četvrtak, 10. rujna 2015.

APELACIJA NA 80 0 P 039222 15 Gž

MOJA JE KRIVICA ŠTO SAM PREŽIVIO NAPADE PLAĆENIH UBICA A NISAM PODLEGAO KAO POMENUTI GOSPODIN, DIJANA MILIĆ, MILAN VUKELIĆ, NEDELJKO RADMAN, KOJI JE PREMINUO SAMO DESETAK DANA RANIJE, NA ISTOJ STOLICI U KOJOJ SAM SJEDIO I JA KADA SU ME SASLUŠAVALI. NJEGOVO SRCE I MOZAK NISU IZDRŽALI STRES...

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 039222 15 Gž

Programski kod je fajl, (tekstualni dokument) u kome su zapisane komande o tome, kakve radnje treba da izvršava određeni program, koji se kompiluje iz tog koda. Radi se o fajlovima koji nisu sastavni dio instalacijskih paketa i ne mogu se vršiti intervencije direktno na samom programu. Ukoliko programski kod bude uništen, izgubljen ili obrisan, kao što je ovde slučaj, nisu moguće nikakve dopune, prepravke niti prevod na neki svjetski jezik, nego je potrebno sve komande pisati ponovo, uključujuči i dizajniranje, (vidljivi dio programa). Najbliže poređenje nanesenoj šteti je primjer da konstruktoru automobilskog motora budu spaljeni crteži sa dimenzijama i izgledom pojedinih dijelova a postoji samo jedan ili više proizvedenih automobila. Iz njih je sada potrebno rekonstruisati mašinske crteže da bi se mogli proizvoditi novi. Posao koji programer treba uraditi da bi preveo meni nekog programa sa srpskohrvatskog na engleski recimo može se uporediti sa zadatkom prevodioca koji ima Zakon o parničnom postupku kreiran u "microsoft word" programu i mora prevesti samo nazive pojedinih poglavlja. Ukolike je pak doc. fajl izgubljen ili obrisan a prevodilac ima samo odštampanu knjigu, onda mora sve iznova kucati i kreirati novi dokument s tim da ne mora lično izmišljati pojedine članove. U ovom slučaju je nanesena šteta mnogo veća jer niko osim mene kao autora ne može rekonstruisati taj program pa čak ni ja, da bude potpuno isti, posebno imajući u vidu komande koje se ne vide prilikom rada programa...

