četvrtak, 28. travnja 2016.

ŽALBA NA PRESUDU 80 0 P 056780 14 P - 2 DIO

Šta je "nanošenje štete po dužnosti" da li usmena naredba da se osoba nadzire 24 sata na dan bez pismene naredbe suda ili naredba da se likvidira Vukelić Milan dizanjem u vazduh. Je li to naredba da se uhvati i sveže "domaći izdajnik" te bičuje, da se uhvati i siluje neka osoba. Je li to naredba da specijalna policija opljačka vozilo banke ili da se sredstva javnih preduzeća i suda ulože u banku odakle će biti pokradena?

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI


Predmet: 80 0 P 056780 14 P
TUŽBA
Tužilac:
ZDENKO BAJO
Tuženi:
REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:
1000000 (jedan milion) KM

ŽALBA NA PRESUDU 80 0 P 056780 14 P - 2 DIO

C) POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA
Ja sam upozorio sud da odgovor tužene RS ne sadrži razloge i činjenice obavezne zakonom i da je to potrebno otkloniti jer ne može sud "izvoditi dokaze" u presudi i tada izmišljati neke razloge. Na ovo se eventualno trebala pozvati upravo tužena RS u svom odgovoru a nije se niko pozvao ni u priklopljenim predmetima 80 0 P 039976 12 P, 80 0 P 034147 11 P, i 80 0 P 048630 13 P i 80 0 P 043325 13 P 2, gdje je prvi vezan za izdavanje i primjenu fašističke naredbe, drugi i treći za lažnu prijavu a poslednji je utvrđenje diskriminacije. Dakle ni Kovačević ni Borovčenin a ni Gruhonjić, Debeljević i Stjepanović se nisu pozivali na "dopuštenu samopomoć" niti "nužnu odbranu" a viša sila je očito Dodik Milorad i Bobar grupa ali eto ni na to se niko nije pozvao.
Nevjerovatno je da se član iz ZOO "Dopuštena samopomoć" koji je relevantan isključivo za pojedince primjenjuje u odbranu državnih organa. Tu se radi o odeljku "Odgovornost po osnovu krivice" članovi "Postojanje krivice - Krivica postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom." "Dopuštena samopomoć - (1) Ko u slučaju dopuštene samopomoći uzrokuje štetu licu koje je izazvalo potrebu samopomoći nije dužan naknaditi je. (2) Pod dopuštenom samopomoći podrazumijeva se pravo svakog lica da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost." te "Pristanak oštećenika - (1) Ko na svoju štetu dopusti drugome preduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete uzrokovane tom radnjom. (2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena."
Ja sam izveo dokaze da su radnje protiv mene pokrenute bez ijedne navedene riječi kojom su navodno od mene upućene "ozbiljne prijetnje" što nedvosmisleno znači da je šteta NAMJERNA a čak i da je u pitanju nepažnja, odgovornost postoji a tužena se nije pozvala na nepažnju. Isti je slučaj i sa izdavanjem usmene fašističke naredbe koja mi NAMJERNO nije predata u pismenom obliku niti omogućeno pravo žalbe a pravo iz člana 23 Ustava RS se NAMJERNO krši, kao i sva druga koja sam naveo.
Iz člana "Dopuštena samopomoć" se vidi da se radi o pravu fizičkih lica a ne državnih organa i to u slučaju trenutne NEPOSREDNE opasnosti a ne o višegodišnjim radnjama. I šta bi ovde uopšte bila "SAMOPOMOĆ" ? Da li se Danica Stjepanović "samopomogla" kada je sakrila materijalni dokaz ubistva i oprala ga benzinom zbog "više sile" i "nanošenje štete po dužnosti" te je zato i odbila unošenje dokaza koje sam imao za vrijeme lažne istrage ubistva Ivone Bajo iz tačke 1 tužbenog zahtjeva. To je ista Danica Stjepanović koja je nedavno, ubistvo 16-godišnjeg dječaka Stanka Gligorevića, koga je ubio ucjenjivač i iznuđivač novca pošto je njegova žrtva odbila da plaća reket, okarakterisala kao "UBISTVO IZ NEHATA" iako je ubica doneo u školu pištolj iz koga je usmrtio dječaka. No ako to nije dovoljno da pokaže monstruoznost PZO Stjepanović onda da istaknem i njeno licemjerstvo kada je pred kamerama "IZRAZILA SVOJE NEZADOVOLJSTVO" visinom kazne te "RAZOČARANJE ŠTO SE NIJE OKUPILO VIŠE LJUDI NA PROTESTIMA". Eto to je još jedan primjer kako se kriminalci iz tužilaštva "ZAHVALJUJU" sudu i sudijama koji ih izvlače iz najprljavijeg mulja u kome se valja takozvano i samozvano tužilaštvo.
