utorak, 28. lipnja 2016.

ŽALBA NA RJEšENJE 80 0 P 039222 16 GVL

Vidljivo je da su vozači dovezli 4 paketa a da je direktor sa magacionerom ujutru zatekao samo paket što znači da su, (4-1=3) TRI paketa nečega nestala preko noći a sve pod nadzorom portira Bobar grupe koji je prvi uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina a potom su ga preuzeli saučesnici iz policije i tužilaštva.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 039222 16 Gvl
TUŽBA
Tužilac:
ZDENKO BAJO
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:
REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:
1000000 (milion) KM

OKRUŽNOM SUDU U BIJELJINI

ŽALBA NA RJEŠENJE 80 0 P 039222 16 GVL

Novčana odšteta za uništeni programski kod ma kolika ona bila je jedno a rekonstrukcija i povrat u moje vlasništvo fajlova koje sam kreirao je sasvim drugo. Podsjećam da sam predlagao da se provjeri postoji li kopija hard diska, više puta tokom godina tražio te podatke u skladu sa pravom iz Ustava a PRS-e u svom odgovoru na prijedlog ne pominje nijednom riječju tu mogućnost iako sam razotkrio da su obavljene istražne radnje na računaru od strane "stručnih lica". Tužena RS i dalje krši ustav i krije te podatke a sud ne čini ništa da zaštiti prava što mu je obaveza nego konstantno podržava razbojništvo u postupanjima bahatih državnih službenika.
Donesenim rješenjem 80 0 P 039222 16 Gvl se omalovažava kompletan žalbeni postupak, odnosno ne samo moja žalba i dokazi koje sam uz nju priložio nego i odluka i obrazloženje drugostepenog suda a kompletna argumentacije i odbijanje prijedloga za ponavljenje postupka se zasnivaju isključivo na navodima iz prvostepene presude a koji niti imaju uporište u dokaznom postupku niti je ijedan od tih "argumenata" iznesen u "odgovoru" tužene sadržanom na cijele 4, (četiri) proste rečenice iz kojih se ne može ni naslutiti tema tužbe a kamoli "razlozi i činjenice" koje je umjesto tužene RS, brutalno kršeći zakon uneo u presudu prvostepeni sud.
JA PROTIV SEBE NEMAM DRŽAVU NITI PROFESIONALNE ORGANE. NAPROTIV, SVE RADNJE REPUBLIKE SRPSKE OD LAŽNE PRIJAVE PREKO AKTIVNOSTI SVIH ORGANA SU BILE SMIŠLJENO KRIMINALNE UKLJUČUJUČI I PRIKRIVANJE INFORMACIJA KOJE JE SUD UTVRDIO PRILIKOM INSTALACIJE PROGRAMA, KOJE SU DIREKTNO POVEZANE ISKLJUČIVO SA MNOM A U PRESUDI SE PISALO O SVEMU DRUGOM OSIM O VEZI IZMEĐU KONSTATOVANIH PODATAKA I AUTORSTVA.
Očekujem od sudskog vijeća da prije svega pročita detaljno ovu žalbu i analizira dokazni materijal za razliku od prvostepene odluke gdje sudija pojedinac očigledno nije vršila uvid nego je smjernice za rješenje dao prvostepeni sud na osnovu svojih kriminalnih radnji te kao osnov za svoju odluku uzme isključivo obrazloženje drugostepenog suda:
"Pod predopstavkom da je tačna tvrdnja tužioca da su programi uništeni, iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena, što u ovom sporu nije slučaj. Odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca i oduzeta roba je vraćena, bez da je vještačena i bez da je ispravnost utvrđena kako kod oduzimanja predmeta, tako i kod vraćanja, pa tvrdnja žalbe, da je tužilac autor uništenih programa kod ovakvog stanja činjenica ne može biti od uticaja na drugačiju odluku suda u konkretnom sporu."
Potom da ocjeni kakvu vrijednost ima činjenica da dokumentom IT-49/15 08.12.2015. dokazujem radnje na računaru za koje je sud smatrao u odluci da ih nije bilo a takođe treba cijeniti i činjenicu da sam pitanje o istražnim radnjama postavio i MUP-u, koji je odbio odgovoriti na to a držao je oduzeti računar u svom posjedu 5 dana prije smještaja u depo izložen na milost i nemilost ko zna kome sve a poznato je da u policiji postoje grupe koje dilaju narkotike, bave se reketiranjem, vatrenim oružjem presreću i pljačkaju transporte novca a da je RS pokrala samo preko 3 banke koje je kontrolisala čak milijardu i po maraka. Najveći dio transakcija obavljen je preko IP adrese VSITV-a iz prostorija suda u Republici Srpskoj što samo po sebi pokazuje da je sudska vlast sastavni dio mafije kako u pljački, kriminalu tako prije svega u lažiranju i falsifikovanju dokaza, otimanju garantovanih prava časnim i poštenim građanima te legalizaciji banditizma i fašizma koji se tajno primjenjuje od strane političko tajkunske i tužilačke mafije. Za one koji su umješani u takva krivična djela je sitnica uništiti dokumentaciju na nekom računaru gdje se nalaze dokazi njihovog kriminala a što su isti vrlo dobro znali s obzirom da sam dio njih opisao u pismima i mejlovima koje je RS okarakterisala kao prijeteće i na osnovu te laži i otela računar.
S obzirom da se u rješenju navodi da: "se ne može pouzdano zaključiti da li postoje konkretni propusti organa tužene" ističem da se uopšte ne radi o propustima nego o smišljenom organizovanom kriminalu za koji su odgovorni pripadnici "zločinačke organizacije" u daljem tekstu "mafije" instalirani u državnim organima a u nastavku ću opisati dio izvršenog razbojništva koja je RS učinila pod pritiskom i direktnim djelovanjem pripadnika mafije:

