ponedjeljak, 15. veljače 2016.

ZALBA PO RJESENJU ZA SUDSKU MJERU OBEZBJEDJENJA

RS je otuđila milijarde evra a samo preko Bobar banke čiji je suvlasnik 300 miliona KM, po zasad zvaničnim informacijama, tako da nema potrebe posebno dokazivati kako će lopovska banda koja krade stotine miliona maraka otuđiti i dokaze njenog kriminala...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P
TUŽBA
Tužilac:
ZDENKO BAJO
Tuženi:
REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:
1000000 (jedan milion) KM
"Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem." (Ustav RS Član 48.); "Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama." (Ustav RS Član 23.); "Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu." (Ustav RS Član 16.); "Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost." (ZOSRS, član 5).
DRŽAVU ČINE NJENI ZAKONI A DRŽAVNI ORGANI SU DUŽNI DA POSTUPAJU U SKLADU SA ZAKONIMA, SUDOVI DA ŠTITE ZAKONE, PRAVA I SLOBODE. ONOG TRENUTKA KAD BILO KOJI DRŽAVNI ORGAN PRESTANE DJELOVATI U SKLADU SA PROPISANIM ZAKONSKIM ODREDBAMA, PRESTAJE TO DA BUDE I NE RAZLIKUJE SE OD BANDE DRUMSKIH RAZBOJNIKA...

ŽALBA PO RJEŠENJU ZA SUDSKU MJERU OBEZBJEĐENJA

U ovom sporu ne postoji sudija niti sud kao nepristrasan arbitar nego je Osnovni sud u Bijeljini sastavni dio tužene RS a sudija pojedinac na njenom platnom spisku, nastupa kao zastupnik tužene, krši smišljeno zakon uprkos brojnim upozorenjima, čini krivična djela a sve sa ciljem da brojni zločini ostanu nekažnjeni te ću u nastavku sve radnje suda opisivati kao radnje tužene RS.
OBRAZLOŽENJE ŽALBE
1) Tužena RS dakle prvo citira ono što je traženo mjerama osiguranja te iznosi stav da nema osnova za izdavanje jer navodno nisu ispunjeni kumulativni uslovi iz člana 269. a u vezi sa članom 278 ZOPP-u. Slijedi rečenica koja je krajnje neprimjerena "Pod pretpostavkom da je eventualno ispunjen prvi uvjet tj. da je tužiteljevo pravo vjerojatno, nije ispunjen drugi uvjet".
Ovde dakle tužena tretira Ustav RS i garantovana prava kao neku pretpostavku, koju eto nije ni utvrđivala da li postoji ili ne nego mi navodno izlazi u susret time što bi se udostojila pretpostaviti da imam neko pravo. Podsjećam da je tužena RS dužna po 2 osnova vezano za pravo garantovano članom 23 Ustava RS da mi preda podatke koje je sakupljala o meni i to o računaru koji je odnijela po osnovu svojih gnusnih laži te dokumentaciju koju je prikupljala danonoćnim nadzorom nada mnom. Ja nisam došao na buvlju pijacu da se sa prodavcima pogađam oko svojih prava kao da je u pitanju neka roba, nego nastupam pred sudom sa argumentima, dokazima i zakonskim odredbama a sud je dužan da štiti ta prava, (član 5 ZOS-a) a ne da pomaže kriminalcima koji ta prava krše i otimaju.
2) Potom se opravdava tvrdnja da nije ispunjen drugi uvjet: "Postojanje opasnosti da će tužena spriječiti ostvarivanje potraživanja mora se posmatrati u funkciji postavljenog tužbenog zahtjeva. Postojanje opasnosti mora biti subjektivizirano, tako da se iz ponašanja tuženika može zaključiti da isti ima namjeru osujećenja potraživanja, a u konkretnoj situaciji tužitelj nije dokazao postojanje takve namjere tužene."
Ovo je očigledno jedna od šablonskih rečenica nekada davno napisana i podijeljena na nekom od seminara kako bi se koristila u zaštiti pljačke koja se vrši godinama. Ovo bi još i moglo imati smisla da je u pitanju 2010-ta godina ali sam sada u ovom postupku dokazao da tužena RS bezočno laže, kako nije nadležna za predmet KTA-596/09, nalaže sudskoj policiji da hapsi majku ubijene djevojčice Ivone i mene pišući tu laž i ne odgovarajući na pismene zahtijeve za pristup informacijama od čega potenciram pitanje o oštećenju privatnog vlasništva a jedna od tačaka iz tužbenog zahtijeva je to da se naredi prekidanje radnji kojima se povrjeđuju prava ličnosti tužitelja.
U prilogu ove žalbe je IT-38/15 od 26.10.2015. gdje se prvo piše gnusna laž da je dječiji ruksak izuzet prilikom vršenja uviđaja, (uklonio ga je portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša, prije dolaska istražitelja) a onda se savjetuje da se za "pojašnjenje o oštećenjima na ruksaku obratimo policiji ili Osnovnom sudu u Bijeljini". I evo dakle poslije 6 godina OT Bijeljina čija je isključiva dužnost gonjenje počinilaca krivičnih dijela nedvosmisleno priznaje da nema pojma kako je došlo do "oštećenja tuđe stvari" te krivicu svaljuje na Osnovni sud. To je zahvalnost sudijama za višegodišnju pomoć koju su pružali u zaštiti kriminalcima iz OT Bijeljina.
U prilogu je i Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) koji se pominje a na kome su konstatovana oštećenja, te nekoliko fotografija (Dokazni predmeti) na kojima se vide oštećenja.

