nedjelja, 20. ožujka 2016.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 4. DIO

U zgradi na adresi Vuka Karadžića 3 u Bijeljini ne postoje sudije Republike Srpske nego samo pripadnici pravosudne mafije, koji rade za interese i po nalozima tajkunsko političke bande, za interese šefa bande Dodik Milorada i njegovih ortaka tajkuna a u ovom slučaju konkretno za interese Bobar grupe, koji je u sadejstvu sa zločinačkom fašističkom vladom RS, pokrao samo preko Bobar banke 300 miliona maraka. Stoga sud u cjelini i svakog sudiju koji je postupao u bilo kom predmetu povezanom sa mnom tretiram kao saučesnika u toj pljački naroda i saučesnika u ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo i to ću javno i preko interneta objavljivati a oni neka objašnjavaju u svoju odbranu da ih štiti imunitet i pretpostavka nevinosti.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 4. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Manuela Kiš
PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete
Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Na ročištu 06.10.2015. u ovom sporu, (80 0 P 056780 14 P) sam smišljeno tražio odlaganje zbog nedolaska zastupnika tužene RS iako dobro znam da na to nisu obavezni i da je jedina ispravna odluka suda da se rasprava nastavi bez njihovog prisustva, isključivo da bih dokazao nepoštovanje zakona u predmetu 043325, gdje je teret dokazivanja na potencijalnom diskriminatoru. Iz zapisnika broj: 80 0 P 043325 13 P 2 Bijeljina, 17.06.2014. godine, izdvajam taj dio:
"Tužitelj na upit suda predlaže da se današnje ročište odloži i iz razloga što tužena nije pristupila na današnje ročište a kao razlog je navela obaveze pred Osnovnim sudom u Zvorniku pa predlaže da sud ponovo zakaže glavnu raspravu odnosno današnje ročište odloži a na koje ročište sud da ponovo pozove tuženu putem PRS. Imajući u vidu da je tužitelj izričit kod prijedloga da se današnje ročište odloži odnosno da se isto ne održi u odsustvu uredno obavještene tužene, pri tome navodeći da je na tuženoj teret dokazivanja te prijedlog tužitelja da se zakaže u drugom terminu glavna rasprava i da se pozove ponovo tužena Sud donosi RJEŠENJE: Glavna rasprava se odlaže i zakazuje za dan 19.09.2014. godine sa početkom u 08,15 časova u kancelariji br. 19. Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti."
I ova odluka suda je bila ispravna ali shvativši da nije sposobna suprotstaviti mi se na raspravi i dokazati laži Kovačević Novaka u dokaznom postupku, tužena krši zakon i parnica se nastavlja bez prisustva tužene koja ima obavezu dokazati nediskriminaciju što se vidi iz zapisnika od 19.09.2014.
"Tužitelj predlaže da sud postupi po mojim navodima koje sam iznio i u podnesku od 19.06.2014. g. jer je na tuženoj teret dokazivanja, te da usvoji moj tužbeni zahtjev jer smatram da nema potrebe da se izvode dalje dokazi u ovoj parnici obzirom da je tužena odustala od dokazivanja svojih tvrdnji pred sudom samim tim što nije pristupila na ročište. Imajući u vidu da se ročište shodno ZPP-u može održati ukoliko uredno obavještena tužena ne pristupi na isto sud donosi, Rješenje: Održat će se glavna rasprava."