PROPUSTI (KRIMINAL) ORGANA TUŽENE RS
Lažnu prijavu protiv mene su izvršili pripadnici mafije Debeljević i Gruhonjić poslije dogovora sa saučesnicima Stjepanović i Kovačevićem a da bi me predstavili luđim i opasnijim slagali su da upućujem prijetnje i drugim osobama, (Keroviću i Prodanović) bez njihovog znanja, dozvole ili odobrenje a dokaz da su u pitanju kriminalci a ne službenici RS je IT-44-15 12.01.2016. u kome RTRS konstatuje uvidom u spise da je u tom predmetu ispred OT Bijeljina postupao isključivo i samo g. Šabić Muris.
Potom tužena RS biva pritisnuta od strane mafije da podnese zahtjev za pretres, citiram inspektore Maksimovića i Jovičića: "Mi nismo uočili prijeteće riječi ali nam je naređeno da podnesemo zahtjev". Tužena RS, čini "propust" putem MUP-a i ne navodi nijednu riječ iz koje proizilaze ozbiljne prijetnje po život i tijelo pripadnicima mafije odnosno ne navodi "kojom radnjom" sam počinio krivično djelo.
Tužena RS potom čini "propust" i putem OT Bijeljina, okružnog tužioca Šabića koji potvrđuje zahtjev za pretres takođe ne navodeći koja je moja radnja osnov sumnje krivičnog djela. Na moje direktno pitanje kako je mogao dati saglasnost i koje su to prijeteće riječi isti odgovara, citiram: "Oni su došli kod mene i rekli - ti bi to kao dežurni trebao da potpišeš". Odmah zatim "propust" čini tužena RS putem Okružnog suda, okružnog sudije Đonlić Mensura, izdajući naredbu za pretres bez navedene ijedne riječi vezano za krivično djelo koje mi se stavljalo na teret. I danas ne znam kako izgleda pomenuti sudija, da li je i na njega mafija izvršila pritisak ili je njihov član ali sigurno je da naredba koju je izdao nije u interesu RS niti u skladu sa zakonom nego u interesu mafije a svako krivično djelo bilo koga svaki udar na mene i moja prava tretiram kao kriminal i djelo pripadnika mafije bez obzira da li se radi o kradljivcu u parku, policajcu, okružnom tužiocu, sudiji, ministru predsjedniku, svi su članovi mafije.
Tužena RS šalje policijsku patrolu da me pozove na "informativni razgovor" koji je u stvari zamka jer me na prevaru izvlače iz kuće kako ne bih mogao sakriti ili uništiti računar odnosno podatke. S obzirom da je tužena RS potom u prostorije ušla prije mene i zaplijenila računar bez da sam ga ja mogao onesposobiti, očito je da je odnesen u ispravnom stanju s obzirom da je prije toga slao "prijeteće poruke".
Naredni "propust" tužene Rs je u tome što računar nije smjestila na sigurno mjesto odmah nego se nalazio i nekom špajzu, memljivom podrumu ili u rukama pripadnika mafije cijelih 5 dana prije zvaničnog smještaja u sudski depo. Potom tužena čini "propust" i sprečava mi kontakt sa sudijom koji sam tražio odmah ujutro oko 07:00 kako bih ga upozorio na postojanje vrijednog programskog koda.
Više puta sam potom pismeno upozoravao tuženu na tu činjenicu i time dokazujem da je programski kod bio upravo na tom računaru, (prilog "Molba za povracaj u pređašnje stanje" koja je prema rokovima iz ZKP-u morala biti predata neposredno po odnošenju računara) gdje na drugoj strani stoji: "Na stranu to kolika bi bila njihova tržisna vrijednost, tu su i 4 godine rada na programskom kodu. Sve to je sada dovedeno u opasnost da grupa kriminalaca zbriše kako bi uništila tragove o njihovim zločinima za koje vjeruju da se svi nalaze na računaru." Okružni sud u Bijeljini ima u svom posjedu osim ove kopije koju prilažem i original unutar spisa 12 0 K 001162 10 Kpp a na kraju tog podneska je isti broj telefona 065831902, koji je ugrađen u sve instalacijske pakete programa u koje je sud vršio uvid tokom ove parnice.

