AMBASADAMA / INSTITUCIJI OMBUDSMENA ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE
MAFIJAŠKI KLAN NAKON OBJELODANJIVANJA `CRNE KNJIGE` ORGANIZUJE LIKVIDACIJE GRAĐANA |
 |
U međuvremenu je jedan od pripadnika ovog mafijaškog klana Rajko Čolović, koji je kao glavni okružni tužilac, formalno prvi pokrenuo predmet, iako nema nadležnost, odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, smijenjen sa te pozicije o čemu sam pismeno obaviješten dopisom UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.
Sve ovo je posljedica toga, što pripadnici kriminalnog klana, posebno oni instalirani unutar kriminalističke policije, umjesto da štite zakon, uglavnom kontrolišu, nadziru i naređuju mafijaškim bandama da čine krivična djela, uključujući i likvidacije.
To veoma dobro znam i na ličnom iskustvu, jer je prethodnih godina angažovano na desetine doušnika i špijuna, od koji su neki imali zadatak da me kontaktiraju i u pogodnom trenutku pokušaju odvesti na neku udaljenu lokaciju, gdje je već čekao tim plaćenih ubica a kada sve to nije uspjelo, pripadnici mafije, unutar sudske policije, MUP-a, tužilaštva i suda su angažovali službenike u uniformi, koji ništa nisu znali o lažiranju nadležnosti, da me presretnu i kidnapuju na ulici, te odvuku na teritoriju Istočnog Sarajeva, kako bih tamo bio neuporedivo lakša meta njihovim saučesnicima, koji su trebali izvršiti ubistvo.
Povlačim paralelu sa poznatim slučajem Davida Dragičevića, koji je kao i ja bio pod posebnim istražnim radnjama, odnosno policija je konstantno 24 sata dnevno, pratila njegovo kretanje, pomoću nadziranja telefona i u svakom trenutku znala gdje se nalazi a onda su njegovu otmicu, mučenje i ubistvo, pokušali prikriti lažno ga optuživši za pljačku kuće te samoubistvo skokom u kanal.
Kako sam već naveo, mene su više puta pokušavali da ubiju a razlog za to je činjenica da sam otkrio sve dokaze o tome, kako su isti ti pripadnici mafijaškog klana, ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, ćerku moje sestre, prilikom krijumčarenja narkotika sa područja Sarajeva u Bobar grupu a što su pokušali prikriti, zločinci iz kriminalističke policije.
U prilogu ovog dopisa, prilažem i "Rješenje po 80 0 Pr 100636 18 Pr od 29.10.2019." osnovnog suda u Bijeljini te "Rješenje 80 0 Pr 100636 19 Pžp od 28.01.2020." drugostepenog suda, kojim je ta odluka postala pravosnažna a u kojoj se konstatuje kršenje zakona o krivičnom postupku od strane pripadnika MUP-a i sudske policije, odnosno Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajeva i suda u Sokocu, koji su lažirali nadležnost i montirali nezakonite predmete protiv mene sa ciljem da me konstantno prate i te podatke upotrijebe kao pripremu za likvidaciju.
Prilog "Vstv 01-07-10-28-121-2018 od 30.07.2018." to dodatno pokazuje jer umjesto da postupe po dopisu VSITV-a, pripadnici mafije, Čolović Rajko i Borovčanin Luka, kao glavni tužilac u OJTIS i predsjednik suda u Sokocu su intenzivirali napore da me likvidiraju, te su između ostalog i organizovali razbojnički teroristički napad, dva mjeseca kasnije, 27.09.2018. a pošto sam izbjegao pripremljenu klopku, šaljem novi zahtjev na šta ponovo slijedi reakcija "Vstv 014-07-10-28-181-2018 od 04.10.2018." u kome se jasno traži od njih da dostave kopije odluka na kojima zasnivaju nadležnost, što naravno nikada nije učinjeno, jer ne postoje.
Materijal o ovim događajima je zaista obiman ali neću sada opširno da ga obrazlažem, nego prepuštam da se sa detaljima upoznate kroz rješenja sudova u Bijeljini i opis suda u tim dokumentima.
Dakle iz službenih dokumenata, sudske policije i MUP-a, (Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018. i Zabilješka SP 1774-18 od 27.09.2018.) odnosno izjava svjedoka je nedvosmisleno utvrđeno da sudska policija, nije uz sebe imala nikakvu naredbu za postupanje i uprkos tome su me pokušali presresti i prevariti a razlog za to je naravno što je nadležnost lažirana.
Nedugo po smjenjivanju kriminalca Čolovića, pohapšeni su pripadnici jednog od timova plaćenih ubica, koje je on štitio godinama i to neposredno poslije napada tih zločinaca na Slobodana Vasiljevića u Šekovićima. Poslije više operacija i mjesec dana provedenih u komi, Vasiljević se oporavlja i moći će svjedočiti kako o napadu tako i o motivima nalogodavca a poznati su mu i svi detalji o zaštiti koju je Čolović pružao mafijaškim klanovima.
Tokom događaja od 27.09.2018. koji sam pomenuo, iako su izvršili razbojnički teroristički napad i htjeli me ugurati u vozilo bez uručivanja naredbe, napali su me sa leđa četvorica službenika te iako sam dobrovoljno dozvolio da mi stave lisice, bespotrebno su mi nasilno gurali i to izuzetno grubo, glavu prema zemlji te je došlo do dodatnih problema sa disanjem i gušenja, koje inače imam u tim mjesecima, zbog polena ambrozije.
Iako sam preko 20 puta, zahtjevao hitnu pomoć zbog gušenja, to mi nije omogućeno a onda su me na najmonstruozniji način, odvukli na teritoriju Istočnog Sarajeva, usput falsifikovavši dokumentaciju, pišući čak i u ime drugih službenika te lažno tvrdeći, (Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018.) da sam se odbio izjasniti o medicinskoj pomoći, što se vidi i po tome jer nedostaju potpisi svjedoka.
