petak, 24. veljače 2017.

PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA 80 0 P 058903 14 P

"Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama." Prava garantovana ustavom se prema članu 48 ne mogu ne samo oduzeti nego ni ograničavati i niko nema pravo od običnog građanina, preko policajca, tužilaštva, suda, itd... niko ne može dovoditi u pitanje ta prava niti odlučivati da li će biti poštovana i primjenjivana...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI


Predmet: 80 0 P 058903 14 P
TUŽBA
Tužilac:
ZDENKO BAJO
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:
REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:
100000 KM

PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA 80 0 P 058903 14 P

U skladu sa stavom 2 člana 50 ZPP-u, predlažem da o ovom prijedlogu odlučuje drugi stvarno nadležan Okružni sud jer su sudovi u Bijeljini suspendovali zakon i ne primjenjuju odredbe ZOZD-e, koji je stupio na snagu 2009-te a u kome jasno stoji da je na potencijalnom diskriminatoru teret dokazivanja. To priznaje i vijeće Okružnog suda u Bijeljini ali uprkos tome zakon se ne poštuje nego je druga stranka u postupku bila povlaštena i oslobođena zakonske obaveze da DOKAZUJE NEDISKRIMINACIJU, citiram obrazloženje sudskog vijeća:
"Tužilac žalbom nastoji da dokaže da je bila dužnost tužene da dokaže da on nije diskriminisan u navedenim pravima, a da nije bila njegova dužnost kao tužioca da dokazuje da je diskriminisan u tim pravima, što je tačno, jer je prema članu 15. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik BiH“, br. 59/09) propisano da u slučaju kada osoba ili grupa osoba navode činjenice u postupku iz člana 12. ovog zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacije prekršena, navodni prekršilac dužan je dokazati da nije prekršio načelo jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave."
Iako se priznaje da nije poštovan zakon u prvostepenom postupku, Okružni sud u Bijeljini legalizuje to bezakonje i to sve obrazlažući tvrdnjama koje niko nije ne samo dokazivao nego nisu uopšte iznesene ni u odgovoru tužene a kamoli na ročištu. To je u suprotnosti sa stavom VSITV-a, koji takođe citiram:
"Teret dokazivanja je institut procesnog prava koji daje odgovor na pitanje na kojoj od stranaka leži teret dokazivanja odlučnih činjenica, odnosno ko snosi štetne posljedice ukoliko činjenično stanje ostane nerazjašnjeno. Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji. Prema ZZD žrtva eventualne diskriminacije čak nije dužna dokazati diskriminaciju sa stepenom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Ako ispuni taj uslov, navodni diskriminator je dužan dokazivati da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“). Standard vjerovatnosti koji je tužitelj dužan dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije. Drugačije rečeno, vjerovatnost postoji ukoliko se u sudskom postupku odluka o postojanju diskriminacije čini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je došlo do diskriminacije. (Postupci za zaštitu od diskriminacije - Goran Nezirović, član VSITV BIH)."


Bijeljina 27.01.2017. Na osnovu člana 255 ZOPP-u, stavovi:
Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:
6) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
A vezano za Član 257. (1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
5) (1) u slučaju iz člana 255. tačka 6. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
(2) Ako bi rok određen u stavu 1. ovog člana počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna, taj će se rok računati od pravomoćnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno od dostave pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stepenu.
Vezano za Član 256. (2) Zbog okolnosti navedenih u članu 255. tač. 1 i 6. ovog zakona, ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

OBRAZLOŽENJE
Prije svega ističem činjenicu da nijedan od dokaza koje sad predlažem nisam imao u svom posjedu ni u vrijeme podnošenja tužbe niti do pripremnog ročišta a neki su nastali tek po pravosnažnost presude.
U ovom prijedlogu potenciraću prava garantovana članom 23. Ustava Republike Srpske i pravo na imovinu vezano za informacije koje sam tražio o privatnom vlasništvu "dječjem ruksaku, (torbi) a povrede tih prava su bile navedene u tačkama 4 i 9, tužbenog zahtjeva. Slična je situacija i sa nekim drugim tačkama, kao recimo 5 i 6, ali ću se zadržati i obrazložiti samo materiju iz prve dve navedene tačke.
Prvi dokaz koji prilažem je "Obavjest po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 19.01.2017." a iz datuma se vidi da je dokument nastao prije svega 8 dana a u njemu stoji da sud nema nikakvih saznanja o tome kako su nastala oštećenja uz pretpostavke da ili nisu ni postojala pri preuzimanju ili jesu ali im se nije pridavao značaj. Da su postojala dokaz je snimak policije prije smještaja u depo, koji takođe prilažem a ne radi se o tome da im se nije pridavao značaj nego su upravo zbog svog značaja SMIŠLJENO SAKRIVENA.
Fotografije materijalnog dokaza UBISTVA su u prilogu "Snimci dječjeg ruksaka". U vrhu su "FOTOGRAFIJE ISTRAŽNIH ORGANA PRIJE ODLAGANJA U SUDSKI DEPO" sa komentarima službenih lica bez pomena o oštećenjima iako se jasno vidi dvostruko presječeni kaiš. Ispod predhodnih su "PRIVATNE FOTOGRAFIJE NAČINJENE POSLIJE PREUZIMANJA PREDMETA" koje sam lično načinio i komentarisao uočivši i "sitnija" oštećenja koja nisu bila vidljiva na snimcima službenih lica.