Dakle više puta sam usmeno i što je važnije kao nesporan dokaz, pismeno upozoravao tuženu RS na postojanje programskog koda upravo na odnesenom računaru što je i dokaz da se kod tamo i nalazio jer tužena to nije nikada demantovala niti iznosila tvrdnje da je računar bio neispravan ranije. Van svakog razumnog razmišljenja i graničilo bi se sa naučnom fantastikom da sam ja tada 2010-te izmislio postojanje programa i programskog koda uz opasnost da to tužena RS demantuje vještačenjem i pregledom hard diska a onda sam valjda u naredne dvije godine samostalno ili angažujući tim programera sačinio oko 130 instalacijskih paketa sa oko 250 fajlova programskog koda samo za potrebe ove parnice !!!??? Uvjeren sam da tužena RS uz sve uložene napore ne bi uspjela pronaći na cijelom svijetu ni 10 instalacionih paketa koji se raspakuju na identičan način, citiram sud, 80 0 P 039222 12 P od 17.02.2015. godine:
"Kako je na proteklom ročištu bilo više riječi sud je otvorio folder programi i utvrdio da se na njemu nalaze 3 podfoldera: besplatni, demo i prodaja. Sud je otvorio svaki od ovih foldera i utvrdio da se na njima nalazi više programa i da su aplikacije napravljene po istom principu i isti su koraci. Sud je zatim otvorio podfolder ,,Besplatni“ o čemu je bilo riječi na proteklom ročištu te u njemu program pod nazivom „Ana setup“ koji se navodi sada kao primjer jer svaki od programa ima više koraka u postupku instalacije na istom principu, te je sud postupio po tim koracima odnosno uputima za istalaciju (pojavljuje se upit za instaliranje MP3 plera) pa u daljem koraku su navedeni podaci o načinu upotrebe Softvera, u daljem koraku se pojavljuje naziv ,,BZ soft“ što se pojavljuje i u drugim programima, te je sud došao do koraka u kom se navodi da instalacioni paket kodiran i gdje se traži tačna šifra za nastavak instalacije, te dakle bez te šifre nije moguć nastavak te instalacije i tako je za svaki od programa koji su navedeni bilo da se radi o besplatnim, bilo demo, bilo prodaja." Sud je tada zaboravio ili "zaboravio" da sam istakao podatak kako je kod za instalaciju besplatnih programa datum mog rođenja "29111965" i "nije znao" instalirati nijedan program iako sam to više puta isticao, prvi put odmah u samoj tužbi, mada tad taktički nisam naveo da se radi o datumu rođenja:
"Od oko 70 takvih programa, za eksperte suda i tužene, sugerišem pregled i analizu programa, "Računaljka", "Jednačine" i "Problemi", a instalacijski kod za sve besplatne i demo programe je 29111965. Radi se o edukativnim programima, koji generišu zadatke iz 4 osnovne računske operacije, te jednačine i probleme. Za funkcionisanje tih programa, bile su potrebne složene kombinacije više komandnih skripti sa varijablama u 10 nivoa težine." Ali sam vezu koda za instalaciju sa datumom mog rođenja potencirao na raspravama te citiram zapisnik 80 0 P 039222 12 P od 24.12.2014. godine:
"Naredba Okružnog suda u Bijeljini u predmetu broj 12 0 K 001162 10 Kpp, za pretres od 23.03.2010. godine ukazujem sudu na datum rodenja koji se vidi u ovoj naredbi što će biti kod za otključavanje svih programa, u ovoj naredbi se vidi da se osim predmeta kojima se može ugroziti život traži i odnošenje računara." i ponovo na kraju rasprave podsjećanje:
"...a objasnio sam postupak i da je kod za instalaciju datum mog rođenja, a tokom instalacije se programi instaliraju u podfolderu pod nazivom Zdenko, postoje još neki dokazi koje sam opisao u tužbi. Pa sam na ročištu od 17.02.2015. usmeno bez gledanja u bilo kakav podsjetnik pojasnio, citiram zapisnik:
Nakon toga tužitelj ukazuje sudu da su prilikom instaliranja programskih paketa iz podfoldera ,,Besplatni“ i ,,demo“ bilo je moguće nastaviti instalaciju unošenjem koda 29111965. Radi se o datumu mog rođenja. Potom bi program ponudio folder za instalaciju paketa, u programskim fajlovima kreirao bi se podfolder ,,Zdenko“ a svaki od tih programa bi unutar tog foldera kreirao novi folder sa istim nazivom kao i on sam. Na kraju bi program ponudio svoje pokretanje i to je posljednji korak. Razlika između besplatnih i demo, besplatni programi su posle instalacije slobodni za dalji rad bez ikakvih ograničenja. Demo programi se ,,zaključavaju“ poslije nekoliko pokretanja (prosječno 5), što je testirano na operativnom sistemu Vindovs XP. Nisam imao vremena ni mogućnosti detaljno provjeravati šta se dešava na novijim verzijama ali sam primjetio da ova opcija zaključavanja nije ista na novijim verzijama, odnosno ne radi onako kako je testirana na Vindovs XP. Poslije zaključavanja svaki od demo programa za nastavak rada traži novu šifru koja nije ista kao ona što sam naprijed naveo. Što se tiče programa iz podfldera „Prodaja" oni su svi izrađeni po istom sistemu. Dakle, radi se o istim koracima s tim da umjesto predhodno navedene univerzalne šifre svaki od tih pojedinačnih programa za dalju instalaciju traži različiti kod od 16 znakova a ja više nemam podatke o tim kodovima...
Potom je sud provjerio moje navode i opet bez mog prisustva obavio dokazni postupak te na narednom ročištu 02.03.2015. navodi:
"Nakon toga sud konstatuje da je u međuvremenu a u skladu sa navodima sa prošlog ročišta sud ponovo pregledao CD pod nazivom ,,Dokazi“, pa nastavlja izlaganje kod primjera program ana setup a u skladu sa navodima sa prošlog ročišta te kad se kod navedenog programa traži šifra ukuca se broj 29111965, dalji korak pokazuje putanju gdje se instalira na računaru odnosno lokaciju gdje se nalazi na disku gdje će se izvršiti instalacija. U daljem koraku nudi ime Zdenko (napominje da se može i promjeniti) U daljem koraku se konstatuje da je završeno sa instalacijom odnosno pita da se pokrene program odnosno da je instaliran program i da se pokrene dalje, odnosno pita da li želi da se pokrene Plejer Ana, dalji korak nudi iz čega će se pustiti muzika ukoliko postoji i izabere se iz čega će se pustiti išla bi pjesma. Iz presude Osnovnog suda izdvajam dio:
"...te je sud došao do koraka u kom se navodi da instalacioni paket kodiran i gdje se traži tačna šifra za nastavak instalacije, na tom mjestu ukuca se broj 29111965, dalji korak pokazuje putanju gdje se instalira na računar, odnosno lokaciju gdje se nalazi na disku gdje će se izvršiti instalacija. U daljem koraku nudi ime Zdenko (napominje da se može i promjeniti - drugo ime)."
Vidljivo je da iako sam potencirao vezu instalacionog koda i instalacionog foldera sa mnom odnosno datumom mog rođenja i mojim imenom sud navodi i taj broj "29111965" i to ime "Zdenko" ali bez ikakvog komentara kako su povezani sa mnom ili da možda nisu povezani. Umjesto toga se ističe mogućnost da se može izabrati i neki drugi folder, što je uobičajeno praktično kod bilo kog programa. Šta je sud htio potencirati tvrdnjom da "nije dokazao da je on tvorac predmetnih programa, jer nije predložio dokaze na ove tvrdnje". Ovu tvrdnju karakterišem kao gnusni kriminalni napad na mene i moja prava. Iako sam istakao veze instalacionih paketa sa mojim imenom i datumom rođenja, tužena RS putem svog suda kaže da "NISAM PREDLOŽIO DOKAZE". Nije upotrijebljen čak ni izraz da recimo "PREDLOŽENI DOKAZI NISU DOVOLJNI ZA DOKAZIVANJE AUTORSTVA" nego se bezočno kriminalno ta činjenica prešućuje u opisima suda kako bi se negiralo moje autorstvo i posebno šta uopšte treba značiti ona opaska o mogućnosti instalacije u neki drugi folder umjesto predloženog "Zdenko" ? Ako odaberemo folder "Željka" ili kreiramo folder "Dodik" da je autor programa predsjednik Vlade RS ili predsjednik tužene RS ???
Druge dokaze autorstva kao što je moj mejl i broj telefona nisam ni potencirao pošto to sud nije ni evidentirao prilikom instalacije bez mog prisustva a pošto su moje ime i datum rođenja bili više nego dovoljni kao dokaz autorstva što sam istakao u završnoj riječi:
"Samo bih skrenuo pažnju na formulaciju osobe koja je vršila uvid gdje navodi da se radi o identičnim koracima, što ukazuje na istog kreatora odnosno autora. Pojam „BZ SOFT“ ne ukazuje stopostotno na mene ali skrećem pažnju da su B i Z moji inicijali. No naredni koraci prvo kod koji se traži pa potom i moje ime nedvosmisleno pokazuju da samo ja mogu biti autor tih programa i niko drugi, posebno s obzirom da je traženi kod datum mog rođenja. To su bile neke sigurnosne mjere kojima sam prilikom izrade programa, štitio svoje autorstvo za slučaj potrebe, naravno nemajući u vidu pretpostavku da bi se to moglo desiti na ovaj način."