Da li su se SAMOPOMAGALI Gruhonjić i Debeljević, kada su lagali u policiji da se njima i drugima ozbiljno prijeti. Jesu li se SAMOPOMAGALI, inspektori Maksimović i Jovičević, okružni tužilac Šabić i okružni sudija Đonlić, kada su pokrenuli radnje protiv mene znajući da su zasnovane na lažima. Da li su se SAMOPOMAGALI, kriminalci niz OT Bijeljina kada su lagali da nisu nadležni cijele 2010-te, i nalagali sudskoj policiji da laže. Mogao bih na stotine ovakvih pitanja da postavim ali da zaključim time da li je SAMOPOMOĆ, to što je RS izvela svjedoka Čavića da laže na sudu kako nema naredbe o zabrani pristupa. Je li se samopomagao MUP, te osoba Marković Jelena kada je u presudi lagala da je "utvrđeno" kako je žica pokidala krvni sud Ivone Bajo što sam dokazao da nije istina analizom zabilješke OT Bijeljina. Je li se SAMOPOMAGAO osoba Destanović Senad kada je neređivao da sam opišem lažnu prijavu kao službenu radnju da bi me prevario i oslobodio tužene odgovornosti zbog "MOJE GREŠKE". I na kraju kada sam najavio izvođenje dokaza autorstva u predmetu od koga je ovaj razdvojen 80 0 P 39222 12 P, da li se osoba Vakičić SAMOPOMOGLA tako što je naredila sudskoj policiji da mi na ulazu u zgradu oduzme taj laptop i nije dozvolila potom izvođenje dokaza ???
Presuda jednog suda mora biti ozbiljna i argumentovana, jer nije to "mačka u džaku" da se koriste neki termini "nanošenje štete po dužnosti, nužna odbrana, viša sila i dopuštena samopomoć" bez ijednog primjera bez ijedne radnje koju tužena RS tako tretira u svojim izlaganjima pa ni sud u presudi ne navodi nijedan primjer za pojmove koje je upotrijebio da bi meni naneo štetu, opravdao gestapovske metode ZO i nastavio sa doprinosom u pljački milijardi maraka koju vrši godinama.
Čak i ovo nije tačno jer šta je "nanošenje štete po dužnosti" da li usmena naredba da se osoba nadzire 24 sata na dan bez pismene naredbe suda ili naredba da se likvidira Vukelić Milan dizanjem u vazduh. Je li to naredba da se uhvati i sveže "domaći izdajnik" te bičuje, da se uhvati i siluje neka osoba. Je li to naredba da specijalna policija opljačka vozilo banke ili da se sredstva javnih preduzeća i suda ulože u banku odakle će biti pokradena? Ovaj izraz je relevantan samo ako je naredba odnosno dužnost u skladu sa zakonom a čak i tada oštećeni ima pravo na odštetu ako je ima ali od države a ne od počinioca koji se štiti ovim izrazom "nanošenje štete po dužnosti". Viša sila naravno može biti samo u slučajevima kao što je osiguranje imovine i slično ili grom pogodi OT Bijeljina pa povrijedi neke stranke. RS ne bi bila odgovorna zbog "više sile" a meni srećom nije tamo dozvoljen pristup tako da nema opasnosti od više sile no kako sam naveo ovde je očito "viša sila" oličena u Dodiku, Bobar grupi, Kovačević Novaku, Slavici Injac, Snežani Vujnić itd...
Pravno gledano je bitno sagledati i odeljak "Odgovornost za drugog", član "Odgovornost poslodavca" (1) Za štetu koju uposlenik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećem licu odgovara poslodavac kod kojeg je uposlenik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je usposlenik u datim okolnostima postupao onako kako je trebalo. (2) Oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od uposlenika ako je štetu uzrokovao namjerno."
