen pa mu je prijećeno u MUP-u, (postoje video snimci njegove izjave o tome). Da li je ovde neko "pogrešno tumačio zakonske norme" znajući da neće biti odgovoran ? I je li to što je raznesen eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banjaluci isti primjer "POGREŠNOG TUMAČENJA ZAKONSKE NORME" za šta niko nije odgovoran a ovde tužena RS sve do danas prikriva ubice i nalogodavce ovog monstruoznog zločina, kao što prikriva ubistvo Ivone Bajo...

SUD U STRAZBURU

BOLLIN PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE

DRUGI DIO

---

Gnusna je laž da su omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o porodici Bajo i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što smo "uspjeli" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži organa BIH, hapšenja i pritvaranja da dobijemo dio materijala koji smo tražili (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšena i pritvarana a sada slijedi opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam punomoćnik g-đe Bollin navodi "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
Dokaz da je BIH izvela policajce da lažno svjedoče je dopis A-326/12, glavnog okružnog tužioca OT Bijeljina, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, nastao pošto je punomoćnik g-đe Bollin, dostavio dokaze o hapšenju na dan 05.09.2012. U tom dokumentu je za ovaj postupak najvažnija rečenica "TAČNO JE DA SAM USMENO SUDSKOJ POLICIJI IZDAO NAREDBU DA NE DOZVOLI BAJI ZDENKU ULAZAK U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA"...
Opravdanja koja se navode kao razlog su sasvim nebitna i neprimjerena tada jer je prema Zakonu o opštem upravnom postupku morala biti provedena rasprava i omogućeno stranki iznošenje argumenata a potom pismeno uručiti Rješenje o zabrani pristupa i omogućiti pravo žalbe što je garantovano članom 16 Ustava Republike Srpske.
Dakle iako je izdata usmena naredba da se Bollin, njen punomoćnik i svi drugi srodnici spriječe u pristupu državnom organu, svjedok policajac Z.Č. je instruisan da lažno svjedoči u predmetu 80 1 Pr 007070 12 Pr i pred sudom kaže da postoji naredba da se dozvoli pristup uz prethodno kontaktiranje što je standardna procedura za sve građane. Time je potpuno jasno da je g-đa Bollin bila prisiljena lično ili putem punomoćnika biti hapšena i pritvarana da bi došla do dokaza o tome da je u cilju prikrivanja ubistva i pljačke milijardi KM, izdata fašistička naredba kojom se diskriminiše grupa ljudi prema krvnom srodstvu sa ubijenom osmogodišnjom djevojčicom Ivonom Bajo.
DISKRIMINACIJA U PARNIČNOM POSTUPKU
Poslije ovakvog bezakonja, kriminala i diskriminacije bilo je jasno da g-đa Bollin, ne može pred sudovima u BIH zaštititi svoja prava jer su u službi mafije koja godinama pljačka građane i budžet ali je pokušala prije obraćanja Sudu u Strazburu da postigne dogovor sa vlastima i odustane od bilo kakve novčane nadoknade za nematerijalnu štetu te da joj se isplati samo materijalna šteta za propalu avio kartu na dan hapšenja, ukoliko se na osnovu dokaza koje je dostavila pokrene istraga o ubistvu njene ćerke inače će podnijeti tužbu sa odštetnim zahtjevom od 5 miliona KM.
Taj prijedlog je podnošen više puta i u samim tužbama a na prvi takav je odgovoreno dopisom "Ministarstvo pravde 31.05.2011." u kome se kaže da će obavjest stići od Pravobranilaštva RS a što se nikad nije desilo. Tako je g-đa Bollin bila prisiljena podnijeti tužbu i pred parničnim sudom prezentovati dokaze kriminala s obzirom da su ih organi BIH prikrivali.
I u samoj parnici "Tužba 80 0 P 043324 13 P 2 - Bollin protiv Republike Srpske" kršena su prava g-đe Bollin iako se usmeno upozoravalo na to što obično nije ulazilo u zapisnike ali postoje i pismeni dokazi u dokumentima koji se prilažu a sada slijede citati iz njih koji to dokazuju;
TUŽBA : BOLLIN PROTIV REPUBLIKE SRPSKE (strane 4 i 5, uokvireno pravougaonicima):
S obzirom da su ranije bili upozoreni da je sprečavanje građana u ostvarenju prava predviđenih zakonom krivično djelo, očito je da su te nezakonite radnje bile izvršene namjerno, sa unaprijed razrađenim scenariom... S tim u vezi ističem da je došlo do nezakonitog i neevidentiranog zadržavanja tužilje, što se lako vidi iz slijeda događaja iz zvaničnih dokumenata! Naime, vidljivo je da je vrijeme navodnog izvršenja prekršaja 8:30 do 9:00, dok je početak suđenja od strane suda zabeležen u 13:55. U tih oko 5 sati između ta dva termina, tužilja se nalazila u praktično, privatnom zatvoru, u prostoriji oko 4 metra kvadratna, na spratu Suda za prekršaje, pod nadzorom, odnosno stražom Sudske policije! Ne postoji dokument o lišenju slobode, niti o otpustu, no formalno je tužilja bila zarobljena i bez mogućnosti da pozove advokata, iako je to zahtijevala. Očito je time prekršeno njeno pravo na odbranu, a za to vrijeme su odgovorni za to nezakonito zadržavanje, smišljali šta da urade i pisali Zahtjev, sa lažnim sadržajem... Tužilji tada nanesena šteta odnosi sa na duševni bol, povredu ugleda i časti, slobode i prava, te doživljenog poniženja, a sve sa ciljem, kako bi se "dozvala pameti" i nikada više se ne usudi, postaviti pitanje o smrti jedinog djeteta i pogotovo ne pokušavati donijeti dokaze o tome... Međutim tokom sudske rasprave, održane u Bijeljini 19.08.2011. svjedoci izjavljuju da postoji USMENA NAREDBA, o zabrani pristupa i ostvarenja bilo kog prava, svim srodnicima ubijene djevojčice: ("ZAPISNIK SAŽETAK"). Time je jasno da je postojao plan za nezakonito hapšenje, te da je razlog naveden u zahtijevu "OVOM PRILIKOM NIJE MOGAO DA IH PRIMI", gnusna laž! Dakle već 3 godine postoji naredba, kojom se tužilja svodi na nivo životinje, jer joj se otimaju zakonom garantovana prava da lično ili putem zastupnika dostavi materijal o ubistvu svog jedinog djeteta, na zakonom propisani način, te da dođe do istine o tome kako je Ivona Bajo izgubila život! Naredba o zabrani pristupa i ostvarenja bilo kojih prava svima iz porodice Bajo nikada nije povučena te se teror, diskriminacija, ponižavanje i maltretiranje protežu na 3 godine, tokom čega se prvenstveno prikriva dokumentacija. Iako su službenici tužene konstantno upozoravani da krše Ustav i više zakonom garantovanih prava, zastupnik tužilje je zadržan na ulazu u zgradu i uhapšen i 05.09.2012. umjesto da preuzme materijal tražen još prije skoro 3 godine! No pritisnuti snagom dokaza, koji se probijaju na više frontova organi tužene donose rješenje, da se zastupniku predaju čak i snimci obdukcije, a dio njih je prezentovan uz tužbu, dok će svi snimci biti predati u izvornom digitalnom obliku na disku u zakonom predviđenom roku! Tokom procesa, biće dokazano da su službenici tužene, nanijeli nematerijalnu štetu i duševni bol, tužiteljki, kršeći njena prava i ponižavajući je, varajući, obmanjujući, te prikrivajući dokaze o ubistvu njenog jedinog djeteta, a osim 3 navedena hapšenja u protekle 3 godine više od 100 puta je zastupnik tužilje spriječen a nekad i ona lično da ostvari prava garantovana zakonom, što znači da je tretirana ne kao ljudsko biće, nego kao stoka koju tužena može da vara, laže, diskriminiše, meltretira, ponižava, a sve da bi prikrila počinioce ubistva i razloge za to.
