petak, 25. rujna 2015.

GRAĐANIN PROTIV DRŽAVNE BANDE

Ako se misli da nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, da nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo, onda je sasvim ispravno reći da država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava, nego ih kriminalci iz državnih institucija svijesno krše, jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava.

GRAĐANIN PROTIV DRŽAVNE BANDE

Poštovani gospodine Bajo, prije svega - hvala na brzoj reakciji i pristanku da govorite za naše novine.
U prilogu Vam šaljem nekoliko tekstova iz ove rubrike "Glas javnosti" i nemojte zamjeriti ako ima slovnih grešaka - to su finalne verzije prije lektora i ostalih servisa u redakciji, ali Vam ih šaljem da vidite kako izgledaju te priče. Evo pitanjih oko kojih Vi možete iznijeti svoju priču s tim da možete dodati sve što mislite da je važno, a da sam ja propustila da pitam:


- možete li se malo predstaviti: ko ste, gdje živite, čime se bavite,
- kada ste počeli pisati blog i zašto ga pišete,
- koliko blogova ste objavili i koji dokazni materijal u njima,
- kakve je reakcija na Vaše pisanje - ko Vam se javlja, šta Vam ljudi pišu/govore, imate li ikakve reakcije iz institucija sistema,
- jeste li možda doživjeli neke prijetnje, upozorenja i ako jeste - od koga,
- šta zaključujete na osnovu tih (ne)reakcija,
- kako je živjeti sa spoznajom da je obični čovjek sasvim nezaštićen?


To bi bilo to, a kao što sma rekla - Vi slobodno napišite sve što mislite da je važno za ovu priču. Voljela bih da mi odgovore pošaljete što prije, ako možete danas, a ako ne, onda u ponedjeljak, ako to nije problem, ili da me obavijestite kada bi ste mi ih mogli poslati. Molim Vas da mi uz odgovore pošaljete i jednu ili dvije svoje fotografije. Hvala unaprijed!
Magazin START BiH, Sarajevo
www.startbih.info
La Benevolencije 6/1
00387/33/260210