U nastavku nije bilo nikakvog dokaznog postupka nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ. Nije dakle izgovorena rečenica "U skladu sa članovima 99 i 101 ZOPP-u, daje se riječ tužiocu da "neposredno pred sudom izvodi dokaze" nego "U završnom izlaganju tužitelj izjavljuje:"
Iako je jasno da tužena RS nije poštovala zakonske odredbe i nije omogućila izvođenje dokaza, meni to u tom sporu pravno nije smjelo nanijeti štetu jer je teret dokazivanja bio na diskriminatoru, što ne kažem ja nego ZOZD-e a pismeno sam na to upozorio sud citirajući stav iz VSITV-a o tome u podnesku "Teret dokazivanja":
"Teret dokazivanja je institut procesnog prava koji daje odgovor na pitanje na kojoj od stranaka leži teret dokazivanja odlučnih činjenica, odnosno ko snosi štetne posljedice ukoliko činjenično stanje ostane nerazjašnjeno. Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji. Prema ZZD žrtva eventualne diskriminacije čak nije dužna dokazati diskriminaciju sa stepenom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Ako ispuni taj uslov, navodni diskriminator je dužan dokazivati da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“). Standard vjerovatnosti koji je tužitelj dužan dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije. Drugačije rečeno, vjerovatnost postoji ukoliko se u sudskom postupku odluka o postojanju diskriminacije čini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je došlo do diskriminacije. (Postupci za zaštitu od diskriminacije - Goran Nezirović, član VSITV BIH)"
U podnesku "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ" upozorio sam sud da je dužan držati se tužbenog zahtjeva a ne slijediti želje tužene RS i sada retroaktivno dokazivati potrebu izdavanja fašističke naredbe, iako sam bio spreman i na tu opciju:
"Što se tiče predloženih dokaza tužene RS, njeno je pravo da predloži sve što smatra za potrebno i nemam nikakvih primjedbi na to, no skrećem pažnju da u svom podnesku od 11.12.2013. zastupnik uopšte ne negira diskriminaciju, nego pokušava da za nju nađe neko opravdanje. Time se praktično i priznaje krivica, jer prema članu 16 Ustava RS, moje je pravo da dobijem naredbu, (kojom se odlučuje o mojim pravima, koja se ograničavaju, suspenduju ili ukidaju) u pismenom obliku, sa pravom žalbe, a ne da to sad objašnjava i opravdava neko ko ne zna razloge za takav postupak. To je trebalo uraditi u vrijeme izdavanja naredbe, u skladu sa ZAKONOM O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU "Načelo saslušanja stranke" Pre donošenja rešenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rešenja. 2. Oblik i sastavni delovi rešenja, Rešenje se donosi pismeno, izuzetno, u slučajevima predviđenim ovim zakonom ili drugim propisima, rešenje se može doneti i usmeno. Kad se rešenje saopšti usmeno, mora se izdati u pismenom obliku, osim ako je zakonom ili drugim propisom drukčije određeno. Pismeno izrađeno rešenje mora potpuno da odgovara rešenju koje je usmeno saopšteno. Rešenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u overenom prepisu a pošto to nikada nije urađeno oduzeto je pravo garantovano Ustavom RS član 16: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
S obzirom da tužena RS na moja mnogobrojna upozorenja nije htjela da izda rješenje, nego ga je vremenom "prepravljala", kada sam dokaze o tome objavio na internetu, očito je da je zakon prekršila namjerno. Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu. Jedina uloga dokaza i dokumenata iz ranijeg perioda je da pokaže sudu da 05.09.2012. nije neki izolovani slučaj, do koga je došlo zbog nekih okolnosti, zauzetosti državnog organa ili nekom drugom vanrednom situacijom, nego da se radi o planskoj trajnoj i praktično doživotnoj diskriminaciji, odnosno koja će trajati dok je na poziciji glavnog tužioca osoba za koju sam otkrio i izneo neoborive dokaze da je pripadnik mafije, kao i neki drugi tužioci. A oni će se zadržati u OT Bijeljina i na slobodi, sve dok je na vlasti trenutni pljačkaški i mafijaški režim, koji ću da srušim sa vlasti snagom svojih dokaza, tako da je ova parnica samo jedan od otvorenih frontova moje borbe sa mafijom a najznačajniji su oni koji se vode u saradnji sa Interpolom i istražnim organima susjednih zemalja.
Tužena RS je moja upozorenja shvatila ozbiljno i zato se nije ni usudila pojaviti pred sudom i izvoditi dokaze, koji su u stvari bile laži Kovačević Novaka. Ja pred ovim sudom nastupam sa članovima iz Ustava i zakona, a zastupnik tužene se tome suprotstavlja "USMENOM NAREDBOM" nekog ko je oprao benzinom materijalni dokaz ubistva, da bi prikrio to ubistvo i krijumčarenje, a sve pravdajući to "ČUDNIM" ponašanjem mene i moje porodice ??? Što je najgore to je finiji izraz, a u stvarnosti smo opisivani kao ludaci, manijaci, narkomani i psihopate, da bi se kako tako opravdali postupci konkretnih krivaca iz OT Bijeljina.