DOPUNA TUŽBE (80 0 P 043324 13 P 2) strana 2, uokvireno pravougaonikom:
Hapšenje tužilje je samo jedan od tih primjera, vjerovatno najekstremniji, no i samo postojanje prikrivene fašističke naredbe, koja se odnosi na sve srodnike ubijenog djeteta, pokazuje da je od strane tužene RS grupacija osoba vezanih srodstvom, diskriminisana, ponižavana i šikanirana, svođenjem na nivio životinja bez ikakvih prava!
PODNESAK PRED PRIPREMNO ROČIŠTE (80 0 P 043324 13 P 2) strana 3, uokvireno pravougaonikom:
Tužilji je i od strane suda već vršeno oduzimanje prava i nametanje nepostojećih obaveza, tako da bi poštovanje zakona u ovoj parnici za nju bilo nešto novo, no kako god da bude ovo je neophodan korak u borbi za istinu prije svega a onda i pravdu, do koje će se po potrebi doći u Strazburu, a osim već prikupljenih, tamo bi dokaz bili i svi dokumenti, odnosno sudska rješenja, sve radnje tužene RS, do kojih dođe tokom postupka...
PREINAKA TUŽBE (80 0 P 043324 13 P 2) strana 2, uokvireno pravougaonikom:
S tim u vezi, s obzirom da je tužilji na pripremnom ročištu 13.12.2013. saopšteno, da je tužena RS dostavila ranije obavjest da neće pristupiti, a tužilja Bollin o tome nije obavještena, povrijeđena su njena prava u postupku. Naime tužena strana nikada nije ni obavezna da prisustvuje ročištima, te stoga i nema razloga o tome obavještavati sud, a ročišta se održavaju i bez prisustva tužene strane, u konkretnom slučaju član 84, stav 2. Nasuprot tome, ako se ne pojavi niko od strane tužilje, sud prema ZOPP-u, član 84 stav 1, tužbu smatra povučenom. Postavlja se pitanje, zašto je tužena uopšte obavještavala sud o nedolasku, ako nije obavezna prisustvovati niti obavještavati sud o tome? No ako se ima u vidu da je pripremno ročište odgođeno za 14.03.2014. jasno je da je to i bio cilj tužene ODUGOVLAČENJE POSTUPKA, što je dodatno ponižavanje tužilje! Da nije tako, tužena RS bi obavjest poslala u dva primjerka, shodno članu 334, stav 5 i 336, stav 4.
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE (80 0 P 043324 13 P 2) strana 2, uokvireno pravougaonikom:
Odbija se prijedlog punomoćnika tužiteljice za provođenje dokaza uvidom i čitanjem zahtjeva za pristup informacijama punomoćnika tužiteljice od 20.06.2014. godine i odgovora OT Bijeljina br: IT-24/14 od 26.06.2014. godine, iz razloga što isti nisu u direktnoj vezi sa tužbenim zahtjevom tužiteljice i ne tiču se direktno predmeta ovog spora. Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba. Nakon toga punomoćnik tužiteljice izjavi: da želi predati u spis u dva primjerka u pisanoj formi svoje mišljenje o sadržini vrijednosti predloženih dokaza u ovom sporu („glavna rasprava"), pa se u spis prilažu dva primjerka, za sud i suprotnu stranu.
(KOMENTAR: Iz zapisnika je vidljivo da dokazni postupak Sud uopšte nije dozvolio. Pošto su odbijeni dokazi do kojih je Bollin došla u međuvremenu, nije dakle dozvoljeno ni izvođenje dokaza predviđeno zakonom čime je Bollin oduzeto pravo na pravično suđenje. Ta zabrana nije evidentirana u zapisniku a nepostojanje tonskog snimanja upravo ima za cilj da se krše prava stranaka a da ne postoji dokaz za to. U ovom slučaju je vidljivo da je pripremljeni koncept za dokazni postupak etiketiran kao "mišljenje" i priložen u spis pod nazivom "glavna rasprava"... Dokaznim postupkom je nazvana operacija COPY-PASTE, prepisivanja usvojenih dokaza.)
PRESUDA (80 0 P 043324 13 P 2) iz koje je vidljivo da Sud uopšte nije analizirao priložene dokaze niti koncept izvođenja dokaza na 19 strana , koji pošto nije dozvoljeno njegovo čitanje na glavnoj raspravi nije ni pročitan niti komentarisan a očito ni dokazi uopšte nisu čitani niti pregledani od strane sudije suda BIH. G-đa Bollin posebno podvlači da izvođenje dokaza pripremljeno na 19 strana BIH nije dozvolila...
ŽALBA NA PRESUDU (80 0 P 043324 13 P 2) strana 1, 2, 3, 4, 6, 7 i 8 uokvireno pravougaonicima:
Osnovni sud u Bijeljini je prekršio više članova iz ZOPP-u, počev od člana 99, te 7, 101, 102, 103, 123, 128, vezano za prava stranaka koja je sud oduzeo a dužan ih je štititi članom 10, odnosno spriječiti zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Naime u zapisniku sa glavne rasprave održane 24.09.2014. stoji "Nakon toga punomoćnik tužiteljice izjavi: da želi predati u spis u dva primjerka u pisanoj formi svoje mišljenje o sadržini vrijednosti predloženih dokaza u ovom sporu („glavna rasprava"), pa se u spis prilažu dva primjerka, za sud i suprotnu stranu." Ovde se u stvari ne radi ni o kakvom mišljenju, (jer i ne nosi takav naslov) nego o radnom tekstu za izvođenje dokaza, koji je sačinjen još prije pripremnog ročišta za slučaj da punomoćnik tužilje ne dočeka živ glavnu raspravu. Sud dakle nije dozvolio tužilji da izvodi dokaze, (što je očekivano i predviđeno) pa je s obzirom da tokom postupka upravlja sud a ne stranke, prihvaćena opcija da se tekst koji je trebao biti pročitan u zapisnik, preda u pisanom obliku, pri čemu je preimenovan u "mišljenje". Ovime se pokazuje da ne može postojati nikakva regularnost sudskog postupka bez tonskog snimanja rasprava a što tužena RS smišljeno izbjegava da obezbijedi. Iz donesene presude se vidi da taj tekst na 14 gusto kucanih strana nije ni pročitan od strane suda, s obzirom da se ne osporava nijedan od navedenih argumenata a obrađeni su svi predati dokazi te se od drugostepenog suda očekuje da detaljno analizira sadržaj i uvjeri se u snagu dokaznog materijala, kako o kršenju prava tužilje tako i o teškim krivičnim djelima. Tužilja Bollin uopšte nije tražila preispitivanje bilo kakve odluke a jedina koja postoji u pismenom obliku je odluka o nesprovođenju istrage od 04.01.2010. Od suda se tražilo sa utvrdi da li su kršena prava tužilje za vrijeme i poslije okončanja istražnih radnji vezano za pogibiju njene kćerke i to sprečavanje dostave dokaza i podnošenje prijave za vrijeme te po okončanju istrage, propuštanje da ustanovi kako je materijalni dokaz torba, uklonjena sa lica mjesta, čime je presječena, zašto je opran kaiš i ko je to učinio. Tužena RS takođe smišljeno nije utvrdila čime su nanesene sve unutrašnje povrede, jer vještak koji je angažovan o njima NEMA POJMA...."
