srijeda, 5. kolovoza 2020.

GDJE SU DO SADA BILI ZAKONI I PRAVA GARANTOVANA USTAVOM

Kriminalistika policija, odnosno MUP Republike Srpske se mora pismeno izjasniti, šta zna o uništenju materijalnog dokaza ubistva, odnosno kako je uklonjen sa ubijene djevojčice, kako je došlo do presijecanja kaiša i čime te ko je to učinio a posebno ko je ostatak presječenog kaiša, oprao jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili tragovi masti i ulja, potekli od kamiona, koji je dovezao krijumčarenju robu u Bobar grupu a potom pobjegao sa mjesta zločina, prije dolaska istražitelja...

MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA - MINISTRU

DIREKTORU POLICIJE / PU BIJELJINA / KRIMINALISTIČKOJ POLICIJI

GDJE SU DO SADA BILI ZAKONI I PRAVA GARANTOVANA USTAVOM

Naslov ovog teksta je direktno povezan sa nedavnim javnim obraćanjem, ministra unutrašnjih poslova RS na TV ekranima 29.07.2020. građanima i prije svega službenicima policije a biće korišteni i neki dijelovi te emisije, odnosno video isječci.
Radi se o 3 djela, relativno kratka ali veoma značajna i korisna. Doduše, bilo je tih korisnih poruka i mnogo više ali pošto je bitna preciznost i neke konkretne teme, zadržaću se samo na ovim djelovima.
Riječi koje je izgovorio ministar, ne samo da bih i ja lično potpisao, nego sam mjesecima i godinama ranije, upravo na ovakav način i mnogo opširnije, uz citiranje konkretnih odredbi ustava i zakona, upozoravao državne službenike, kakve su njihove dužnosti i obaveze propisane zakonom, te kakva su prava građana garantovana istim tim zakonima i ustavom a na šta, ne samo da nisu reagovali, nego su smišljeno kršili zakone, činili krivična djela i gazili po garantovanim pravima.
Jedan od poslednjih dopisa na tu temu a dostavljen i na mejlove MUP-a je "PRAVNI OSNOV ZA POSTUPANJE POLICIJSKE STANICE" te objavljen 10.07.2020. na web lokaciji "https://pravda-istina.org/pravni-osnov-za-postupanje-policijske-stanice". U tom tekstu sam u drugom djelu naveo jedan dio bitnijih članova iz zakona i ustava... mada ih ima mnogo više a nije teško uočiti da je ministar sve to saopštio u nekoliko rečenica na jedan jasan i precizan način... da će svako ko prekrši zakon, bilo samovoljno ili po nečijoj "naredbi" morati da za to snosi odgovornost.
Da li je ministar reagovao po mom dopisu ili nevezano za njega, nije ni važno ali je time poslao jasnu poruku i on a prethodno Predsjednica RS, dopisom "01-2-059-1414-1-20" od 13.05.2020. da ne žele imati nikakve veze sa pripadnicima terorističke organizacije, te da poručuju i svim drugim službenicima da se od istih distanciraju i ne izvršavaju ničije nezakonite naredbe.
A sada ću parafrazirati ministra iz istog obraćanja, te istaći da sam kriminalne radnje pojedinih službenika, opisivao adekvatnim riječima u mnogobrojnim ranijim tekstovima, kako bi na njih vaspitno djelovao i ne samo da bih to ponovo učinio, nego je vjerovatno trebalo i oštrije jer pitanje je da li je bilo dovoljno vaspitno.
Vjerovatno uopšte nije ali vrlo je lako moguće da će pojašnjenja, koja je javno iznio ministar, uticati na većinu službenika da ubuduće dobro razmisle, prije nego što učine bilo kakvo krivično djelo, posebno ako je s umišljajem na štetu nekog građanina.
U nastavku ću zasebno citirati, dijelove obraćanja ministra doslovno a potom se osvrnuti na svako od njih, vezano za konkretne događaje u prošlosti :
"1) Mislim da svakako, kao što sam rekao, nijedan građanin, kada ima problem o kom sam već pričao, neće pokušati da to sam riješi ili da riješi na neki drugi način već će se obratiti policiji, kao što i treba da uradi i ja ih pozivam da uvijek imaju apsolutno povjerenje u policiju i da sve probleme koje ih neko ugrožava, na bilo koji način, njih, njihove živote, njihovu imovinu, lični integritet da zovu policiju i sigurno će dobiti zaštitu od policije Republike Srpske."
