USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
 |
APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 039976 12 P |
U pomenutom rješenju se donosi odluka o odbacivanju revizije kao nedozvoljene sa obrazloženjem da se protiv svakog od tuženih mogla podnijeti posebna tužba i da je sud mogao posebno odlučivati o svakom zahtjevu, te da se vrijednost spora računa zasebno za svakog suparničara. Međutim, jedno je vrijednost spora a drugo, citiram sud (i stav iz zakona) "propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM".
Kako parnice nisu bile razdvojene i postoji samo JEDNA presuda time i vrijednost pobijanog dijela presude iznosi upravo potrebnih 30000 KM. Nadalje, tužba je podnesena 2012-te kada je minimalni iznos za reviziju bio 10000 KM i nije jasno definisano da li postupak treba da se okonča sa vrijednostima spora i sudskim taksama koje su važile u vrijeme podnošenja tužbe ili po izmjenama. U krivičnom postupku se recimo primjenjuje zakon povoljniji za optuženog.
S obzirom da je u pitanju specifičan pravni osnov, prema članu 48 Ustava RS koji kaže da su za kršenje prava garantovanih Ustavom RS, lično odgovorni počinioci i ne mogu se pravdati ničijim naređenjem smatram da je Vrhovni sud u skladu sa zakonskom mogućnosti trebao postupati po ovoj reviziji jer bi ta odluka bila značajna za dalji rad nižih sudova, član 237, stav "U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2. ovog člana, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostepene presude, ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni."
Propuštanjem da postupi prema navedenom stavu i Vrhovni sud RS je prekršio pravo na pravično suđenje ali mnogo ozbiljniji i namjerni propusti su se dešavali pred Osnovnim sudom u Bijeljini, koje je legalizovao i drugostepeni sud.
Ustavnom sudu BIH ukazujem na povredu sledećih prava i očekujem da zaustavi ovaj kriminal te obezbijedi da se poštuju sva prava garantovana ustavom, proglasti osporenu presudu nevažećom i vratiti slučaj sudu koji je donio presudu na ponovni postupak.
1) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom; prekršeno je tokom glavne rasprave kada uopšte nije dozvoljeno izvođenje dokaza nego se odmah prešlo na završnu riječ.
2) Pravo na pravično suđenje, garantovano Evropskom konvencijom o ljudskom pravima i osnovnom slobodama, jer osim već navedenog u taćki 1, nije primjenjen relevantan pravni osnov iz Ustava RS, član 48, nego iz nižih zakona koji se odnose na druge vrste štete.
3) Pravo iz ustava RS, član 16: Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
4) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni; se konstantno krši jer se prema svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo provodila i konstantno provodi diskriminacija, bez suda i presude, pismenog rješenja i prava na žalbu.
5) Pravo na imovinu; se shodno tome otima jer se krši član 23 ustava RS i odbija predaja dokumentacije koju je RS prikupljala o Zdenku Baji poslije odnošenja računara na kome se nalazio neprocjenjivo vrijedan programski kod a izbrisan za vrijeme devetomjesečnog posjeda kod organa RS. Takođe i pravo na materijal prikupljen posebnim istražnim radnjama poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti, takođe garantovano ustavom član 23.
Tuženi su odgovorni što sam istakao i u postupku a navedeno i kao jedan od pravnih osnova tužbe prema članu 48 Ustava RS: "Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
U obrazloženju ove apelacije neću uopšte citirati ništa iz tužbe, dopune i drugih podnesaka jer je član 48 Ustava savršeno jasan i prema njemu su tužene osobe direktno i LIČNO odgovorne, (a ne organ ili država) i ne mogu se pravdati ničijim naređenjem. Umjesto toga citiram opis iz presude 80 0 P 039976 12 od 19.12.2013.
"U tužbi i na raspravi tužioc je naveo da su tuženi Kovačević Novak, kao Glavni Tužilac u Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i tuženi Borovčanin Danko, kao šef Odjeljenja sudske policije u Bijeljini, od početka 2010. godine pa na dalje izvršili više krivičnih djela sa ciljem da pomognu pripadnicima organizovanog kriminala i da ga spriječe da dostavi dokaze o tome, da prikrivaju i uklanjaju dokaze o ubistvu njegove malodobne sestričine, krijumčerenje droge i pranju prljavog novca narko mafije preko „Bobar“ banke u Bijełjini i da ga sprečavaju da predoči dokaze o svemu tome, da je u 2010. godini tuženi Kovačević Novak izdao usmenu naredbu da on, njegova sestra i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u prostoriju Tužilaštva radi predaje dokaza u vezi sa ubistvom malodobne Bajo Ivone i krivičnim djelima organizovanih kriminalnih grupa i da mu u tome pomaže tuženi Borovčanin Danko preko policajaca tako što preko policajaca kojima je on šef fizički ih onemogućuje da pristupe u prostorije Okružnog Tužilaštva u Bijeljini."
