srijeda, 6. rujna 2017.

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-253-17

Sada svi uključujući i sud pismeno priznaju da o oštećenjima "NEMAJU POJMA". Ovi navodnici nisu zbog toga što parafraziram njihove izraze kako "NEMAJU SAZNANJA", nego zbog toga što se radi o gnusnim lažima s obzirom da su dokaz ubistva namjerno uklonili, oprali benzinom i sakrili o čemu sam ih godinama više desetina puta obavještavao a da bi odglumili kako "nemaju saznanja" izdata je naredba da se zabrani pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo.

ZAHTJEV ZA STRAZBUR PO AP-253-17

U predmetu 80 0 P 039221, tuženi je bio AD "Univerzal" vlasnika Gavrila Bobara te je Bosna i Hercegovina putem svog suda pomogla pomenutoj firmi kako bi prikrila zajednički kriminal. Naime danas je opšte poznato da su organi u Bosni i Hercegovini opljačkali oko 2 milijarde maraka preko 3 banke a veliki dio transakcija vršen je preko IP adrese visokog sudskog i tužilačkog vijeća, konkretno iz prostorija osnovnog suda u republici Srpskoj što se vidi iz priloženog dokaza "Sa IP adrese VSTV-a prebacivani milioni KM". U drugom članku "Pljačka decenije" vidi se kakva je bila šema izvlačenja novca a jedna od firmi sa popisa je i AD Univerzal iz Bijeljine, koju sam tužio u ovom sporu a BIH joj je pružila pomoć da bi prikrila ogromnu pljačku i krijumčarenje u šta su umješani pripadnici najviše vlasti uključujući sudije i državne tužitelje.
Prilikom jedne od svojih kriminalnih radnji, dana 23. jula 2009. ovde tužena Bosna i Hercegovina, švercovala je neregularan tovar, (putem svog poslanika, a njeni službenici, kako njeni sudovi kažu ne rade u svoje ime nego u ime države) u firmu Univerzal tehnički neispravnim kamionom te je tada ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo i tom prilikom presjekla dvostruko kaiš na ruksaku koji je nosila.
Da bi prikrila ne samo to ubistvo nego i krijumčarenje i astronomsku pljačku koja je bila u toku Bosna i Hercegovina je uklonila sa mjesta zločina privatno vlasništvo dječji ruksak i sakrila ga iz svih istražnih radnji. S obzirom da su tužilaštvo i policija sakrili dokaze ubistva i zabranili usmenom naredbom pristup svim srodnicima ubijene djevojčice u nadležno tužilaštvo ostala je jedino građanska parnica da se privatnom tužbom u sudske spise unesu dokazi ubistva i pokrene istraga po službenoj dužnosti s obzirom da je svako službeno lice obavezno prema zakonu prijaviti krivično djelo. No sudija je u startu opstruisala postupak i u dogovoru sa suprotnom stranom "falsifikovala" tužbeni zahtjev kao da je nadoknada zasnovana na pogibiji - ubistvu djevojčice, dok se u stvarnosti radilo o šteti zbog povrede prava uzrokovane lažnim predstavljanjem događaja od strane AD Univerzal, prikrivanjem aktera, (kamiona i vozača) te posebno ističem UKLANJANJE I PRANJE BENZINOM PRIVATNOG VLASNIŠTVA "DJEČJEG RUKSAKA" SA MJESTA ZLOČINA...
Da nije tragično i kriminalno bilo bi smješno. Jednako glupo i besmisleno kao kad bih tužio osobu X, zato što me je gurnula pod kamion i to potkrijepio neoborivim dokazima a sud u presudi "utvrdio" da je tužba neosnovana s obzirom da je tužilaštvo "utvrdilo" kako osoba X nije vozila kamion kojim su povrede nanesene. Posebno ističem da sam ponudio odustajanje od kompletnog novčanog iznosa ukoliko se AD Univerzal distancira od ranji svog portira i pokrene se istraga što nije prihvaćeno nego je u dogovoru sa sudijom primjenjeno potpuno falsifikovanje smisla tužbe koja je glasila.
TUŽENI AD "UNIVERZAL" SE OBAVEZUJE:
1) Da na ime naknade nematerijalne štete, zbog nanošenja duševnog bola, uzrokovanog lažnim prikazom događaja, (DA JE DJEVOJČICA IVONA BAJO VIĐENA KAKO HODA, KRIVUDA, ISKAŠLJAVA KRV I PADA, a naknadno osporeno u izjavama MUP-u i Tužilaštvu), što je dovelo do povrede uglada i časti prilikom pokušaja da se dokazi dostave nadležnima, isplati tužitelju Zdenku Baji, iznos od 150000 KM, (sto pedeset hiljada konvertibilnih maraka) u roku od 15 dana.
2) Da na ime naknade nematerijalne štete, zbog nanošenja duševnog bola, od strane tuženog, (pomaganje u bjegstvu kamiona, koji je dovezao krijumčarenu robu i prikrivanje postojanja istog, sve dok to nisam lično otkrio), što je dovelo do povrede uglada i časti prilikom pokušaja da se dokazi dostave nadležnima, isplati tužitelju Zdenku Baji, iznos od 150000 KM, (sto pedeset hiljada konvertibilnih maraka) u roku od 15 dana.
3) Da na ime naknade nematerijalne štete, zbog nanošenja duševnog bola, od strane tuženog, (uklanjanjem materijalnog dokaza ubistva "TORBE"), što je dovelo do povrede uglada i časti prilikom pokušaja da se dokazi dostave nadležnima, isplati tužitelju Zdenku Baji, iznos od 200000 KM, (dvije stotine hiljada konvertibilnih maraka) u roku od 15 dana.
4)Da tužitelju Zdenku Baji, nadoknaditi troškove postupka, u roku od 15 dana.

