OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 043324 13 P2 |
TUŽBA
|
| Tužilac: |
BUDIMKA BAJO BOLLIN
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka |
| Vrijednost spora: |
5300000 (pet miliona i tri stotine hiljada) KM
|
ŽALBA NA PRESUDU 80 0 P 043324 13 P2 |
 |
Predlažem da drugostepeni sud shodno članu 225, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku ili alternativno s obzirom da je prvostepeni sud propustio utvrditi bitne činjenice da se prema stavu 3 istog člana predmet uputi prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kako je tužilja Bollin predlagala tuženoj RS još 2011-te da iskoristi dokaze o krivičnim djelima i pokrene istražne radnje u kom slučaju tužba ne bi bila ni podnesena, ovom prilikom se ističe da tužilja neće odustati od svojih prava i razotkrivanja istine, čak i da joj bude isplaćena kompletna tražena odšteta. S druge strane otvorena je i dalje mogućnost dogovora ali naravno ne pod istim uslovima. Ukoliko i drugostepeni sud ignoriše sve predate dokaze i povrede odredaba parničnog postupka te potvrdi presudu, tužilja će dalju pravnu borbu nastavite odmah pred sudom u Strazburu, za šta je s obzirom na naredbu kojom se diskriminiše cijela njena porodica, već imala uslove...
Osnovni sud u Bijeljini je prekršio više članova iz ZOPP-u, počev od člana 99, te 7, 101, 102, 103, 123, 128, vezano za prava stranaka koja je sud oduzeo a dužan ih je štititi članom 10, odnosno spriječiti zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Naime u zapisniku sa glavne rasprave održane 24.09.2014. stoji "Nakon toga punomoćnik tužiteljice izjavi: da želi predati u spis u dva primjerka u pisanoj formi svoje mišljenje o sadržini vrijednosti predloženih dokaza u ovom sporu („glavna rasprava"), pa se u spis prilažu dva primjerka, za sud i suprotnu stranu."
Ovde se u stvari ne radi ni o kakvom mišljenju, (jer i ne nosi takav naslov) nego o radnom tekstu za izvođenje dokaza, koji je sačinjen još prije pripremnog ročišta za slučaj da punomoćnik tužilje ne dočeka živ glavnu raspravu. Sud dakle nije dozvolio tužilji da izvodi dokaze, (što je očekivano i predviđeno) pa je s obzirom da tokom postupka upravlja sud a ne stranke, prihvaćena opcija da se tekst koji je trebao biti pročitan u zapisnik, preda u pisanom obliku, pri čemu je preimenovan u "mišljenje". Ovime se pokazuje da ne može postojati nikakva regularnost sudskog postupka bez tonskog snimanja rasprava a što tužena RS smišljeno izbjegava da obezbijedi.
Iz donesene presude se vidi da taj tekst na 14 gusto kucanih strana nije ni pročitan od strane suda, s obzirom da se ne osporava nijedan od navedenih argumenata a obrađeni su svi predati dokazi te se od drugostepenog suda očekuje da detaljno analizira sadržaj i uvjeri se u snagu dokaznog materijala, kako o kršenju prava tužilje tako i o teškim krivičnim djelima.
Osnovni sud u Bijeljini nije prihvatio digitalne dokaze priložene na disku, (fotografije, audio snimke razgovora sa nadležnim tužiocem koja ne želi da prihvati dokaze i uzme izjavu, te vještaka koji ne zna ništa ni o presječenom kaišu torbe, ni o kvaru na kamionu a čak nema pojma ni o unutrašnjim povredama, nego samo o površinskoj. Ni drugi predloženi dokazi osim štampanih, (predmeti, svjedoci) što je pismeno zatraženo od suda nisu prihvaćeni, te je dokazni postupak potpuno obesmišljen i spriječen od strane suda.
Osnovni sud u Bijeljini na strani 4 presude navodi "Prije svega, sud u pamičnom postupku nije ovlašten da ispituje zakonitosti odluka krivičnog suda, odnosno akata i odluka tužilaštva, kao i dr. organa vlasti, nego se, u konkretnom slučaju, uzima u obzir da li su organi vlasti tužene postupali u okviru zakonskih ovlaštenja, odnosno da li postoji odgovornost označene tužene ako je šteta nastala kao posljedica takvog rada njenih organa vlasti koji se mogu smatrati prekoračenjem, zloupotrebom ili pogrešnom primjenom datih ovlaštenja.."