Srećom, sve te detalje sam dokazao u postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred sudom u Bijeljini, kada je tokom ispitivanja, sudski policajac Jelačić Srebrenko, potvrdio da sam u policijskoj stanici, tražio hitnu pomoć. Ali umjesto da pozovu medicinsko osoblje, pripadnici mafijaškog klana su dakle naredili službenicima policijske stanice, da mi to uskrate i hitno me transportuju na Sokolac, gdje je čekao tim za likvidaciju.
Čak sam vidio, kako iza mojih leđa, inspektor Dejan Minić, odmahuje rukama odrečno, signališući policajcu Srećku Paniću, da mi se ne ukazuje hitna pomoć a potom kad sam ga primjetio, bježi u drugu prostoriju, što nedvosmisleno znači da je veća grupa saučestvovala u ovom podmuklom planu i pokušaju ubistva.
Iako sam tom prilikom, upozorio sve prisutne da je nadležnost lažirana, tražio da to provjeri kod Republičkog tužilaštva i Vrhovnog suda, to uopšte nije učinjeno a niti jedna jedina riječ, nije navedena ni u službenim zabilješkama ni u drugoj dokumentaciji, što se može i vidjeti ali je na kraju zabilješke sudske policije, navedeno da su me ostavili na ulicama Sokoca, iako sam bio u teškom zdravstvenom stanju.
Srećom, pošto sam ranije predvidio takvu mogućnost, nisam odmah krenuo prema autobuskoj stanici, te sam izbjegao susret sa grupom ubica, odnosno, kada sam poslije oko sat i po pošao, presreo me je samo jedan od njih, koga su očito ostavili da prati situaciju no pošto je ostao sam nije se usudio da me napadne.
Tek u dokumentu "Žalba PS od 11.11.2019. na rješenje 80 0 Pr 100636 18 Pr", komandir policijske stanice Nešković, mijenja priču i tada priznaje da sam pominjao opasnost, odnosno da kriminalna grupa želi da me ubije ali ne objašnjava šta je uradio i zbog čega ti detalji nisu navedeni u sačinjenim dokumentima, odnosno potpuno je jasno da ukoliko bi im plan uspio i da su me uspjeli ubiti, ništa od svega ovoga ne bi bilo zabilježeno, nego bi sve po svom običaju predstavili kao "zadesnu" smrt ili eventualno slučajno stradalu žrtvu nekog provalnika, pljačkaša banke ili slično a možda čak kao slučajnu žrtvu - prolaznika, koga je pregazio šleper, odnosno koga su njihove plaćene ubice, gurnuli pod taj šleper.
Na kraju prilažem i ključne dokaze dokumente "RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015." od Republičkog tužilaštva Republike Srpske i "Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018." iz kojih se vidi da nikakav predmet protiv mene, nije dostavljen tužilaštvu Istočnom Sarajevu, nego naprotiv moja krivična prijava, protiv pripadnika te mafijaške mreže, zbog falsifikata sudskog rješenja, koji su sačinili i dijelili okolo na moju štetu, odnosno u odgovoru vrhovnog suda se vidi, da ne postoji nikakav predmet u kome sam ja stranka.
Poslije svega sam i dalje u životnoj opasnosti, što se može zaključititi iz činjenice da je MUP, poslao službenika u civilu da me napadne, vrijeđa, prijeti i izvrši fizički napad, objema rukama na mene, prijeteći da će me ubiti, ukoliko ikada više dođem da tražim neka svoja prava a sve se desilo u zgradi policijske uprave Bijeljina, pred nekoliko prisutnih uniformisanih službenika, koji ne samo da ga nisu spriječili u napadu, nego su kada je vidio da me ne može uplašiti, dozvolili da napadač pobjegne na sprat i potom izađe na zadnja vrata a o događaju niti su sačinili službenu zabilješku, niti mi saopštili ime napadača.
Napad se desio 22.05.2019. i evo više od godinu dana poslije toga, iako sam pismeno tražio podatke za potrebe sudskog postupka i ime napadača, MUP to prikriva i ne samo to, nego kako se vidi i pored dopisa službe predsjednika Republike i dalje prikrivaju ubice osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i saučesnike iz kriminalističke policije, koji su uklonili dječji ruksak, ("Materijalni dokaz ubistva) sa ubijenog djeteta, oprali ga benzinom i sakrili i svih istražnih radnji odnosno nisu o tome obavijestili tužilaštvo što se vidi u prilogu "Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.".
I za taj zločin, kao i kod ubistva Edina Zejćirovića, postoje osumnjičeni ali naravno ni pomena nema, ni jedne jedine riječi o nalogodavcima, što se redovno dešava, upravo zbog toga što kriminalistička policija, konstantno prikriva kriminalce u svojim redovima, zataškavajući ne samo njihove zločine, koje niko nije vidio, nego krije njihova imena, čak i u slučajevima, kad sam eto fizički napadnut od službenika u zgradi policijske uprave, pred svjedocima ili kad sam vidio inspektora, koji čini krivično djelo i nagovara druge da to isto urade i čak znam njegovo ime ali MUP uporno prikriva one, koji su upravljali cijelom razbojničkom akcijom, odnosno instruisali tog inspektora, šta da radi.
Sve to je naravno i sa ciljem da se ne otkriju detalji, ko je sve umiješan u ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, (Ručni rad republike srpske - ubijena djevojčica) odnosno ko je organizovao krijumčarenje narkotika u vrijeme kada se ovaj gnusni zločin desio...
PRILOZI
UDT DI 009312 19 od 27.01.2020. |