U ovom sporu, tužena RS mi je 24.03.2010. odnijela računar i držala ga u svom posjedu do 22.12.2010. Razlog za to je bilo navodno "Ugrožavanje sigurnosti" pripadnika OT Bijeljina a što je bila obična laž, definitivno potvrđena odlukom OT Doboj poslije više od 30 mjeseci razvlačenja istražnih radnji, (T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012.)
Prethodno sam otkrio da je OT Bijeljina prikrila ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo tako što je uklonila sa mjesta zločina dječiji ruksak, dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a ostatak zamrljan hemijskim sredstvom (prilog "Dokazni predmeti"). Materijalni dokaz ubistva je OT Bijeljina prikrivala preko 5 godina i sprečavala pristup svim srodnicima ubijene djevojčice a vraćen je konačno uz pomoć Osnovnog suda u Bijeljini a oštećenje je konstatovano u dokazu "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)".
U pitanje je dakle prikrivanje monstruoznih krivičnih djela a do danas je razotkriveno da je direktor AD Univerzal S.B. u koji je švercovana roba bio član pljačkaške grupe iz akcije "Lutka" da se preko Bobar banke prao novac narko mafije Darka Šarića a istovremeno su se pljačkale stotine miliona maraka u toj banci. Kada sam dakle februara 2010-te podneo zahtjev prema ZOSPI-a i postavio pitanje o oštećenom predmetu koji je privatna svojina nije bilo odgovora iz OT Bijeljina 50 dana, (ali su mi zato blokirali pristup nadležnima) te sam objavio fotografiju dokaza na internetu pa poštom i mejlovima pozvao odgovorne da otkriju istinu ili ću podnijeti krivične prijave pa će završiti u zatvoru.
Tada nisam imao dokaze o krijumčarenju ali krivci to nisu znali te su odlučili da mi otmu računar i unište podatke, pa su me lažno prijavili u CJB Bijeljina zamjenici glavnog tužioca, Gruhonjić i Debeljević. Pošto sam na računaru imao osim dokaza kriminala i više stotina fajlova programskog koda stvaranog godinama, odmah sam po odnošenju računara pismeno obavjestio sud i zatražio da se zaštiti i ne dozvoli krivcima da ga obrišu. Uprkos mojim stalnim pismenim obraćanjima da mi se dostave podaci o otvaranju računara, to se nikada nije desilo a ni 9 mjeseci kasnije kada sam zahtijevao kontrolu ispravnosti to nije učinjeno. Dokazi o tome se nalaze u spisu a u narednom periodu sam se pozvao na pravo iz Ustava član 23 i tražio sve podatke koji su prikupljani o meni uključujući i vještačenje računara, koji sam preuzeo sa praznim hard diskom.
Umjesto da dobijem materijal izdata je usmena naredba o zabrani pristupa u OT Bijeljina svim srodnicima ubijene djevojčice, (Zapisnik 19.08.2011.) do koje sam bio prisiljen doći na prekršajnom sudu jer je bila tajna i iako sam tražio pismenu naredbu i pravo žalbe prema članu 16 Ustava RS, to nikada nije izvršeno. Čak sam podneo i tužbu za utvrđenje diskriminacije sa tačkom "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!" kao i "4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !" a predmet po toj tužbi 80 0 P 043325 13 P 2, pošto se tužena RS na kojoj je teret dokazivanja uopšte nije pojavila, okončan je odbijanjem baz ijedne riječi i komentara suda o ove dvije te još nekom tačkama.
Tužena RS je dakle odnijela računar smišljenom lažnom optužbom, kršila moje pravo prema ZOKP-u da dobijem podatke o vještačenju, odbila da izvrši kontrolu ispravnosti, istovremeno mi zabranivši pristup u OT Bijeljina i ne odgovarajući na pismene zahtjeve te kršeći moja prava da dobijem traženi materijal.
Čak sam ponudio pismeno dogovor Vladi RS, da ne tražim nadoknadu i iznova pišem kod za preko 130 programskih paketa, no to je ignorisano te sam podneo tužbu na koju je uslijedio "Odgovor na 80 0 P 039222 12 P" u cijele 4 proste rečenice bez ijednog elementa obaveznog članom 71 ZOPP-u, bez razloga, činjenica, dokaza i pravnog osnova. Iako sam ukazivao ne te i druge povrede sud je to ignorisao a meni je poslije zahtijeva da lično dokazujem autorstvo nad programima, sudska policija oduzela laptop, očito po naredbi suda, (svjedoci, zapisničar Mladenka Maletić i sudska policija)...
Laptop je vraćen poslije moje intervencije pred sudijom ali mi nije dozvoljeno da izvodim dokaze, nego je to urađeno izvan ročišta bez mog prisustva čime je prekršeno načelo ravnopravnosti i javnost suđenja iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sve to je vidljivo iz zapisnika koje prilažem. Iako dakle tužena RS nije navela nijedan razlog niti činjenice, sud je izmislio nepostojeće i nikada pominjane razloge koje prenosim iz priloga "Presuda 80 0 P 039222 12 P":
"Tuženi ničim ne dokazuje da su se svi navedeni programi koji se nalaze na disku u koji je sud izvršio uvid nalazili upravo na predmetnom računaru. Takođe po mišljenju suda tužilac nije dokazao ni da je on tvorac predmetnih programa jer nije sproveo dokaze koji bi dokazali ove tvrdnje, jer je po mišljenju suda isto nemoguće dokazati bez vještačenja predmetnog računara Compaq serijskog broja 814DYSZO2R0 i softvetra u računaru (programi), a koje dokaze tužilac nije predložio. Tužilac je u svrhu dokazivanja tužbenog zahtjeva ponudio samo dokaze koji ukazuju na to da je predmetni računar bio oduzet (materijalni dokazi) i da se oko 8, 5 mjeseci nalazio u posjedu tužene, te dokaz disk-cd na kom se nalaze programi koje je sud naprijed naveo prilikom opisivanja ovog dokaza. Međutim tužilac nije dokazao da su se predmetni fajlovi i to njih 250 programskog koda za više od 100 instalacijskih paketa nalazili na računaru Compaq serijskog broja 814DYSZO2R0 prije oduzimanja istog dana 24.03.2010.godine, kao što nije dokazao ni da se isti ne nalaze na njemu nakon vraćanja istog u posjed tužioca dana 08.12.2010.godine. Takođe tužilac dakle nije dokazao ni da se radi o njegovoj intelektualnoj svojini."
Sve ove "razloge" je dakle izmislio sud u presudi a nijedan od njih ne postoji u takozvanom odgovoru tužene RS, nisu uopšte pominjani tokom dokaznog postupka a najbitnije dokaze je sud smišljeno prikrio u presudi. "Zalba na presudu 80 0 P 039222 12 P" koju prilažem sa svim dodacima pokazuje da sam argumentovano obesmislio sve tvrdnje prvostepenog suda uključujući i dokaz "Dokument Vlade RS broj 07.10/059-1038/10 od 30.12.2010." u kome mi Ministarstvo zahvaljuje kao autoru za edukativne programe koje sam im poklonio.