Uzrok nastale štete je nepoštovanje Prava garantovanim Ustavom RS, član 15, stav "Licu koje je pritvoreno mora se uručiti pismeno obrazloženo rješenje u času pritvaranja. Protiv ovog rješenja pritvoreno lica ima pravo žalbe" vezano za lišavanje slobode bez ikakve potvrde dana 10.08.2010. Radi se dakle o povredi tog prava i povredi ugleda i časti koje su iz toga proizašle, jer je tužilja morala nedolazak na posao "pravdati" Presudom tužene RS za taj dan. Materijalna šteta uzrokovana propadanjem rezervisane karte je sitnica u odnosu na to da je tužilja, (pošto je etiketirana kao "sklona" prekršajima i krivac za štetu poslodavca zbog nedolaska) dobila rješenje o otkazu. Naknadna obustava postupka nije i ne može otkloniti štetu a posebno ne onu uzrokovanu kršenjem prava iz Ustava. Osim toga izraz "organ koji postupa u okviru zakonskih ovlaštenja nije odgovoran za pogrešno tumačenje zakonske norme" predstavlja pravu sliku stvarnosti koja se dešava u zemlji a ogleda se u razbojništvu državnih organa nad narodom. Sličan primjer je građanin Milan Vukelić, koji je poslije ukazivanja na kriminal tužene RS, prvo lažno optužen za "Ugrožavanje sigurnosti" privođen pa mu je prijećeno u MUP-u, (postoje video snimci njegove izjave o tome). Da li je ovde neko "pogrešno tumačio zakonske norme" znajući da neće biti odgovoran ? I je li to što je raznesen eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banjaluci isti primjer "POGREŠNOG TUMAČENJA ZAKONSKE NORME" za šta niko nije odgovoran a ovde tužena RS sve do danas prikriva ubice i nalogodavce ovog monstruoznog zločina, kao što prikriva ubistvo Ivone Bajo. Nadalje stav Osnovnog suda "Smatra se da je pogrešno tumačenje propisa moguće u redovnom toku stvari u postupanju organa vlasti pri vršenju svoje dužnosti i da stoga ne postoji osnov za odgovomost kada je u pitanju obična nepažnja, u smislu čl. 172. ZOO-a." bi bio adekvatan da je tužilja uhapšena greškom u nekoj raciji, lišena slobode te pretresana i pregledana na ponižavajući način. Ovde se radi o višegodišnjem teroru, planskom i konstantnom kršenju ljudskih prava uz brojna pismena obraćanja i ukazivanja na to i krivična djela. Čak je više puta pismeno navođeno da su krivične prijave iz 2010-te namjerno sakrivene, što se i dokazalo a govoriti o nekoj "OBIČNOJ NEPAŽNJI" poslije 5 godina, preko 200 dolazaka, nekoliko stotina podnesaka, obavještavanja, krivičnih prijava i slično je krajnje neumjesno. Više priloženih dokaza ukazuje da je štetu tužilji načinilo i konstantno čini OT Bijeljina uz asistenciju sudske policije kao organa koji izvršava nezakonite naredbe i sprečava tužilju u ostvarenju Ustavom i zakonima garantovanih prava.
AKO JEDNA OSOBA IZJAVI ILI NAPIŠE DA SVI ONI KOJI SU PRIKRIVALI ZLOČINE TREBA DA ZAVRŠE U ZATVORU, ONDA DRŽAVA PRIMJENJUJE SANKCIJU NE SAMO PREMA TOJ OSOBI NEGO PREMA SVIM SRODNICIMA. DA LI JE U OVOM SLUČAJU POSTUPAK TUŽENE RS ZASNOVAN NA ZAKONU ODNOSNO DA LI SU SVI ŽIVI SRODNICI ODGOVORNI AKO UOPŠTE POSTOJI ODGOVORNOST ???
Osnovni sud u Bijeljini čini sve da na ovaj način oslobodi tuženu RS od odgovornosti za neviđeni kriminal, bahatost i bezobrazluk koji pokazuje prema ubijenom djetetu iznoseći stav da "Smatra se da je pogrešno tumačenje propisa moguće u redovnom toku stvari u postupanju organa vlasti pri vršenju svoje dužnosti i da stoga ne postoji osnov za odgovornost kada je u pitanju obična nepažnja, u smislu čl. 172. ZOO-a." ali da vidimo šta o svemu kaže Ustav RS član 17: "Svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanose službeno lice ili državni organ, odnosno organizacija koja vrši javna ovlašćenja. Lice koje je neopravdano osuđeno ili nezakonito i bez osnova lišeno slobode, ima pravo na rehabilitaciju, naknadu štete, javno izvinjenje i druga zakonom utvrđena prava." i ZOO-a član Šteta (ZOO 155) "Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta); 206 Postojanje krivice (ZOO 158) Krivica postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom; 219 Odgovornost pravnog lica za štetu koju uzrokuje njegov organ (ZOO 172) (1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ uzrokuje trećem licu u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija; 202 Osnovi odgovornosti (ZOO 154) (1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice." Takođe i zabrana pristupa svim srodnicima nastradale Ivone Bajo, jedine ćerke tužilje dovela je do kršenja ZOUP-u, donesena bez ikakve rasprave, bez uručivanja pismene odluke o tome i onemogućavanja prava žalbe na tu odluku, čime je prekršen član 16 Ustava RS "Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu", te s tim u vezi prava iz člana 48 Ustava RS, stav "Prava i slobode zajamačeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti." I podatak da je tužilja tražila snimke lica mjesta i obdukcije svog jedinog djeteta još u februaru 2010-te a dobila ih tek 30 mjeseci kasnije, (priloženo rješenje od 12.09.2012.) poslije oko 150 uzaludnih dolazaka, novih zahtijeva, maltretiranja, laži, ponižavanja i diskriminacije tužilje, te lišavanja slobode, (svaka radnja usmjerena na punomoćnika tužilje prilikom pokušaja da ostvari njena prava je udar na prava tužilje), pokazuje svu bahatost, drskost i bezobrazluk pripadnika OT Bijeljina, za šta je odgovorna tužena RS. Samo lišenje slobode tužilje je učinjeno da bi se krivična prijava protiv portira predata 24.06.2010. uspješno "zagubila" da bi bila spriječena u podnošenju prijave o krijumčarenju, koje je pismeno najavljeno, kao i naravno da se ne odgovori na postavljena pitanja putem ZOSPI-a, niti dozvoli uvid i kopiranje spisa, posebno snimaka obdukcije, lica mjesta i torbe, jer je taj materijal predstavljao opasnost za pojedine tužioce, s obzirom na predmet Specijalnog tužilaštva KTA-ST-122-10. Što se tiče dužine trajanja i intenziteta duševnih bolova, od čega zavisi postojanje osnova za dosuđivanje naknade sve govori činjenica da je u pitanju jedino dijete tužilje a da tužena RS neprekidno preko 5 godina sprečava tužilju u ostvarenjima SVIH prava, vezano za taj događaj. Dovoljno je reći da je materijalni dokaz sa lica mjesta TORBU, (koja je vlasništvo tužilje Bollin) tužena RS u sadejstvu sa saučesnicima kriminala, uklonila sa lica mjesta, oprala benzinom i izuzela iz istražnih radnji a sve do danas krije taj predmet, ne dozvoljavajući tužilji pristup, fotografisanje niti preuzimanje.
