srijeda, 30. rujna 2015.

GLAVNA RASPRAVA 08.07.2015.

DOKAZI KRIJUMČARENJA U BOBAR GRUPI, ZBOG ČEGA JE PRIKRIVENO UBISTVO OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine. 2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe. 3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket. 4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje.

GLAVNA RASPRAVA 08.07.2015.

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 08.07.2015. godine

ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 08.07.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Mila Terzić
PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete
Započeto u 12,00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka i Zlata Pirić.
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu raspravu u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene, odnosno da sud postupi u skladu sa zakonom, nakon čega sud donosi:

R J E Š E NJ E
Otvara se glavna rasprava. Glavna rasprava je javna.
U uvodnoom izlaganju tužitelj izjavljuje sledeće:
Smatram da su ne samo u ovom nego i u ranijim postupcima smišljeno kršena moja prava, te sam sudu dostavio prijeđlog vezano za čl. 81. Zakona o parničnom postupku, te prijedloge za usvajanje nekih novih dokaza.
Takode sam u cilju zaštite svojih prava podneo poseban tužbeni zahtjev za utvrdenje diskriminacije što sam i najavio na predhodnom ročištu a u samom tužbenom zahtjevu sam detaljno obrazložio o kakvim se povredama radi i to ne o svim. Smatram da bi zbog regularnosli postupka bilo potrebno da sud prvo utvrdi da li je ili nije došlo do disktriminacije, s obzirom da bi teoretski moglo doći do završetka ovog poslupka bez obzira u čiju bi se korist okončao a onda bi eventualno neki drugi sud mogao odlučiti da je došlo do diskirimininacije, što bi značilo da su sve radnje u ovom postupku neregularne. S toga smatram da bi bilo najekonomičnije i jedino ispravno po zakonu da se dalje postupanje u ovoj parnici odloži do odluke suda po mom tužbenom zahtjevu za utvrdenje diskriminacije koji se u skladu sa zakonom mora rješavati po hitnom postupku.

Nakon toga a imajući u vidu navode tužitelja iznijete na današnjem ročištu, te činjenicu da je tužilac dostavio ovom sudu novi podnesak i to na ovaj broj predmeta dana 29.06.2015. godine u pismenom obliku naslovljen kao tužbeni zahtjev za utvrđivanje diskriminacije u ovom predmetu a sve temeljem odredbe čl. 57. stav 1. i 2. ZPP-a, sud donosi sledeće:

R j e š e n j e
Odbija se preinačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje
Sud smatra da je tužilac pismenim podneskom od 29.06.2015. godine naslovljenim kako je to naprijed navedeno na ovaj broj predmeta preinačio tužbu u ovoj pravnoj stvari te obzirom da je prinačenje tužbe dozvoljeno temeljem naprijed navedenih odredbi najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta a da se predmetni postupak nalazi u fazi glavne rasprave, sud je odlučio kao u izreci rješenja a uzimajući u obzir i odredbe čl. 10. ZPP u kojima je navedeno da je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja, te obzirom da se u ovoj fazi postupka obrazlažu materijalni dokazi sud je odlučio kao u izreci.
Pravna pouka:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Imajući u vidu da je sud odbio preinačenje tužbe, sud donosi sledeće:

Rješenje
Odbija se prijedlog za prekid postupka iz razloga što je sud odbio naprijed navedeno prinačenje tužbe jer nisu ispunjeni uslovi iz čl. 378 i 379. ZPP-a
Pravna pouka:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljona posebna žalba.
Takođe sud donosi sledeće

R j e š e n j e
Vezano za nove dokaze koje je tužilac predložio u posljednjem pismenom podnesku od 29.06.2015. godine kao i za dokaze koje je tužilac predložio 27.05.2015. godine, sud iste ne može prihvatiti obzirom da se predmet nalazi u fazi glavne rasprave. Takođe sud konstatuje da je tužilac u podnesku od 29.06.2015. godine ponovo predlagao određene dokaze kako je u ovom podnesku navedeno a koje je sud ranije odbio odnosno čije sprovođenje nije dozvolio a pozivajući se na čl. 81. ZPP-a, te sud konstatuje da je o ovim prijedlozima već odlučio da iste nije usvojio te da ostaje kod takve odluke.
Što se tiče prijedloga da se u ovoj pravnoj stvari saslušaju svjedoci a kako je to tužilac navodio u svom pismenom podnesku i na okolnosti kako je to naveo i na pripremnom ročištu od 20.08.2014. godine, sud donosi sledeće:

R j e š e n j e
Sud odbija ovakav prijedlog tužioca kao suvišno a imajući u vidu i predložene materijalne dokaze tužioca.
Što se tiče službene zabilješke sud će izvršiti uvid u službenu zabilješku Okružnog tužilaštva Bijeljina br. Kt 596/09 od 04.01.2010. godine koja se nalazi u tužilačkom spisu koji je priklopljen uz ovaj predmet. Budući da se sam tužilac na proteklom ročištu izjasnio da je mislio prilikom prijedloga dokaza da se izvrši uvid upravo na ovu službenu zabilješku a koju je predložio na ročištu od 20.08.2014. godine a neće se izvršiti uvid u dokumente koje je povodom traženja suda službenim putem dostavilo Okružno tužilaštvo Bijeljina obzirom na izjašnjenje tužioca povodom toga te da je tužilac taj koji je predložio ovaj dokaz.
Tužilac se izjašnjava vezano za Odluku suda kojom se odbija njegov prijedlog da se saslušaju svjedoci te izjavljuje sledeće:
Smatram da se odlukom suda o tome da se ne sasluša nijedan predloženi svjedok želi postići to da sud uopšte ne utvrđuje činjenice nego da ih prikrije a posebno s obzirom na to da se tužena u svom odgovoru uopšte nije odredila o tome nijednom riječju koji su razlozi i činjenice zbog kojih osporava tužbu, te ću biti prisiljen da se o tome detaljnije izjašnjavam na osnovu čl. 102 i 103. ZPP-u.