U toj žalbi sam detaljno pokazao sva kršenja zakona od strane suda i predočio dokaze kako o autorstvu tako i o smišljeno prikrivenim podacima čime mi se htjela nanijeti šteta. Iz te žalbe na 8 strana izdvajam dio:
"Prilikom instalacije se pojavljuje naziv BZ SOFT, od čega su prva dva slova moji inicijali. Više puta se pojavljuje ime ZDENKO, što je moje lično ime a potenciram da je programu zadato da kreira folder sa mojim imenom prilikom instalacije. U opisu autora je sadržan moj broj telefona 065831902, koji je već godinama poznat sudovima u Bijeljini. Svi besplatni i demo programi za instalaciji zahtijevaju kod 29111965 što je datum mog rođenja. Unutar svih programa se nalazi adresa elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net" koju sam dobio od Pošta Srpske. Neki programi takođe sadrže moj broj telefona (plejer mp3) te datum nastanka. U dva programa vidljive su slike a može se čuti i glas ubijene djevojčice Ivone Bajo, kod za pokretanje jednog od njih glasi IVONA a u pitanju je ćerka moje sestre. Autorstvo mi je još 2010-te priznala Vlada RS a u ovoj parnici nijednog trenutka to nije osporavalo njeno pravno zastupništvo. A i ovo je samo dio onoga što se nalazi u oko 130 instalacijskih paketa i dokazuje moje autorstvo a moje ime i datum rođenja kao kod za instalaciju su sami bili dovoljni kao dokaz...
Koliko je postupanje Osnovnog suda u Bijeljni bilo smišljeno kriminalno, najbolje ilustruje podatak da sam više puta naveo kako je kod za instalaciju svih besplatnih i demo programa osmocifreni broj 29111965, datum mog rođenja i ta činjenica koju je upravo sud utvrdio bez mog prisustva je bezočno prikrivena u presudi na 11 strana, kao i to da je folder za instalaciji "Zdenko" upravo moje ime. Činjenicu da svaki instalacijski paket sadrži jasno vidljiv moj broj telefona, (065831902) i nešto teže uočljivu adresu elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net" sud uopšte nije htio da navede.