Tužilja Bollin uopšte nije tražila preispitivanje bilo kakve odluke a jedina koja postoji u pismenom obliku je odluka o nesprovođenju istrage od 04.01.2010. Od suda se tražilo sa utvrdi da li su kršena prava tužilje za vrijeme i poslije okončanja istražnih radnji vezano za pogibiju njene kćerke i to sprečavanje dostave dokaza i podnošenje prijave za vrijeme te po okončanju istrage, propuštanje da ustanovi kako je materijalni dokaz torba, uklonjena sa lica mjesta, čime je presječena, zašto je opran kaiš i ko je to učinio. Tužena RS takođe smišljeno nije utvrdila čime su nanesene sve unutrašnje povrede, jer vještak koji je angažovan o njima NEMA POJMA...."
Istina je da organ koji postupa u okviru zakonskih ovlašćenja, nije odgovoran za pogrešno tumačenje zakonske norme ali ovde ne samo da nema nikakvog postupanja u okvirima zakona, nego se radi o smišljanom organizovanom kriminalu a zakon kaže da:
Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija (član 172. stav 1. ZOO). Za primenu ove odredbe potrebno je da je šteta prouzrokovana građanima i pravnim licima, da je prouzrokovana od strane državnog organa ili organizacija koja vrše javna ovlašćenja, da postoji uzročna veza između vršenja dužnosti službenog lica i prouzrokovane štete i da je šteta nastupila zbog nezakonitog ili nepravilnog rada državnog organa.
Nezakonit rad se manifestuje kao postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu, ili pak propuštanjem da se zakon, drugi propisi ili opšti akt primeni. Predmet tužbenog zahteva je naknada štete prouzrokovane nepravilnim radom tužene RS tj. njenih organa i posledica je takvog rada koji se ogleda u prekoračenju i pogrešnoj primeni datih ovlašćenja, odnosno smišljenom kršenju prava tužilje i propuštanju da se postupi u skladu sa zakonom na načine opisane u tužbenom zahtijevu.
Nastala šteta na strani tužilje je posledica rada tužene RS koja je nezakonitim postupanjem, (a u najvećem broju slučajeva kriminalnim) kršila načelo da je svako dužan da se uzdrži od postupka (koji se mogu ogledati u činjenju ili nečinjenju) kojim se može drugom prouzrokovati šteta.
Uzrok nastale štete je nepoštovanje Prava garantovanim Ustavom RS, član 15, stav "Licu koje je pritvoreno mora se uručiti pismeno obrazloženo rješenje u času pritvaranja. Protiv ovog rješenja pritvoreno lica ima pravo žalbe" vezano za lišavanje slobode bez ikakve potvrde dana 10.08.2010. Radi se dakle o povredi tog prava i povredi ugleda i časti koje su iz toga proizašle, jer je tužilja morala nedolazak na posao "pravdati" Presudom tužene RS za taj dan. Materijalna šteta uzrokovana propadanjem rezervisane karte je sitnica u odnosu na to da je tužilja, (pošto je etiketirana kao "sklona" prekršajima i krivac za štetu poslodavca zbog nedolaska) dobila rješenje o otkazu. Naknadna obustava postupka nije i ne može otkloniti štetu a posebno ne onu uzrokovanu kršenjem prava iz Ustava.
Osim toga izraz "organ koji postupa u okviru zakonskih ovlaštenja nije odgovoran za pogrešno tumačenje zakonske norme" predstavlja pravu sliku stvarnosti koja se dešava u zemlji a ogleda se u razbojništvu državnih organa nad narodom. Sličan primjer je građanin Milan Vukelić, koji je poslije ukazivanja na kriminal tužene RS, prvo lažno optužen za "Ugrožavanje sigurnosti" privođen pa mu je prijećeno u MUP-u, (postoje video snimci njegove izjave o tome). Da li je ovde neko "pogrešno tumačio zakonske norme" znajući da neće biti odgovoran ?