Nakon toga nastavlja se obrazlaganje tužioca materijalnih dokaza u ovoj pravnoj stvari te tužitelj izjavljuje sledeće:
Dokaz Odgovor OT Doboj na moj zahtjev koji sam obrazložio na predhodnom ročištu, od 07.07.2014. godine citiram: "U vezi sa vašim zahtjevom koji smo zaprimili dana 23.06.2014. godine ovim vas putem obavještavamo da je dana 14.12.2012. godine donesena naredba da se neće sprovoditi istraga protiv vas zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz čl. 169. stav 1. i krivčnog djela nedozvoljena trgovina i promet oružija ili eksplozivnih materijala iz čl. 399. stav 1. KZ RS, jer je iz prijave i priloga očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo."
Ovo je još jedan primjer odnosa Državnih organa prema građanima jer je pravilo da nikada ne odgovaraju na postavljena pitanja nego se ismijavaju nad zakonom i pravima gradana. Podsjećam da sam postavio pitanje kakvu su ulogu imale osobe iz OT Bijeljina kojima sam navodno prijetio. Da li su postupli službeno ili sam prijavljen od njih u svojstvu gradana. Takode sam obavijestio više državnih organa za postojanje parnice za materijalnu i nematerijalnu štetu gdje bi bilo važno da se zna da li je iniciranje za sve radnje protiv mene poteklo od privatnih lica ili od ovdje tužene RS. Tužena RS dakle odbija da se izjasni kakvo je bilo svojstvo osoba kojima sam navodno ugrozio sugurnost. Osim toga mi je zabranila pristup u OT Bijeljina i godinama odbijala dostaviti podatke o istražnim radnjama protiv mene, o vještačenju računara i o nadzoru nada mnom. Jasno je da je tužena RS uskraćivala moja Ustavom garantovana prava kako bi mi nanijela štetu u parnici od koje ovaj poslupak razdvojen a gdje sam je tužio za smišljeno uništavanje programskog koda. Ako se analizira ovaj odgovor vidi se da se koristi termin "čl. 169. stav 1", što se odnosi na fizička lica. Stav 2. se odnosi na ugrožavanje osoba vezano za njihove službene radnje, što znači iako je tužena RS pokušala izbjeći odgovor, ovdje je vidljivo priznanje da su sve radnje protiv mene pokrenute po prijavi gradana a ne radi se o službenim radnjama, što je bilo poznato svima pa i sudovima u Bijeljini, koji su da bi pomogli krivcima, falsifikovali činjenice i dokaze i proglasili ta krivična djela za službene radnje. Ovo je još jedan od dokaza da državni organi ne znaju da sakriju informaciju čak i kad to žele a što je glavni razlog zbog koga mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina jer sva njihova krivična djela razotkrijem bez problema.
Dopuna krivične prijave protiv pravnog lica AD Univerzal Bijeljina od 19.03.2014. godine. Skrećem pažnju sudu na važnost ovog datuma jer ću prilikom analize materijala dostavljenog od OT Bijeljina pokazati da je okružni tužilac Medić postupala po podnesku informativne prirode iz januara iste godine tretirajući to kao krivičnu prijavu. U ovoj dopuni sam prvi put ukazao na dokaze krijumčarenja što smišljeno nisam htio ranije da učinim nego sam zahtjevao da se to obavi usmeno na zapisnik i da ukažem tužiocu na dokaze za to. OT Bijeljina je godinama manipulisala sa podnesciina koje sam dostavljao tvrdeći da su vezani isključivo za istragu pogibije Ivone Bajo iako se u tom spisu ne pominje ni oštećenje tuđe stvari ni davanja lažnog iskaza, ni sprečavanje dokazivanja a posebno ne krijumčarenje. Iz ove krivične prijave koju sud ima u cjelosti na uvid citiraću samo stavke koje ukazuju na krivična djela koja nemaju nikakve veze sa nanošenjem teške tjelesne povrede kako je to formulisano u spisu KT 596/09:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine.

2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe.
3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket.
4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje.
5. Podatke o dolasku kamiona i dovezenoj robi otkrila je porodica Bajo, što je opisala Budimka Bajo Bollin u izjavi dana 11.08.2009. godine (Kta-596/09) na strani 7. drugi stubac.
6. Portir Sofrenić je prvobitno opisivao da je lično vidio dana 23.07.2009. godine djevojčicu Ivonu Bajo kako se kreće ulicom i krvari prije mjesta gdje je pala, što odgovara i slikama lica mjesta a potvrdio je u izjavi datoj MUP-u da je bilo više mrlja krvi dok je prilazio djevojčici, što jasno ukazuje da je povređena prije tog mjesta gdje je ležala.
7. Pošto je porodica Bajo prenijela njegovu izjavu, isti mjenja verziju događaja i prvo 28.07.2009. godine negira da je vidio kretanje djevojčice ne pominjući dolazak kamiona iako je pitan da li ima nešto bitno, dok se posle otkrivanja pomenutog vozila ispostavlja da je lično pomogao njihovom bjegstvu sa lica mjesta (izjava Dušanke Filipović 10.08.2009. godine na strani 4.).
8. Krajem maja 2010. godine portir Sofrenić u telefonskom razgovoru sa zastupnikom gospođe Bollin (audio zapis dostavljen ranije u OT Bijeljina na disku), opisuje da je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a većina ostatka je oprana jakim hemijskim sredstvom (fotografije takođe dostavljene u OT Bijeljina)."
S obzirom da je tužena RS konstantno tvrdila da su dokazi koje sam imao namjeru da prezentujem i o tome usmeno podnesem krivičnu prijavu, već ranije bili poznati i obrađivani u spisu KTA 596/09 te da je sve to opisano u službenoj zabilješci koju je sud usvojio u sklopu dokaza, analizom te zabilješke pokazaću da su to bile smišljene laži da u toj zabilješci ne postoji ništa od krivičnih dijela koje sam naprijed naveo a posebno nema ni pomena o oštećenju tude stvari niti o krijumčarenju.
U vrijeme podnošenja ove dopune krivične prijave, AD Univerzal je u sastavu još uvjek moćne i nedodirljive Bobar grupe ali je, što je za javnost bila tada tajna Bobar Banka dobila rok da izvrši dokapitalizaciju od nekoliko desetina miliona KM do kraja septembra.
Vlasnik Bobar grupe umire posljedni dan tog roka a 40 dana kasnije i u narednom periodu se otkriva da u Bobar Banci nedostaje bar 150 miliona KM za šta je direktno odgovorna tužena RS, koja je suvlasnik te banke. Jasno je da su sve radnje koje je tužena vršila prema meni i mojoj porodici u suprotnosti sa ustavom i zakonima imale za cilj, ne da štite javni red i mir nego da štite mir pripadnika zločinačke organizacije instaliranih u državnim organima koji su u predhodnim godinama pljačkali novac kako iz Bobar Banke tako i iz drugih firmi, drugim nezakonitim radnjama. OT Bijeljina je saučesnik u ovom kriminalu, kao i sudovi u Bijeljini koje sam godinama obavještavao uz dokaze o teškim krivičnim djelima.