Ovo je samo jedan od primjera da je tužena RS, osujećivala potraživanja i to duže od 5 godina, dok nije nastupilo zastarijevanje krivičnog djela "Oštećenje tuđe stvari" ali nisu zastarjela druga važnija. Da sam se obraćao tuženoj godinama ranije po ovom osnovu naveo sam više dokaza u prijedlogu, čak iz februara 2010-te, te predložio kao dokaz kompletne spise, citiram iz prvog pasusa "Dokaz: Spis 80 0 P 056780 14 P, 80 0 P 043325 13 P2".
U oba predmeta postupala je ista sudija koja je odlučivala o mjeri osiguranja te joj je dokazni materijal dobro poznat no za drugostepeni sud izdvojiću zahtijeve iz 2011-te za OT Bijeljina i CJB Bijeljina od 25.02. i 04.03. koje prilažem skenirane na jednom listu a oba su usvojena i izvedena kao dokaz. Tekst je praktično identičan sa manjim varijacijama a ovde citiram onaj za policiju: "ZAHTIJEVAM DA MI SE KAO ZASTUPNIKU GOSPOĐE BUDIMKE BAJO OMOGUĆI UVID U DOKUMENTACIJU, U KOJOJ NADLEŽNI INSPEKTOR OPISUJE KAKO JE DOŠLO DO PRESJECANJA KAIŠA TORBE, KOJU JE UBIJENA DJEVOJČICA IVONA BAJO NOSILA PREKO RAMENA, GDJE JE NESTAO DIO I KO JE I ZAŠTO OPRAO VEĆI DIO OSTATKA KAIŠA, AKO JE TO UOPŠTE PRIMJEĆENO OD INSPEKTORA, KOJI TVRDI DA JE SVOJ POSAO RADIO PROFESIONALNO..."
Prošlo je 4 i po godine od tada, (od prvog takvog iz 2010-te preko 5 i po godina) a tužena nikada nije omogućila uvid ili dala bilo nikakav odgovor o oštećenju mog privatnog vlasništva nego me je prvo lažno prijavila za ugrožavanje sigurnosti, grupe kriminalaca odgovorne upravo za taj kriminal, izdala fašističku naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima djeteta koje je ubila švercujući narkotike te potom u više stotina pokušaja sprečavala pristup i hapsila odbijajući uporno svako objašnjenje, a sada poslije svega iz OT Bijeljina kažu da oni o tome pojma nemaju.