PRAVOSNAŽNA PRESUDA 80 0 P 043324 14 Gž OD 02.02.2015. u kojoj nisu komentarisana kršenja prava tužilje navedena u žalbi niti povrede parničnog postupka...
APELACIJA NA (80 0 P 043324 13 P 2) strane 1 i 2, uokvireno pravougaonicima):
U ovoj parnici više garantovanih prava tužilje Budimke Bolin Bajo (u daljnjem tekstu tužilje) je prekršeno a prije svega radi se o povredi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda član 6. "Pravo na pravično suđenje". Prekršeno je "načelo ravnopravnosti" jer tužilji nije dozvoljeno da iznese svoje argumente i dokaze na način predviđen zakonom. Nije dozvoljeno da tužilja izvede svjedoke koje je predložila a takođe i materijalni dokaz, vlasništvo tužilje nije dostavljen na ročište iako je više puta tražen. Radi se o materijalnom dokazu, uklonjenom sa lica mjesta, torbi odnosno ruksaku koji je pripadao ubijenoj djevojčici Ivoni Bajo. Takođe je pogaženo "pravo stranke da aktivno učestvuje u raspravi" i ne samo da nije dozvoljeno tužilji da lično svjedoči o temi tužbe, nego nije dozvoljeno nikakvo izvođenje dokaza na glavnoj raspravi što je vidljivo iz priloženog zapisnika sa glavne rasprave. U tu svrhu bio je predviđen koncept na 14 gusto kucanih strana, koji je u slučaju da punomoćnik bude na bilo koji način spriječen, mogla da pročita lično tužilja ili bilo ko drugi. No izvođenje dokaza nije dozvoljeno, iako je to punomoćnik zahtijevao, te je na kraju sud samo uvrstio pomenuti materijal u spis nazvavši ga mišljenjem, (strana 2 zapisnika) ne dozvolivši dakle da se isti pročita odnosno izvode dokazi. Na taj način je tužilja spriječena da aktivno učestvuje u raspravi. Prekršen je i član 14, "zabrana diskriminacije" jer je očito tužilja diskriminisana i u samom postupku a godinama ranije su diskriminisani svi pripadnici porodice Bajo jer se na neustavan i nezakonit način provođi usmena naredba o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice, koji su pokušali da dođu do podataka kako je uništen materijalni dokaz, vlasništvo tužilje odnosno da podnesu krivične prijave usmeno na zapisnik. I član 17 "zabrana zloupotrebe prava" je prekršen jer su prava tužilje grubo ukidana i poništavana godinama unazad a to traje i danas. Grubo je pogažena "Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima" s obzirom da je tužilja diskriminisana odnosno napravljena je razlika cijele njene porodice u odnosu na druge građane a takođe je diskriminisana i na suđenju. Član 7 koji se odnosi na jednakost pred zakonom i pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije je naravno takođe prekršen. Pravo na imovinu tužilji je oteto s obzirom da je od 2010-te, sve do okončanja postupka tužena Republika Srpska držala u svom posjedu vlasništvo tužilje, dječiji ruksak, koji je uništen odnosno oštećen a što je konačno konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128) 15.04.2015. Dakle, tužena Republika Srpska je uklonila vlasništvo tužilje, sa mjesta ubistva njene kćerke i sakrila ga kako bi ubistvo predstavila kao nesretan slučaj, prikrila krijumčarenje unutar Bobar grupe, pranje novca i kako se nedavno vidjelo, pljačku nekoliko stotina miliona, maraka preko Bobar banke. Brutalno su prekršena prava iz Ustava član 13, jer je ljudsko dostojanstvo tužilje pogaženo, član 14 jer je tužilja podvrgnuta nehumanom i ponižavajućim postupanju, član 15, tuželja je lišena slobode i držana praktično u privatnom pritvoru bez ikakve potvrde o tome. Član 16, tužilja i svi članovi njene porodice su godinama izloženi ponižavajućem postupanju i protiv njih je izdata usmena naredba o zabrani pristupa u Okružno tužilaštvo u Bijeljini, bez suda i rasprave, bez pismenog rješenja i bez prava na žalbu a samim tim prekršen je član 48, jer su brutalno oteta prava garantovana Ustavom Republike Srpske a koja se, što garantuje član 48 ne mogu ni oduzeti niti ograničiti.
Poslednji prilog vezan za predmet 80 0 P 043324 13 P 2 je odluka Ustavnog suda BIH od 16.09.2015. kojom je okončan postupak pred najvišom sudskom instancom u BIH, mada je g-đa Bollin imala osnova da se i ranije obrati Sudu u Strazburu, s obzirom na brutalno višegodišnje kršenje ljudskih prava svima iz njene porodice primjenom klasično fašističke diskriminacije.
Pravo gđe Bollin na pravično suđenje je prekršeno i pred Ustavnim sudom BIH, jer na njihovom obrascu za podnošenje Apelacije postoji posebna rubrika "Neiskorišteni pravni lijekovi" gdje podnosilac može pojasniti zašto smatra da neki pravni lijek koji nije korišten ne bi bio djelotvoran. Takođe se na strani 9 nalazi uputstvo pod stavkom "Kada ne treba podnositi apelaciju" citiram: "Apelacija treba biti podnesena Sudu u roku od 60 dana od dana kada ste primili posljednju presudu ili odluku. Neophodno je i da podnosilac apelacije iscrpi sva pravna sredstva koja su mu na raspolaganju prije obraćanja Ustavnom sudu. To znači da ako još uvijek imate mogućnost da se obratite nekom drugom organu ili sudu na nivou države ili entiteta, trebate to uraditi. Međutim, potrebno je da obraćanje tom organu ili sudu bude efektivno. Ukoliko smatrate da pomoć tog organa ili suda ne bi bila djelotvoma, za vas bi ipak moglo biti korisno da se obratite Ustavnom sudu iako sve pravne opcije nisu iskorištene.".
DAKLE USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE POZIVA GRAĐANE DA MU SE OBRATE U SVOM INTERESU AKO SMATRAJU DA PRAVNI LIJEK, U OVOM SLUČAJU REVIZIJA NE BI BILA DJELOTVORNA A ONDA APELACIJU ODBACUJE BEZ IKAKVOG KOMENTARA O TOME, KAO DA TA OPCIJA NE POSTOJI...