Dalje sud navodi stav tuženog Kovačević Novaka koji nijednom riječju ne pominje član 48 Ustava RS, dok je tuženi Borovčanin Danko osim prigovora pasivne legitimacije, (koji je neosnovan, prema članu 48, čak osporio i istinitost navoda u tužbi:
"U odgovoru na tužbu tuženi Kovačević Novak je naveo da osporava tužbeni zahtjev tužioca za naknadu štete u osnovu i u visini, da nije pasivno legitirnisan po tužbi tužioca u označenoj pravnoj stvari kao Glavni Okružni Tužilac iz razloga što se prema članu 30. Zakona o tužilaštvu Republike Srpske za propuste za štetu koju učine tužioci odgovara Republika Srpska."
Povlačim paralelu sa poznatim slučajem DAMJANOVIĆ - MAKTOUF, u kome je Sud u Strazburu presudio da nije primjenjen odgovarajući zakon, odnosno član iz adekvatnog zakona. Čl. 48. Ustava RS, ne može se odnositi na obične građane, taksiste, frizere, konobare recimo, nego upravo na državne službenike gdje postoji hijerarhija i komandna linija te je jasno da su navedena gospoda prema tom članu i odgovorni. Odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o tužilaštvima kojima je odgovornost za radnje državnih službenika prebačena na pravno lice odnosno državu, su ispod ustava RS i mogu se odnositi na bilo koje druge radnje kojima se nanosi šteta građanima osim onih nekoliko garantovanih prava iz Ustava RS.
Sud se sasvim nepotrebno bavio dokazivanjem mojih "prijetnji nasiljem" iako je usvojen dokaz odluka OT Doboj T 150 KTA 002365 10 od 14.12.2012. u kojoj je konstatovano da nisam počinio nijedno krivično djelo pa ni ugrožavanje sigurnosti. Umjesto te odluke sud je prepisivao impresije Kovačevića i Borovčanina koji su naređivali podređenima šta da pišu a ispostavilo se, navedenom odlukom OT Doboj da to nije bila istina. Za ovuj predmet jedino je bitno to da su:
KOVAČEVIĆ NOVAK I BOROVČANIN DANKO PROVODILI I PROVODE SANKCIJU PREMA SVIM SRODNICIMA IVONE BAJO, BEZ SUDA I PRESUDE BEZ URUČENJA NAREDBE I PRAVA NA ŽALBU, ČIME JE PREKRŠENO PRAVO IZ ČLANA 16 USTAVA RS A ZA ŠTA SU PREMA ČLANU 48 USTAVA LIČNO ODGOVORNI, NE SAMO PARNIČNO NEGO I KRIVIČNO.
Vidljivo je da sud umjesto bilo kakvog komentara o osnovanosti člana 48 Ustava RS, nastupa kao advokat tuženih i navodi u presudi:
"Osnovano ukazuje tuženi Kovačević Novak u odgovoru na tužbu da on nije pasivno legitimisan u predmetnoj pravnoj stvari prema odredbi člana 30. stav l. Zakona o Tužilaštvu Republike Srpske (,,Službeni glasnik RS“ br: 55/02 sa kasnijim izmjenama i dopunama), te da je pasivno legitimisana po tužbi tužioca za naknadu štete Republika Srpska, ako se i pretpostavi da je on, kao Glavni Tužilac, nanio štetu tužiocu nepravilnim ili nezakonitim radom."
Sud nastavlja da ignoriše Ustav RS i dalje pa potom ističe:
"Ako je već tužilac smatrao da su tuženi Kovačević Novak, kao glavni tužilac u Okružnom Tužilaštvu i Borovčanin Danko, kao starješina Organizacione jedinice Sudske policije u Bijeljini, učinili štetu nezaknitim radom na određeni način, onda je trebao da podnese tužbu protiv Republike Srpske, kao poslodavca navedenih tuženih, kao lica koje je pasivno legitimisano za naknadu štete prema članu 171. ZOO-a."