Samo to je dovoljno da dokaže postojanja drugog osnova za sudsku mjeru obezbjeđenja a na sve dodajem moje pravo garantovano članom 23 Ustava RS. U priklopljenom predmetu 80 0 P 043325 13 P2 je navedeno pod tačkom "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!" kao jedno od otetih prava čime sam diskriminisan. Tužena RS me je umjesto da preda traženi materijal, uhapsila tog dana, nezakonito držala u pritvoru, nije izvela pred sud u zakonskom roku od 12 sati a onda u pomenutoj tužbi za utvrđenje diskriminacije u svojoj presudi nije napisala nijednu jedinu riječ vezano za to oteto pravo. To je dokaz da tužena sprečava, otežava i onemogućava ostvarenje prava na sve načine pa i putem svojih sudova.
Jedino što tužena RS još nije uradila je da me veže za stub mučenja i bičuje da bi me odvratila od pokušaja ostvarenja garantovanog prava, tako da je tvrdnja tužene kako "tužitelj nije dokazao postojanje namjere tužene za osujećenja potraživanja" lišena svake logike a o moralu i zakonitosti da i ne govorim. Tužena je dakle koristeći se lažima 24.03.2010. odnijela računar na kome sam imao neprocijenjivo važan materijal, kako bi ga vještačila i poslije 5 i po godina neće da mi preda materijal o tome. Vrlo je vjerovatno da je hard disk bekapovan, (prekopiran) te se programski kod koji sam godinama kreirao nalazi negdje uskladišten a tužena RS odbija da se izjasni da li je ili nije pregledala taj računar i zašto ga je uopšte otimala ako nije imala namjeru ili nije sposobna vršiti vještačenje.
Drugi osnov još važniji je danonoćni nadzor koji je vršila putem MUP-a a izveo sam dokaz da je CJB Bijeljina dostavila podatke o tome u OT Bijeljina u dva navrata ("Odgovor CJB Bijeljina od 15.12.2010." usvojen u spis i izveden kao dokaz) a kako sam već dokazao tužena RS na sve načine sprečava ostvarenje garantovanog prava i u presudama svojih sudova je slijepa za Ustav i tačke tužbenog zahtijeva koje se toga tiču. Nema nikakve sumnje da je cilj tužene okončati ovu parnicu, bez nalaganja da se prekine sa povredama prava ličnosti kako bi došlo do zastarijevanja i po tom osnovu, te da se materijal prikupljan o meni sakrije ili uništi, preda plaćenim ubicama i slično jer je i prikupljan bez naredbe suda, (osim za podatke vezane za računar odnesen sudskom naredbom).
TUŽENA DAKLE NE DA IMA NAMJERU OSUJETITI POTRAŽIVANJA NEGO TO GODINAMA SISTEMATSKI SPROVODI.
3) Tvrdnja tužene RS "Osim toga sud ne vidi da postoji opasnost da bi bez usvajanja predložene mjere tužena mogla svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari što je potrebno da bude ispunjeno tačkom 2. kumulativnog uslova za određivanje mjere obezbjeđenja." je kako se vidi iz prethodne tačke besmislena jer je već uništila dječiji ruksak odnosno prikrivala njegovo oštećenje 5 godina te godinama krije materijal koji je prikupljala o meni i koji je vjerovatno dobro sakriven odnosno zvanično ne postoji. Tužena RS je otuđila milijarde evra a samo preko Bobar banke čiji je suvlasnik 300 miliona KM, po zasad zvaničnim informacijama, tako da nema potrebe posebno dokazivati kako će lopovska banda koja krade stotine miliona maraka otuđiti i dokaze njenog kriminala. Pa tužena je u priklopljenom predmetu prikrila falsifikat na koji sam ukazao "Rješenje prekršajnog suda 80 1 Pr 000 670 10 Pr" i to preko svog Pravobranilaštva i Osnovnog suda u Bijeljini, (dokaz "Osnovni sud 29.10.2015." u prilozima) i sve do danas štiti počinioce krivičnog djela i uz sve to sačinjava dokument u kome lažno tvrdi da sam ja dostavio taj falsifikat u spis a zašto i kako je nestao bez mog udjela i zbog čega nisam optužen kao falsifikator ostaje nejasno.
Skrećem prvo pažnju na treći pasus sa druge strane u kome stoji "U predmetu ovog suda se ne nalazi rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr, nego rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pžp". Na prvoj strani se vidi da sam ja dostavio 80 1 Pr 000 670 10 Pžp , (kao dokaz falsifikata) a falsifikat je priložila tužena RS, citiram sa prve strane dokumenta "U istom predmetu ovog suda postoji evidentirana radnja Pravobranilaštva RS, Sjedište zamjenika u Bijeljini, kojom dostavlja svoj podnesak od 11.12.2013. godine sa 28 priloga. U navedenom podnesku, u popisu priloga, pod stvakom 2., je navedeno rješenje broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr". Ono što se ne vidi u ovom dokumentu je to da je prepiska između suda i pravobranilaštva kojom je izvedeno uklanjanje falsifikata, vršena u JEDNOM primjerku jer je tužena RS, smatrala da tako neću primjetiti njene namjere i kriminal koji vrši.
Tužena naravno ne vidi ("sud ne vidi") jer neće da vidi sopstveni kriminal ali zato "vidi" razloge i činjenice u "odgovoru" tužene RS na ovu tužbu, koji ne postoje, kao što ne postoji ništa zakonito u njenom radu i postupanju...
4) I na kraju, tužena RS navodi "ovaj uslov očigledno nije ispunjen jer nije jasno šta bi to bila „Imovina tužene koju bi ona mogla otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati", a u kontekstu predložene mjere obezbjeđenja". Ovde je jasno da se radi o materijalu koji sam tražio po pravu iz člana 23 Ustava RS a jasno sam to istakao u tačkama 1 i 4: "1. Zabranjuje se protivniku predlagača da otuđi, sakrije ili uništi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji, sačinjenu po izuzimanju računara te nadzorom kretanja i komunikacija predlagača a sve po prijavi za "Ugrožavanje sigurnosti" od strane ovde tužene RS. 4. Naređuje se protivniku predlagača obezbjeđenja da u depozit Osnovnog suda u Bijeljini stavi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji.
Obje ove tačke, tužena je prepisala u rješenju na koje ulažem žalbu a i dalje "ne vidi" i "nije joj jasno" koja je to imovina tužene koju bi mogla otuđiti ili prikriti.
TO JE NARAVNO MATERIJAL KOJI JE PRIKUPLJALA O MENI ODNOŠENJEM RAČUNARA I DANONOĆNIM NADZOROM A POSLIJE LAŽNE PRIJAVE PROTIV MENE ŠTO VIŠE I NIJE SAMO NJENA IMOVINA NEGO I MOJA PO ČLANU 23 USTAVA RS I TO SVAKI PAPIRIĆ KOJI JE SAČINILA...
5) Ostala je po strani usmena fašistička naredba koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice a donesena bez ikakvog suda i rasprave, bez prava na odbranu, bez uručivanja te naredbe u pismenom obliku i bez prava na žalbu što je kršenje, hronoliški prvo ZOUP-u a potom i prava garantovanog članom 16 Ustava RS, te je jasna namjera tužene RS da nastavi sa bezakonjem, kriminalom i gestapovskim metodama koje su i ranije primjenjivane ali sam ih ja razotkrio i objelodanio javnosti, tako da građani ubuduće znaju da ne mogu očekivati zaštitu svojih prava od sudova, nego naprotiv njihovo otimanje.