I dvostruko presjecanje kaiša, dio koji nedostaje i pranje ostatka jakim hemijskim sredstvom je bilo suviše "sitno" za osobu Stjepanović Danicu. Ili je smišljeno prikrila materijalni dokaz ubistva djeteta jer se desio prilikom krijumčarenja režimskih tajkuna o čemu imam dokaze a i pljačka preko Bobar grupe u koju je vršen šverc je bila godinama. A šta sada kaže o tome vidi se u prilogu "Izjašnjenje Danica po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.".
Ovde nadležna osoba Stjepanović glumi iznenađenje i oštećenja naziva NAVODNIM, kao da nikada ništa nije vidjela niti ju je iko ikada za ovih 7 godina obavjestio o tome. To naravno nije istina a osim više desetina dopisa, postoji i u ovom postupku pod tačkom 4 tužbenog zahtjeva pitanje o tome te je citiram u cjelosti:
"4. Tužena Republika Srpska nije u svom dopisu od 26.06.2014. godine odgovorila na jasno postavljeno pitanje iz zahtjeva od 20.06.2014. godine ,,Ko je presjekao kaiš torbe Ivone Bajo (spis KTA-596/09) čime je presječen, gdje je nestao dio, ko je uklonio taj dokaz sa lica mjesta i ko je veći dio ostatka kaiša oprao jakim hemijskim sredstvom čime je putem svog organa Okružnog tužilaštva Bijeljina nezakonito oduzela tužiocu Zdenku Baji pravo na slobodan pristup informacijama."
I ovde se vidi zašto je neophodno i zakonom propisano da diskriminator preuzima teret dokazivanja jer niko ništa nije dokazivao a sud je kao aksiom uzeo tezu da je "OT Bijeljina, savršena i nepogrešiva" pa je izveo i sasvim pogrešan zaključak koji navodim:
"Okružno tužilaštvo u Bijeljini je u konkretnom predmetu u svom radu postupilo shodno svojoj nadležnosti i ovlašćenjima kao i u svakom drugom slučaju, obradi predmeta prema dostavljenim tragovima sa lica mjesta, potrebnim vještačenjima od strane lica kvalifikovanih da obave vještačenja te vrste, prema zatečenim tragovina na licu mjesta (uključujući i torbu Ivone Bajo) i nakon dobijenih rezultata o tome kako je nastupila smrt maloljetne djevojčice, je obustavljena istraga."
I evo sada OT Bijeljina 16.01.2017. neposredno po pravosnažnosti presude priznaje ne samo da nije vještačilo torbu Ivone Bajo, kako je to vjerovalo sudsko vijeće prilikom donošenja presude, nego eto nadležna osoba čak djeluje kao da o opisanim oštećenjima nije imala pojma. Sve ovo bi se izbjeglo i sud ne bi dolazio do pogrešnih zaključaka da je poštovan zakon, da je tužena na raspravi dokazivala kakve god tvrdnje želi i da je upućen poziv svjedocima kao što je Stjepanović Danica. Podsjećam da na isti način kako nisu opisana oštećenja u zapisnicima tokom prijema i prilikom fotografisanja, tako ni unutrašnje povrede konstatovane obdukcijom, ne postoje u nalazu i mišljenju vještaka trasologa, jer mu nisu ni poslate fotografije o tome.
No ako su policija i tužilaštvo smišljeno prikrili oštećenja privatnog vlasništva, to je precizno opisano u prilogu "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)".

Dakle ta oštećenja nisu "navodna" nego "STVARNA" a nadležna osoba Stjepanović Danica ih nije htjela vještačiti jer je prikrivala ne samo ubistvo, nego i krijumčarenje u Bobar grupu i pljačku više stotina miliona maraka koja je bila godinama u toku preko Bobar banke.
Što se tiče drugog osnova za ponavljanje postupka, tu je u pitanju dokumentacija koju je tužena RS, prikupljala o meni pošto me je smišljeno lažno prijavila a mora mi predati svaki papirić koji je sačinila, nadzorom, praćenjem, pretresanjem... sa jedne strane a sa druge sve podatke o otvaranju i istražnim radnjama vršenim na oduzetom računaru što se vidi iz priloga "Odgovor OT Bijeljina IT-4915 08.12.2015.".
Podsjećam da ni po ovom osnovu OT Bijeljina, odnosno tužena RS, nije htjela da se izjasni ranije a naravno nije uopšte dokazivala u ovom postupku da mi je predala materijal na koji imam pravo garantovanom članom 23 Ustava RS:
"Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama."
Prava garantovana ustavom se prema članu 48 ne mogu ne samo oduzeti nego ni ograničavati i niko nema pravo od običnog građanina, preko policajca, tužilaštva, suda, itd... niko ne može dovoditi u pitanje ta prava niti odlučivati da li će biti poštovana i primjenjivana...

PRILOZI

Obavjest po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 19.01.2017.
Snimci dječjeg ruksaka
Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
Odgovor OT Bijeljina IT-4915 08.12.2015.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Pretraži ovaj blog