Čak sam potom istakao kojim sam dokumentima dokazao odgovornost tužene, koje su radnje koje je čine odgovornom kao i uporno ignorisanje na upozorenja kako o programskom kodu tako i kršenjima ZKP-u i mojih prava iz Ustava RS:
"Istina je da tužena RS nije bila upoznata sa postojanjem vrijednog programskog koda na računaru ali je to ne amnestira od odgovornosti, no čak i da je do brisanja podataka došlo slučajno zbog loših uslova skladištenja ili bilo čega drugog, odgovornost je na tuženoj ali imajući u vidu da je tužena prilikom zahtjeva za pretres navela da već ima dokaze o mom navodnom krivičnom djelu a onda je tražila odnošenje računara gdje bi kao tražila dokaze, jedini logičan odgovor je da je pravi cilj i bio brisanje svih podataka sa hard diska. Na ovo ukazuje i činjenica da nikada nisam dobio podatke o otvaranju računara što je obavezno prema ZKP-u iako sam to više puta tražio. Sa druge strane usmeno sam dobio informaciju od inspektora MUP-a i tužioca Šabića da oni uopšte nisu vršili uvid, te se postavlja pitanje zašto je tužena uopšte odnosila računar ako nikada nije izvršila uvid, što dodatno ukazuje da je jedini motiv bio isključivo uništavanje svih dokaza koji su se nalazili na hard disku. Već sam ukazao sudu da je računar tek posle 5 dana predat u sudski depo a do tada je bio na milost i nemilost onima koji su bili spremni oprati benzinom materijalni dokaz ubistva jednog djeteta da bi prikrili krijumčarenje. Više puta sam pokušavao ukazati tuženoj na postojanje vrijednog programskog koda. Prvi put odmah sutradan direktno nadležnom sudiji, kako bi sprečio da se kod uništi, što mi nije omogućeno, te sam odmah pismeno obavjestio sud o tome. U narednom periodu sam takođe ukazivao na postojanje programskog koda i ukazivao da je prijava protiv mene bila lažna i da se nijedan tužilac neće usuditi da podigne optužnicu ali je svejedno računar zadržan cijelih 9 mjeseci u posjedu tužene. Skrenuo bih samo pažnju da je 2 godine kasnije OT Doboj svojom odlukom konstatovao da nema elemenata ni konkretnog ni bilo kog drugog krivičnog djela vezanog za moje postupanje. Neposredno pred primopredaju računara pismeno sam se obratio Okružnom sudu i Okružnom tužilaštvu, tražeći da se izvrši kontrola ispravnosti, izražavajući sumnju da je računar ili potpuno uništen (neispravan) ili da su samo obrisani podaci. Tužena Republika Srpska je ignorisala taj zahtjev, te ja samo mogu ukazati sudu da smatram kako kontrola nije izvršena da se na zapisniku odmah tada ne bi konstatovalo da je računar neispravan. Smatram da sam u ovom dijelu dokazao istinitost svih navoda počev od lažne prijave, pretresa, odnošenja računara, zadržavanja u posjedu tužene, upozoravanja na postojanje programskog koda, predlaganja da se izvrši kontrola...
Poslednju rečenicu ću ponoviti i to velikim slovima jer potencira sve ono što sam tužbom tvrdio i trebao dokazati a da li je tužena RS hard disk pržila strujom, kuvala u ključaloj vodi ili u sumpornoj kiselini niti mogu da znam niti je moja dužnost da dokazujem koja je to tačna radnja kojom su svi podaci uništeni, dakle:
"SMATRAM DA SAM U OVOM DIJELU DOKAZAO ISTINITOST SVIH NAVODA POČEV OD LAŽNE PRIJAVE, PRETRESA, ODNOŠENJA RAČUNARA, ZADRŽAVANJA U POSJEDU TUŽENE, UPOZORAVANJA NA POSTOJANJE PROGRAMSKOG KODA, PREDLAGANJA DA SE IZVRŠI KONTROLA"
Čak i da nije bilo smišljene radnje uništavanja hard diska nego da se to desilo samo zbog neuslovnog skladištenja, (dobio sam informaciju prilikom preuzimanja mokrih odjevnih predmeta ubijene djevojčice Ivone Bajo da su prostorije depoa plavljene) na bilo koji način odgovornost je opet na tuženoj. Zamislimo da sudija Vakičić, Bajić ili bilo ko drugi ostavi automobil u nekoj radionici tokom radnog vremena za zamjenu guma i ulja a onda im se vrati vozilo sa razbijenim staklima, isječenim sjedištima ili čak spaljeno i onda servis ne bio bio odgovoran za materijalnu štetu, jer sudija nije dokazao kojom radnjom mu je automobil uništen??? Da li noževima, čekićima, banzinom, naftom, nije dokazao da vozilo nije bilo spaljeno prije dovoženja u servis itd... Ovu kriminalnu presudu mogu da podjelim advokatima u BIH i ako bi to postala sudska praksa bez problema će odbraniti svoje klijente od bilo kakve odgovornosti za bilo kakvu štetu samo se pozivajući na 80 0 P 039222 12 P od 01.04.2015.
Tužena RS je načinila "propust" time što nije poštovala ZKP-u što sam opisao u dokazu koji i sada prilažem "Zahtjev za kontrolu" predatom u dva organa tužene RS, OT Bijeljina i Okružnom sudu, te sam čak opisao sve mogućnosti o stanju u kome se računar može nalaziti i opasnosti da je programski kod uništen, citiram:
Naime postoji period od 5 dana od trenutka odnošenja računara, da pohranjivanja u depozit 29.03.2010. u kome je nejasno, ko je bio u dodiru sa njima. Relevantni član :
"Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije"
(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca. (3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadržaj ne saznaju neovlašćena lica.
Dakle ne samo da za skoro 9 mjeseci nisam dobio nikakvo obaviještenje niti o ovome, niti o ishodu "Posebnih istražnih radnji", na šta tužioca obavezuje Zakon, nego se isti oglušuje i na moja upozorenja da time čini krivična djela. Kako sam ja, to je već svima postalo jasno predvidio da će kriminalna organizacija pokušati da se dokopa materijala koji prikupljam i eventualno ga uništi, ako im bude prijetnja, tako sam detaljno razradio sve mogućnosti koje mogu da se dese prilikom predaje računara:
1) Računari su onesposobljeni, uništeni strujnim udarom ili slično...
2) Podaci su potpuno zbrisani sa hard diskova jednog, (sestrinog) ili oba računara.
3) Izbrisani su samo dokumenti, odnosno dio podataka, dok su ostavljeni operativni sistemi.
4) Svi podaci su kopirani na drugi računar, te pregledani u kasnijem periodu.
5) Niko nikada nije imao bilo kakav kontakt sa njima i u netaknutom su stanju.
Mogućnost da je neko "podmetnuo" kompromitujući materijal, koji bi me optuživao je po svoj prilici otpala, jer svojom saglasnošću OT Bijeljina ne samo da indirektno priznaje da nema materijal za podizanje optužbe, nego i da je sve bilo nezakonito i neregularno, zasnovano na lažnoj prijavi u dogovoru sa tužiocem koji će to sve podržati. Opcije pod 1 i 2, se mogu otkriti za manje od tri minuta, dok opciju tri nijedan stručnjak ne može ustanoviti sem mene koji znam sadržaj i to poslije duže analize, (a sem toga ostaje mogućnost da su "tajni" podaci sakriveni baš unutar operativnog sistema). Opciju 4 ni ja ne mogu otkriti i poznata je samo onima koji su je eventualno obavili, dok opcija 5, postavlja pitanje : A čemu je i kome sve ovo trebalo?. Stoga tražim od suda da obezbijedi stručno lice koje će ustanoviti mogućnost opcija 1 ili 2, da alternativno bude meni omogućena ta kontrola u prisustvu ekonoma ili da se u zapisniku navede da to nije omogućeno iako sam zahtijevao tu kontrolu. Mislim da je u interesu prije svega OT Bijeljina da se evidentira kako su računari vraćeni ispravni, (sem ako to nije slučaj). Takođe zahtijevam od tužioca da zaključno sa tim danom, dobijem podatke o tome šta se dešavalo od odnošenja računara do spremanja u depozit i da li je neko imao pristup istima u kasnijem periodu. Nadalje tražim objašnjenje po pitanju nadležnosti, jer sam obavještavan da je predmet kod OT Doboj, dok sada saglasnost daje OT Bijeljina. Predlažem da tužilac lično prisustvuje primopredaji u dogovoru sa službenicima suda, čime bismo svi skupa pokazali da možemo pitanja riješiti dijalogom kao civilizovani ljudi. Na stanu to što biste odagnali sumnje porodice i majke ubijene djevojčice prije svega da ste u grupi kriminalaca koja prikriva ubistvo djevojčice Ivone Bajo. Ako vam ne odgovara, da prisustvujete, kontroli računara, možete me pozvati na broj telefona koji imate, da razgovaramo lično ili mi navedene podatke dostavite pismeno.