Tačkama 3 i 4 traži se prekid diskriminacije i zabrana primjene jednog nesporno FAŠISTIČKOG tretmana uperenog protiv grupacije ljudi po osnovu srodstva sa djevojčicom Ivonom Bajo koju je tužena RS ubila prilikom šverca i evo sada je nesporno jasno (dokaz IT-38/15 od 26.10.2015. u prilozima), da je cilj te naredbe bio prikrivanje materijalnog dokaza ubistva, uklonjenog sa lica mjesta, za koji OT Bijeljina poslije 6 godina odbijanja da o tome kaže ijednu riječ, sada tvrdi da o krivičnom djelu "Oštećenje tuđe stvari" predmeta koji je tražila da se pohrani u sudski depo, "nema pojma" ni ko su izvršioci ni kako se to desilo.
To je naravno laž jer su materijalni dokaz ubistva smišljeno ulonili kriminalci, Sofrenić, Marković i Stjepanović, kako bi prikrili neposredno obavljeno krijumčarenje narkotika u tada nedodirljivoj a danas je opšte poznato zločinačkoj organizaciji mafijaškog režima Bobar grupi.


PRILOZI


IT-38/15 od 26.10.2015.
Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)
Dokazni predmeti
Zahtjevi za OT i CJB
Osnovni sud 29.10.2015.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Pretraži ovaj blog