Sud opominje tužitelja da je dužan da se drži predmeta spora odnosno tužbenog zahteva, odnosno da prilikom obrazlaganja materijalnih dokaza, obrazlaže ono što je vezano za navode iz tužbe i tužbeni zahtjev.
Ukoliko sud bude smatrao da se ne držim navoda iz tužbe neka me opomene.
Naredni dokaz, zahtjev za pristup informacijama Pravobranilaštvu RS, poslat poštom tako da nema datuma prijema u kome postavljam dva pitanja :
"1. Da li je pravobranilaštvo RS..."

Sud opominje tužioca da ukratko obrazlaže materijalne dokaze, te da doslovno ne čita ono što u materijalnim dokazima već piše a sve imajući u vidu ođredbe čl. 10. ZPP-a.
Dakle smatram da je čl. 99. predviđeno da tužilac izvodi dokaze uključujući i čitanje isprava, što je posebno važno s obzirom da ni podatke koje kažem sudu na raspravi kao što je naprimjer datum mog rođenja sud ne želi da zapamti.
U ovom zahtjevu postavio sam pitanje Pravobranilaštvu RS, da li je podnijelo po službenoj dužnosti krivičnu prijavu zbog krivičnog djela falsifikovanje ili uništavanje službene isprave, te što je izuzetno važno od kog državnog organa je Pravobranilaštvo RS dobilo pomenuti dokument. Ovdje se radi o presudi Prekršajnog suda koja se pojavila u mojoj tužbi za utvrđenje diskriminacije sa udarenim pečatom pravosnažnosti dana 22.12.2010. godine, iako je Okružni sud tog datuma obustavio postupak i preinačio presudu Prekršajnog suda. Pismeno sam po uočavanju tog falsifikata obavjestio sud no umjesto da se ustanovi ko su odgovorni za kreiranje tog dokumenta, puštanje u promet i posebno ko je nalogodavac, Osnovni sud i Pravobranilaštvo su izveli manevar da se taj dokaz kriminala ukloni iz spisa a do danas se tužena RS nije izjasnila da li se možda radi o grešci, (čak ni u odgovoru na ovu tužbu recimo) ili eventualno je ustanovljena nečija odgovornost.
Iako su odbačeni dokazi vezano za rješenje Prekršajnog suda, kako to konkretno i ostala priložena dva a sud je pismeno upozorio da ti dokazi neće biti uzimani u razmatranje ukoliko se ponovo ne dostave, isti sud je opravdavao višegodišnju diskriminaciju upravo "činjenjem istovrsnog prekršaja" u 2010. godini iako je danas potpuno jasno da tužena RS nema nijedan dokaz odnosno presudu o nekom mom prekršaju koja je postala pravosnažna prije 2012. godine.
Naredni dokaz je odgovor Pravobranilaštva RS na ovaj zahtjev. U pet redova koje bi bilo mnogo kraće da ih pročitam nego da ih obrazlažem kako traži sud, Pravobranilaštvo RS neće da odgovori od kog državnog organa su dobili pomenuti falsifikat, nego kao što je običaj tužene RS odgovora nešto sasvim drugo, te kaže da "navedeni dokument mogu u izvrnom obliku potražiti u spisu postupajućeg suda". To je je još jedan dokaz da tužena ne poštuje ZOSPI i prikriva počinioce krivičnih djela.
Ovaj falsifikat je posebno važan s obzirom da je tužena RS u tužbi za utvrđivanje diskriminacije u svom odgovoru tvrdila da mi je ulaz zabranjen zbog kršenja javnog reda i mira 08.07.2010. godine, za šta tužena u ovaj spis nije priložila dokaz - rješenje Prekršajnog suda. Podsjećam da sam u to vrijeme bio pod optužbom i istragom za ugrožavanje sigurnosti, praktično za planiranje ubistva polovine OT Bijeljina a što kao nije bio razlog da mi se zabrani pristup niti to glavni tužilac, ni ovdje tužena RS pominju kao razlog. Dakle mene su kao potencijalnog ubicu nesmetano puštali u OT Bijeljina a navodno mi tek zabranili ulazak zato što sam odbio da napustim prostorije. Sve ovo je dokaz sudu o još jednoj u nizu manipulacija i pokušaja prevara od strane RS.
Naredni dokument je odgovor vrhovnog suda RS od 03. novembra 2014. godine, na moj zahtjev za pristup informacijama.
Tražio sam da budem obavješten, zašto je spis po mojoj tužbi za materijalnu štetu od koje je razdvojena ova parnica poslat Vrhovnom sudu a da ja o tome nemam nikakvih podataka. Podsjećam sud da je upravo maloprije se pozvao na čl. 10. ZPP, a ovdje bez ikakvog obrazloženja tužene RS, šalje spis i odugovlači parnicu iako pravobranilaštvo RS nikada u svojim odgovorima ne obrazlaže zašto je neki predmet relevantan i koje činjenice dokazuju s tim. Ovo je idealan primjer da se pokaže kako sudovi ne poštuju zakon i primaju odgovore Pravobranilaštva (kao što je to učinjeno i u ovom predmetu), bez ijednog razloga, bez ijedne činjenice, bez i jednog objašnjenja šta tužena RS dokazuje spisima koje predlaže.
Vrhovni sud RS me obavještava da nikada nije zatražio od Osnovnog suda u Bijeljini pomenuti spis i da im nije poznato što im je isti dostavljen.
Ja sam pokušao i od Osnovnog suda u Bijeljini zahtjevom za pristup informacijama da dobijem podatke o tome ali nisam dobio odgovor, no moram istaći da je bilo više pošiljaka koje su nestale, te ne tvrdim da odgovor nije poslat.
- Naredni dokaz je otpusna lista mog oca iz bolnice u Banja Luci od 17.12.2012. godine. Moj otac je 12.12.2012. godine otputovao privatnim vozilom na liječenje u društvu Petrović Mitra koga sam predložio kao svjedoka te ću sada morati s obzirom da je sud odbacio sve svjedoke da dam detaljnije objašnjenje. Tog dana sam imao zakazano ročište u parnici protiv A.D. Univerzal tako da nisam mogao lično pratiti oca. 17.12. sam telefonom pozvan iz Banja Luke te mi je saopšteno da će vratiti oca jer nema zdravstvene knjižice a kasnije sam provjerio od svjedoka da je lično ostavio zdravstvenu knjižicu. U večernjim satima su me pozvali iz bolnice u Bijeljini i saopštili da je otac dovezen u teškom stanju. Nekoliko dana ranije sam rekao ocu u prisustvu predloženog svjedoka da ne ide u bolnicu jer ni ja nisam išao kada su pokušali da me otruju jer sam bio uvjeren da se živ ne bih vratio i da je i on u opasnosti. Otišao sam zajedno sa Petrović Mitrom do bolnice, govoreći mu da oca sigurno nećemo živog zateći. Kada smo stigli posle čekanja od desetak minuta saopšteno nam je da je otac upravo umro i da ne postoji nijedan dokument iz istorije bolesti. Odmah sutradan sam podnio krivičnu prijavu o tom događaju zbog nesavjesnog liječenja jer su po opisima medicinskog osoblja osobu u teškom stanju transportovali od Banja Luke do Bijeljine sa lažnim obrazloženjem. Autopsija koju sam tražio je pokazala da su u plućima nađeni tragovi hrane, što bi moglo značiti da je umro gušenjem ali posebno je važno da u otpusnoj listi stoji kako je započeta neka terapija 12.12.2012. godine pa obustavljena 14.12.2012. godine zbog pogoršanog opšteg stanja. Prošle su već dvije i po godine od tog događaja i podnošenja moje krivične prijave a ovdje tužena RS mi nije dostavila nikakvu dokumentaciju o tom slučaju.
Na upit suda da li tužilac ostaje kod prijadloga da se izvrši uvid u predmet broj 80 0 P 058903 14 P kako je to navedeno u podnesku kao prijadlog za usvajanje novih dokaza, tužilac izjavljuje da s obzirom da je sud već odbacio neke dokaze koji su mnogo bitniji, da bih uštedio vrijeme odustajem od ovog prijadloga.

