ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-34-17 (470-17 I 471-17)

Kako sam razotkrio njihovu smišljenu prevaru i prezentovao dokaze za to, očekujem da Sud u Strazburu hitno naloži Bosni i Hercegovini da prekine sa diskriminacijom građana i jasno propiše da se fizičko lice može samostalno zastupati pred sudom i preduzimati sve radnje te da ako se pozove na kršenje prava pred nižim sudovima i za to priloži dokaze, Ustavni sud mora prihvatati takve apelacije iako nisu iskorišteni svi pravni lijekovi, posebno imajući u vidu da se građani pismeno upućuju u obrascima apelacije da to učine...

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-34-17 (470-17 I 471-17)

U OVOM PREDMETU USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE JE BIO DUŽAN POSTUPATI PO APELACIJI IAKO VRHOVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE JOŠ NIJE DONEO ODLUKU PO IZJAVLJENIM REVIZIJAMA TE OČEKUJEM DA SUD U STRAZBURU USVOJI OVAJ ZAHTJEV, PONIŠTI ODLUKU USTAVNOG SUDA BIH, TE NALOŽI BOSNI I HERCEGOVINI DA POŠTUJE I PRIMJENJUJE UPUTE KOJE JE DALA GRAĐANIMA U OBRASCU APELACIJE SVE DOK IH NE UKLONI IZ TOG DOKUMENTA A PO TOME STRANKE MOGU DA SE OBRATE USTAVNOM SUDU I PRIJE NEGO SU ISCRPLJENI SVI PRAVNI LIJEKOVI TE DA ODREDBE ČLANA 301B USKLADI SA ODREDBOM ČLANA 292 ZPP-U.

---

Povreda prava na pravično suđenje odnosi se isključivo na ovu odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te zato i ne prilažem dokumentaciju vezanu za odluke nižih odnosno prethodnih sudova a prilažem materijal od drugih odluka ustavnog suda BIH, kojim dokazujem svoju argumentaciju.
Ali bitno je istaći da se ovdje ne radi o nekoj slučajnoj povredi nego o smišljenoj planskoj diskriminaciji ne samo mene nego svih građana koji se na taj način sprečavaju da ostvare svoja prava na pravično suđenje pred višim sudovima odnosno pred vrhovnim sudom i pred ustavnim sudom.
Prije svega ukazujem na obrazloženje ustavnog suda za odbacivanje apelacije a to je izgovor da su apelacije odbijene jer su u oba predmeta izjavljene i revizije, (strana 5 odluke Ustavni sud AP-34/17 (470/17 i 471/17). Na strani 8 te odluke se navodi, (podvučeno linijom) da Vrhovni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima te bi navodno Ustavni sud prejudicirao njihove udluke. To je zaista istina i na to sam ukazao na dva mjesta Apelacije, (strane 5 i 6 "Apelacija na 80 0 P 039222 16 Gvlž" uokvireno pravougaonikom) ali zašto se onda građani upućuju da se obrate Ustavnom sudu i ako nisu iscrpljeni svi pravni lijekovi ??? Odgovor je taj da se dovedu u zabludu kako mogu ostvariti svoja prava na taj način a ako to učine i podnesu Apelaciju Ustavnom sudu onda se ista odbacuje sa obrazloženjem da nisu iskorišteni svi pravni lijekovi. Primjer toga je odluka "Ustavni sud AP-2553/15, (spojeno) AP-3406/15, (moja apelacija)". Dakle klasičan pokušaj prevare korumpirane i kriminalne BIH.
Gledajući samo obrazloženje iz odluke AP-34/17 povreda prava na pravično suđenje i ne izgleda teška ali kad se ima u vidu kako postupaju Vrhovni sudovi onda se tek mogu sagledati razmjere smišljenog udara na prava građana. Dokaz za to je prilog "Vrhovni sud po 80 0 P 043325 15 Rev od 09.03.2017." gdje je ravizija odbačena sa izgovorom da istu može izjaviti samo advokat u ime stranke a stranka samo ako ima položen pravosudni ispit, (kraj prve i početak druge strane uokvireno). Ovo je već primjer teške diskriminacije i udara na ljudska prava jer se građaninu onemogućava da SAM SEBE ZASTUPA PRED SUDOM I PREDUZIMA SVE POTREBNE RADNJE, što je u suprotnosti sa "Članom 292. (1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost)."
Član 301b, koji služi kao izgovor za ovo bezakonje i diskriminaciju je neprecizan, naslanja se na dio o zastupanju pravnih lica, gdje je i logično da pravno lice koje nema parničnu sposobnost mora imati zastupnika, koji treba imati potrebne stručne kvalifikacije. Ovde se taj pripis nezakonito proširuje i na fizička lica i tako povređuje pravo na pravično suđenje.
Potom kada se stranka žali na ovakvu ili bilo koju odluku Vrhovnog suda kojom se revizija odbacije, Ustavni sud BIH takve apelacije odbija bez ikakvog pregleda i bez odlučivanja da li je ta konkretna odluka Vrhovnog suda zakonita ili ne iako se u obrascu pojašnjava i taj dio da je ustavni sud BIH nadležan da preispituje odluke SVIH SUDOVA U BIH.
Dokaz za to je odluka "Ustavni sud AP-122-17" koja je nastala spajanjem više apelacija. Iz te odluke od više sličnih izdvajam kao primjer dvije apelacije na strani 7 i to AP-1289/17 i AP-1290/17. Zajedničko za obe apelacije je to da je stranke zastupao advokat, stručno lice, kao i u više drugih primjera, da je Vrhovni sud odbacio revizije kao "NEDOZVOLJENE" a sada Ustavni sud BIH, uopšte ne ocjenjuje zakonitost te odluke nego je tretira kao nespornu i izvodi zaključak da to nije bio "efektivan" pravni lijek, te da je presuda drugostepenog suda bila konačna na koju je trebalo predati Apelaciju. Podsjećam da je u odluci na koju se žalim Sudu u Strazburu navedeno kako Vrhovni sudovi mogu u svim slučajevima prihvatiti reviziju ČAK I KADA SAMA STRANKA SMATRA DA JE NEDOZVOLJENA, te se tako tjeraju da je izjave. Ako je nisu izjavili jer smatraju da nije dozvoljena ustavni sud odbacuje njihove apelacije sa izgovorom da je Vrhovni sud mogao i da prihvati takvu reviziju a ako stranka postupi po tome onda ih Vrhovni sud odbija a Ustavni sud tada kaže "DA TAJ PRAVNI LIJEK NIJE BIO EFEKTIVAN TE DA JE KONAČNA DRUGOSTEPENA PRESUDA" na koju je logično trebalo izjaviti apelaciju. U praksi to znači da kakvu god opciju odabere građaninu se pravni lijek odbacuje.
Kako sam razotkrio njihovu smišljenu prevaru i prezentovao dokaze za to, očekujem da Sud u Strazburu hitno naloži Bosni i Hercegovini da prekine sa diskriminacijom građana i jasno propiše da se fizičko lice može samostalno zastupati pred sudom i preduzimati sve radnje te da ako se pozove na kršenje prava pred nižim sudovima i za to priloži dokaze, Ustavni sud mora prihvatati takve apelacije iako nisu iskorišteni svi pravni lijekovi, posebno imajući u vidu da se građani pismeno upućuju u obrascima apelacije da to učine...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Bosna i Hercegovina