I je li to što je raznesen eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banjaluci isti primjer "POGREŠNOG TUMAČENJA ZAKONSKE NORME" za šta niko nije odgovoran a ovde tužena RS sve do danas prikriva ubice i nalogodavce ovog monstruoznog zločina, kao što prikriva ubistvo Ivone Bajo. No ako za prvi zločin porodica nije otkrila dokaze u ovom slučaju postoji obilje dokaznog materijala, predatih i o ovoj tužbi. Ni tužena RS ni Osnovni sud nisu dali nikakav odgovor na sva postavljena pitanja, vezano za mrlje krvi, presjecanje kaiša, prikrivanje unutrašnjih povreda, krijumčarenja ITD. Sve ovo je ostalo tajna za sud a OT Bijeljina i dalje prikriva ovaj i mnoge druge zločine...
Osnovni sud u Bijeljini, tek onako bez ijednog dokaza da se radi o nanamjernim greškama, da su prava tužilja Bollin kršena "običnom nepažnjom" i bez iznesenog stava tužene RS o tome, iznosi mišljene da nema odgovornosti državnog organa a o usmenoj naredbi koja se primjenjuje na sve srodnike ubijene djevojčice Ivone Bajo, nema komentara.
AKO JEDNA OSOBA IZJAVI ILI NAPIŠE DA SVI ONI KOJI SU PRIKRIVALI ZLOČINE TREBA DA ZAVRŠE U ZATVORU, ONDA DRŽAVA PRIMJENJUJE SANKCIJU NE SAMO PREMA TOJ OSOBI NEGO PREMA SVIM SRODNICIMA. DA LI JE U OVOM SLUČAJU POSTUPAK TUŽENE RS ZASNOVAN NA ZAKONU ODNOSNO DA LI SU SVI ŽIVI SRODNICI ODGOVORNI AKO UOPŠTE POSTOJI ODGOVORNOST ???
Osnovni sud u Bijeljini čini sve da na ovaj način oslobodi tuženu RS od odgovornosti za neviđeni kriminal, bahatost i bezobrazluk koji pokazuje prema ubijenom djetetu iznoseći stav da "Smatra se da je pogrešno tumačenje propisa moguće u redovnom toku stvari u postupanju organa vlasti pri vršenju svoje dužnosti i da stoga ne postoji osnov za odgovomost kadaje u pitanju obična nepažnja, u smislu čl. 172. ZOO-a." ali da vidimo šta o svemu kaže Ustav RS član 17:
"Svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanose službeno lice ili državni organ, odnosno organizacija koja vrši javna ovlašćenja. Lice koje je neopravdano osuđeno ili nezakonito i bez osnova lišeno slobode, ima pravo na rehabilitaciju, naknadu štete, javno izvinjenje i druga zakonom utvrđena prava." i ZOO-a član Šteta (ZOO 155) "Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta); 206 Postojanje krivice (ZOO 158) Krivica postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom; 219 Odgovornost pravnog lica za štetu koju uzrokuje njegov organ (ZOO 172) (1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ uzrokuje trećem licu u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija; 202 Osnovi odgovornosti (ZOO 154) (1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice."
Ovde se dakle radi o višegodišnjim pokušajima da se ostvare prava tužilje koja se krše u raznim oblicima iako se konstantno ukazivalo usmeno i pismeno državnim organima na "pogrešno tumačenje zakonskih normi" i sad bez ijednog priloženog dokaza od strane tužene RS, Osnovni sud legalizuje to bezakonje i karakteriše ga kao možda samo mala nepažnja ???
TUŽENA RS JE "NEPAŽNJOM" OPRALA DOKAZ SA MJESTA ZLOČINA BENZINOM I "NEPAŽNJOM" ODBIJA TUŽILJI DATI OBJAŠNJENJE I VRATITI NJENO VLASNIŠTVO.
A to je samo mali dio terora koji se primjenjivao i dalje postoji prema tužilji. Samo postojanje naredbe koja se odnosi na sve srodnike je dostojno ideologa trećeg rajha i da u ovoj zemlji postoji pravna država, kao što ne postoji svi odgovorni za to i krivična djela koja su u pozadini svega bi odavno bili iza rešetaka.