Sud donosi sledeće

R j e š e n j e
Prima se na znanje naprijed navedeno, pa se ovaj dokaz neće sprovoditi.
Na upit suda da li je tužilac završio sa obrazlaganjem dokaza isti izjavljuje: Što se tiče dokaza koje sam ja dostavio u spis obradio sam u skladu sa čl. 99. stav l. sve ono što je sud prihvatio te sad smatram da je na tuženoj RS da iznese svoj stav vezano za isti član stav 2. te s obzirom da svjedoci nisu prihvačeni u tom slučaju preostaje stav 5 gdje bih obrazlagao važnost predloženih odnosno priklopljenih spisa. Ostavljam sudu da donese odluku hoće li odložiti dalju raspravu do izjašnjenja tužene da li žele odgovarati na tužbu. Smatram da ukoliko tužena ne bude iznijela nikakve argumente a nije ih iznijela ni u svojim podnescima sud ne može izvlačiti nikakve zaključke u presudama niti vršiti ulogu zastupnika ovdje tužene RS.
Nakon toga sud donosi

RJEŠENJE
Obzirom da nisu ispunjeni uslovi za odlaganje ročišta jer je tužena uredno pozvana a nije pristupila na današnje ročište te je ročište otvoreno i u toku je njegovo održavanje tako da sud neće odložiti predmetno ročište tako da se isto nastavlja obrazlaganjem odnosno tužilac treba ukratko da izloži - obrazloži prcdmete čije je priklapanje predložio.
Dakle s obzirom da tužena Republika Srpska nije iznijela nijedan razlog ni činjenicu zbog kojih odbacuje tužbu a pozvala se na svoju službenu zabilješku u kojoj se navodno nalaze objašnjenja za pitanja koja sam postavio, smatram da je potrebno pročitali tu zabilješku od prve do zadnje riječi.
Tužilac insistira odnosno predlaže da službenu zabilješku od 04.01.2010. godine br. KT - 596/09 Okružnog tužilaštva u Bijeljini koju je potpisala okružni tužilac Danica Stjepanović on lično pročita od početka do kraja kako bih pokazao da se u njoj ne pominju krivična djela za koja sam htio da podnesem prijavu (recimo krijumačarenje, davanje lažnog iskaza, oštećenje tude stvari, sprečavanje dokazivanja itd.) a s obzirom da se tužena u svom odgovoru nije ni o čemu izjasnila i neću više da oduzimam vrijeme sudu.
Nakon toga sud nalaže tužiocu da ukratko izloži ovaj predloženi materijalni dokaz a ne da isti čita od početka do kraja, jer sud smatra da tužilac i obrazlaganjem iste postiže cilj obrazlaganja materijalnog dokaza a sve shodno čl. 99. stav 1. tačka 1. u kome je navedeno da tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja u sklopu dokaznog postupka a vezano je i za čl. 10 o kome je već bilo riječi ZPP-a.
Nakon čega tužilac izjavljuje:
Za ovu parnicu je bitno da dokažem sudu kako sam imao podatke i materijalne dokaze o krivičnim djelima koja nisu bila predmet istrage u spisu KTA-596/09 što su iz OT Bijeljina godinama lažno predstavljali da je slučaj. Takođe je bitno da pokažem sudu da je materijalni dokaz dječiji ruksak za navedeni spis novi dokaz prema Zakonu o krivičnom postupku.
Sud ima na uvid kompletnu zabilješku i moći će se uvjeriti čitanjem i analizom da se u njoj uopšte ne pominje oštećenje dječijeg ruksaka, ne pominje se kako je došlo do presjecanja kaiša, gdje je nestao dio kaiša, zašto je većina ostatka izmjenjene boje, ko je uklonio taj materijalni dokaz sa smrtno ranjene djevojčice i zbog čega.
Osam mjeseci posle pogibije djevojčice u telefonskom razgovoru sa portirom Sofrenićem sam saznao da je on lično uklonio taj predmet i 24.06.2010. godine podnio krivičnu prijavu protiv njega koja je takođe usvojena u ovaj spis, dostavljena od OT Bijeljina, za krivična djela davanja lažnog iskaza i sprečavanja dokazivanja, koja se takođe ne pominju da su bila predmet istrage u ovom spisu tužilaštva. U ovoj zabilješci nema nijedne jedine riječi objašnjenja kako su nastale unutrašnje povrede djevojčice Ivone Bajo niti čime su nanesene i ne postoji nijedno vještačenje kojim se to dokazuje, kako je recimo žica prečnika 3 mm, mogla da napravi otvor u prsnoj kosti širok samo l mm. Ja sam nekoliko mjeseci prije obustave istražnih radnji pismeno ukazao tužilaštvu da je to potrebno ustanoviti a dokaz za to je usvojen u spis ovog suda.
Osim toga u ovoj zabilješci ne pominje se nijednom riječju krijumčarenje niti utaja a što sam već dokazivao da se desilo jer je kamion koji je dovezao robu istovremeno kada djevojčica pada na asvalt, istovario 4 paketa robe a ujutru je magacioner zatekao samo 1 paket. Ispostavlja se da su 3 paketa nečega nestala preko noći. Sasvim je nebitno o čemu se radilo ali je moje pravo da podnesem krivičnu prijavu o tome u čemu sam sprečavan. Ja sam u krivičnoj prijavi protiv Blagiše Sofrenića ukazao samo na krivična djela sprečavanja dokazivanja i davanja lažnog iskaza i na kraju te krivične prijave naveo da imam dokaze i o drugim krivičnim djelima konkretno misleći na krjumčarenje (oružja ili narkotika) te apelovao na tužilaštvo da mi se omogući dopuna te krivične prijave i dostava dokaza.
15 dana posle predavanja te prijave dana 08.07.2010. godine pokušao sam to i da učinim tražeći istovremeno da dobijem odgovore na pitanja koje sam postavio čak pola godine ranije. Ovdje bih podsjetio sud da je usvojeno u ovaj predmet više takvih zahtjeva a sada posebno ističem pitanje iz februara 2010. godine da li je tužilaštvo ustanovilo kako je došlo do oštećenja tuđe stvari.
Umjesto da mi se odgovori, 50 dana poslije toga, pošto sam napisao da će odgovorni za prikrivanje kriminala završiti u zatvoru ukoliko ne otkriju za čije su interese to prikrivali, optužen sam za ugrožavanje sigurnosti od osoba pravno stručnih, što je nesumnjiv dokaz da je ta prijava u startu bila lažna i da im je jedan od glavnih ciljeva bio otimanje mog računara i uništavanje dokaza o svom kriminalu.
Iako sam tražio razgovor sa postupajućim tužiocem, upućen sam kod zamjenika glavnog okružnog tužioca Gruhonjić Muhameda, odnosno ispred njegove kancelarije, koji je izašao i odbio da bilo ko primi dokaze i evidentira krivičnu prijavu o krijumčarenju koju sam imao namjeru da podnesem i naravno što je još važnije odbili su da odgovore na zahtjeve od prije pola godine. Podsjećam sud da sam izveo dokaze o višemjesečnom obmanjivanju ne samo mene nego prije svega majke ubijene djevojčice, kada nam je saopštavano da OT Bijeljina nije nadležna. Znajući da to nije istina i da će OT Bijeljina negirati da sam uopšte dolazio i kao što sam znao kako će postupati sudije u svim postupcima, kao što znam i kakva je namjera sada suda, bio sam prisiljen odbiti naredbu da se udaljim, jer inače ne bih imao nikakav dokaz niti o smišljenim lažima OT Bijeljina kako nisu nadležni, niti što je još važnije da je izdata tajna điskriminatorska naredba da se zabrani pristup svim članovima porodice djevojčice Ivone Bajo.
Nekoliko godina kasnije glavni Okružni tužilac je pokušao pravdati izdavanje te naredbe upravo tim događajem 08.07.2010. godine, ne odgovarajući kao što to ne čini ni tužena RS sada, ko je odgovoran za oštećenje tuđe stvari. Ja tada naravno nisam htio pismeno da dopunim tu krivičnu prijavu i ukažem na dokaze o krijumčarenju (što sam učinio tek marta 2014. godine) jer mi je mnogo važnije bilo da dođem do odgovora o krivcu za oštećenje dječijeg ruksaka. S obzirom da OT Bijeljina nije utvrdilo ko je oštetio privatno vlasništvo moje porodice, što se vidi iz ove zabilješke to bi bio novi dokaz u predmetu KTA-596/09 a što je OT Bijeljina htjela da izbjegne.