Tužena RS je učinila više "propusta" koje sam ja pismeno zahtijevao da se ne dese a zašto je odbila da izvrši kontrolu predatog računara više je nego jasno. Tužena RS je mogla obaviti tu kontrolu i izbjeći odgovornost da je izvršila traženu kontrolu a pošto to nije učinila uprkos pismenim zahtjevima prema njenim organima ona sada nema nikakav dokaz da mi je računar predala ispravan a kako sam sa njega slao "prijeteće poruke" na internet adrese OT Bijeljina i VSITV-a, neposredno prije odnošenja, jasno je da je tada bio ispravan. Dakle čak i teza drugostepenog suda kako sam morao dokazati neko konkretnu radnju odnosno da nije ni bilo istražnih radnji je neutemeljena, s obzirom da je računar 9 mjeseci bio pod kontrolom, nadzorom i u posjedu tužene RS.
I tužena RS je potom čak i u parnici putem svog suda činila obilje "propusta" koje sam detaljno opisao u žalbi, počev od prihvatanja odgovora bez razloga i činjenica, preko sprečavanja da lično prisustvujem uvidu u disk sa instalacionim paketima programa i ukažem na sve dokaze autorstva do toga da se u presudi bezočno i kriminalno prikrivaju utvrđene činjenice sadržane u instalacijskim paketima a vezane za moje ime i datum rođenja. Uz sve to tužena RS mi je zabranila pristup u OT Bijeljina, odbija predati materijal o istražnim radnjama na računaru i nadzorom nada mnom i naravno od podnošenja krivične prijave vezano za uništavanje programskog koda prošlo je 5 godina bez ikakve reakcije. Ali zato tužena RS cijelo vrijeme neprekidno, konstantno pljačka milione preko banaka svaki dan i to je ono što je javno razotkriveno a o drugim kriminalnim aferama koje vrši u sadejstvu političara sa tajkunima da i ne govorim.