Ovdje dakle, ministar kaže nešto što bi trebalo biti normalno i poznato svim stanovnicima, kako službenicima policije, tako i građanima ali nažalost, narod odavno nema nikakvo povjerenje u policiju ako je bilo kada i imao.
Za ovakav stav imam mnogobrojne dokaze, koje naravno sada neću sve navoditi, da ne bih bio preopširan i potkrijepiću to samo primjerom iz sudskog predmeta "80 0 Pr 100636 18 Pr" suda u Bijeljini u kome je sud konstatovao da ja nisam prekršio zakon ali da je bilo kršenja zakona od strane više državnih službenika.
Jedan od stavova MUP-a, odnosno optužbi koje su mi stavili na teret je bilo to da sam prekršio zakon o javnom redu i miru na taj način što sam "pozvao policiju u pomoć".
Čak i to je bila laž, jer nisam zvao "u pomoć" nego sam pozvao službenike da rade svoj posao za koji su plaćeni i obavezni zakonom da ga štite a ponavljam, sud je u obrazloženju konstatovao da je došlo do kršenja zakona, koji eto pripadnici MUP-a, ne samo da nisu htjeli evidentirati, nego su taj moj poziv htjeli predstaviti kao kršenje zakona i poslati poruku građanima, da će svaki od njih koji pozove policiju u pomoć, umjesto da dobije zaštitu, biti okrivljen za prekršaj ili možda čak za krivično djelo a što je u suprotnosti sa iznesenim stavovima ministra.
Ovo naravno nije jedino kršenje zakona od strane policijskih službenika a sada se nadovezujem na izjavu ministra o tome da se moraju poštovati Ustav i zakoni, te da niko ne bude diskriminisan :
"2) Ustav Republike Srpske, garantuje ista prava svim građanima Republike Srpske i svakako da su svi zakoni, upravo napisani na takav način. Ne smiju biti diskriminatorski po bilo kom osnovu, počev od vjerskog, nacionalog, bilo kog drugog pristupa. Kada ima policajac posla s bilo kojim građaninom, znači to su Ustavom zagarantovana prava i nijedan policajac ne smije da ih krši."
Podsjećam a za to takođe postoje dokazi, da sam godinama donosio materijal iz koga se vidi, da su pripadnici kriminalističke policije, smišljeno prikrili ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo na taj način što su sa saučesnicima iz Bobar grupe uklonili materijalni dokaz sa ubijenog djeteta "dječji ruksak" čije je kaiš dvostruko presječen, predmetom koji je i ubio djevojčicu, te su taj kaiš oprali benzinom i sakrili iz svih istražnih radnji, kako bi zataškali krijumčarenje nelegalne robe u Bobar grupu.
Tako, recimo 22.05.2019. kada sam doneo obiman materijal, uključujući i dokumente na kojima sam citirao relevantne članove iz ustava i zakona, koje obavezuju policijske službenike i ukazuju na garantovana prava, umjesto da postupe profesionalno, pripadnici kriminalističke policije su prvo obavijestili neke od onih koje sam želio prijaviti a potom su postali službenika u civilu da mi prijeti, vrijeđa te fizički napadne objema rukama, gurajući me vani do izlaznog stepeništa, zaprijetivši da ću biti ubijen ako ikada više dođem da tražim bilo kakva prava, no kada je vidio da me nije uplašio i da sam spriječio njegovo dalje guranje, isti se zbunio i pobjegao na sprat dok su sve to nijemo posmatrali prisutni uniformisani službenici policije.
Ne samo da nisu spriječili taj napad, nego nisu htjeli ni sačiniti zabilješku o tome, niti pokrenuti postupak, čime su se suprostavili i tvrdnji ministra da je zakon isti za sve a odbili su mi i reći ime napadača te evo, sve do danas ga kriju, iako sam to više puta tražio i za potrebe sudskog postupka.