Na upit suda tužilac izjavi da nije završio sa obrazlaganjem spisa T14 0 KTA 0010617 14 te da mu za obrazlaganje treba više vremena, odnosno da je saglasan sa tim da se predmetno ročište nastavi naredni put, te sud imajući u vidu redovno radno vrijeme suda, a u saglasnost sa prisutnim tužiocem donosi sledeće

RJEŠENJE
Nastavak glavne rasprave se zakazuje za dan 06.10.2015. godine sa početkom u 11,00 časova u kancelariji br. 19. Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te da pismeni poziv neće dobiti.
Na zakazano ročište pozvati tuženu putem pravobranilaštva uz đostavu primjerka zapisnika sa današnjeg ročišta i podneska tužioca od 29.06.2015. godine.
Dovršeno u 14:50 sati.

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

petak, 25. rujna 2015.

GRAĐANIN PROTIV DRŽAVNE BANDE

Ako se misli da nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, da nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo, onda je sasvim ispravno reći da država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava, nego ih kriminalci iz državnih institucija svijesno krše, jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava.

GRAĐANIN PROTIV DRŽAVNE BANDE

Poštovani gospodine Bajo, prije svega - hvala na brzoj reakciji i pristanku da govorite za naše novine.
U prilogu Vam šaljem nekoliko tekstova iz ove rubrike "Glas javnosti" i nemojte zamjeriti ako ima slovnih grešaka - to su finalne verzije prije lektora i ostalih servisa u redakciji, ali Vam ih šaljem da vidite kako izgledaju te priče. Evo pitanjih oko kojih Vi možete iznijeti svoju priču s tim da možete dodati sve što mislite da je važno, a da sam ja propustila da pitam:


- možete li se malo predstaviti: ko ste, gdje živite, čime se bavite,
- kada ste počeli pisati blog i zašto ga pišete,
- koliko blogova ste objavili i koji dokazni materijal u njima,
- kakve je reakcija na Vaše pisanje - ko Vam se javlja, šta Vam ljudi pišu/govore, imate li ikakve reakcije iz institucija sistema,
- jeste li možda doživjeli neke prijetnje, upozorenja i ako jeste - od koga,
- šta zaključujete na osnovu tih (ne)reakcija,
- kako je živjeti sa spoznajom da je obični čovjek sasvim nezaštićen?


To bi bilo to, a kao što sma rekla - Vi slobodno napišite sve što mislite da je važno za ovu priču. Voljela bih da mi odgovore pošaljete što prije, ako možete danas, a ako ne, onda u ponedjeljak, ako to nije problem, ili da me obavijestite kada bi ste mi ih mogli poslati. Molim Vas da mi uz odgovore pošaljete i jednu ili dvije svoje fotografije. Hvala unaprijed!
Magazin START BiH, Sarajevo
www.startbih.info
La Benevolencije 6/1
00387/33/260210