MOTIVI MAFIJE ZA LAŽNU PRIJAVU I ODNOŠENJE RAČUNARA
Osobe koje su smislile plan kako da mi se uzme računar time što će me lažno prijaviti za ugrožavanje svoje sigurnosti su kako sam već dokazao dokumentom RTRS-e sve radnje činili iz privatnih interesa i interesa mafije a ne kao službenici tužene RS. Na to su se odlučili pošto sam pismeno i na internetu objavio da imam dokaze njihovog kriminala te ponudio da otkriju za čije su interese radili inače ću "zaprijetio sam" podnijeti protiv njih krivičnu prijavu o tome te će završiti u zatvoru.
Prilog "Dokazni predmeti" sadrži slike ruksaka Ivone Bajo, koji je skinut sa ubijene djevojčice 23.07.2009. dvostruko presječenog kaiša, čiji veći dio nedostaje a ostatak zamrljan hemijskim sredstvom. Pripadnici mafije su ga sakrili i izuzeli iz istražnih radnji kako bi ubistvo predstavili kao pad sa bicikla jer su prikrivali krijumčerenje (vjerovatno narkotika) u AD Univerzal što se dokazuje prilogom "Izjave aktera sverca i ubistva".

Vidljivo je da su vozači dovezli 4 paketa a da je direktor sa magacionerom ujutru zatekao samo paket što znači da su, (4-1=3) TRI paketa nečega nestala preko noći a sve pod nadzorom portira Bobar grupe koji je prvi uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina a potom su ga preuzeli saučesnici iz policije i tužilaštva. Prilog "Odgovori OT i CJB Bijeljina" dokazuje da MUP i tužilaštvo navodno nisu i nemaju pojma da je predmet uništen i čime je kaiš toliko jak da može šlepati kamion, dvostruko presječen a to priznaju tek krajem 2015-te. Podsjećam da su početkom 2010-te umjesto da se izjasne o tome ćutali 50 dana a onda me lažno optužili da bi oteli računar i uništili dokaze. Da je predmet zaista vraćen u takvom stanju dokaz je prilog "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome je konstatovano stanje dječjeg ruksaka koje sam opisao.
24.03.2010. kada je računar odnesen nisam imao dokaze o krijumčarenju niti bilo kakva saznanja ali sam neposredno poslije ubistva pismeno izneo pretpostavku da je razlog za bjegstvo kamiona sa lica mjesta prije dolaska policije i skrivanje činjenice da je uopšte dolazio, to što je možda dovezao nelegalan tovar. Dakaze da je zaista tako sam dobio tek krajem maja 2010-te, (kompletne izjave svjedoka date u OT Bijeljina). Dakle pripadnici mafije nisu znali šta sve imam na računaru, nisu znali da nemam dokaze za šverc ali su znali šta skrivaju i da ti dokazi postoje s obzirom da je te izjave osoba Stjepanović Danica, uzela početkom avgusta 2009-te.
I naravno, sada se već duže vrijeme zna i to da je kompletna Bobar grupa bila zločinačka organizacija preko čijih firmi uključujući i AD Univerzal i Bobar banke je opljačkano oko 300 miliona maraka a u toku su bila i druga teška krivična djela finansijskog kriminala vrijednosti milijardu u po maraka samo preko 3 banke koliko je Vlada RS javno priznala a ukupna pljačka u RS, kojoj su logistiku davali pripadnici mafije koji su me lažno prijavili i prikrili ubistvo Ivone Bajo je nesumnjivo izražena u desetinama milijardi.
Šta sve imam od dokaza o tome pripadnici mafije ne znaju a nisu znali ni 2010-te, niti vremena ni znanja da pretraže računar prepun skrivenih foldera i šifrovanih fajlova sa programskim kodom uz naravno dokaze njihovog kriminala. Logično je da im je najsigurnija opcija da sve podatke unište uz eventualno prethodno kopiranje i zbog toga i nije poštovan zakon kasnije te su podaci o pregledu sakrivani sve do danas a nije bilo ni kontrole ispravnosti koju sam pismeno zahtijevao. Ovde mogu da se složim u jednom dijelu sa iznesenom tezom suda kako "NIJE BILO PROPUSTA ORGANA TUŽENE" i da potvrdim da:
PRIPADNICI MAFIJE U ORGANIMA RS NISU PROPUSTILI DA UNIŠTE DOKAZE SVOG KRIMINALA
Podsjećam takođe da sam i u ovoj parnici kao i u drugima ponudio tuženoj RS da odustanem od tražene novčane nadoknade ukoliko prestane sa kršenjem prava garantovanih ustavom i zakonima a pogotovo ako mi preda kopiju hard diska koji vjerujem da je napravila. Tužena RS ne samo da se nije izjasnila o prijedlogu nego i dalje prikriva sve podatke koje je prikupljala o meni odnošenjem računara i danonoćnim nadzorom nada mnom koji je vršila.
Nadalje obavještavam tuženu RS da je pred Ustavnim sudom BIH Apelacija AP-3406/15, u skladu sa uputama iz "Priloga 3" obrasca, gdje su detaljno navedene sve nezakonite radnje tokom postupka u ovom predmetu pred sudovima u Bijeljini, kao i AP-4029/15 vezano za predmet 80 0 P 043325 13 P2 u kome sam kao jednu od tačaka istakao kršenje prava garantovanog članom 23 Ustava RS a koja je direktno vezana za podatke koje je tužena RS prikupljala oduzimanjem spornog računara sa programskim kodom. Sudovi u Bijeljini su se pretvarali da ne poznaju ni Ustav ni kalendar jer o toj i nekim drugim tačkama nisu iznijeli nijednu riječ komentara a umjesto dana 05.09.2012. koji je bio tema tužbenog zahtjeva obrazlagan je dan 13.05.2013. koji ne samo da nisam pominjao u tužbenom zahtjevu nego je tužba predata u kalendarski prethodnoj godini. Osim toga pokrenuti su i pravni lijekovi po prijedlogu za mjeru obezbjeđenja 80 0 P 056780 15 Gž za koji još nemam podatke o dodijeljenom broju a takođe je povezano sa kršenjem prava iz člana 23 Ustava RS. Samo ovim kriminalnim radnjama isključivo sudova potpuno je obesmišljena teza suda da "se ne može pouzdano zaključiti da između tužiočeve materijalne štete i postupaka (ili propusta) tužene postoji uzročno-posljedična veza, kao ni da li postoje konkretni propusti organa tužene koji su takvog značaja da su prouzrokovali tužiocu materijalnu štetu." jer tužena RS i putem svojih sudova već 6-tu godinu otima prava garantovana ustavom. U nastavku ću prvo ukazati na kršenja odredbi ZPP-u.
Ova žalba i upozorenje o kršenju prava na pravično suđenje će biti korišteni kao dokaz pred sudom u Strazburu, čak prije odluke Ustavnog suda BIH, jer upravo sudovi brutalno gaze prava garantovana Ustavom RS a koja su obavezni da štite...