Vjerovatno bi taj napad za većinu građana bio šokantan i ulio im strah da se više nikad ne pojave, no za mene je bio samo dodatna inspiracija i tom gospodinu bih se čak želio zahvaliti, pošto sam za manje od 24 sata, uspio pretražujući hiljade dokumenata, da pronađem ime inspektora kriminalističke policije, koji je potpisao dokument za deponovanje dokaza a nije naveo u kakvom se stanju nalazi materijalni dokaz ubistva.
Dio u kome ministar javno kaže da policijski službenik treba odbiti svako naređenje, ukoliko je nezakonito je možda i najvažniji od svega jer su upravo godinama, službenici izvršavali nezakonita naređenja, lažući i falsifikujći činjenične opise, lažno svjedočeći pred sudom, štiteći počinioce krivičnih djela te nagovarajući druge službenike da čine krivična djela.
Ovde ću ponovo, kao primjer koristiti predmet "80 0 Pr 100636 18 Pr" suda u Bijeljini, koji je postao pravosnažan a radi se o događaju, kada je izvršen razbojnički, teroristički napad na mene od strane više lica, koji su prvo lažirali nelegalne predmete, pred nenadležnim organima, tužilaštvu iz Istočnog Sarajeva i sudu u Sokocu, te onda preko načelnika sudske policije zloupotrijebili službenike te ih poslali bez naredbe da me presretnu na ulici i na prevaru ubace u vozilo, tvrdeći da trebamo samo do suda u Bijeljini.
Načelnik sudske policije Borovčanin Danko je to učinio, jer je vrlo dobro znao da je nadležnost lažirana i zato nije htio slati tu naredbu a trenutno imam podatke o tome da je Visoko sudsko i tužilačko vijeće smijenilo bivšeg glavnog okružnog tužioca, koji je lažirao nadležnost a šta se desilo sa predsjednikom suda u Sokocu, još uvijek nemam informacije no pretpostavljam da se pretvara, kako "ništa nije znao" i da je povjerovao u vjerodostojnost tvrdnji Rajka Čolovića i na tome zasnovao sudski predmet.
Ali to je naravno laž i nijedan sud, koji prema zakonu nema nadležnost, ne može je samostalno prisvojiti, niti pokrenuti bilo koji predmet, bez prethodne odluke vrhovnog suda Republike Srpske a ja sam u isti spis, dostavio i dokaze, kako od vrhovnog suda, tako i republičkog tužilaštva iz kojih se vidi, da nijedan od tih organa, nije dobio u nadležnost nijedan predmet protiv mene, nego naprotiv, republičko tužilaštvo je dodijelilo tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, moju krivicu prijavu, protiv više lica od kojih je jedan i najodgovorniji, upravo načelnik sudske policije u Bijeljini, pošto je sam lično ili sa sučesnicima, sačinio falsifikat sudskog rješenja i dijelio ga okolo po institucijama, smišljeno na moju štetu a da bi me spriječio u dostavi dokaza vezano za ubistvo osmogodišnje djevojčice.
Osim tog razbojničkog, terorističkog napada, vezano za lažiranje nadležnosti, desio se isti dan i drugi napad na moje zdravlje i život, od strane službenika Dejana Minića, odnosno kriminalističke policije, kada je nagovarao i podsticao policijske službenike da krše zakon, ne pozovu medicinsku pomoć, koju sam tražio zbog gušenja polenom ambrozije, te da falsifikuju činjenično stanje u dokumentaciji, kako bi me što prije transportovali na Sokolac, gdje je već čekao pripremljeni tim plaćenih ubica.
Iako sam jasno vidio inspektora Minića i izgovorio njegovo ime tom prilikom, oko godinu dana kasnije, kada je svjedočio, službenik Srećko Panić, lažno je tvrdio pred sudom, iako se prethodno zakleo, da "ne zna" gdje je tog dana bio Dejan Minić, te navodno uopšte nije čuo moje zahtjeve za hitnu pomoć, koje sam ponovio preko 20 puta.