Moje ime je Zdenko Bajo, nastanjen sam u Bijeljini a rodom sam iz Podlogova kod Sarajeva, geodetske sam struke ali se u posljednje vrijeme bavim programiranjem odnosno kreacijama i izradama programa više vrsta, no i to je ostalo u drugom planu pošto najviše vremena provodim razotkrivajući kriminal u institucijama vlasti.
Blog kriminal u vlasti počeo sam da pišem marta 2011. Do toga je došlo pošto sam prethodne 2010-te godine, lažno optužen za ugrožavanje sigurnosti nekoliko pripadnika Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Radi se inače o kriminalcima koji su slagali ne samo da prijetim njima nego i nekim drugim osobama koji o tome nisu znali ništa. Ta lažna prijava završena je tek poslije 3 godine u Okružnom tužilaštvu u Doboju, jer nije bilo nikakvih prijetnji. Samo sam pisao da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva završiti u zatvoru. S obzirom da nijedan medij, nijedna TV kuća, nijedan štampani mediji odnosno novine nisu smjeli da objave dokaze o kriminalu koje imam, odlučio sam da svoju borbu vodim putem Interneta preko bloga i društvenih mreža i da na taj način razotkrivam kriminala takozvanih državnih službenika a ustvari pripadnika zločinačke organizacije koja godinama pljačka i ubija građane ove zemlje.
Što se tiče blogova ima ih više ali mislim da ostali nisu bitni za ovu temu nego samo blog „Kriminal u vlasti“ na kome se trenutno nalazi oko 550 članaka a preko 10 je pripremljeno i biće objavljeno u narednim danima. Na tom blogu se nalazi dokazni materijal o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koje se desilo prilikom krijumčarenja režimskih tajkuna 23. jula 2009.
U tom prikrivanju učestvovali su pripadnici MUP-a i prije svega Okružnog tužilaštva u Bijeljini i to na takav način da su prvo pomogli  kamionu, koji je švercovao robu da pobjegne a onda su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina, torbu ubijene djevojčice i oprali je jakim kemijskim sredstvom kako bi spriječili dokazivanje monstruoznhi krivičnih djela.
U početku je išlo teško jer je veoma mali broj ljudi dolazio do tekstova koje sam objavljivao ali vremenom, angažovanjem na društvenim mrežama, proširio sam zonu dejstva i sve više građana je imalo priliku da pročita moje tekstove. Imao sam vremenom dosta podrške od većine građana ali bilo je i prijetnji, vrijeđanja vjerovatno režimskih ljudi koji se osjetili ugroženi. Što se tiče tzv. institucija sistema nijedna od njih nije zainteresovana da razotkriva kriminalne radnje jer su u najveće pljačke umiješani političari, koji su postavili svoje poslušnike u sve državne organe počev od visokog sudskog i tužilačkog vijeća, parlamenta, vlada, tužilaštava i sudova. Suštinski, tužilaštvo koje bi trebalo da goni počinioce krivičnih dijela ima prvenstveni zadatak da prikriva sva krivična djela političko tajkunske mafije koja se vrši na teritoriji BIH.
Na anonimne prijetnje telefonom i one izrečene preko društvenih mreža i ne obraćam pažnju no najznačajnije su prijetnje tzv. Države, koja je marta 2010-te godine, poslala policiju da mi odnese računar sa dokazima krivičnih djela kriminalaca iz Tužilaštva. Taj događaj bio je izuzetan šok za sve članove moje porodici predstavlja jasnu poruku šta će se desiti građanima koji pokušavaju da se bore za svoja prava iznoseći dokaze kriminala.
Danima je moja kuća bila nadzirana stražom u 3 smjene odnosno 24 h na dan a policajci u civilu su me pratili ukorak gde god da krenem. 3 mjeseca od početka tog nezakonitog nadzora pokušano je i ubistvo trovanjem a bilo je i nekih poruka telefonom koji su ustvari bili klasični pozivi za sačekušu.
Takođe je zanimljivo iznijeti činjenicu da smo moja sestra, inače majka ubijene djevojčice i ja u avgustu 2010. godine pokušali da dostavimo dokaze o krivičnim djelima u Okružno tužilaštvo a prethodno smo taj materijal ostavili kod načelnika kriminalističke policije, koji je obećao da će preduzeti sve što je u njegovoj moći. U okružnom tužilaštvu nas nisu htjeli primiti lažući da nisu nadležni što je naknadno demantovano a gospodin načelnik kriminalističke policije kod koga smo prethodno ostavili dokaze je pod izuzetno sumnjivim okolnostima, preminuo samo 5 dana kasnije, Tužilaštvo naravno nije naložilo obdukciju iako sam ja pismeno upozorio da postoje otrovi koji simuliraju srčani udar a šta se desilo sa dokazima nije poznato. Izgleda da su i oni doživjeli srčani udar…
Suštinski sam već odgovorio na to pitanje jasno je da zemljom vlada političko tajkunska mafija odnosno ratni profiteri šverceri i ratni zločinci te poslijeratni tajkuni koji su došli na politički vrh zemlje, te onda postavili stranačke ljude u sve državne organe, isključivo sa ciljem da budu logistička podrška njihovom kriminalu, uništavaju sve dokaze, sprečavaju istrage i kažnjavaju neposlušne a neki od najočitijih primjera toga su slučaj brutalne likvidacije Milana Vukelića koji je raznesen eksplozivom u centru Banjaluke pošto je prethodno ukazivao na kriminal i takođe lažno optuživan za ugrožavanje sigurnosti kao i ja, što ukazuje ne matricu ponašanja tužilačke mafije. Drugi primjer je brutalna pod navodnim znacima „egzekucija“ visokog sudskog i Tuzlanskog vijeća nad tužiteljicom Dijanom Milić koja je pokušala da se bavi svojim poslom. Potom je lažno optužena za, zamislite nagovaranje svjedokinje na lažni iskaz i pokušaj bludnih radnji sa istom, te po kratkom postupku suspendovana a potom je vrlo brzo završila u bolnici odakle nije živa izašla.
Ne znam da li bi pravi izraz bio „nezaštićen“. Šta to u stvari znači? Ako se misli da nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, da nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo, onda je sasvim ispravno reći da država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava, nego ih kriminalci iz državnih institucija svijesno krše, jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava.
Ali to naravno nije razlog da odustanemo, naprotiv iz mog bloga se vidi da nisu mogli da me zaustave, nisu mogle da me uplaše, nego konstantno iznosim nove dokaze o krivičnim djelima a svakim novim mjesecom se pojavljuju nova krivična djela, novi kriminalci koje razotkrivam jer da bi se zaštitili oni protiv koji sam već sakupio dokaze, angažuju se nove sudije i novi tužioci da bi lažima, falsifikatima i prikrivanjem zaštitili one koje sam već razotkrio. Bitno je istaći da su najveći kriminalci u Bijeljini smješteni u redu glavnog tužioca  a radi se o Novaku Kovačeviću, Debeljević Miloradu i Gruhonjić Muhamedu, te se njima treba dodati i tužilac Danica Stjepanović koja je lično odgovorna za uklanjanje materijalnog dokaza ubistva sa lica mjesta i pranje benzinom.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

nedjelja, 20. rujna 2015.