Vezano za prethodne redove, postavljam pitanje sudu i zastupniku tužene RS: Postoji li u nekoj od "mnogobrojnih" presuda prekršajnog suda odluka, kaznena mjera zabrane pristupa za porodicu Bajo? Dakle prema članu 2 ZOPP-u na glavnoj raspravi tema su događaji od 05.09.2012. te da li tužena ima doneseno Rješenje prema kome mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina, a ne da li sam ili nisam nekada ranije narušio javni red i mir. Dovoljno bi bilo samo da sudu dostavi to rješenje, da bi osporila diskriminaciju, no kako ono ne postoji pokušava se nekom gomilom dokumenata koje nemaju nikakve veze sa mojim tužbenim zahtjevom opravdati zabrana pristupa cijeloj porodici.
Iako su povučeni iz spisa svi dokumenti koji se odnose na Prekršajni sud, iako je sud upozorio da ako ne budu dostavljeni, neće biti uzimani u obzir, tužena RS, se usudila da parnični postupak pretvori u prekršajni i izvodi impresije tipa ne samo da li je i kada učinjen prekršaj nego i da se radi o ponavljanju istovrsnog prekršaja, čak i za dan 08.07.2010. za šta ne postoji nikakva odluka suda, čak ni podneseni zahtjev a još u vrijeme podnošenja tužbe taj događaj je bio zastario u skladu sa odredbama ZOP-a "Član 28. Zastarjelost pokretanja i vođenja postupka, stav (1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti ni voditi: a) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne godinu dana od dana kada je prekršaj izvršen; b) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen."
Tako je tužena RS retroaktivno i to preko stvarno nenadležnog suda "utvrđivala" i "presuđivala" prekršajno za zastarjeli događaj i time opravdavala fašističke metode koje primjenjuje prema svim srodnicima djeteta čije ubistvo prikriva i za koje je odgovorna. Naravno ni za te fašističke metode ne postoji odluka nijednog suda niti je bilo nekog postupka ali je tužena RS i to pokušala legalizovati u ovom parničnom postupku, kao da u zemlji ne važe zakoni RS, nego TREĆEG RAJHA. Tužena RS je u presudi predmeta 043325 brutalno falsifikovala zakonsku odredbu, vezano za tačku 9 i to tako što je prvo ispravno naveden relevantni član iz ZOP-a, citiram sud:
"Zakonom o prekršajima RS koji je važio u vrijeme činjenja predmetnog prekršaja i to čl. 7 istog je regulisano da (1) Policijski službenik ili drugo ovlašteno službeno lice može lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za prekršaj, i odmah a najkasnije u roku od 12 časova izvesti pred sud, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo u sudu pod sljedećim uslovima: a) kada lice odbija ili nije u mogućnosti da otkrije svoj identitet; ili b) kada lice nije nastanjeno u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inostranstvu a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjeglo odgovomost za prekršaj ili c) kada postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. (2) Sud MORA ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova.
Iz naprijed navedenog člana, te navedene službene zabilješke, proizilazi da je tužilac neprekidno ponavljao istovrsni prekršaj, zbog čega je i procesuiran policiji, a sve u skladu sa čl. 7 st 1 navedenog člana, čime je ispunjen uslov za lišenje slobode tužitelja od strane radnika policije samim tim po mišljenju ovog suda nema diskriminacije u smislu čl 2 i 3 Zakona o zabrani diskriminacije. Naime. kako policijski službenici tako i sudska policija koja obezbjeđuje zgradu suda i prostor oko suda, vodeći računa o odvijanju reda i mira u sudu, dakle isti moraju da vode računa o vršenju javnog poredka, čije je kršenje prekršaj shodno Zakonu o prekršajima RS, a ovlaštena lica su po ovom Zakonu između ostalih i policijski službenici. Zakonom o javnom redu i miru Republike Srpske je regulisano da se tim zakonom propisuju prekršaji javnog reda i mira i prekršajne sankcije koje se izriču počiniocima prekršaja, čl 2 (1) je regulisano da je Javni red i mir, u smislu tog zakona je usklađeno stanje međusobnih odnosa građana nastalo njihovim ponašanjem na javnom mjestu i djelovanjem