Na petoj strani presude Osnovni sud konstatuje, (samo dio) od brojnih obraćanja prema OT Bijeljina na koje nikada nije bilo reakcije, te dodaje odgovore Osnovnog suda, navodeći da to nije relevantno. Malo je najasno da li se misli na odgovore suda ili na sve, te treba pojasniti da se dokumentima Osnovnog suda ne dokazuje kršenje prava tužene RS, nego se njima razotkrivaju laži OT Bijeljina. To što tužena ima jednog časnog predsjednika osnovnog suda ne amnestira je od odgovornosti za radnje kriminalnog i korumpiranog OT Bijeljina.
Osnovni sud na dnu pete strane presude navodi "Naime, tužena, tačnije njeni organi vlasti nisu odgovorni za smrt mldb. Ivone Bajo, iz Bijeljine, pa tako tužena ne može odgovarati za smrt iste, jer nije prouzročila njenu smrt, tj. nema nikakve uzročno posljedične veze između kritičnog događaja i djelovanja nekog od službenih lica zaposlenih u organima vlasti tužene, u smislu čl. 201. stav 1. ZOO-a, a u vezi sa čl. 172. istog Zakona.".
I ovaj segment je objašnjen u tužbi, odnosno tekstu "Glavna rasprava". AD Univerzal je dio Bobar grupe, čiji je vlasnik bio nedavno preminuli poslanik Republičke Skupštine tužene RS a ranije gradske u Bijeljini. Radi se o poslovnom partneru tužene sa kojim su se sklapali različiti poslovi, od nabavke automobila upravo preko AD Univerzal, iznajmljivanja prostora do suvlasničkog odnosa u Bobar banci. Najkasnije od 2008-e a vjerovatno i ranije, pa da 25.02.2012. poslovni partneri tužena RS i njen poslanik su prali novac narko mafije te je navedenog datume poslije dojave Interpola evidentirano preko 4 miliona maraka transakcija Darka Šarića.
U sličnim slučajevima kada su službenici tužene RS (Gruhonjić, Debeljavić, Kovačević i Stjepanović) napravili privatno zločinački plan i u svojstvu građana prijavili lažno punomoćnika tužilje Bollin za "ugrožavanje sigurnosti, sud je krivce oslobodio odgovornosti u predmetima 80 0 P 034147 11 P i 80 0 P 048630 13 P iako je recimo g. Debeljević u odgovoru na tužbu (priloženo kao dokaz u ovoj parnici) jasno naveo da nikada nije postupao službeno, vezano za pravne interese punomoćnika i njega lično. Dakle, poslanik tužene RS "nije lično krijumčario NEKU ROBU, niti je prao novac narko mafije za svoje interese negu je to činio u ime RS"...
Dakle tužena RS je na dan ubistva Ivone Bajo, krijumčarila jednu od mnogobrojnih pošiljki kokaina a da su u pitanju i čačkalice to da citiram Osnovni sud u Bijeljini, nije relevantno za ovu parnicu. Poenta je u tome da je tužena RS klasična zločinačka organizacija ogrezla u kriminalu i prikrivanjima zločina putem svojih takozvanih organa i naravno neće da pokrene istragu niti da dozvoli podnošenje prijava na tu temu što je sve vidljivo iz dokaza. Činjenica da je vlasnik AD Univerzal u međuvremenu preminuo, može biti od presudnog značaja, jer predmeti o švrecu su u obradi u KT Sarajevo i Tužilaštvu BIH, te nije isključeno da se istina o svemu objavi prije odluke drugostepenog suda, a možda i kasnije. Stoga bi Okružni sud imao obavezu da navedenim tužilaštvima po službenoj dužnosti dostavi dokaze iz ovog predmeta s obzirom da ih je mnogo više od onoga što je tužilja putem ponomoćnika dostavila poštom...
Osnovni sud u Bijeljini na kraju pete i početku šeste strane navodi više osnova zbog kojih tužilja potražuje štetu među kojima je i jedan netačan. Naime u prvom redu šeste strane stoji "zbog "prekida" istražnih radnji od 01.02.2010." što je pogrešno jer se u tužbenom zahtijevu III (1) navodi sledeće: "Tužena RS od prekida istražnih radnji 01.02.2010. odbija da tužilji Budimki Bollin Bajo obrazloži usmeno ili pismeno, zašto ne postoje mišljanja vještaka o nastanku unutrašnjih povreda, zašto vještak trasolog o njima ne zna ništa, zašto je torba Ivone Bajo u takvom stanju...