(NE)POŠTOVANJE ZAKONA

NAJVEĆE BANDE U OVOJ ZEMLJI NISU ONE KOJE SE POMINJU SVAKODNEVNO U MEDIJIMA, NEGO SU TO TUŽILAŠTVA, SUDOVI, POLICIJA, VLADA, SKUPŠTINA, SVE SA KVALITETNO KUPLJENIM PAPCIMA. KOMPLETNA DRŽAVA JE PRETVORENA U NAJOBIČNIJU PRIVATNU BANDU A ŠEF BANDE U RS-U JE FORMALNO SAMOZVANI GLAVNI BAJA A INAČE BIJEDNA LAŽLJIVA KUKAVICA I MOŽE BITI PREDSJEDNIK JEDINO SVOJIM PAPCIMA...

(NE)POŠTOVANJE ZAKONA

utorak, 15. rujna 2015.

KO JE PODMETNUO FALSIFIKAT

Osim ubistva prikravan je i šverc narkotika u Bobar grupu, pranje novca narko mafije, te pljačka stotina miliona KM depozita iz Bobar banke a kako je danas sve to razotkriveno uključujući i oštećenje tuđe stvari, konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128), svi oni koji nastave da prikrivaju taj kriminal biće saučesnici onih koji su ga počinili i uskoro krivično odgovarati za svoja zlodjela...

KO JE PODMETNUO FALSIFIKAT

obrazac zahtjeva za pristup informacijama

 

OSNOVNOM SUDU BIJELJINA


PREDMET: Zahtjev za pristup informacijama iz
                       nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina

                      Molim Vas da mi u skladu sa članom 14. stav 2. Zakona o slobodi pristupa informacijama ("Službeni glasnik RS", broj 20/01), odobrite pristup informaciji iz nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina.
1) PRESUDA OKRUŽNOG SUDA U PREDMETU 80 0 P 043325 13 P 2
2) ODGOVOR NA MOJ ZAHTIJEV OD 28.10.2014.
3) INFORMACIJA O MAKSIMALNO DOZVOLJANOM BROJU PRISUTNIH GRAĐANA NA ROČIŠTIMA TE DA LI JE MOGUĆE PRISUSTVO NOVINARA KOJI BI SNIMALI DOKAZNI POSTUPAK ?
4) KO JE SAČINIO FALSIFIKAT PO PREDMETU 80 1 Pr 000670 10 Pr I UDARIO PEČAT PRAVOSNAŽNOSTI NA ODLUKU PREKRŠAJNOG SUDA 22.12.2010. IAKO JE POSTUPAK OBUSTAVLJEN, TE DA LI JE OSNOVNII SUD U BIJELJINI DOSTAVIO TAJ FALSIFIKAT PRAVOBRANILAŠTVU RS ZA POTREBE PARNICE 80 0 P 043325 13 P 2, DA LI JE I KOJIM DRUGIM ORGANIMA OSNOVNI SUD U BIJELJINI SLAO POMENUTI FALSIFIKAT ???
OBRAZLOŽENJE
Imam posredna saznanja da je Okružni sud u Bijeljini doneo odluku po mojoj žalbi u parnici 80 0 P 043325 13 P 2, ali tu presudu nikada nisam dobio. S obzirom da je Osnovni sud u Bijeljini sve ranije presude redovno slao poštom moguće je da je pošiljka ili obavjest o tome zagubljena od strane pošte, što se ranije dešavalo nekoliko puta. Moguće su i neke druge opcije s obzirom da se sve moje komunikacije nadziru i presreću no ne bih da dalje razrađujem na tu temu.
Ako je presuda u ovom predmetu zaista dostavljena Osnovnom sudu, predlažem da me telefonski obavjestite na navedeni broj kako bih lično došao i uz potpis preuzeo presudu i mogao nastaviti dalje pravne radnje pred višim sudovima.
Istu slučaj je sa tačkom 2, ukoliko je sačinjen odgovor na moj zahtijev prema ZOSPI-a.
Vezano za pitanje iz tačke 3, s obzirom da postoji veći broj lica koja su zainteresovana da prate nastavak dokaznog postupka u predmetu 80 0 P 056 780 14 P, zakazan za 06.10.2015. zanima me koliko lica može prisustvovati kao javnost na raspravama. U pitanju su fizička lica, pripadnici nevladinih organizacija i novinari. Postoji mogućnost postizanja dogovora u ovom predmetu u kom slučaju ne bi bilo nastavka ali ako do njega dođe, biće još mnogo zanimljiviji nego prethodna ročišta, što bi ukoliko sud dozvoli bilo snimano od strane novinara a potom bih besplatno dostavio dva primjerka diskova sa snimcima za sud i zastupništvo tužene RS...
Vezano za tačku 4, to krivično djelo je izvršeno sa ciljem da posluži kao opravdanje za fašističke metode kriminalaca iz tužilaštva koji su sakrili materijalni dokaz ubistva, (dječiji ruksak - vlasništvo moje porodice) i uhvaćeni sa rukama krvavim do ramena odbijali da odgovore na zahtijeve prema ZOSPI-a i umjesto toga sve srodnike opisivali kao ludake. Osim ubistva prikravan je i šverc narkotika u Bobar grupu, pranje novca narko mafije, te pljačka stotina miliona KM depozita iz Bobar banke a kako je danas sve to razotkriveno uključujući i oštećenje tuđe stvari, konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128), svi oni koji nastave da prikrivaju taj kriminal biće saučesnici onih koji su ga počinili i uskoro krivično odgovarati za svoja zlodjela...

Bijeljina, _____________2010.godine                                   Podnosilac zahtjeva :

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

četvrtak, 10. rujna 2015.

APELACIJA NA 80 0 P 039222 15 Gž

MOJA JE KRIVICA ŠTO SAM PREŽIVIO NAPADE PLAĆENIH UBICA A NISAM PODLEGAO KAO POMENUTI GOSPODIN, DIJANA MILIĆ, MILAN VUKELIĆ, NEDELJKO RADMAN, KOJI JE PREMINUO SAMO DESETAK DANA RANIJE, NA ISTOJ STOLICI U KOJOJ SAM SJEDIO I JA KADA SU ME SASLUŠAVALI. NJEGOVO SRCE I MOZAK NISU IZDRŽALI STRES...