1) Tužena RS obrazlaže rješenje 80 0 P 039222 16 Gvl kao da je izjavljeno na presudu prvostepenog suda a ne na kompletan postupak odnosno pravosnažno rješenje drugostepenog suda koristeći se argumentacijom isključivo iz rješenja Osnovnog suda u Bijeljini, kao da nije postojala žalba u kojoj sam sve navedeno obesmislio uz dokaze, te je ostala samo teza o "nepostojanju radnje kojom je ta šteta počinjena". Više je nego jasno da sudija pojedinac Okružnog suda, niti vrši uvid u predmet niti se upoznaje sa dokazima nego argumentaciju za odbijanje sačinjava sudija prvostepenog suda koji je postupao u parnici.
2) Tužena RS je prekršila ZPP-u i u prvobitnom postupku i u sada donesenom rješenju 80 0 P 039222 16 Gvl jer takozvani "odgovor" tužene RS ne sadrži obavezne elemente predviđene članom 71, stav "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se utvrduju te činjenice" a time i član 73, (dokaz Odgovor na 80 0 P 039222 12 P).
3) Tužena RS je prekršila ZPP-u član 191. stav 4 i bez ijednog razloga i činjenice iznesene u odgovoru a kojih nije bilo ni tokom postupka jer se zastupništvo tužene nije pojavilo ni na jednom ročištu, izmišljala nepostojeće argumente kako u presudi Osnovnog suda tako i sada u rješenju 80 0 P 039222 16 Gvl.
4) Tužena RS je pogrešno predstavila činjenično stanje jer je zanemarila da sam u žalbi dokazao da mi je Vlada RS još dopisom 07.10/059-1038/10 od 30.12.2010 potvrdila autorstvo nad programima koja je dobila na poklon, da sam dokazao da se tokom instaliranja svih programa pojavljuje moj broj telefona i moje ime, čak kao instalacijski folder, te da je kod, (šifra) za instalaciju svih besplatnih programa datum mog rođenja, naveden u Naredbi Okružnog suda za pretres, te je jedini argument drugostepenog suda ostalo "nepostojenje štetne radnje".
5) Tužena RS je sasvim ignorisala drugu opciju osim prve kojom sam dokazao istražne radnje na računaru a to su okolnosti zbog kojih se krivični postupak ne može pokrenuti, što je dodatan razlog ali ne i neophodan, (dokaz "Krivična prijava 04.03.2011.) vezano za uništavanje programskog koda o čemu ovo već 5 godina tužena RS nije pokrenula protiv sebe nikakvu istragu niti me je obavjestila na bilo koji načina a poznato je da RS, MUP, OT Bijeljina ne mogu biti krivično gonjeni, te se postupak shodno tome ne može pokrenuti.