Dakle cijela jedna tačka tužbenog zahtijeva i to izuzetno bitna uopšte nije ispravno shvaćena od strane Osnovnog suda u Bijeljini, jer se povreda prava i nanesena nematerijalna šteta na zasniva na prekidu istrage nego na odbijanju da se daju objašnjenja za postavljena pitanja a koja ukazuju da je kompletna istraga smišljeno sabotirana od strane OT Bijeljina.
O stavu Osnovnog suda u Bijeljini "Tokom ovog postupka, tužiteljica nije dovela u uzročno-posljedičnu vezu postupanje van zakonskih ovlaštenja organa vlasti tužene i navodno izazvane duševne bolove i patnje usljed povrede ugleda, časti, prava ličnosti i slobode kod tužiteljice, pa tako ne dokazavši ni odgovomost tužene za nastanak duševnih patnji kod tužiteljice. poslije svega već navedenog izlišan je svaki komentar. U nastavku se međutim aludira na nedostatak "onih dokaza pomoću kojih bi uvjerila ovaj sud o nastanku, uzroku, mehanizmu, trajanju i jačini duševnih bolova, jer sud ne raspolaže određenim stručnim znanjima i vještinama iz određenih oblasti i polja medicine".
Očito se misli na psihijatrijska vještačenja kaja nisu obavezna o čemu će još biti riječi. Tužilja nije predsjednik tužene RS, koji tuži građane zbog klevete prilažući pritom nalaze o psihičkim poremećajima zbog duševnih bolova a potom kad se kandiduje za predsjednika ponovo, saopšte mu da takav nalaz ne bi bio prikladan u predizbornoj kampanji pa se ročište odgodi za 14.10.2014. odmah poslije izbora. Tužilja dakle nama namjeru glumiti ludilo niti lažirati vještačenja kako to čine pojedinci i sama tužena RS, nego sve zasniva na čvrstim dokazima. Dovoljno je što sudska policija opisuje tužilju i njenu porodicu kao ludake, (priložene zabilješke u spisu 73-11 od 24.01.2011. gdje se opisuje cijela porodica kao grupa ludaka a sam punomoćnik u više njih, sredstvima informisanja, dopisima OT Bijeljina, pa je čak i Pravobranilaštvo RS u odgovoru na tužbu 80 0 P 043325 13 P 2 potenciralo "drsko i neobično ponašanje".
Osnovni sud u Bijeljini nema stručna znamja ali ih očito imaju sudska policija, glavni tužilac, njegovi zamjenici i ostali neuropsihijatri u organima tužene RS. Takođe je bitno istaći da iako nema navedena stručna znanja po sopstvenom priznanju vezano za oblast medicine, Osnovni sud je na neki način imao saznanja da je sve u radu državnih organa bilo "okviru zakonskih ovlaštenja te nisu odgovorni za pogrešno tumačenje zakonske norme" s obzirom da ako je i bilo nekih nepravilnosti onda je "u pitanju obična nepažnja". Tužilja nije ni očekivala da pošto je tužena RS pokušala prikriti ubistvo njene ćerke, te je godinama diskriminisala, sada dobije korektno i pravično suđenje ali da umjesto pravnog zastupnika tužene RS, tu ulogu preuzme sud, bez ijednog iznesenog protivargumenta Pravobranilaštva RS je previše očigledna pristrasnost.
Ponovljena teza suda na kraju šeste strane "u slučaju povrede ugleda i časti, prava ličnosti i dr. novčana naknada neimovinske štete pripada samo onda kada je povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog, odnosno oštečenog izazvala naročito jaku duševnu bol. Međutim, u prvostepenom postupku, tužiteljica nije dokazala postojanje naročito jakog stepena duševne boli i straha budući da uopšte nije predlagala i provodila dokaze na okolnosti dužine trajanja i inteziteta trpljenja istih, niti je dokazivala u čemu se sastoji povreda ugleda i časti, te prava ličnosti i na koji način su se te povrede ugleda i časti, kao i povrede prava ličnosti reflektovale na ličnost tužiteljice." je opet neprimjerena pošto je uzrok svemu pogibija jedinog djeteta, te dakle sud "ne razumije" bol majke, koja mjesecima i godinama pokušava dobiti odgovore od tužene RS o spornim pitanjima u čemu je konstantno sprečavana, kao i u dostavi dokaza, pristupu spisu itd, sve navedeno u tužbenom zahtijevu. Što se tiče dokazivanja, svaki dokument je objašnjen u pisanom podnesku "Glavna rasprava" predviđenom za dokazni postupak, koji očito sud nije ni pogledao...