I pošto sam tako dokazao da ne stoji nijedna od tvrdnji Osnovnog suda u Bijeljini, drugostepeni sud je nevjerovatnom brzinom, (svega 2 mjeseca od donošenja prvostepene odluke) odbacio žalbu i potvrdio presudu iako sa sasvim drugim obrazloženjem još nevjerovatnijim, koje citiram, (Okruzni sud 80 0 P 039222 15 Gž):
"Pod predopstavkom da je tačna tvrdnja tužioca da su programi uništeni, iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena, što u ovom sporu nije slučaj. Odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca i oduzeta roba je vraćena, bez da je vještačena i bez da je ispravnost utvrđena kako kod oduzimanja predmeta, tako i kod vraćanja, pa tvrdnja žalbe, da je tužilac autor uništenih programa kod ovakvog stanja činjenica ne može biti od uticaja na drugačiju odluku suda u konkretnom sporu."
U ovoj ekspresnoj odluci Okružnog suda nije naravno poštovan član 215 ZOPP-u: "(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana. (2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi. (3) „Primjerak objašnjenja u pogledu navoda iz žalbe sudija prvostepenog suda dostaviće strankama, koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku od osam dana.”
S obzirom da nisam dobio nikakvo objašnjenje, očito je da ni Osnovni a ni Okružni sud u Bijeljini nemaju namjeru već unaprijed donesene presude usporavati i onemogućavati nekakvim zakonskim odredbama, članovima iz ustava, poštovanjem procesnih pravila, materijalnog prava i drugim "suvišnim" detaljima. Kao rezultat svega dobili smo sledeće:
- Okružni sud u Bijeljini formalno priznaje počinjenu štetu i mene kao oštećenog ali sumnja u odgovornost tužene RS, ("iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena"). S obzirom kako sam dokazao ispravnost računara time što su sa istoga upućivanje "prijetnje" prije odnošenja, sud pokušava tuženu RS osloboditi odgovornosti jer nisam dokazao da li su računar spržili strujom, udarali macolama, potopili u vodu ili samo obrisali podatke sa hard diska. Ovde postoji više radnji tužene koje je krivično terete za nastalu štetu. Prvo to što je lažima izdejstvovano otimanje računara BEZ IJEDNE NAVEDENE RIJEČI PRIJETNJE, koje sam navodno upućivao. Potom je računar 5 dana bio na nepoznatoj lokaciji prije smještaja u sudski depo, što sam dokazao dokumentima. I poslije 9 mjeseci držanja u svom posjedu tužena RS vraća računar bez kontrole ispravnosti koju sam pismeno zahtijevao. Uz sve to predao sam krivičnu prijavu vezano za uništavanje podataka 04.03.2011. koja je dio dokaznog materijala a tužena RS nije za 4 godine ustanovila ničiju odgovornost nego je istraga "u toku" a meni zabranjen pristup kako ne bih imao podatke ni o tome.
Podsjećam na član 17 Ustava RS: "Svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanose službeno lice ili državni organ, odnosno organizacija koja vrši javna ovlašćenja." a s obzirom da je osim lažne prijave, tužena RS odbila da mi dostavi podatke o pregledu računara na šta je obavezna ZOKP-u, te potom i po pravu iz člana 23 Ustava RS, kao i odbijanje da kontroliše ispravnost, tu su i radnje kojima se dokazuje odgovornost tužene RS. Uz sve to član iz ZOO " Osnovi odgovornosti" kaže "(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice." te član "Pripisivanje štete" citiram "Štetnik odgovara samo za štetu koja je sa događajem iz koga proizilazi odgovornost štetnika tako povezana da se ona s obzirom na vrstu odgovornosti i karakter štete, uz uvažavanje zaštitne funkcije povrijeđene pravne norme, može smatrati posljedicom tog događaja." Dakle tužena RS je smišljeno lažnom optužbom odnijela ispravan računar sa dokazima o kriminalu njenih službenika za koje je znala, te neprocjenjivo vrijednim programskim kodom za koji nije znala. Kršila je obaveze iz zakona i ustava, zabranila mi pristup tužilaštvu i dokumentaciji, odbila izvršiti kontrolu a vratila neispravan računar. Iz članova ZOO koje sam citirao proizilazi da je odgovorna jer je neispravnost hard diska posljedica odnošenja ispravnog računara i držanja u posjedu tužene RS, koja nije dokazala da je recimo računar odnesen neispravan tako što bi mi dostavila podatke o vještačenju koji ukazuju na takvu mogućnost.