Na njegovu nesreću i žalost, nije znao da je na prethodnom pretresu, sudski policajac Jelačić Srebrenko, izjavio da je čuo kako tražim hitnu pomoć u policijskoj stanici, pošto je očito dobio nalog od svog načelnika da svu odgovornost za razbojništvo i kriminal, pokušaju prebaciti sa njega i saučesnika iz istočnog Sarajeva na službenike policije, koji sa pripremom ubistva nisu imali nikakve veze.
Mogao bih još mnogo sličnih primjera o kršenju zakona da navodim ali to kako sam već istakao neću činiti da ne bih bio previše opširan a smatram da je ovo i više nego dovoljno da bi pokazalo, kako državni službenici, uopšte ne rade na način, kako je to ministar opisao u svom javnom obraćanju.
Nadam se da će svi službenici, ozbiljno shvatiti ove stavove ministra, kao upozorenje da će za svako kršenje zakona, ubuduće krivično odgovarati i da neće dobijati zaštitu, ukoliko nastave sa krivičnim djelima.
S obzirom da je jedan veoma moćan kriminalac, bivši okružni tužilac, Rajko Čolović, smijenjen prije više od godinu dana, te da sam obiman dokazni materijal, dostavio na više adresa, kako domaćih tako i nekih stranih istražnih organa, koji sada istražuju organizovani kriminal na Balkanu, uskoro će doći i do krivičnih postupaka te hapšenja pojedinaca, koji su direktno odgovorni za teška krivična djela, uključujući i ubistvo ali i prikrivanje tog zločina a da bi se izbjeglo dodatno saučesnistvo drugih službenika, predlažem ministarstvu unutrašnjih poslova slediće.
U narednih 10 dana a najkasnije do 15.08.2020. obratite se telefonski i putem mejla, mojoj sestri Budinki Bollin Bajo, majci ubijene djevojčice Ivone sa pismenim izvinjenjem zbog grešaka, koje su počinjene u prošlosti te prijedlogom da dostavi dokazni materijal o prikrivanju ubistva njene ćerke. Adresu, broj telefona i mejl su bar uspjeli evidentirati službenici zaduženi za nadzor i snimanje komunikacija.
Smatram da je to najbolje rješenje za MUP, jer ukoliko se to ne desi, ja ću ponovo doći u Policijsku upravu Bijeljina, u zgradu u kojoj su prijetili da će me ubiti, ako se ikada više pojavim i donijeti dokazni materijal u prisustvu svjedoka, iz udruženja građana ili neke političke stranke ili na neki treći način nebitno... te zahtijevati da policija radi posao za koji je plaćena.
Ako pojedini službenici, opet iznova odbiju, postupiti po zakonskoj obavezi, moraće biti spremni i da sami krivično odgovaraju, ne samo zbog tog konkretnog čina, nego i zbog saučesništva u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice. To je jasno rekao i ministar u svom obraćanju javnosti, citiram :
"3) Otkud meni pravo da dovedem bilo kog inspektora u tu situaciju da sutra bude krivično odgovoran ? Drugo, njega "Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima" obavezuje... ako dobije nezakonito narađenje, dal od mene kao ministra, od direktora, od njegovog nadređenog, od bilo koga... da ga odbije, jer je nezakonito i neće ga provesti..."
Da budem sasvim precizan, kriminalistika policija, odnosno MUP Republike Srpske se mora pismeno izjasniti, šta zna o uništenju materijalnog dokaza ubistva, odnosno kako je uklonjen sa ubijene djevojčice, kako je došlo do presijecanja kaiša i čime te ko je to učinio a posebno ko je ostatak presječenog kaiša, oprao jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili tragovi masti i ulja, potekli od kamiona, koji je dovezao krijumčarenju robu u Bobar grupu a potom pobjegao sa mjesta zločina, prije dolaska istražitelja.
S obzirom da postoji dokument nastao 2017. godine, kojim se tužilaštvo pismeno izjašnjava, osnovnom sudu u Bijeljini da nema saznanja o oštećenjima materijalnog dokaza, koja su evidentirana prilikom preuzimanja iz suda 2015. to nedvosmisleno znači da podaci o tome nisu iz policije ni došli u tužilaštvo, odnosno da su smišljeno sakriveni.