Osnovni sud u Bijeljini očito nije analizirao nijedan od predatih dokaza jer da jeste morala bi izostati šablonska rečenica na kraju presude "Sud je cijenio i ostale dokaze provedene tokom postupka, ali smatra da isti nisu bitni za donošenje pravilne odluke suda u ovoj pravnoj stvari."
Takođe i zabrana pristupa svim srodnicima nastradale Ivone Bajo, jedine ćerke tužilje dovela je do kršenja ZOUP-u, donesena bez ikakve rasprave, bez uručivanja pismene odluke o tome i onemogućavanja prava žalbe na tu odluku, čime je prekršen član 16 Ustava RS "Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu", te s tim u vezi prava iz člana 48 Ustava RS, stav "Prava i slobode zajamačeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti."
Tužena RS je Poslije odluke o nesprovođenju istrage 04.01.2010. konstantno kršila odredbe ZOKP-u, (što je dakle IZVAN ZAKONSKIH OVLAŠĆENJA) i to konkretno član "Obustava istrage" stav 3, "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana", "Podnošenje prijave" kao i "Prava i dužnosti tužioca", vezano za nove dokaze ne samo za ubistvo djevojčice, nego i za krijumčarenje, sprečavanje dokazivanja itd. O obavezi iz "Pravilnika o radu tužilaštva" 4-satnog rada sa strankama svakoga dana koju ima okružni tužilac ne treba ni govoriti. Kršenjem te obaveze tužena RS je izbjegavala da tužilji pruži usmeno objašnjenja za postavljena pitanja a osim toga je smišljeno kršila i ZOSPI-a neodgovaranjem na zahtjeve.
Podaci o tome kako su nastali tragovi krvi prije pada djevojčice, čime su nanesene sve unutrašnje povrede i prije svega, kako je presječen kaiš torbe, čime, gdje je nestao dio, te ko je i zašto oprao kaiš hemijskim sredstvom su i danas "DRŽAVNA TAJNA" a otkriće tužilje da je materijalni dokaz ubistva sa mjesta zločina uklonio portir AD Univerzal kako bi prikrio ne samo ubistvo nego krijumčarenje, pa i samo postojanje kamiona, kažnjeno je sprečavanjem da o tome podnese prijavu, maltretiranjem, ponižavanjem i lišenjem slobode. Uz sve to ne samo dana 10.08.2010. kada je uhapšena nego tokom cijele 2010-te plasirane su laži da OT Bijeljina nije nadležno, što se vidi iz Zabilješki sudske policije i zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka.
I podatak da je tužilja tražila snimke lica mjesta i obdukcije svog jedinog djeteta još u februaru 2010-te a dobila ih tek 30 mjeseci kasnije, (priloženo rješenje od 12.09.2012.) poslije oko 150 uzaludnih dolazaka, novih zahtijeva, maltretiranja, laži, ponižavanja i diskriminacije tužilje, te lišavanja slobode, (svaka radnja usmjerena na punomoćnika tužilje prilikom pokušaja da ostvari njena prava je udar na prava tužilje), pokazuje svu bahatost, drskost i bezobrazluk pripadnika OT Bijeljina, za šta je odgovorna tužena RS.
Intenzitet i trajanje duševnih bolova zbog povrede časti, ugleda, slobode i prava ličnosti je osnov tužbenog zahteva, a sve zbog nepravilnog i nezakonitog rada organa R S. Prvostepeni sud se nije bavio ocjenom ove okolnosti, od čega, pored nezakonitog i nepravilnog rada državnog organa, zavisi osnovanost tužbenog zahteva, a zbog pogrešnog stava da u konkretnom slučaju treba izvesti dokaz veštačenjem od strane veštaka psihijatra.
Kada se, u smislu člana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, utvrdi povreda ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, potrebno je utvrditi da li postoji šteta, pa tek potom odmeriti novčanu naknadu. Uslov za naknadu je nesumnjivo i uzročna veza između štetne radnje i posledice. Povredom ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti povređena su ljudska prava, izvršena je štetna radnja.