Prema stavu 2 da ga je sud primjenjivao u priklopljenim predmetima 80 0 P 039976 12 P, protiv Kovačevića i Borovčanina za izdavanje i primjenu neustavne fašističke naredbe usmjerenu na grupaciju ljudi vezanu krvnim srodstvom, i 80 0 P 034147 11 P i 80 0 P 048630 13 P protiv Debeljevića i Gruhonjića odnosno Stjepanović i Kovačevića zbog lažne prijave, mogli su tuženi snositi odgovornost. Ali sud je primjenio zakon o tužilaštvima odnosno član "Odgovornost pravnog lica za štetu koju uzrokuje njegov organ" (1) Pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ uzrokuje trećem licu u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija."
To bi suštinski bilo u redu jer su svi oni zaposleni u državnim organima odnosno sami su organ dok se prethodni član odnosi na privredna društva, pravna lica zanatske ili uslužne djelatnosti. No ja sam tužene osobe okarakterisao kao građane u slučaju lažne prijave što su i bili a prema osobama koje su se ogriješile o ustavom garantovana prava pravni osnov je bio član 48 Ustava RS, prema kome su počinioci "lično odgovorni i ne mogu se pravdati ničijim naređenjima" što automatski eliminiše i izgovor o "nanošenju štete po dužnosti". Takođe i izgovor Pravobranilaštva RS u odgovoru na tužbu za utvrđenje diskriminacije 80 0 P 043325 13 P 2, kako sam eto prihvatao diskriminaciju mjesecima a onda odjednom 05.09.2012. sam se "nekorektno" tome suprotstavio je besmislen članom "Pristanak oštećenika" (2) Ništava je izjava oštećenika kojom je pristao da mu se učini šteta radnjom koja je zakonom zabranjena."
Ja naravno nisam dao izjavu da prihvatam otimanje prava ali je očito tužena smatrala da svako mirno podnošenje njenog terora znači podršku i saglasnost tim fašističkim metodama.
UZROČNO POSLJEDIČNA VEZA
11.02.2010. podneo sam u skladu sa zakonom o slobodi pristupa informacijama, zahtjev okružnom tužilaštvu, (Zahtjevi 11.02. i 17.03.2010.) da odgovori kako je uništeno privatno vlasništvo, dječji ruksak - TORBA" Ivone Bajo, odnosno kako je došlo do dvostrukog presijecanja kaiša, gdje je nestao dio i zašto je većina ostatka tretirana jakim hemijskim sredstvom.

Takođe sam postavio pitanje kako su nastale krvave mrlje na asvaltu prije navodnog pada Ivone Bajo na žicu i kojim su vještačenjem ustanovili kako je i čime došlo do unutrašnjih povreda konstatovanih obdukcijom. Ali zanemarimo sada ubijenu djevojčicu, jer koga je uopšte iz Tužilaštva briga za to i koncentrirajmo se samo na privatno vlasništvo odnosno dječji ruksak.
Umjesto da odgovori u skladu sa zakonom jer radi se o krivičnom djelu oštećenje tuđe stvari, tužilaštvo odnosno tužena Republika Srpska je zabranila pristup i kontakt sa nadležnima i istovremeno odbijala pismeno da odgovori na zahtjev kako taj tako i naredni u sljedećim mjesecima. Takvo bezakonje osnovano je ukazivalo na smišljeno prikrivanje ubistva te sam odgovornima i svim ostalim tužiocima poslao pismeni dopis u kome sam ukazao na prikrivanje materijalnog dokaza ubistva te naveo da ukoliko ne otkriju za čije su interese prikrili ubistvo, da ću podnijeti krivičnu prijavu protiv njih te da će završiti u zatvoru.
Umjesto da postupe u skladu sa zakonom i daju objašnjenje da je sve regularno ako ga imaju, grupa kriminalaca se sastala i dogovorili da me dvojica od njih lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti te pomoću svog uticaja izdejstvuju da se izvrši pretres i odnese računar sa dokazima njihovih krivičnih djela. Pošto je činjenica da su odgovorni iz Tužilaštva tek krajem 2015. poslije punih 5 i po godina priznali da navodno nemaju pojma kako je oštećen materijalni dokaz skinut sa ubijene djevojčice, (Odgovori OT i CJB Bijeljina) očiti su njihovi motivi za podnošenje te lažne prijave.

Takođe je poznato prema odgovoru republičkog tužilaštva Republike Srpske, (IT-44-15 12.01.2016.) da je u tom predmetu postupao službeno samo gospodin Šabić Muris, dok 4 kriminalaca koji su sačinili plan da me prijave nisu imali nikakvih službenih radnji. Tek kasnije pošto sam ih tužio privatno kao građane iskoristili su svoj uticaj na sudije da to lažno predstave i falsifikuju činjenice kao da su bile u pitanju njihove službene radnje. Ali ono što je nesporno je da su službeno postupali, policija odnosno inspektori Maksimović i Jovičević koji su podneli zahtjev za pretres, potom okružni tužilac Šabić Muris i na kraju okružni sudija gospodin Đonlić Mensur.