organa i službi u javnom životu, radi obezbjeđivanja jednakih uslova za ostvarivanje prava građana na ličnu bezbjednost, mir i spokojstvo, privatni život, slobodu kretanja, zaštitu ljudskog dostojanstva i prava maloljetnika i drugih lica, st (2) Pod prekršajima javnog reda i mira smatraju se: prekršaji protiv funkcionisanja državnih organa i javnih službi; prekršaji protiv interesa maloljetnika i drugih lica i ostali prekršaji koji su učinjeni na javnom mjestu, a st (3) Pod javnim mjestom u smislu tog zakona podrazumijeva se mjesto na kojem je slobodan pristup pojedinačno neodređenim licima bez uslova ili pod određenim uslovima, kao i prostorije državnih organa, preduzeća, drugih pravnih lica i drugih mjesta kada je usljed blizine ili izloženosti vidiku ili čujnosti izvršenom radnjom došlo do uznemiravanja ili negodovanja građana. Dakle, ovlašteni policijski službenici su po prijavi sudske policije smatrajući da je naprijed navedenim ponašanjem tužitelj narušavao javni red i mir, s tim što je to ponašanje neprekidno ponavljao, a shodno čl 7 st 1 Zakona o prekršajima istog lišili slobode, iz kojeg postupanja se ne može utvrditi da je tužitelj bio diskriminisan u odnosu na ostale građane, jer je navedeni Zakon o prekršajima dakle, regulisao postupanje ovlaštenih lica ukoliko postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. Okolnost da je u Tužilaštvu prestao nakon završetka radnog vremena radni dan nije od značaja obzirom na transparente i sadržaj istih koje je tužitelj nosio, te da se nalazio ispred zgrade suda i da je neprekidno ponavljao navedenu radnju.
Što se tiče navoda tužitelja u kojima navodi da tužitelj nije izveden pred sud u roku od najviše 12 sati, sud konstatuje da se uvidom u potvrdu o lišenju slobode može zaključiti da je isti lišen slobode u 14,05 časova 05.09.2012. godine, a iz potvrde o otpustu lica lišenog slobode, daje pušten 06.09.2014. godine u 01,30 časova, što je dakle ukupno jedanaest i po časova. U potvrdi o otpustu lica stoji da je isti otpušten jer su prestali razlozi za lišenje slobode."
Ovde tužena RS, poslije ispravno navedenog člana ZOP-a, sasvim bespotrebno objašnjava šta se smatra prekršajem i kakve su dužnosti policije iako uopšte nisam tvrdio da sam diskriminisan time što sam uhapšen i što mi niko nije pojasnio, zašto. Ovde je poenta u pravu na pravično suđenje koje je tužena jasno napisala tako što je upotrebljena riječ "MORA" odnosno "(2) Sud MORA ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova." a vezano za tačku 9 tužbenog zahtijeva koja podsjećam glasi "9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!". To pravo je dakle oduzeto jer je tužena RS, MORALA da me ispita pred sudom ODMAH, a najkasnije u roku od 12 sati. Umjesto toga tužena RS bezočno falsifikuje zakonsku odredbu i tužbeni zahtjev u kome nema ni pomena o tome kako smatram da sam diskriminisan time što nisam pušten u roku od 12 sati nego time što nisam izveden pred sud u tom roku. Tužena RS smatra ne samo mene nego sve građane RS budalama i svojim robljem, baveći se matematikom i računajući sate od lišenja slobode do otpusta, te je izračunala 11 i po sati, kao da u ZOP-a stoji da uhapšeni MORA biti pušten na slobodu u tom roku.
Smišljeno, kriminalno nema nikakvog komentara o tome da li je diskriminacija izvršena tako što nisam izveden pred sud u roku od 12 sati što je tužena RS, prema zakonu MORALA učiniti. Za ovaj sud, tuženu RS i građane sam izračunao da je od lišenja slobode 05.09.2012. do izlaska pred sud 03.12.2012. umjesto zakonom predviđenih 12 sati proteklo 2132 sata, što je za 2120 sati više od zakonskog propisa. To je 178 puta više od zakonom predviđenih 12 sati, što je matematički nesporno a ja dodajem i svoj lični utisak da tužena RS, odnosno okružni tužioci i sudije u zgradi na adresi Vuka Karadžića broj 3 čine svakodnevno najmanje 178 puta više krivičnih djela i kriminala nego svi ostali građani Bijeljine zajedno a sve saučestvujući u višegodišnjog pljački građana i države kojoj bi trebalo da služe.