Na kršenje pravila postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava sam ukazao i u žalbi. što doslovno prenosim:
"Ne ulazim sada uopšte u to da li je naredba da citiram: "ZDENKO BAJO, BUDIMKA BOLLIN BAJO I DRUGI SRODNICI, NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA" zakonita ili je diskriminatorska, pravno nemoguća, ponižavajuća. Uzmimo da je ta naredba savršenstvo pravne struke, no problem je u tome što mi nikada nije bila uručena, niti mi je omogućeno pravo žalbe na tu odluku, čime je prekršeno garantovano pravo iz ustava RS, član 16: Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu."
Potom sam ukazao na još nekoliko velikih nepravilnosti:
"Tuženi Kovačević je dostavio neke dokumente koje pominje i prvostepeni sud, ali ne u potrebnom broju kopija, odnosno te "dokaze" ja nikada nisam dobio i ne mogu se koristiti kao argumentacija za presudu. Poznato je da okružni tužilac postupa, sa dokumentima, naredbama, odlukama, sa svojim potpisom i pečatom državnog organa, a ovo je slučaj tajne, nezakonite diskriminatorske urote, koja je postala javna i otkrivena isključivo zbog toga što sam se nekoliko puta suprotstavio bezakonju i na prekršajnim suđenjima došao do teksta te naredbe i načina na koji se sprovodi. U suštini i nema potrebe da dalje osporavam nepravilnosti u presudi, jer je osnov svega oduzimanje garantovanog prava iz Ustava, za šta su odgovorni tuženi, prema članu 48, koji sam naveo te očekujem od Okružnog suda da se odredi po tom pitanju. Meni ova parnica ne znači ništa lično, a posebnio ne novac, nego je samo jedan od frontova borbe sa mafijom, te vam skrećem pažnju na osnov svega. Tuženi su se ogriješili o Ustav da bi prikrili zločine za koje imam dokaze i to tajno, ne u interesu organa ili države nego zbog privatnih interesa i ja zbog toga ne krivim RS. Ako sad drugostepeni sud ignoriše član 48 iz Ustava i legalizuje bezakonje tuženih Borovčanina i Kovačevića, te prebaci odgovornost na RS, takvu odluku bih koristio kao dokaz u već pokrenutim parnicama, i u narednim uključujući Sud u Strazburu. Na strani 5 presude, (drugi pasus odozdo) sud zaključuje "Istina je, da iz provedenih dokaza proizilazi da je tuženi Kovačević Novak izdao usmenu naredbu Odjeljenju sudske policje u Bijeljini da sudski policajci spriječe tužioca..." a kako je time prekršeno pravo iz Ustava RS, proizilazi da država namjerno krši ljudska prava, sa ciljem da prikrije pljačke i ubistva... -Nikad nisam razgovarao sa g. Gruhonjićem, nego je gospodin izašao u hodnik i tu mi samo rekao da izađem vani; Nikada nisam prijetio nasiljem što je g. Višnjić naknadno potvrdio u zabilješci 779/10 od 26.04.2010; Nisam napisao na plakatu ništa ni o Dodiku niti i Bobaru što se može provjeriti jer je to oduzeo MUP, a kopije dostavio u spis 80 1 Pr 007070 12 Pr; Sudska policija izvršava naredbu te nikada u zabilješkama ne unosi da sam svima pokazao slike materijalnih dokaza, a istovremeno me opisuju kao labilnog, narkomana i prihopatu. Tvrdnja prvostepenog suda koji podržava tuženog Kovačevića da sam 08.07.2010. narušio red i mir (poslije 5 mjeseci uzaludnih dolazaka) je neutemeljena jer samo PREKRŠAJNI SUD može to da odluči i izrekne zakonom propisanu sankciju. Na drugostepenom sudu je velika odgovornost, da uradi sve kako bi se bezakonje zaustavilo i krivci dobili zasluženu zatvorsku kaznu, (naravno ne u ovom postupku) ili će istima pomoći tako što će odgovornost uprkos odredbi člana 48 Ustava RS prebaciti na državu koju ionako tretiram kao "Zločinačku organizaciju" za šta imam obilje dokaza, a takva odluka bi bila potvrda da mafija ovde ima svoju državu, logističku podršku i zaštitu od svih njenih organa. Tuženi nisu sudu dostavili nijedan dokaz, da mi je ta naredba uručena, što znači i da iza nje ne stoji nijedan državni organ, te predlažem da Okružni sud žalbu usvoji i primjeni stav 5, člana 224."