Tu se nesporno radi o službenim radnjama i djelovanju Republike Srpske a s obzirom da niko od njih nije naveo niti je postojala makar jedna prijeteća riječ prema bilo kome u mojim tekstovima, potpuno je jasno da su svi koji su učestvovali u tim radnjama zloupotrijebili svoj položaj smišljeno kako bi mi nanili štetu, pomogli kriminalcima koji su prikrili ubistvo osmogodišnje djevojčice a danas je jasno da se nije radilo samo o tome nego i o krijumčarenjima u Bobar grupu i pljačkama stotine miliona maraka preko Bobar banke te više milijardi ukupno na teritoriji Republike Srpske.
Poslije toga tužena Republika Srpska je držala računar u svom posjedu kako bi ga je vještačila i tražila dokaze izvršenja krivičnog djela a istovremeno je odbijala da mi u skladu sa zakonom preda podatke o tome a takođe u narednom periodu brutalno je gaženo pravo iz Ustava Republike Srpske, član 23 na koji sam se usmeno i pismeno pozivao. Dakle Republika Srpska je prekršila to pravo i odbijala da mi preda, ne samo podatke otvaranje i pregled računara nego i o nadzoru odnosno posebnim istražnim radnjama koje su pripadnici policije vršili neprekidno 24 sata dnevno nada mnom i mojom porodicom vršeći pretrese, legitimisanja, presretanja, praćenja, zaustavljanja i nadzor komunikacija.
Ovdje bi i stariji osnovci shvatili uzročno posljedično vezu između podataka koje je tužena Republika Srpska prikupljala o meni, mog prava garantovanog članom 23 Ustava i odbijanja Republike Srpske da poštuje to pravo odnosno kršenje prava koju smišljeno godinama kontinuirano čini Republika Srpska ali naravno pripadnik i pripadnici pravosudne mafije to ne želi da vide jer za njih ne postoji ustav i ljudska prava nego samo interesi političko tajkunske mafije čiji su i sami pripadnici. Da nisu u pitanju sudije Republike Srpske nego pripadnici pravosudne mafije to su pokazali svi koji su bilo kada postupali u predmetima vezanim za mene a posebno se ističu slučajevi tužbi koje sam podnio protiv podnosilaca i saizvršilaca u lažnom prijavljivanju.
Tako je podnosilac lažne prijave Debeljeveć Milorad prvo lagao policiji da sam prijetio njemu i drugim osobama koji uopšte za to nisu ni znali, (a tužene RS čak nije uzela izjave osoba Prodanović Danke i Kerović Ranka što dodatno pokazuje da RS nastupa kao banda drumskih razbojnika) potom je lagao i sudu da je sve to izmišljeno a istovremeno u svom odgovoru jasno kaže da nikad nije službeno postupao ni u kakvom predmetu vezanom za mene i moje pravni interese.
Ali uprkos tom otvorenom priznanju i činjenici da niko nikada nije priložio nijedan dokument kojim bi se dokazalo njihovo službeno postupanje, sve sudije od osnovnog suda do vrhovnog su pružili pomoć kriminalcima falsifikovali bezočno činjenice i njihove kriminalne aktivnosti predstavili kao službene radnje. Dokaz izjašnjenje republičkog tužilaštva Republike Srpske "IT-44-15 od 12.01.2016." o tome da je iz OT Bijeljina postupao isključivo Šabić Muris pokazuje da je kompletan pravosudni sistem zasnovan na lažima i falsifikovanjima jer služi kriminalu a sa pravom i zakonima nemaju takozvane sudije nikakve veze.
I fašistička naredba da se zabrani pristup svim srodnicima imala je iste motive i ciljeve, odnosno pripadnici mafije su na sve načine prikrivali kriminal i pljačkanje milijardi maraka a sakrivanje materijalnog dokaza ubistva Ivone Bajo dječjeg ruksaka, (Dokazni predmeti) je sastavni dio tih aktivnosti a oštećenje je evidentirano u novom dokazu "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)" koji osoba Vakičić nije htjela prihvatiti jer dokazuje monstruozni kriminal pripadnika OT Bijeljina. Kriminalci iz OT Bijeljina dakle nisu mogli odgovoriti da su "utvrdili" kako je uništeno privatno vlasništvo jer o tome danas je jasno, nema pisanih tragova a da su priznali da o tome ne znaju ništa to bi bio novi dokaz da je Ivona Bajo ubijena te bi morali ponovo otvoriti istragu. Jedini način da to spriječe je bio to što su i učinili, da ne odgovaraju pismeno na pitanje i da zabrane pristup svima koji bi tražili usmene odgovore.