Dakle, umjesto da utvrđuje u kakvom je stanju torba odnosno ruksak kako se negdje pominje, (tačka 3) sud nije dozvolio nikakvo izvođenje dokaza što je povreda člana 99 ZPP-u i prava na pravično suđenje niti je bilo ikakvog uvida u spis. Isti je samo donesen na sto i mogli smo da ga gledamo i procjenimo njegovu debljinu i težinu. Uz sve argumente koje sam koristio tokom iscrpljivanja svih pravnih lijekova a za koje su sudovi u BIH bili "slijepi" došao sam i do novih dokaza po osnovu kojih sam podneo "Prijedlog za ponavljanje postupka" a prilažem ih i sada te posebno ističem da jedini nadležni organ za istražne radnje OJT Bijeljina, tek 16.01.2017. pismeno "priznaje" da navodno "NEMA SAZNANJA" o oštećenju privatnog vlasništva DJEČJEG RUKSAKA, odnosno TORBE, kako sam je ja nazvao u tački 3 tužbenog zahtjeva.
Iz svega proizilazi da je kompletan pravosudni sistem postupao i donosio odluke, rješenja i presude a da niko od njih "NEMA POJMA" da li je ili nije isti uništen, da li je uklonjen sa mjesta zločina, da li su o njemu vršene istražne radnje ili nisu. Neoborivi dokazi organizovanog kriminala takozvanih državnih službenika i države BIH u cjelini se vide iz slijedećih i to prvo "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome je sudski konstatovano da je predmet pod brojem 4, (koji je bio tema tužbe protiv AD Univerzal) dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a ostatak zamrljan hemijskim sredstvom. Kako to izgleda u stvarnosti vidi se na prilogu "Snimci dječjeg ruksaka" koji sadrži u vrhu snimke organa BIH, prije smještaja u depo te moje snimke poslije preuzimanja.
Prilog "SU-SP-232-15 od 28.04.2015." je izjašnjenje Sudske policije, koja kaže da nije odgovorna te da se obratim policiji i tužilaštvu. Policija u dokazu "Odgovor Mup-a 18.11.2015." takođe nema objašnjenja i navodi da se obratim tužilaštvu. I na kraju Osnovni sud u prilogu "Obavjest po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 19.01.2017." kaže da nema saznanja o tome kako je oštećeno privatno vlasništvo a zasnovano na prethodnom odgovoru "Izjašnjenje OJT Bijeljina po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017." u kome "nepogrešivi i savršeni" organ BIH, tužilaštvo kaže "NEMA SAZNANJA" da je navedeni predmet oštećen. Podsjećam da je ključni stav svih sudova završno sa Ustavnim sudom BIH, bio da je sud "utvrdio uvidom u obiman spis" sve bitne činjenice i na tome zasnovao svoju odluku te mi navodno nisu povrijeđena prava.
Sada svi uključujući i sud pismeno priznaju da o oštećenjima "NEMAJU POJMA". Ovi navodnici nisu zbog toga što parafraziram njihove izraze kako "NEMAJU SAZNANJA", nego zbog toga što se radi o gnusnim lažima s obzirom da su dokaz ubistva namjerno uklonili, oprali benzinom i sakrili o čemu sam ih godinama više desetina puta obavještavao a da bi odglumili kako "nemaju saznanja" izdata je naredba da se zabrani pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo.
OD SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U STRAZBURU OČEKUJEM DA UTVRDI POVREDE PRAVA I VRATI PREDMET NA PONOVNO SUĐENJE ILI PRESUDI PO IZNESENOM TUŽBENOM ZAHTJEVU...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Bosna i Hercegovina