-Tvrdnja Okružnog suda koju citiram "Odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca i oduzeta roba je vraćena" je netačna s obzirom da su istražne radnje protiv mene trajala formalno još dvije cijele godine a i danas sam pod nezakonitim nadzorom. Dokaz za to je "Naredba T15 0 KT 0002365 10" donesena 14.12.2012. a koju sam dobio tek u oktobru 2013-te. Iz nje sa vidi da tužena RS, nije odustala od prijedloga za gonjenje decembra 2010-te, kako tvrdi Okružni sud, kada mi je vratila računar, nego me je držala pod optužbom teroriste i manijaka zvanično još dvije godine a takav tretman primjenjuje i danas jer je i dalje na snazi usmena naredba o zabrani pristupa u OT Bijeljina. U ovom prilogu se takođe jasno vidi moj datum rođenja koji sam upotrijebio kao instalacijski kod za besplatne i demo programe koje prilažem na disku "DVD DOKAZI".
- I tvrdnja Okružnog suda "bez da je vještačena i bez da je ispravnost utvrđena kako kod oduzimanja predmeta, tako i kod vraćanja" je netačna jer ispravnost nije utvrđena kod vraćanja to je nesporno ali isključivo krivicom tužene koja je to odbila očito da se već tada ne konstatuje na zapisnik neispravnost ali osim što sam dokazao da je računar bio ispravan s obzirom da je tužena sa njega primala "prijeteće poruke" postoji i izvještaj MUP-a koji je CJB Bijeljina u dva navrata dostavljala organu tužene OT Bijeljina a dokaz za to je "Odgovor mup-a 10-02/2-230-236/10". Takođe se sugeriše da se obratim Okružnom tužilaštvu u Bijeljini što sam i činio kako ranije tako i kasnije ali naravno glavni okružni tužilac čiji sam kriminal i saučesnika mu, razotkrio je izdao tajnu usmenu naredbu o zabrani pristupa čije sam postojanje morao dokazivati odbijajući izvršenje i provodeći sate u zatvoru.
Iz svega se vidi da ni teze Okružnog suda nemaju veze sa istinom a tužena RS pokazuje da je uvela praksu lažnog optuživanja građana koji razotkrivaju kriminal, otima im imovinu, drži mjesecima u svom posjedu, ne poštuje odredbe ZOKP-u i prikriva podatke o otvaranju predmata, vraća ih oštećene ili uništene bez kontrole, ne poštuje garantovana prava iz Ustava RS, ne daje podatke građanima koje je o njima prikupljala, ne daje pismena rješenja o suspenziji nekog prava niti pravo na žalbu a posljedica svega je otimanje prava na imovinu u ovom slučaju programski kod koji je bio moja intelektualna svojina uskladištena na hard disku koji je takođe privatna svojina, što je tužena RS uništila očito namjerno kako bi obrisala dokaze kriminala a čak i da je do toga došlo nepažnjom ili greškom prilikom vještačenja opet je krivica na tuženoj pod čijom je kontrolom i posjedom bila moja imovina.
Ako bi se ovo bezakonje pretočilo u praksu uskoro bismo imali slučajeve otimanja sefova, umjetničkih slika, nakita, automobila i slično koje bi pojedinci opljačkali a onda vraćali prazne sefove, bez novca, umjesto dragulja bižuteriju itd i ni za šta ne bi bilo odgovornosti jer se usput ne bi poštovao ni zakon, ne bi se podaci dostavljali optuženima a tužena nije kriva ni zato jer je odustala od gonjenja. Podsjećam da je načelnik kriminalističke policije koji je po traženju onih koji su me lažno optužili izdao naredbu za posebne istražne radnje i 24-satni nadzor nada mnom, te poslao izvještaje koji se pominju u odgovoru CJB Bijeljina, preminuo pod sumnjivim okolnostima samo par mjeseci kasnije pošto sam mu predao dokaze o kriminalu tužilaca i inspektora. Živio je još samo 5 dana, pronađen mrtav u automobilu pored puta. Zvanična verzija tužilaca koji su me lažno optužili je infarkt a sahranjen je po hitnom postupku bez autopsije.
MOJA JE KRIVICA ŠTO SAM PREŽIVIO NAPADE PLAĆENIH UBICA A NISAM PODLEGAO KAO POMENUTI GOSPODIN, DIJANA MILIĆ, MILAN VUKELIĆ, NEDELJKO RADMAN, KOJI JE PREMINUO SAMO DESETAK DANA RANIJE, NA ISTOJ STOLICI U KOJOJ SAM SJEDIO I JA KADA SU ME SASLUŠAVALI. NJEGOVO SRCE I MOZAK NISU IZDRŽALI STRES KADA MU JE SAOPŠTENO DA ĆE MU SE PRETRESATI IMOVINA...
Sve ovo i još mnogo monstruoznih zločina uključujući i ubistvo Ivone Bajo posljedica je banditizma koji su uveli korumpirani pripadnici mafije u državnim organima, a posebno OT Bijeljina, koje je saučesnik u pljačkama milijardi evra samo preko AD Birač i Bobar grupe...

PRILOZI

Dokazni predmeti
Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)
Zapisnik 19.08.2011.
Odgovor na 80 0 P 039222 12 P
Naredba T15 0 KT 0002365 10
Odgovor mup-a 10-02/2-230-236/10

Tužba sa DVD-em Dokazi
Zapisnici sa ročišta
Presuda 80 0 P 039222 12 P
Zalba na presudu 80 0 P 039222 12 P
Okruzni sud 80 0 P 039222 15 Gž


Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Nema komentara:

Objavi komentar

NAJZANIMLJIVIJI TEKSTOVI