I naravno da je jasno ko je štetnik, koja je štetna radnja, uzročna veza itd što je sve navela osoba Vakičić u presudi ali joj kao nije jasno ništa od toga odnosno nije uočila vezu, citiram: "Da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu moraju biti ispunjene određene predpostavke odgovornosti za štetu, odnosno Opšte predpostavke odgovornosti za štetu i to: postojanje subjekata odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetne radnje štetnika, šteta, uzročne veza (što podrazumjeva da je uzrok štete, štetna radnja i da je šteta posledica štetne radnje, a oštećenik mora dokazati postojanje uzročne veze) i protupravnost štetne radnje. (povreda nekog pravnog pravila pozitivnog prava kao objektivni element i subjektivni element krivnja učinitelja prema djelu)"
Idemo redom na jednom primjeru od desetina koje sam obrazlagaosatima na 100 strana: ŠTETNIK je glavni okružni tužilac, odnosno OT Bijeljina, odnosno RS, odnosno ZO a OŠTEĆENIK sam ja odnosno svi srodnici Ivone Bajo. ŠTETNA RADNJA ŠTETNIKA je izdavanje usmene naredbe, kojom se zabranjuje pristup u OT Bijeljina svima iz porodice Bajo, odnosno meni. ŠTETA je višestruka a navešču samo neke njene oblike: povreda prava iz ZOSPI, vezano za odgovore o uništenju privatnog vlasništva dječjeg ruksaka, povreda prava iz ustava član 16 i 23, povreda prava na nediskriminaciju i prava da ne budemo dovođeni u ponižavajući položaj, lažima o nenadležnosti, hapšenjima i lišenjem slobode bez pismene potvrde, (kao recimo 10.08.2010.), te stotine bezuspješnih dolazaka tokom 6 godina koliko se krije odgovor i istina o uništavanju ruksaka skinutog sa ubijene Ivone Bajo, što je i ponižavanje i diskriminacija i fašizam. UZROČNA VEZA je bar jasna: OT Bijeljina naređuje da se zabrani pristup svim srodnicima djeteta čije ubistvo prikrivaju, svim sredstvima, da se laže, izmišlja falsifikuje, sve sa ciljem da se ne odgovori na pitanje o uništavanju privatnog vlasništva i uspostavi veza sa smrtnim povredama nenesenim Ivoni Bajo i primjenom te naredbe tužena RS gestapovskim metodama otima prava porodici Bajo, odnosno meni. PROTIVPRAVNOST ŠTETNE RADNJE ću pokazati na primjeru kriminalne presude osobe Vakičić, koja mi je uručena u pismenom obliku sa pravom žalbe koje evo koristim. Naprotiv, PZO, kriminalac Kovačević Novak je prekršio ZOUP-u i bez ikakve rasprave doneo odluku o zabrani pristupa svim srodnicima Ivone Bajo. Vjerovatno je izvorna naredba glasila "NE PUŠTAJTE TU STOKU VIŠE OVAMO". Nadalje ta odluka nije nikada uručena u pismenom obliku niti je omogućeno pravo žalbe što je PROTIVPRAVNO ne samo prema ZOUP-u nego i pravom iz člana 16 Ustava RR. O tome da li je naredba o zabrani pristupa osobama povezanih krvnim srodstvom, zakonita ili je PROTIVPRAVNA nema potrebe ni za kakav komentar...
Da sam razbojništva ZO predvidio još 2010-te vidi se iz teksta zahtjeva 11.02.2010. u kome sam na kraju napisao da će biti korištene "smicalice" a u stvari monstruozna krivična djela, teror i gestapovske metode. Ovaj zaključak sam pismeno dostavio u OT Bijeljina "Zahtjev tuziocu 30.04.2010." što je usvojeni dokaz ove parnice, a zbog važnosti ga i sada prilažem. Iz njegovog sadržaja se kristalno jasno vidi ne samo veza između prikrivanja ubistva i materijalnog dokaza, mojih zahtjeva o tome, lažne prijave i usmene fašističke naredbe, nego i kriminalno postupanje svih sudija koje je za posljedicu imalo otimanje prava na pravično suđenje.