---

Kao dodatak se prilaže i nekoliko dokumenata do kojih se došlo poslije pravosnažnosti presude 02.02.2015. i to: "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128), Dokazni predmeti, Fotosi ruksaka, Odgovori OT i CJB Bijeljina i DVD DOKAZI" sa kompletnom dokumentacijom u digitalnom obliku informacija. Iz njih se vidi da je prilikom primopredaje predmeta evidentirano i konstatovano oštećenje privatnog vlasništva g-đe Bollin, dječjeg ruksaka, (torbe) na način kako je godinama tvrdila a BIH odbijala da to istraži i odgovori iako se radilo o materijalnom dokazu skinutog sa ubijene djevojčice. Potom se vidi nekoliko snimaka tog ruksaka, te je uočljivo da je od siline udara kojom je presječen kaiš slomljena čak i metalna vođica rajfešlusa.
Prilog "Fotosi ruksaka" su načinili organi BIH, neposredno po ubistvu Ivone Bajo a prije odlaganja u sudski depo, na kojima se vidi isto oštećenje ali se ne opisuje niti provode istražne radnje oko toga. To je bitno s obzirom da u odgovorima od 26.10.2015. i 18.11.2015. organi BIH, Okružno tužilaštvo i CJB u Bijeljini, prvi put poslije 6 godina daju neki komentar o tome i to tako što prebacuju odgovornost jedni na druge, pa i na sud, priznajući time da nisu utvrdili kako je uništeno vlasništvo g-đe Bollin i što je najbitnije da li je dvostruko presjecanje kaiša mogla izvršiti tupa žica, odnosno ako nije nego je očito kaiš presječen nečim drugim, da li je time ubijena Ivona Bajo, da li su time nanesene unutrašnje povrede koje je BIH prikrila od vještaka trasologa. Odgovor na ovo pitanje smišljeno nikada nije dat jer bi time bile razotkrivene zločinačke aktivnosti organa BIH i prekinuta pljačka koja se vršila godinama. Umjesto toga prikriveno je ubistvo osmogodišnjeg djeteta prilikom krijumčarenja i godinama se primjenjivao i danas primjenjuje fašistički diskriminatorski tretman prema Bollin i svim krvnim srodnicima njene ubijene djevojčice...

PODNOSILAC APELACIJE :

Budumka Bollin Bajo Badenerstrasse 23 8952 Schlieren Switzerland

BOLLIN PROTIV BIH 1. DIO

Gnusna je laž da su omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o porodici Bajo i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što smo "uspjeli" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži organa BIH, hapšenja i pritvaranja da dobijemo dio materijala koji smo tražili (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšena i pritvarana...

SUD U STRAZBURU

BOLLIN PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE

Od Suda se očekuje da ustanovi da su u konkretnom slučaju prekršena navedena prava g-đe Bollin i da odluči na koji način će oštećena dobiti zadovoljenje ili odgovarajuću naknadu zbog štete koja joj je na taj način učinjena, te da ukaže državi Bosni i Hercegovini koja su zakonska rješenja u njenom zakonodavstvu nesaglasna sa Konvencijom i da joj naloži u kom dijelu i kako treba da izmijeni praksu rada državnih organa...