- U svom rješenju sud je propustio navesti da nisam dokazao da su me lažno prijavili građani kako sam tvrdio a ne tužena RS kako su to lažno presudili njeni sudovi u 2 predmeta. Dokaz za to je "IT-44-15 12.01.2016. u kome RTRS jasno navodi da je u predmetu po lažnoj prijavi iz OT Bijeljina postupao Šabić Muris.
- Nisam dokazao ni da mi je ime Zdenko, niti kada sam rođen, a ni da sam muškog roda, pa čak ni o tome da sam uopšte živ nisam provodio dokaze. Nisam dokazao ni da je oduzeti računar uopšte ikada bio u sudskom depou, nego samo da je trebao biti a sve je ovo i još mnogo toga mogao sud da iskoristi kao izgovor za odbacivanje tužbe a sada i prijedloga za ponavljanje.
- Sud je propustio napisati da nisam dokazao da je svaki program podešen tako da se instalira u folder "Zdenko" a nisam dokazao ni da je instalacijski kod svih besplatnih programa 29111965, datum mog rođenja. Ja to zaista nisam dokazao nego je sud bez mog prisustva utvrdio i dokazao da je tako a onda nijednom riječju nije komentarisao tu činjenicu niti izneo stav da to što instalacijski paketi imaju ugrađeno moje ime i datum rođenja ne znači da su programi moja kreacija ili da možda znači - NIJEDNA RIJEČ OD STRANE SUDA O TOME, NIŠTA...
- Nisam dokazao ni da je decembra 2010-te "odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca pa je stoga oduzeta roba zato tada vraćena". Nisam jer to nisam ni tvrdio, jer to nije uopšte istina, jer je tužena RS odustala od "prijedloga za gonjenje" tek 2 godine kasnije odlukom OT Doboj. Dakle pošto sam u žalbi demantovao i razotkrio sve nepostojeće tvrdnje prvostepenog suda, onda je drugostepeni sud izmislio novi lažni argument o prestanku istrage 2010-te i tako takođe prekršio član 191, stav 4.
- Činjenicu da se tokom instalacije pojavljuje moj broj telefona 065831902 uz ime Zdenko sud je takođe prikrio, kao i činjenicu da je sudskoj policiji naloženo da mi oduzme laptop kako ja lično ne bih dokazivao autorstvo. A zašto bih uopšte dokazivao autorstvo kada tužena RS to nije ni negirala u Odgovoru, kada su to činjenice NESPORNE MEĐU STRANKAMA, (07.10/059-1038/10 od 30.12.2010.) i kada nisam ni zasnivao odštetu zbog dušavnih bolava za "lažne tvrdnje" tužene RS kako ja navodno nisam autor programa, da računar nije bio ispravan prije oduzimanja, niti je tužena tvrdila da programi nisu baš na tom računaru a nije tvrdila ni da je računar vraćen ispravan. Ništa od ovoga nije bila tema tužbenog zahtjeva a tužena nije iznela nijedan razlog niti činjenicu za osporavanje tužbe nego je sve ovo izmišljeno od strane suda tek u presudi suprotno odredbama ZPP-u, iz članova 71 i 191.
- Prama ZPP-u, član 10 Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zloupotrebu prava. Dakle u skladu sa tim članom i zbog ekonomičnosti postupka, ja sam bio dužan dokazivati samo svoje tvrdnje i eventualno da neka tvrdnja suprotne strane nije tačna. Naprotiv sud je u sadejstvu sa zastupništvom tužene prekršio zakonske odredbe i omogućio zloupotrebu prava na taj način što je kreirao sa PRS, potpuno prazan i besmislen "odgovor" bez razloga, činjenica i dokaza koji utvrđuju te činjenice. Primjera radi tužena uopšte nije tvrdila da na oduzetom računaru nije postojao programski kod jer da je bilo tako ja bih predložio više svjedoka koji bi potvrdili da imam samo jedan računar koji zajednički koristim sa sestrom i da je upravo na njemu bio programski kod. Ja nemam kao tužena hiljade računara nego je bio samo jedan a danas imam laptop i računar. Lišena je svake logike pretpostavka da programski kod može biti negdje drugdje. U zamrzivaču, flašama, bilježnicama, kesama, kantama, u džepovima pantalona možda ???
- Još jedna navjerovatno besmislena teza prvostepenog suda, citiram: "nije dokazao da je on tvorac predmetnih programa, jer nije predložio dokaze na ove tvrdnje jer se po mišljenju prvostepenog suda isto ne može dokazati bez vještačenja predmetnog računara i softvera u računaru".
U prvom dijelu se kaže "nije dokazao da je on tvorac predmetnih programa, jer nije predložio dokaze na ove tvrdnje" iako to nije istina jer sam objasnio da je kod za instalaciju datum mog rođenja i da su svi programi podešeni za instalaciju u folder sa mojim imenom "Zdenko" što je sud utvrdio da je istina bez mog prisustva a sada se usuđuje navesti kako nisam predložio dokaze o autorstvu. Nadalje adresu elektronske pošte "zdenkobajo@spinter.net" možda i nisu znali vidjeti ali je očito smišljeno kriminalno izostavljen instalacijski prozor "O AUTORU" u kome se navodi moje ime i broj telefona 065831902. Svi ovi dokazi, kako oni koje je sud utvrdio pa smišljeno prećutao u presudi tako o ovi drugi su vidljivi na prilogu "Podaci o autoru programa".
Brutalno je i smišljeno kršen zakon da bi se prikrila odgovornost tužene te lažirani i sakrivani rezultati pregleda diska i instaliranja programa a prije svega je prekršen član 191, stav 4: "U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su izvele, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni i kako ih je ocijenio; sud će navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasniće se ako je to potrebno i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka."
Drugi dio tvrdnje "isto se ne može dokazati bez vještačenja predmetnog računara i softvera u računaru" je takođe besmislen a kao primjer navodim mogućnost da sam imao recimo 2 podstanara programera iz Mikrosofta, koji su koristili moj računar i na njemu kreirali programski kod. KAKO BI VJEŠTAČENJE TOG RAČUNARA MOGLO DOKAZATI DA SAM JA AUTOR PROGRAMA ILI DA NISAM???
To sve pod pretpostavkom da je hard disk u funkciji ali ako je formatiran, (obrisani podaci) više puta pa spržen strujom onda se na njemu ne može ništa pronaći. Jednako bi bilo besmisleno da je umjesto računara recimo odnesena dokumentacija u fascikli iz nekog projektnog biroa u pretpostavimo Osnovni sud u Banjaluci, poznat po tome što "sami od sebe" gore dokazi u sudskom depou, odnosno ne postoji niko odgovoran za požar koji je tamo izbio. MOŽE LI SE VJEŠTAČITI FASCIKLA I UTVRĐIVATI AUTOR MAŠINSKIH ILI GRAĐEVINSKIH CRTEŽA IZ FASCIKLE OD KOJE JE OSTAO SAMO PREH I PEPEO???
I sve ovo pošto tužena uopšte nije negirala moje autorstvo ni u odgovoru ni na ročištima, pošto sam u žalbi dostavio dokument Vlade RS u kome potvrđuju moje autorstvo te više dokaza uz žalbu upravo o tome, pošto je i drugostepeni sud čak zauzeo stav da se može pretpostaviti da sam ja autor ali eto "nedostaje" radnja uništenja, sada se u rješenju 80 0 P 039222 16 Gvl ponovo iznose iste obesmišljene teze iz prvostepene presude...
PREDLAŽEM DA SUDSKO VIJEĆE ŽALBU UVAŽI, PRIHVATI PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA TE IZDA NAREDBU TUŽENOJ RS DA DOSTAVI PODATKE O PREGLEDU RAČUNARA SUDU I TUŽIOCU, TE BI U TAKVIM OKOLNOSTIMA AKO SE PROGRAMSKI KOD VRATI U MOJ POSJED BILA MOGUĆA OPCIJA DOGOVORA STRANAKA BEZ POTREBE ZA DALJIM SUDSKIM POSTUPCIMA, UKLJUČUJUĆI, VRHOVNI SUD RS, USTAVNI SUD BIH I SUD U STRAZBURU...

PRILOZI

Odgovor na 80 0 P 039222 12 P
Krivična prijava 04.03.2011.
IT-44-15 12.01.2016.
Molba za povracaj
Zahtjev za kontrolu
Podaci o autoru programa

Dokazni predmeti
Izjave aktera sverca i ubistva
Odgovori OT i CJB Bijeljina
Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Pretraži ovaj blog

Google+