Ili možda nisu namjerno prikriveni, te kriminalistički tehničar Vrućinić Siniša, koji je radio fotodokumentaciju, treba da se izjasni, da li je sačinio bilo kakav dokument u kome je opisao stanje materijalnog dokaza "dječjeg ruksaka" te predložio vještačenje, odnosno je li o tome obavijestio inspektore Stanka Stanišića i Marković Dragoslava.
Stanišić Stanko, takođe treba da se izjasni, da li je u vrijeme, kada je pisao zahtjev za deponovanje predmeta, sačinio dokument u kome je opisao u kakvom je stanju materijalni dokaz ubistva - dječiji ruksak i predložio istragu o tome, odnosno vještačenje ili to nije učinio.
Prema podacima koje imam, Marković Dragoslav je penzionisan no kako god... ili jeste ili nije i on treba da se izjasni po ovom pitanju, da li kao službenik ili sada kao građanin a bivši službenik MUP-a.
S obzirom da podaci o tome, nisu došli u tužilaštvo, ostaju samo dvije mogućnosti a to je, da navedeni službenici, namjerno nisu evidentirali stanje u kome se nalazi materijalni dokaz ubistva te su smišljeno sakrili podatke o tome, kako bi osim samog ubistva, zataškali krijumčarenje preko Bobar grupe i organizovanu pljačku, koja se vršila godinama ili su možda o svemu sačinili dokumentaciju, koja je potom izgubljena, slučajno, nekom greškom, da li u policiji ili u tužilaštvu ili je to možda i namjerno neko drugi uklonio a sve imajući u vidu, da prijem materijala u tužilaštvu, nije izvršila nadležna tužiteljica, Stjepanović Danica, koja je bila na odmoru, nego je to učinio njen kolega, koliko sam mogao dešifrovati, okružni javni tužilac Zekić i možda nije ni kontrolisao stanje dokaznog materijala.
Navedeni službenici treba lično da se izjasne, koja je od ovih opcija istinita, no moraju biti svjesni toga da su trenutno u statusu počinilaca teških krivičnih dijela i da bi iz tog stanja prešli u status svjedoka, moraju ispričati šta se desilo, odnosno potvrditi da su eventualno sačinjavali dokumentaciju o tome, koja je moguće izgubljena, te hitno pokrenuti sve radnje na koje su obavezni zakonom, odnosno pošto je dječji ruksak u ovakvom stanju za koje tužilaštvo kaže da nema saznanja, to je onda novi dokaz i potrebno je u skladu sa ZKP-u, član "Obustava istrage" stav 3, utvrditi kako je došlo do presijecanja kaiša a u tu svrhu prilažem i mišljenje vještaka Ante Blažanovića, koje može poslužiti a MUP i tužilaštvo ako žele, mogu ponovo vještačiti materijalni dokaz ubistva - dječiji ruksak, odnosno načinjene fotografije. Do tada i pismenog izjašnjenja, navedene službenike i kompletnu kriminalističku policiju tretiram kao saučesnike u ubistvu djevojčice Ivone Bajo i pripadnike kriminalne grupe koja je izvršila više krivičnih djela, počev od "Sprečavanja dokazivanja" do više pokušaja mog ubistva za šta su koristili provokatore, informatore, prikrivene istražitelje ali i nezakonite kriminalne timove za likvidacije...

PRILOZI

Materijalni dokaz ubistva
Nalaz i mišljenje - Blazanović Anto

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

LAŽNE PANDEMIJE PO VOZNOM REDU