---

POZADINA DOGAĐAJA I UZROCI DISKRIMINACIJE
U vrijeme podnošenja tužbe pa sve do donošenja drugostepene presude, pa čak i odluke ustavnog suda bilo je tajna a danas je opšte poznata činjenica, da je BIH opljačkala nekoliko stotina miliona maraka (KM) preko Bobar grupe, odnosno Bobar banke.
Porijeklo tog novca je kako legalno od uloga građana i javnih preduzeća tako i nelegalno od pranja novca narko mafije i krijumčarenja. Jedno od tih krijumčarenja u firmu Univerzal iz Bobar grupe, desilo se i dana 23.07.2009. kada je ubijena Ivona Bajo, ćerka gđ-e Bollin.
Nije to naravno bio jedini kriminal tužene BIH, jer kao što je poznato u posljednjih nekoliko mjeseci, razotkrilo se da je i preko Banke srpske, firme Birač itd, pokradeno na milijarde maraka a kako su se te istrage približili kraju, predsjednik Republike Srpske je preko Vlade i MUP-a zabranio pristup Sipi, negirajući nadležnost Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, koji su vodile te istrage u koje je umješan kompletan državni politički vrh.
Ministar unutrašnjih poslova RS je čak javno preko medija, (13.12.2015.) zaprijetio da će pucati na pripadnike Sipe ukoliko pokušaju da djeluju na teritoriji Republike Srpske.
Ono što povezuje tužilju Bolin sa ovom situacijom je činjenica da je tužena Republika Srpska, odnosno Bosna i Hercegovina, prije 5 godina usmeno naredila da se zabrani pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo za šta postoje dokazi kako bi spriječila podnošenje krivičnih prijava o kriminalu u Bobar grupi, razotkrivanje ubistva i krijumčarenja te da bi nesmetano mogla nastaviti pljačke koje vršila kako preko Bobar grupe tako i u više drugih nezakonitih aktivnosti.
Ovaj uvod u pozadinu događaja je važan da bi se shvatilo zbog čega je tužena RS provodila diskriminatorski i praktično fašistički tretman prema svim srodnicima g-đe Budimke Bollin Bajo, odnosno prema srodnicima njene ćerke osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, ubijene prilikom krijumčarenja koje su vršile institucije BIH.
Kriminal u Bobar grupi je razotkriven poslije smrti vlasnika Gavrila Bobara, koji je inače bio dugogodišnji odbornik i poslanik u institucijama Bosne i Hercegovine a imali su i poslovan partnerski odnos s obzirom da je Republika Srpska kao entitet bila suvlasnik Bobar banke, preko koje je je izvršena pljačka milionskih sredstava.
Zato su saučesnici u kriminalu i prikrili ubistvo djevojčice koje se desilo prilikom krijumčarenja a potom vršili dugogodišnju diskriminaciju nad porodicom Bajo.
HRONOLOGIJA DISKRIMINACIJE I KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA
Neposredno poslije krijumčarenja i ubistva portir Univerzala je ispričao gospođi Bollin da je lično vidio djevojčicu kako se kreće, iskašljava krv, krivuda i na kraju pada na asvalt te pošto je to preneseno policiji, inspektor je odmah negirao, tvrdeći da to portir nije vidio, tako da je gospođi Bollin odmah bilo jasno da nešto nije u redu i da organi u Bosni Hercegovini prikrivaju ubistvo.
Portir je odmah sutradan pozvan da da izjavu, (Blagisa Sofrenić izjava za MUP 28.07.2009.) u kojoj je negirao svoju tvrdnju ali je ostalo zabilježeno da su postojali krvavi tragovi i mrlje na asfaltu desetak metara prije samog pada te tako proizilazi da je Bosna i Hercegovina zaključila da je djevojčica stradala prilikom pada na žicu a ranu je zadobila cijelih 15 m prije što je apsurdno.
Ali još važnije je to, da organi Bosne i Hercegovine nisu ustanovili odnosno, više od 7 dana su prikrivali postojanje kamiona koji je krijumčario robu a ni u toj izjavi portira datoj policiji, nema nijedne riječi o tome, što je tek lično saznala gospođa Bollin od direktora Univerzala, (Zlatan Lazarević za OT Bijeljina 11.08.2009.) koji očito nije bio umiješan u kriminal. Tako je 15 dana kasnije došlo do više izjava svjedoka u okružnom tužilaštvu u Bijeljini gdje se tek tad ustanovljava postojanje kamiona ali se i dalje ne otkriva krijumčarenje.
Tu činjenicu su ustanovili tek 8 mjeseci kasnije gospođa Bollin i njen brat koga je opunomoćila da je zastupa. Iz izjava svjedoka koje je tada dobila vidljivo je da su vozači dovezli 4 paketa neke robe dok je direktor sa magacionerom ujutro raspakovao samo paket, što znači da su 3 paketa nečega bila nelegalna i nastala preko noći, (Izjave aktera sverca i ubistva).
Kćerka gospođe Bolin je ubijena ubodnom ranom od desetak centimetara a organi Bosne i Hercegovine su za to okrivili običnu žicu. Obducent je evidentirao sve unutrašnje povrede i saopštio gospođi Bollin da takve povrede nije moglo nanijeti žica i da on to nije mogao potpisati. Stoga su istražni organi Bosne i Hercegovine uputili materijal drugom vještaku trasologu od koga su sakrili sve unutrašnje povrede kako bi pokušali ubistvo prikazati kao nesretan slučaj.
Pomenuti vještak je imao samo fotografiju površinske rane i iznio stav da je takvu povredu mogla nanijeti žica pod uticajem nekog automobila, kamiona, niže ograde ili visokog trotoara te zatražio rekonstrukciju a o unutrašnjim povredama o kvaru na kamionu i materjalnom dokazu dječjem ruksaku, čiji je kaiš dvostruko presječen on nije imao pojma za šta je dokaz audio izjava razgovora s njim a transkript tog razgovora je predat organima Bosne i Hercegovine, (Izjava vjestaka trasologa).
IZJAVA VJESTAKA
Iz njega se vidi da su svi ti dokazi prikriveni kako bi se ubistvo predstavilo kao nesretan slučaj a potom kada je g-đa Bollin pokušavala te dokaze dostaviti organima BIH u tome je sprečavana, maltretirana, lagana i ponižavana godinama.
6 mjeseci poslije ubistva istraga je zvanično zatvorena a da niko nikada nije pomenuo krijumčaranje i što je još važnije da je materijalni dokaz sa mjesta zločina dječji ruksak uklonjen a isti je dvostruko presječenog kaiša, veliki dio nedostaje, ostatak je tretiran jakim hemijskim sredstvom koje je izmjenilo originalnu žutu boju.
Kada je to gospođa Bolin otkrila a radi se o njenom privatnom vlasništvu i postavila pitanje pismenim zahtjevom na to nikada nije odgovoreno ali su organi u Bosni i Hercegovini lažno optužili brata gospođe Bolin zbog njegove izjave da će svi koji su prikrivali ubistvo završiti u zatvoru.
Zvanična optužba je bila "ugrožavanje sigurnosti" a cilj je bio poslati policiju da pretresa prostorije, odnese računar se dokazima kriminala i uništi ih te uplaši i satanizuju Bollin i kompletnu njenu porodicu, (Naredba za pretres 23.03.2010.).
Istraga povodom te lažne optužbe je od strane organa Bosne i Hercegovine razvlačena 30 mjeseci i na kraju je donesena odluka o nesprovođenju istrage jer ne postoji nijedan element kako prijavljenog krivičnog djela tako ni bilo kog drugog koji su pokušali da pronađu a posebne zanimljivo da su tu prijavu podnijeli službenici BIH, okružni tužioci tužilaštva u Bijeljini, koji su i prikrivali zločine.