Pravno gledano predmet 043325 sadrži tužbeni zahtijev i presudu koje jedno sa drugim nemaju skoro nikakve veze. Jedino što ih povezuje je upravo ova tačka 9, pri čemu je član iz ZOP-a grubo falsifikovan, dok su sve preostale tačke ili potpuno izostavljene ili se obrazlažu događajima iz "Zone sumraka" od osam mjeseci kasnije koji su tema druge tužbe a teoretski neki od aktera pa i ja, tada je mogao biti pokojni. Osim spisa 043325 bilo je još tužbi za utvrđenje diskriminacije i u svakoj se prepisivala ista besmislica o tome da nema diskriminacije jer sam mogao otići na poštu. Kako da dobijem na njihovom šalteru odgovore na predate zahtjeve i dokumentaciju koja je prikupljana o meni tužena RS nije pojasnila a zato je smišljeno i izostavila te teme.
Ali kako je uopšte moguće da dođe do ovakvog raskoraka između tužbe i presude, da li se radi o nestručnosti, neznanju, nesposobnosti ili o smišljenom kriminalu ??? Odgovor na to daju moja iznesena upozorenja kako prije početka ijedne rasprave a priklapana su drugim predmetima tako i u završnoj riječi iz 80 0 P 043325 13 P 2 te citiram dio iz zapisnika od 19.09.2014:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava, da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Iako sam jasno upozorio šta je obaveza suda u ovom sporu tužena RS je to ignorisala i falsifikovala, U zadnjih nekoliko godina sam preuzeo u kancelariji broj 13 Osnovnog suda u Bijeljini više prvostepenih presuda koje su sve bile kriminalne ali sam ih dobio napismeno poslije kakve takve rasprave i u svakoj mi je omogućeno pravo žalbe garantovano članom 16 Ustava RS. S druge strane fašistička naredba kriminalca Kovačević Novaka je donesena bez ikakvog suda i rasprave, bez prava da iznesem svoje argumente i nikada mi nije omogućeno pravo žalbe jer mi nije ni uručena u pismenom obliku.

Tužena RS je umjesto da se bavi time, bezočno falsifikovala tužbeni zahtjev i odlučivala o tome da li sam diskriminisan samim izdavanjem naredbe te zaključila da diskriminacije nema s obzirom da slobodno mogu ići u poštu pri tome ne navodeći kako glasi ta "demokratska i zakonita" naredba. S obzirom na sve činjenice i moja upozorenja u podnescima i na raspravama koja su ušla u zapisnik, jasno je da ne može biti govora o nesposobnosti i nestručnosti sudija, nego je u pitanju smišljeni i organizovani kriminal. U zgradi na adresi Vuka Karadžića 3 ne postoje sudije Republike Srpske nego samo pripadnici pravosudne mafije, koji rade za interese i po nalozima tajkunsko političke bande, za interese šefa bande Dodik Milorada i njegovih ortaka tajkuna a u ovom slučaju konkretno za interese Bobar grupe, koji je u sadejstvu sa zločinačkom fašističkom vladom RS, pokrao samo preko Bobar banke 300 miliona maraka. Stoga Osnovni sud u cjelini i svakog sudiju koji je postupao u bilo kom predmetu povezanom sa mnom tretiram kao saučesnika u toj pljački naroda i saučesnika u ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo i to ću javno i preko interneta objavljivati a oni neka objašnjavaju u svoju odbranu da ih štiti imunitet i pretpostavka nevinosti.
I za informaciju građanima ističem da osim administrativne službe, predsjednika i sekretara suda, nisam uočio u Osnovnom sudu u Bijeljini, ništa zakonito, ništa logično, ništa zasnovano na zakonu nego umjesto toga vlada bezakonje i haos a jedino organizovano u postupanju sudija to je ORGANIZOVANI KRIMINAL.
U startu svog podneska zastupnik tužene obmanjuje sud tvrdnjom da se prema meni primjenjuje IDENTIČAN postupak kao i prema svim drugim građanima. Da je to najobičnija farsa dokaz je nastavak izlaganja pravobranilaštva, koje potvrđuje da je glavni tužilac naložio da mi se ne dozvoljava ulazak u Tužilaštvo. Dakle po tom objašnjenju, sudska policija "provjerava" da li me može primiti neko u tužilaštvu gdje mi je ulazak zabranjen ??? Je li ovaj podnesak pisala ista osoba od početka do kraja ili zastupnik tužene smatra da sam ja idiot koji neće primjetiti ove prevare.