Duševni bol je individualni subjektivni fenomen i zavisi od strukturalnih i psihičkih osobina ličnosti. Međutim, iako se radi o individualnom fenomenu, sud primenom pravnog standarda analizira sve okolnosti slučaja, pa zato ne mora za činjeničnu podlogu svoje odluke uvek uzeti subjektivnu procenu oštećenog, već će uz pomoć logike, psihologije i životnog iskustva, ceneći objektivne i subjektivne momente, stvoriti uverenje o trajanju i intenzitetu duševnog bola. Pri tome, psihijatrijsko veštačenje nije nužno.
Psihička osećanja u sebi nosi i doživljava ih svaki čovek, pri čemu se zaključak o intenzitetu i trajanju izvlači, ne samo iz subjektivnog prikaza bola oštećenog, nego prvenstveno i iz drugih okolnosti slučaja, psihijatrijsko veštačenje treba izvoditi samo izuzetno.
Što se tiče dužine trajanja i intenziteta duševnih bolova, od čega zavisi postojanje osnova za dosuđivanje naknade sve govori činjenica da je u pitanju jedino dijete tužilje a da tužena RS neprekidno preko 5 godina sprečava tužilju u ostvarenjima SVIH prava, vezano za taj događaj. Dovoljno je reći da je materijalni dokaz sa lica mjesta TORBU, (koja je vlasništvo tužilje Bollin) tužena RS u sadejstvu sa saučesnicima kriminala, uklonila sa lica mjesta, oprala benzinom i izuzela iz istražnih radnji a sve do danas krije taj predmet, ne dozvoljavajući tužilji pristup, fotografisanje niti preuzimanje.
Dodatni dokazi koji se prilažu uz ovu žalbu, (Zahtijev 20.06.2014. i odgovor 26.06.2014.) pokazuju da tužena RS i dalje ponižava tužilju odbijajući odgovoriti na pitanja o mrljama krvi, torbi i nanesenim unutrašnjim povredama, a definitivno se razotkriva da su krivične prijave iz 2010-te zaista bile sakrivene. Osim toga i u ovaj predmet formiran 2014-te godine se sprečava uvid a nije poslato nikakvo obavještenje koje u skladu sa ZOKP-u, mora sačiniti tužilac.
Drugim riječima da je tužena RS dana 10.08.2010. (i tokom cijelog narednog perioda) dozvolila tužilji Bollin da u skladu sa zakonom dopuni prijavu predatu 24.06.2010. i podnese drugu vezano za krijumčarenje, morao bi već tada neki okružni tužilac da zaprimi predmet, te bi propao plan o sakrivanju prijave. Naravno ne manje bitno je i sprečavanje da se pojave novi dokazi u slučaju ubistva Ivone Bajo, jer je očigledno da je umjesto da goni počinioce krivičnih djela i istraži da li mast i ulje na presječenom kaišu torbe, potiču sa trake kojima je bio našpanovan rezervoar kamiona koji je poslije istovara krijumčarene robe pobjegao, OT Bijeljina taj materijalni dokaz oprala benzinom da bi pomogla izvršiocima.
Gledajući globalno, presuda Osnovnog suda bi bila adekvatna i pravno utemeljena da se radi o krađi bicikla za šta državni organi ne mogu pronaći kradljivca dok ih oštećeni vlasnik nervira svakodnevnim dolascima, Ovde se naprotiv radi o pogibiji osmogodišnjeg djeteta a tužena RS između ostalog u svom posjedu još uvjek drži vlasništvo tužilje Bollin, torbu koji je oprala benzinom i odbija da je vrati i naravno pruži objašnjenje za sve, osim ako taj dokaz nije uništen, jer OT Bijeljina u poslednjem odgovoru koji se prilaže na pitanje gdje se nalazi spis KTA-596/09, ne odgovara to što je pitano nego da nije kod njih a gdje je ne zna se...
Drugostepeni sud ima veliku odgovornost, da analizira kompletan dokazni materijal i zaustavi ovaj kriminal ili će se u suprotnom priključiti u prikrivanju ubistva te postati saučesnik zločina...
PRILOZI
Zahtijev 20.06.2014.
|
BUDIMKA BOLLIN BAJO (adresa 1) BADENERSTRASSE 23 8952 SCHLIEREN (adresa 2) Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