Takođe je činjenica da ni u jednom priklopljenom predmetu nije bilo dokaznog postupka, da je u ovoj parnici osoba Vakičić takođe imala namjeru da mi ne dozvoli izvođenje dokaza koje sam izborio tek poslije više pismenih i usmenih zahtjeva sa opaskom da mi se to dozvoli ili u zapisnik unese da mi se izvođenje dokaza zabranjuje. Pošto sud već ima pripremljenu šablonsku frazu da "TUŽILAC NIJE IZVODIO DOKAZE O..." jasno je da se ovde radi o neviđenom kriminalu u stilu drumskog razbojništva, jer to "IZVOĐENJE DOKAZA" se sprečava brutalnim pravnim nasiljem.
O PRAVIMA KOJA "NISU PRIMJEĆENA" PODNEO SAM POSEBAN PRIJEDLOG ZA DOPUNU PRESUDE GDJE SAM DETALJNIJE OBRAZLOŽIO "PROPUSTE I PREVIDE" VEZANO ZA OTETA PRAVA KOJA SUD NIJE HTIO DA VIDI NITI DA KOMENTARIŠE.
Nikada i nigdje u tužbi i na raspravama nisam koristio izraz "saobraćanje sa tužilaštvom" i predaja pismena, a samo to je "vidjela" osoba Vakičić. Osim toga ja nisam dužan da pišem bilo šta pa ni krivične prijave nego je prema zakonu tužilaštvo dužno da evidentira na zapisnik krivičnu prijavu ako to podnosilac traži. Ustav, zakone i garantovana prava, osoba Vakičić tretira kao robu na pijaci koju će ona prodavati ili ne kada kako i kome hoće, pretvarajući čak i metaforički rečeno šampanjac koji je naručen u kiselu vodu koju ona isporučuje. Želim njoj i svim pripadnicima ZO da narednih 5 godina dolaze u banku i "saobraćaju" sa službenicima a da nikad ne dobivaju plate po koje su došli jer ih nisu ni zaslužili...
Potpuno je jasna uzročno posljedična veza između mog zahtjeva da se pruži objašnjenje o UNIŠTAVANJU PRIVATNOG VLASNIŠTVA, dječjeg ruksaka, predatog 11.02.2010. lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti koja je izvršena 19.03.2010. što je kalendarski samo 50 dana kasnije te izdavanja fašističe naredbe o zabrani pristupa do koje je prema tvrdnjama tužene došlo 08.07.2010. Sve to je imalo za posljedicu otimanje prava o slobodi pristupa informacijama garantovanog zakonom, otimanje prava iz članova 23 Ustava RS i člana 16 jer naredba nije predata pismeno niti omogućeno pravo žalbe. Sva ova i druga prava koja sam taksativno naveo u tužbenom zahtjevu brutalno su ignorisana u presudi te se sve svelo na licemjerni stav da nisam diskriminisan jer sam mogao podneske predati u pošti i u prizemlju zgrade, citiram:
"uzimajuću u obzir da je tužiocu bilo omogućeno da saobraća sa OT Bijeljina putem pošte, te putem predaje pismena ovlaštenom radniku OT Bijeljina u prizemlju pravosudne zgrade, te mu tako nije uskraćeno da dostavlja pismena, te se u smislu odredbe 200 ZOO ne bi moglo smatrati povreda ugleda, časti i dostojanstva zbog toga što mu nije omogućeno da neposredno dostavlja OT u Bijeljini i u pisamici razna pismena."
Ovde se dakle bezočno falsifikuje tužbeni zahtjev i izbacuju riječi "PRAVA LIČNOSTI", ne pominje se nijedno pravo koje sam naveo a ima ih i garantovanih ustavom, nego se sve opisuje kao "pravo na saobraćanje sa tužilaštvom i predaju raznih pismena". Ovo je nesumnjivo smišljeno zločinačko postupanje osobe Vakičić, koju sam upozorio na glavnoj raspravi da nije problem u predavanju pismena nego u neodgovaranju i prikrivanju informacija o krivičnim prijavama. Ne postavljam pitanje kršenja prava time što je naredba izdata nego što mi nije uručena i omogučeno pravo žalbe. Ne postavljam kao problem to što je računar oduzet i što sam danonoćno nadziran, čak iako je to bilo bez naredbe suda, nego zbog kršenja prava iz člana 23, koje se NE MOŽE NI ODUZETI NI OGRANIČITI, da o tome dobijem podatke.