SVE OVE ARGUMENTE IZ ŽALBE KOJE SAM CITIRAO DRUGOSTEPENI SUD JE IGNORISAO...
Tužba je predata 2012-te godine a danas početkom 2016-te poznati su i motivi tuženih. Dana 23.07.2009. kada je ubijena Ivona Bajo, vršeno je krijumčarenje u Bobar grupu. Istovremeno je godinama Bobar banka prala novac narko mafije te je vršena pljačka oko 300 miliona maraka. Diskriminacija mene, moje porodice i prethodno prikrivanje ubistva Ivone Bajo izvršeni su da bi se osigurao nesmetan nastavak te astronomske pljačke i drugih koje su vršene preko Banke srpske, Birča itd a nisu direktno povezani sa mojim pravima ali jesu sa tuženima koji su saučesnici u prikrivanjima svih krivičnih djela kako je pred kamerama izjavio glavni republički tužilac "KRUPNIH RIBA"...
Da je i sud shvatio suštinu kriminala i motive tuženih dokaz je i opis iz presude koji citiram "Iz podneska tužioca koji je naslovijen na Okružno Tužilaštvo Bijeljina od 11.02.2010. godine proizilazi da tužilac traži detaljno obrazloženje odluke o nesprovođenju istrage zbog smrti malodobne Bajo Ivone (Tužilaštvo je našlo da je do njene smrti došlo zadesom), da traži biološko i trasološko vještačenje i autopsiju i da optužuje da je sakrivena činjenica da je kaiš torbe presječen nekom jakom silom i da je opran nekim hemijskim sredstvom da bi se uklonili tragovi krvi, da optužuje da će neke smicalice koristiti da bi se krivci izvukli."
Dakle još 11.02.2010. sam tačno predvidio SMICALICE, pripadnika zločinačke organizacije a koje su uslijedile prvo lažnom prijavom za "ugrožavanje sigurnosti" 19.03.2010. a istovremeno i sprečavanjem svakog kontakta sa tužiocima kako bi se spriječilo ukazivanje na nove činjenice i dokaze.
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015. konstatuje da je oštećen materijalni dokaz sa mjesta zločina a na prilogu "Dokazni predmeti" vidljive su i fotografije tog dokaza, (ruksaka Ivone Bajo), čiji je kaiš dvostruko presječen, dio nedostaje a ostatak zamrljan hemijskim sredstvom. I na kraju u prilogu "Odgovori OT i CJB Bijeljina" od 26.10.2015. i 18.11.2015. i OT Bijeljina i MUP, prvi put 6 godina poslije ubistva Ivone Bajo a poslije razotkrivanja kriminala u Bobar grupi priznaju da "NEMAJU POJMA" ko je kada i kako oštetio materijalni dokaz te prebacuju odgovornost jedni na druge.
I da zaključim sud se u presudi bavio svim nepotrebnim i nevažnim stvarima osim tužbenim zahtjevom, jer ne postoji dokaz da mi je ikada uručeno rješenje o zabrani pristupa i omogućena žalba, što je garantovano članom 16 Ustava RS a da bih uopšte imao neki dokaz da se ta naredba sprovodi bio sam prisiljen odbiti izdatu naredbu, više puta a prvi put upravo 08.07.2010. kako bih isprovocirao pisanje nekih zabilješki, svoje hapšenje i zaštitu prava na prekršajnom sudu ili ako se to ne desi da do teksta naredbe dođem izjavama sudskih policajaca u zapisnik, što se i desilo. Niko od aktera naravno nije znao da je to moj osnovni cilj jer da nisam odbio tu fašističku naredbu, danas ne bih imao dokaz da se ikada sprovadila, dok naprotiv sada u parnici protiv RS koja je u toku 80 0 P 056780 14 P imam te dokaze a tužena RS mi je, zaštitivši direktno odgovorne počinioce, sama u ovom predmetu 80 0 P 039976 12 P dala dokaz da je odgovorna za taj fašizam...