Ali sav taj psihički pritisak i tortura nije obeshrabrila gospođu Bollin te uz pomoć porodice saznaje da je materijalni dokaz ubistva, (Torba Ivone Bajo) sa mjesta zločina uklonio portir Bobar grupe a potom su ga inspektor i okružni tužilac iz organa Bosne i Hercegovine sakrili, izuzeli iz svih istražnih radnji ne otkrivajući nikada kako je do oštećenja došlo.
Gospođa Bollin inače nastanjena u drugoj državi angažovala je vještaka dr. Blažanovića i dostavila mu sve ove podatke te njegovo mišljenje koje se u potpunosti razlikuje od stavova organa BIH, putem svog brata punomoćnika predala organima tužilaštvu te najavila dostavu novih dokaza pismeno, očekujući da je bude odgovoreno na postavljena pitanja kako je došlo do oštećenja njenog privatnog vlasništva i ko je to uklonio sa mjesta ubistva, (Dopis za OT Bijeljina od 21.05.2010. sa prilozima Punomoć i Vještačenje dr. Blažanović Ante).
OVDE JE POSEBNO VAŽNO ISTAĆI DA SVA KRŠENJA PRAVA I DISKRIMINACIJA ZDENKA BAJE KOGA JE G-ĐA BOLLIN OPUNOMOĆILA DA ZASTUPA NJENE PRAVNE INTERESE PREDSTAVLJAJU DISKRIMINACIJU I KRŠENJA PRAVA BUDIMKE BOLLIN BAJO.
Ali saučesnici u prikrivanju krijumčarenja i ubistva iz Okružnog tužilaštva su spriječili Bollin da podnese usmeno krivičnu prijavu i da pristupi uopšte tužilaštvu lažno tvrdeći kako nisu nadležni što se vidi iz dokaza "Zabilješka 1419-10" a znajući da se time njena prava krše gospođa Bolin i njen brat su zahtijevali da se poštuje zakon i saopštili da se neće udaljiti iz prizemlja sve dok se njihova prava ne budu ispoštovala.
Umjesto toga organi BIH su ih uhapsili i držali praktično u privatnom zatvoru bez ikakvog dokumenta o lišenju slobode te osudili prekršajno bez prava na poziv advokatu koji je tražila a poslije nekoliko godina g-đa Bollin je došla do dokaza da je okružni tužilac 4 dana prije njenog hapšenja, donijela odluku u tom predmetu za koji navodno nije bila nadležna, (Zabilješka 06.08.2010.).
Radilo se o krivičnoj prijavi protiv portira za krivična djela prikrivanje krijumčarenja i sprečavanja dokazivanja odnosno uklanjanja dokaza sa lica mjesta i umjesto da u skladu sa zakonom tu odluku predaju Bollin, organi Bosne i Hercegovine su je uhapsili i osudili. Nekoliko mjeseci kasnije poslije žalbe drugostepeni sud je preinačio tu odluku i postupak obustavio ali je Bosna i Hercegovina uprkos tome na prvostepeno rješenje udarila pečat pravosnažnosti i to djelila okolo drugim organima kojima je gospođa Bolin dostavljala dokaze o kriminalu kao kontra dokaz da se radi o osobi koja navodno čini prekršaje i remeti javni red i mir, (Rješenja sudova 80 1 Pr 000670 10 od 22.12.2010.). U stvari su organi Bosne i Hercegovine štitili mir pripadnika mafije koji su godinama preko Bobar grupe pljačkali stotine miliona maraka raznim nezakonitim radnjama.
Ali iako je znala da se protiv nje i svih srodnika ubijene djevojčice Ivone Bajo primjenjuje usmena fašistička naredba g-đa Bollin nije imala nikakav pisani dokaz za to jer su državni organi odbijali uručiti u skladu sa Ustavom RS, član 16, pismeno rješenje o tome i omogućiti pravo žalbe a sve sa ciljem da ta naredba ostane tajna. Tako je ostao jedini način da se dođe do dokaza o postojanju te naredbe da g-đa Bollin lično ili putem punomoćnika Zdenka Baje pokuša ostvariti zakonom garantovana prava i ukazati na kršenja te kada se ne budu poštovala odbiti fašističku naredbu kako bi u zapisnike prekršajnog suda svjedoci policajci izjavili kakvu naredbu izvršavaju.
Koristeći pravo iz ZOSPI-a zatraženo je još 2010-te (11.02. i 17.03.) od OT Bijeljina da se odgovori na to kako je uništen dječji ruksak (torba, vlasništvo Bollin) čime su nanesene unutrašnje povrede Ivoni Bajo, te odakle mrlje krvi prije mjesta pada, kao i da se dozvoli uvid i kopiranje kompletnog spisa. Umjesto toga BIH je lažno prijavila brata g-đe Bollin i upala u prostorije, odnijela računare i za vrijeme od 9 mjeseci koliko ih je držala izbrisala sve podatke sa hard diska. Slični zahtjevi su predavani više puta a ovde se još prilažu "Zahtjevi za OT i CJB" od 25.02.2011. i 04.03.2011.
Tako dolazimo do dana 23.06.2011. kada je punomoćnik g-đe Billin, Zdenko Bajo zahtijevao da mu se omogući podnošenje krivične prijave u skladu sa zakonom i odgovori na zahtijeve predate godinu i po ranije a za koje je zakonski rok 15 dana da se odgovori. Kako to nije omogućeno punomoćnik je odbio da se udalji, te je uhapšen i umjesto da najkasnije za 12 sati bude izveden pred sud sve se odgađa do 19.08.2011. kako bi se sudiji "objasnilo" kakvu odluku da donese. Čak i taj zapisnik nije uručen odmah nego je zatražen pismeno zahtijevom te dostavljen tek 24.10.2011.
Na drugoj strani tog zapisnika je najbitnija rečenica za ovu tužbu izgovorena od svjedoka sudskog policajca Z.M. da citiram : "Bajo Zdenko došao je u zgradu tužilaštva s namjerom da lično ode u pisarnicu tužilaštva i preda dokazni materijal o ubistvu djeteta Bajo Ivone, ali pošto smo mi ranije usmeno obavješteni od glavnog tužioca da Bajo, njegova sestra i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u prostorije tužilaštva..."
Preko ove čisto fašističke naredbe sudija je hladno prešla ali je najbitnije da ju je evidentirala jer ni policajci ni sudija niti bilo ko drugi tada nisu znali da je cilj svega doći do dokaza o diskriminaciji koja se primjenjuje. No prije nego je došlo do suđenja i tog zapisnika kao dokaza više puta je pokušavano ostvarivanje garantovanih prava te sa istim ciljem ponovo odbijena fašistička naredba 25.07.2011. i održano novo suđenje pred prekršajnim sudom 28.12.2011, (80 1 Pr 004601 11 Pr) a razlozi i motivi tog događaja su objašnjeni od strane punomoćnika g-đe Bollin na strani 2 tog zapisnika.
Pošto je tada već bio dostupan zapisnik sa prethodnog suđenja i objavljen na internetu ovde se fašistička naredba pokušava ublažiti i prepraviti te svjedok G.Z. na strani 3, (uokvireno crvenim pravougaonikom) izjavljuje da mu je poznato postojanje naredbe o zabrani pristupa za Zdenka Baju a za ostale se NEĆE IZJAŠNJAVATI. Takođe je bitno da je optužba bila ometanje državnih organa a svjedok izjavljuje na dnu iste strane da nijedno službeno lice nije ometano nego navodno građani, što je laž a niko od tih građana nije izvedan da svjedoči.
Drugi policajac J.S. potvrđuje na strani 5 da je slika torbe, (materijalnog dokaza ubistva koje prikriva BIH) ona ista koju je punomoćnik g-đe Bollin imao na sebi, (a koje se prethodni svjedok "ne sjeća), dok ne zna da li je to navedeno u zapisniku. Činjenica je da nije bilo zapisano jer su svi službenici u BIH dobili naredbu da ni po koju cijenu ne pominju niti komentarišu dokaz ubistva koji vide ili koji im se preda kao skenirani dokument.