Originalan opis iz tačke b tužbenog zahtjeva glasi "a sve navedeno je dovelo do povrede ugleda, časti i prava ličnosti" dok u tački c piše "čime je došlo do teške povrede ugleda i časti Zdenka Baje u javnosti, kao i suspenzije prava ličnosti od strane OT Bijeljina, organa Republike Srpske" a onda se to u presudi falsifikuje i opisuje ovako "te se u smislu odredbe 200 ZOO ne bi moglo smatrati povreda ugleda, časti i dostojanstva zbog toga što mu nije omogućeno da neposredno dostavlja OT u Bijeljini i u pisarnici razna pismena."
Osoba Vakičić dakle manipuliše sa izrazima i izbacuje kriminalno smišljeno, izraz koji sam ja koristio i koji je predviđen zakonom "PRAVA LIČNOSTI" te umjesto njega ubacuje apstraktan pojam "DOSTOJANSTVO". Prije svega izraz dostojanstvo ne postoji uopšte u članu "Novčana naknada" važno je istaći da moje dostojanstvo nema veze sa postupcima kriminalaca iz OT Bijeljina i ne mogu mi ga umanjiti bez obzira kakve gadosti da urade i kakvom teroru da me izlože jer moje dostojanstvo, ponos i hrabrost izviru iz lične svijesti i nemaju veze sa zakonskim odredbama. Nemoguće je da mi kriminalac Kovačevič Novak oduzme ponos ili hrabrost bilo kakvom naredbom, to je jednostavno NEMOGUĆE. Mogu samo da me ubiju što su i pokušali ali osoba Vakičić nije dozvolila svjedočenje o tome kao ni svjedočenja aktera lažne prijave. Pravo ličnosti koje jeste jedan od osnova za nadoknadu nematerijalne štete je naprotiv mnogo kompleksniji pojam i može postojati na stotine primjera da se neko pravo garantovano ustavom ili zakonima oduzima pojedincu nezakonito kao što je to ovde slučaj. Ja sam u izlaganjima istakao da sudska praksa nezakonito pokušava izjednačiti pojam duševni bol i psihički poremećaj što je neviđena sramota i udar na ljudska prava.
Što se tiče dokaza o psihičkom poremećaju njih je više nego dovoljno. Mene su kao psihopatu i manijaka opisivali pripadnici komande sudske policije i sudski policajci, glavni okružni tužilac, Pravobranilaštvo RS a sama prijava za ugrožavanje sigurnosti se temelji na tome da "prijetnje" upućuje jedan poremećeni manijak. Sud je recimo bez problema u predmetu 80 0 P 043325 13 P 2, baljezganje sudske policije po naredbi tužilačke mafije u zabilješci od 08.07.2010. okarakterisao kao "KRŠENJE JAVNOG REDA I MIRA" bez ikakve presude prekršajnog suda a isto tako i bezočne laži kriminalca Kovačevića kojima poslije 3 godine opravdava fašističku naredbu sud prihvata kao nepobitnu istinu a sa druge strane STRUČNE EKSPERTIZE NEUROPSIHIJATARA iz tužilaštva i sudske policije o mom narušenom psihičkom stanju, odnosno duševnom bolu, sud NE VIDI I NE KOMENTARIŠE.
No na stranu sve te ekspertize u kojima me ZO opisivala kao psihopatu, pokazao sam u završnoj riječi kakvim se mafijaškim metodama služe takozvani državni organi, te je tako na isti način lažno optužen, praćen, pretresan i prijećeno mu je od strane tužene RS ing. Vukelić Milan, pošto je razotkrivao kriminal građevinske mafije u RS. Podaci o njegovom kretanju su predati timu za likvidacije koji su NANIJELI ŠTETU PO DUŽNOSTI gospodinu Vukeliću i njegovoj porodicu, pošto su žrtvu raznijeli eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banjaluci. I Bijeljina je kako sam istakao imala takav slučaj kada je samo desetak dana prije mene na isti način tužena RS, pozvala građanina Radman Nedeljka i odmah pošto je saslušan pa mu je saopšteno da će biti pretresan on i stambeni objekti, isti je doživio stres i umro od posljedica.