Moje ime je Zdenko Bajo, nastanjen sam u Bijeljini a rodom sam iz Podlogova kod Sarajeva, geodetske sam struke ali se u posljednje vrijeme bavim programiranjem odnosno kreacijama i izradama programa više vrsta, no i to je ostalo u drugom planu pošto najviše vremena provodim razotkrivajući kriminal u institucijama vlasti.
Blog kriminal u vlasti počeo sam da pišem marta 2011. Do toga je došlo pošto sam prethodne 2010-te godine, lažno optužen za ugrožavanje sigurnosti nekoliko pripadnika Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Radi se inače o kriminalcima koji su slagali ne samo da prijetim njima nego i nekim drugim osobama koji o tome nisu znali ništa. Ta lažna prijava završena je tek poslije 3 godine u Okružnom tužilaštvu u Doboju, jer nije bilo nikakvih prijetnji. Samo sam pisao da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva završiti u zatvoru. S obzirom da nijedan medij, nijedna TV kuća, nijedan štampani mediji odnosno novine nisu smjeli da objave dokaze o kriminalu koje imam, odlučio sam da svoju borbu vodim putem Interneta preko bloga i društvenih mreža i da na taj način razotkrivam kriminala takozvanih državnih službenika a ustvari pripadnika zločinačke organizacije koja godinama pljačka i ubija građane ove zemlje.
Što se tiče blogova ima ih više ali mislim da ostali nisu bitni za ovu temu nego samo blog „Kriminal u vlasti“ na kome se trenutno nalazi oko 550 članaka a preko 10 je pripremljeno i biće objavljeno u narednim danima. Na tom blogu se nalazi dokazni materijal o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koje se desilo prilikom krijumčarenja režimskih tajkuna 23. jula 2009.
U tom prikrivanju učestvovali su pripadnici MUP-a i prije svega Okružnog tužilaštva u Bijeljini i to na takav način da su prvo pomogli  kamionu, koji je švercovao robu da pobjegne a onda su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina, torbu ubijene djevojčice i oprali je jakim kemijskim sredstvom kako bi spriječili dokazivanje monstruoznhi krivičnih djela.
U početku je išlo teško jer je veoma mali broj ljudi dolazio do tekstova koje sam objavljivao ali vremenom, angažovanjem na društvenim mrežama, proširio sam zonu dejstva i sve više građana je imalo priliku da pročita moje tekstove. Imao sam vremenom dosta podrške od većine građana ali bilo je i prijetnji, vrijeđanja vjerovatno režimskih ljudi koji se osjetili ugroženi. Što se tiče tzv. institucija sistema nijedna od njih nije zainteresovana da razotkriva kriminalne radnje jer su u najveće pljačke umiješani političari, koji su postavili svoje poslušnike u sve državne organe počev od visokog sudskog i tužilačkog vijeća, parlamenta, vlada, tužilaštava i sudova. Suštinski, tužilaštvo koje bi trebalo da goni počinioce krivičnih dijela ima prvenstveni zadatak da prikriva sva krivična djela političko tajkunske mafije koja se vrši na teritoriji BIH.
Na anonimne prijetnje telefonom i one izrečene preko društvenih mreža i ne obraćam pažnju no najznačajnije su prijetnje tzv. Države, koja je marta 2010-te godine, poslala policiju da mi odnese računar sa dokazima krivičnih djela kriminalaca iz Tužilaštva. Taj događaj bio je izuzetan šok za sve članove moje porodici predstavlja jasnu poruku šta će se desiti građanima koji pokušavaju da se bore za svoja prava iznoseći dokaze kriminala.
Danima je moja kuća bila nadzirana stražom u 3 smjene odnosno 24 h na dan a policajci u civilu su me pratili ukorak gde god da krenem. 3 mjeseca od početka tog nezakonitog nadzora pokušano je i ubistvo trovanjem a bilo je i nekih poruka telefonom koji su ustvari bili klasični pozivi za sačekušu.
Takođe je zanimljivo iznijeti činjenicu da smo moja sestra, inače majka ubijene djevojčice i ja u avgustu 2010. godine pokušali da dostavimo dokaze o krivičnim djelima u Okružno tužilaštvo a prethodno smo taj materijal ostavili kod načelnika kriminalističke policije, koji je obećao da će preduzeti sve što je u njegovoj moći. U okružnom tužilaštvu nas nisu htjeli primiti lažući da nisu nadležni što je naknadno demantovano a gospodin načelnik kriminalističke policije kod koga smo prethodno ostavili dokaze je pod izuzetno sumnjivim okolnostima, preminuo samo 5 dana kasnije, Tužilaštvo naravno nije naložilo obdukciju iako sam ja pismeno upozorio da postoje otrovi koji simuliraju srčani udar a šta se desilo sa dokazima nije poznato. Izgleda da su i oni doživjeli srčani udar…
Suštinski sam već odgovorio na to pitanje jasno je da zemljom vlada političko tajkunska mafija odnosno ratni profiteri šverceri i ratni zločinci te poslijeratni tajkuni koji su došli na politički vrh zemlje, te onda postavili stranačke ljude u sve državne organe, isključivo sa ciljem da budu logistička podrška njihovom kriminalu, uništavaju sve dokaze, sprečavaju istrage i kažnjavaju neposlušne a neki od najočitijih primjera toga su slučaj brutalne likvidacije Milana Vukelića koji je raznesen eksplozivom u centru Banjaluke pošto je prethodno ukazivao na kriminal i takođe lažno optuživan za ugrožavanje sigurnosti kao i ja, što ukazuje ne matricu ponašanja tužilačke mafije. Drugi primjer je brutalna pod navodnim znacima „egzekucija“ visokog sudskog i Tuzlanskog vijeća nad tužiteljicom Dijanom Milić koja je pokušala da se bavi svojim poslom. Potom je lažno optužena za, zamislite nagovaranje svjedokinje na lažni iskaz i pokušaj bludnih radnji sa istom, te po kratkom postupku suspendovana a potom je vrlo brzo završila u bolnici odakle nije živa izašla.
Ne znam da li bi pravi izraz bio „nezaštićen“. Šta to u stvari znači? Ako se misli da nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, da nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo, onda je sasvim ispravno reći da država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava, nego ih kriminalci iz državnih institucija svijesno krše, jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava.
Ali to naravno nije razlog da odustanemo, naprotiv iz mog bloga se vidi da nisu mogli da me zaustave, nisu mogle da me uplaše, nego konstantno iznosim nove dokaze o krivičnim djelima a svakim novim mjesecom se pojavljuju nova krivična djela, novi kriminalci koje razotkrivam jer da bi se zaštitili oni protiv koji sam već sakupio dokaze, angažuju se nove sudije i novi tužioci da bi lažima, falsifikatima i prikrivanjem zaštitili one koje sam već razotkrio. Bitno je istaći da su najveći kriminalci u Bijeljini smješteni u redu glavnog tužioca  a radi se o Novaku Kovačeviću, Debeljević Miloradu i Gruhonjić Muhamedu, te se njima treba dodati i tužilac Danica Stjepanović koja je lično odgovorna za uklanjanje materijalnog dokaza ubistva sa lica mjesta i pranje benzinom.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902