Okružni sud u Bijeljini se takođe nije bavio tužbenim zahtjevom a iz rješanja 80 0 P 039976 14 Gž ističem potpuno nebitnu rečenicu da "Novak Kovačević nije postupao u predmetu provođenja predistražnih radnji u vezi sa smrću malodobne Ivone Bajo i shodno tome ne može se optuživati za nepravilan i nezakonit rad zbog odluke Okružnog Tužilaštva u Bijeljini da se neće sprovoditi istraga u vezi sa smrću malodobne Ivona Bajo iz razloga što je utvrđeno da se ne radi o njenom ubistvu već o zadesnoj smrti."
Nevjerovatna je ova rečenica ako se zna da ni u tužbenom zahtjevu ni u tekstu tužbe nisam zasnivao pravo na nadoknadu štete zbog pogibije Ivone Bajo. Ovde se čak neumjesno koristi termin "SMRT" i "ZADESNA SMRT" iako je obducent jasno naveo više unutrašnjih povreda i koristio izraz "NASILNA SMRT". Potom i drugostepeni sud brutalno ignoriše ustav i član 48 te bez ijedne riječi o pravnom osnovu koji sam istakao takođe nastupa kao advokat tuženih, primjenjujući niži zakon, citiram:
"Takođe, ispravno prvostepeni sud zaključuje da tuženi Novak Kovačević nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari shodno odrcdbama člana 30. stav 1. Zakona o Tužilaštvu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 55/02, 85/03, 115/04 i 68/07), te da je shodno odredbama čl. 171 ZOO pasivna legitimacija na strani Republike Srpske."
Nadalje tvrdnja koju je koristio i prvostepeni sud je krajnje neumjesna: "te da tužilac nije dokazao da je prvotuženi na bilo koji način onemogućio tužioca da predoči dokaze o navodnom ubistvu malodobne Ivona Bajo, da je prikrivao ili uklanjao dokaze u vezi s tim kao i da je učinio drugo krivično djelo."
Osnovni sud u Bijeljini nije dozvolio izvođenje dokaza uopšte, odnosno kako sam već istakao dokaznog postupka nije ni bilo, (čime je oteo pravo na pravično suđenje) ali je sprečavanje podnošenja krivične prijave, prikrivanje ubistva i uklanjanje dokaza vidljivo iz dokaznog materijala koji sam priložio uz tužbu a priložiću i sada uz ovu apelaciju kao i disk na kome je u digitalnom obliku kompetan materijal uključujući i ovu apelaciju.
Ako su već Osnovni i Okružni sud izašli iz tužbenog zahtjeva i komentarisali o odgovornosti Kovačević Novaka vezano za neki tužilački predmet onda su trebali da iznesu stav u učešću Kovačevića u grupi kriminalaca, (koju još čine Gruhonjić, Debeljević i Stjepanović) a koji su napravili plan da me lažno prijave u CJB Bijeljina za ugrožavanje sigurnosti kako bi mi nanijeli štetu i predstavili me u javnosti kao manijaka i psihopatu, što je bio jedan od dokaza u ovoj parnici. Spis KTA-596/09 vezan za ubistvo Ivone Bajo, nije uopšte bio dokaz u parnici dok je odlukom OT Doboj T 150 KTA 002365 nedvosmisleno dokazano da je ta prijava bila lažna. Takođe sudovi u Bijeljini nisu uopšte iznosili mišljenja o tome da li mi je šteta nanesena time što su tuženi naređivali podređenima da primjenjuju sankciju prema meni za koju su znali da ne postoji nikakvo pismeno rješenje niti mi je omogućeno iznošenje argumenata a ni pravo žalbe...
Odlika Okružnog suda se završava pasusom:
"Kako je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primjenio materijalno pravo, te kako su neosnovani navodi žalbe, to je shodno odredbama člana 221, 222. i 223, ZPP, žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrditi na osnovu člana 226. istog zakona jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti."
Ovde posebno ističem dio "na koje je pravilno primjenio materijalno pravo" a sve bez ijedne riječi, pomena ili komentara o članu 48 Ustava RS, te od Ustavnog suda bih očekujem da se odredi isključivo o ovom članu. Da li je relevantan ili ne za ovu situaciju u kojoj se primjenjuje sankcija i oduzimaju prava bez uručenja pismenog rješenja i prava na žalbu.
PRILOZI
Tužba 80 0 P 039976 12 P
|
Rješenje 80 0 P 039976 14 Rev + Dopis 04.01.2016.
|
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