Treći primjer ali na nivou Federacije BIH je bio slučaj egzekucije nad kantonalnom tužiteljicom Dijanom Milić od strane VSITV-a u sadejstvu sa tužilačkom i sudskom mafijom a sve je rezultiralo smrću na manje od 3 mjeseca od plasiranja lažnih optužbi. To su dakle parametri za dužinu i intenzitet psihičkih bolova sve uz činjenicu da se prikriva materijal vezan za smrtno ranjavanje osmogodišnje djevojčice a sud, odnosno PZO, odnosno ZO, u svemu "vidi" samo SAOBRAĆANJE SA OT BIJELJINA I PREDAJU PODNESAKA. Možda je "boginja pravde htjela pokazati koliko je slijepa ali je u stvarnosti pokazala i dokazala samo to da je KRIMINALIZOVANA I KORUMPIRANA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA.
DUŠEVNA BOL i PSIHIČKI POREMEĆAJ nisu ni izbliza isti pojmovi ali da se vratimo pravnim terminima koje bi zaposleni u sudovima morali poznavati i pravilno primjeniti.
Upotreba riječi "DOSTOJANSTVO" umjesto "PRAVA LIČNOSTI" je smišljeni kriminalni postupak da se skrene pažnja sa kršenja garantovanih prava što sam kao i mnoge druge postupke ZO predvidio u završnoj riječi, citiram: "S obzirom na dosadašnja iskustva i to da se tužena nije odredila ni o čemu vezano za tužbeni zahtjev očekujem da će sud donijeti rješenje vezano za ovaj tužbeni zahtjev za utvrđenje u 19 tačaka, da nemam pravni interes za to, zato to povezujem sa već obrazloženim pravima koja su kršena i koja se i dalje krše da bi se s moje strane pokazalo kako imam pravni interes što naravno za pravosudni sistem u ovoj zemlju nema nikakvog značaja kao što se ne pridaje značaj ni garantovanim pravima iz Ustava."
Ovime demantujem i argumentaciju koja je upravo na ovaj način unesena u presudu, vezano za utvrđenje i naredbu da se prekine sa radnjama koje povređuju prava ličnosti. PZO je to minimizirala na "DOSTOJANSTVO" i kao nemam pravni interes jer eto nije mi povrijeđeno dostojanstvo time što ne mogu predavati neka pismena lično ??? Ja nisam tražio da se utvrdi kako imam dostojanstvo i da mi se isto vrati niti je povreda vezano za predavanje pismena uopšte pomenuta u tužbenom zahtjevu.
DESETAK OZBILJNIH POVREDA PRAVA NAVEDENIH TAKSATIVNO U TUŽBENOM ZAHTJEVU I POVEZANIH ČAK SA ČLANOVIMA IZ USTAVA SE U PRESUDI BRUTALNO PREPRAVLJAJU U NEPOSTOJEĆU POVREDU DOSTOJANSTVA VEZANO ZA PREDAVANJE PISMENA.
O visini novčane nadoknade sud još i može raspravljati i odlučivati da li je adekvatna ili ne ali sve imajući u vidu da se radi o dokaznom materijalu vezano za smrtno ranjavanje osmogodišnje djevojčice a gomila kriminalaca najgore vrste se sa time ponaša kao da su u pitanju šibicari na autobuskoj stanici i bezočno lažu, falsifikuju i odbijaju 6 godina dati odgovog KO JE I ZAŠTO SKINUO MATERIJALNI DOKAZ SA UBIJENOG DJETETA I ZAŠTO JE U OVAKVOM STANJU TE ŠTO JE NAJVAŽNIJE DA LI PRESJECANJE KAIŠA IMA VEZE SA POVREDAMA KOJE SU NANESENE DJEVOJČICI.
Nije dakle u pitanju guma na automobilu nego jedno dijete koje se našlo ni krivo ni dužno na putu bande krijumčara u koje spadaju i kriminalci iz OT Bijeljina. Sve sam ja to dokazao u izlaganjima ali saučesnik i član ZO, osoba Vakičić to naravno ne želi da vidi isto kao što pripadnici Vermahta i Gestapoa nisu vidjeli ništa sporno u logorima smrti od Jasenovca do Aušvica...

PRILOZI

Obavjest od SIPA 25.03.2016.
Pojmovi u tekstu žalbe
Plakati
Analiza odgovora tužene RS
Zahtjevi 11.02. i 17.03.2010.

IT-44/15 12.01.2016.
Dokazni predmeti
Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)
Zahtjev tuziocu 30.04.2010.
Odgovori OT i CJB Bijeljina


Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Pretraži ovaj blog

Google+