I na kraju tog zapisnika na strani 6 svjedok B.D. inače komandir sudske policije dodatno minimizira fašističku naredbu u diskriminatorsku izjavom da se naredba odnosi samo na punomoćnika te dodaje da ne može znati "šta koji policajac smatra" iako su mu isti podređeni i moraju izvršavati njegove naredbe. I to je naravno bila laž jer je g-đa Bollin uhapšena primjenom te naredba još 10.08.2010. što je već dokazano u prethodnim prilozima. U završnoj riječi je istaknuto da prekršaji ne postoje te što je posebno važno da su prekršena ljudska prava garantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama.
Presuda u ovom predmetu je donesena 05.01.2012. gdje je važan dio na drugoj strani u kome sudija iznosi stav da "tako izdatom naredbom "nisu ugrožena prava garantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama" odnosno da ČINJENICU o tome kako su ugrožena prava punomoćnika odnosno same g-đe Billin sud nije ni raspravljao te da to može biti predmet nekog drugog suđenja." Podsjećam da prema Zakonu o prekršajima, član 49 "Dokaz", stav (2) Sud ne može svoju odluku zasnovati na dokazima do kojih se došlo kršenjem ljudskih prava i sloboda na način opisan u članu 10 Zakona o krivičnom postupku...
Naredni dokaz je "Predmet 80 1 Pr 007070 12 Pr" od 05.09.2012. te prije svega podsjećam na UNIVERZALNU DEKLARACIJU O LJUDSKIM PRAVIMA, Član 19. "Svako ima pravo na slobodu mišljenja izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice."
Iz datuma se vidi da je prošlo dvije i po godine od kada je zatražen uvid u spis KTA-596/09 i zatraženo kopiranje što je onemogućavano uprkos više stotina pokušaja i dolazaka pred zgradu tužilaštva. Tog dana 05.09.2012. punomoćnik gđe Bollin je predviđajući reakciju organa BIH pošto ih je pismeno upozorio da krše ustavom i zakonima garantovana prava, pripremio plakate te ih postavio na sebe kako bi isti bili oduzeti i postali sastavni dio ovog predmeta što se i desilo.
Prvi dokument iz tog predmeta je upravo taj plakat na kome se vidi razlog diskriminacije Bollin a u dokazu "Zabilješka 1292/12" je lažno opisano da su na plakatu "vrijeđani" predsjednik, poslanik i glavni tužilac, potom piše da je punomoćnik uhapšen na trotoaru (javnoj površini) te da je psihički poremećen ili pod dejstvom narkotika. Sliku materijalnog dokaza ubistva ponovo niko "nije primjetio".
Punomoćnik g-đe Bollin je uhapšen zastupajući njene interese i zadržan u pritvoru 11 sati ali ponovo nije u skladu sa zakonom izveden pred sud jer se htjelo uticati na svjedoke. Suđenje je održano tek 03.12.2012. pri čemu je BIH uklonila prvog svjedoka M.Z. koji je ranije izjavio kako glasi fašistička naredba te instruisala drugog svjedoka policajca Z.Č. da lažno svjedoči i negira bilo kakvu diskriminaciju, što se vidi iz zapisnika kao i opis događaja koji je u uvodu izneo punomoćnik g-đe Bollin na kraju 3- i početku 4-te strane.
Izjava svjedoka Z.Č, je uokvirena na strani 5 zapisnika a u njoj se posebno ističe dio u kome tvrdi da citiram "postoji naredba da se okrivljenom "DOZVOLI PRISTUP" uz prethodno kontaktiranje tužilaštva. Ovde je dakle BIH pokušala lažima da sasvim negira svoj fašistički tretman kako bi osudila punomoćnika i spriječila ostvarenja prava g-đe Bollin.
Posebnu podlost BIH je pokazala izmišljanjem vike na tom suđenju što su prvo dodali kao prekršaj tek na pretresu na strani 2 pri dnu a potom su o tome "svjedočili" i 2 od 3 policajca. Da je to gnusna laž vidljivo je iz sadržaja zabilješke policajaca sačinjene neposredno po događaju ali onda policajac S.M. na strani 6 tvrdi da je punomoćnik GALAMIO da je Dodik vrhovni kriminalac, kao i Gavrilo Bobar a takođe i glavni tužilac. Isti svjedok lažno tvrdi da se sve dešavalo pred ulazom iako je prethodni opisao da su sveli punomoćnika na trotoar prije dolaska patrole. Time je BIH htjela prikriti činjenicu da je uhapsila građanina na javnoj površini, koji je mirno iznosio mišljenje o radu državnih organa i ukazivao na kriminal.
No da se ne mogu svi kupiti i podmititi pokazuje poslednji svjedok M.D. koji je potvrdio da se radilo samo o razgovoru a da su neke rečenice po njegovom mišljenju izgovorene povišenim tonom. To se nalazi uokvireno na strani 7 zapisnika a posebno je važno da je dio o navođenju imena kriminalaca opisan kao objašnjenje odnosno odgovor na pitanje patrole policije kakvi su razlozi protesta, dok je BIH to lažno predstavila kao viku čak i u presudi od 10.12.2012. tačka 1 na prvoj strani. Pošto se prvo piše da je punomoćnik POVIŠENIM TONOM više puta ponovio da su Dodik, Bobar i Kovačević kriminalci dodaje se i laž o "uzvikivanju" onoga što u stvari piše na plakatu "ZAUSTAVIMO SPREGU MAFIJE I TUŽILAŠTVA"
Pošto BIH čak ni ovakva kriminalna i korumpirana kakva jeste nije mogla tu rečenicu proglasiti prekršajem onda je odlučila da lažno predstavi kako je to vikano, snagom od preko 100 decibela valjda da bi opravdala hapšenje na trotoaru, osudila punomoćnika i nastavila sa prikrivanjem pljačke koju je vršila i naravno ubistva Ivone Bajo.
Ali pošto je punomoćnik g-đe Bollin pismeno najavio da će dolaziti svaki dan i prezentovati javno dokaze kriminala pred zgradom bez obzira da li ga hapsili 10, 100 ili 1000 puta sve dok ne dobije tražene materijale iz spisa o ubistvu Ivone Bajo, BIH donosi "Rješenje 12.09.2012." kojim se poslije 30 mjeseci i preko 200 uzaludnih dolazaka, više hapšenja i konstantne diskriminacije prema Bollin i svim srodnicima odobrava kopiranje nekih dokumenata.
Prilog "Falsifikovanje mjesta zločina i obdukcije" sadrži nekoliko tada dobijenih fotografija, koje pokazuju da je BIH prikrila mrlje krvi prije pada, sve unutrašnje povrede od trasologa da bi za probod kosti širine 1 mm okrivila žicu prečnika 3 mm koja i ne može proći kroz čak 3 puta manji otvor. Naravno, sakrivena je bila i torba Ivone Bajo, kao i krijumčarenje koje su organi BIH vršili u sadejstvu sa svojim poslovnim partnerom i poslanikom Bobar Gavrilom, a sve fotografije se nalaze na priloženom DVD-u.
Ovaj događaj je bio i predmet posebne tužbe za utvrđenje diskriminacije, koja je sama za sebe imala nevjerovatne falsifikate, kršenja zakona i nepoštovanje pravila o obrtanju tereta dokazivanja tako da se tužena nikad nije pojavila. Od 9 tačaka tužbe nekoliko je sasvim ignorisano, a ovde se ističe samo jedan stav suda iz BIH na strani 2, citiram:
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o porodici Bajo i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što smo "uspjeli" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži organa BIH, hapšenja i pritvaranja da dobijemo dio materijala koji smo tražili (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšena i pritvarana a sada slijedi opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam punomoćnik g-đe Bollin navodi "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovane zakonom":

NASTAVIĆE SE...

Budumka Bollin Bajo Badenerstrasse 23 8952 Schlieren Switzerland