Kod glavnog tužioca sam bio samo jednom i to u julu 2009-te, kada nije htio da uzme disk sa snimkom razgovora iznuđivača nego je majku koja je upravo sahranila dijete "tješio" riječima PA MOŽDA JE TO NEKI MANIJAK i upućivao nas da se obratimo MOBIS-u. Kod tužioca Stjepanović takođe samo jedan put isti mjesec, a potom po pozivu u avgustu 2009-te, sa napomenom da je već kasno i da samo odgovaram na pitanja, uglavnom besmislena, te da ću sve drugo što znam dopuniti neki drugi dan. Taj pokušaj je ista odbila, a imam snimak tog telefonskog razgovora. Nijedan kontakt sa njima direktno nadležnima nije postojao poslije 2009-te, te pozivam zastupnika tužene da o tim nebrojenim primanjima dostavi dokaze sudu, a ne da izmišlja. Sve ovo posebno imajući u vidu pismenu tvrdnju Novaka Kovačevića u dokazu A-326/12 da citiram:

"Neki od tužilaca obavljali su razgovor sa članovima porodice i više puta, a neki nisu htjeli obzirom da se ne radi o njihovom predmetu." Ovde je važno istaći da je jedini okružni tužilac službeno povezan bila Stjepanović Danica, što znači da oni "neki nisu htjeli obzirom da se ne radi o njihovom predmetu" su svi ostali a već sam u ovoj parnici izveo dokaze da nam je još od 2010-te bio onemogućen pristup bilo kome u OT Bijeljina i da je sudska policija zapisala u zabilješkama laž da isti nisu nadležni za predmet. Novak Kovačević je s obzirom da je u životu izgovorio silne laži i zaboravio šta je sve i kada slagao, a vidljivo je da vijeću ne pominje tu svoju laž.
Nova neistina je da sam tražio susret sa bilo kojim tužiocem koji nema veze sa predmetom, te pozivam zastupnika tužene RS neka dostavi imena tih tužilaca, a osim dokaza koje sam htio predati prvo tužiocu Stjepanović, pa kad je odbila, onda nadleženom Uredu glavnog tužioca što su takođe odbili, pa dežurnom tužiocu na šta je obavezan ZOKP-u. Nije uopšte problem ni u kakvim drugim tužiocima nego u onima koji su prikrili dokaze ubistva na načine koje sam opisao, a takođe dostavio neke dokaze o tome. Šta znači kvalifikacija "drsko i čudno ponašanje" ? Da li bih trebao da zaboravim na dokaze kriminala koje sam otkrio, na zahtjeve koje sam predao još 2010-te, kao i krivične prijave, koje glavni tužilac prikriva što se može vidjeti na zahtjevu iz 08.01.2013. Trebalo bi možda da odem i nikada se više ne vratim da bi tužilaštvo imalo svoj mir. Građani koji brane svoje dostojanstvo i prava su drski i čudni, a glavni tužilac koji pere dokaze benzinom je savršenstvo majke prirode, vidovit i nadaren da predviđa, kako ću se boriti za svoja prava pošto sam to pismeno najavio i dostavio im. Još 08.03.2010. u dokumentu sudske policije "Zabilješka 401/10" a koji je priložila tužena RS, navedeno je da imam namjeru biti uhapšen, (ako se nastavi sa diskriminacijom) tako da tu nema šta da se predviđa.
Jedino što im nije bilo jasno da je to meni potrebno kao dokaz, jer NIKO nije vjerovao da dolazim u OT Bijeljina sa tvrdnjom da imam nove dokaze o ubistvu i prikrivanju ubistva, a da mi se ne dozvoljava pristup ni nadležnom ni dežurnom tužiocu, a ni uredu glavnog tužioca. Prava istina je da sam ja predvidio svaki potez, kako OT Bijeljina, tako i zastupnika tužene RS u ovoj parnici, te se dokazima koje sam dostavio na pripremnom ročištu, njihova taktika raspala u komade.


NASTAVIĆE SE...
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Pretraži ovaj blog

Google+