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 039222 15 Gž

Programski kod je fajl, (tekstualni dokument) u kome su zapisane komande o tome, kakve radnje treba da izvršava određeni program, koji se kompiluje iz tog koda. Radi se o fajlovima koji nisu sastavni dio instalacijskih paketa i ne mogu se vršiti intervencije direktno na samom programu. Ukoliko programski kod bude uništen, izgubljen ili obrisan, kao što je ovde slučaj, nisu moguće nikakve dopune, prepravke niti prevod na neki svjetski jezik, nego je potrebno sve komande pisati ponovo, uključujuči i dizajniranje, (vidljivi dio programa). Najbliže poređenje nanesenoj šteti je primjer da konstruktoru automobilskog motora budu spaljeni crteži sa dimenzijama i izgledom pojedinih dijelova a postoji samo jedan ili više proizvedenih automobila. Iz njih je sada potrebno rekonstruisati mašinske crteže da bi se mogli proizvoditi novi. Posao koji programer treba uraditi da bi preveo meni nekog programa sa srpskohrvatskog na engleski recimo može se uporediti sa zadatkom prevodioca koji ima Zakon o parničnom postupku kreiran u "microsoft word" programu i mora prevesti samo nazive pojedinih poglavlja. Ukolike je pak doc. fajl izgubljen ili obrisan a prevodilac ima samo odštampanu knjigu, onda mora sve iznova kucati i kreirati novi dokument s tim da ne mora lično izmišljati pojedine članove. U ovom slučaju je nanesena šteta mnogo veća jer niko osim mene kao autora ne može rekonstruisati taj program pa čak ni ja, da bude potpuno isti, posebno imajući u vidu komande koje se ne vide prilikom rada programa...

U ovom sporu, tužena RS mi je 24.03.2010. odnijela računar i držala ga u svom posjedu do 22.12.2010. Razlog za to je bilo navodno "Ugrožavanje sigurnosti" pripadnika OT Bijeljina a što je bila obična laž, definitivno potvrđena odlukom OT Doboj poslije više od 30 mjeseci razvlačenja istražnih radnji, (T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012.)
Prethodno sam otkrio da je OT Bijeljina prikrila ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo tako što je uklonila sa mjesta zločina dječiji ruksak, dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a ostatak zamrljan hemijskim sredstvom (prilog "Dokazni predmeti"). Materijalni dokaz ubistva je OT Bijeljina prikrivala preko 5 godina i sprečavala pristup svim srodnicima ubijene djevojčice a vraćen je konačno uz pomoć Osnovnog suda u Bijeljini a oštećenje je konstatovano u dokazu "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)".
U pitanje je dakle prikrivanje monstruoznih krivičnih djela a do danas je razotkriveno da je direktor AD Univerzal S.B. u koji je švercovana roba bio član pljačkaške grupe iz akcije "Lutka" da se preko Bobar banke prao novac narko mafije Darka Šarića a istovremeno su se pljačkale stotine miliona maraka u toj banci. Kada sam dakle februara 2010-te podneo zahtjev prema ZOSPI-a i postavio pitanje o oštećenom predmetu koji je privatna svojina nije bilo odgovora iz OT Bijeljina 50 dana, (ali su mi zato blokirali pristup nadležnima) te sam objavio fotografiju dokaza na internetu pa poštom i mejlovima pozvao odgovorne da otkriju istinu ili ću podnijeti krivične prijave pa će završiti u zatvoru.
Tada nisam imao dokaze o krijumčarenju ali krivci to nisu znali te su odlučili da mi otmu računar i unište podatke, pa su me lažno prijavili u CJB Bijeljina zamjenici glavnog tužioca, Gruhonjić i Debeljević. Pošto sam na računaru imao osim dokaza kriminala i više stotina fajlova programskog koda stvaranog godinama, odmah sam po odnošenju računara pismeno obavjestio sud i zatražio da se zaštiti i ne dozvoli krivcima da ga obrišu. Uprkos mojim stalnim pismenim obraćanjima da mi se dostave podaci o otvaranju računara, to se nikada nije desilo a ni 9 mjeseci kasnije kada sam zahtijevao kontrolu ispravnosti to nije učinjeno. Dokazi o tome se nalaze u spisu a u narednom periodu sam se pozvao na pravo iz Ustava član 23 i tražio sve podatke koji su prikupljani o meni uključujući i vještačenje računara, koji sam preuzeo sa praznim hard diskom.
Umjesto da dobijem materijal izdata je usmena naredba o zabrani pristupa u OT Bijeljina svim srodnicima ubijene djevojčice, (Zapisnik 19.08.2011.) do koje sam bio prisiljen doći na prekršajnom sudu jer je bila tajna i iako sam tražio pismenu naredbu i pravo žalbe prema članu 16 Ustava RS, to nikada nije izvršeno. Čak sam podneo i tužbu za utvrđenje diskriminacije sa tačkom "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!" kao i "4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !" a predmet po toj tužbi 80 0 P 043325 13 P 2, pošto se tužena RS na kojoj je teret dokazivanja uopšte nije pojavila, okončan je odbijanjem baz ijedne riječi i komentara suda o ove dvije te još nekom tačkama.
Tužena RS je dakle odnijela računar smišljenom lažnom optužbom, kršila moje pravo prema ZOKP-u da dobijem podatke o vještačenju, odbila da izvrši kontrolu ispravnosti, istovremeno mi zabranivši pristup u OT Bijeljina i ne odgovarajući na pismene zahtjeve te kršeći moja prava da dobijem traženi materijal.
Čak sam ponudio pismeno dogovor Vladi RS, da ne tražim nadoknadu i iznova pišem kod za preko 130 programskih paketa, no to je ignorisano te sam podneo tužbu na koju je uslijedio "Odgovor na 80 0 P 039222 12 P" u cijele 4 proste rečenice bez ijednog elementa obaveznog članom 71 ZOPP-u, bez razloga, činjenica, dokaza i pravnog osnova. Iako sam ukazivao ne te i druge povrede sud je to ignorisao a meni je poslije zahtijeva da lično dokazujem autorstvo nad programima, sudska policija oduzela laptop, očito po naredbi suda, (svjedoci, zapisničar Mladenka Maletić i sudska policija)...
Laptop je vraćen poslije moje intervencije pred sudijom ali mi nije dozvoljeno da izvodim dokaze, nego je to urađeno izvan ročišta bez mog prisustva čime je prekršeno načelo ravnopravnosti i javnost suđenja iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sve to je vidljivo iz zapisnika koje prilažem. Iako dakle tužena RS nije navela nijedan razlog niti činjenice, sud je izmislio nepostojeće i nikada pominjane razloge koje prenosim iz priloga "Presuda 80 0 P 039222 12 P":
"Tuženi ničim ne dokazuje da su se svi navedeni programi koji se nalaze na disku u koji je sud izvršio uvid nalazili upravo na predmetnom računaru. Takođe po mišljenju suda tužilac nije dokazao ni da je on tvorac predmetnih programa jer nije sproveo dokaze koji bi dokazali ove tvrdnje, jer je po mišljenju suda isto nemoguće dokazati bez vještačenja predmetnog računara Compaq serijskog broja 814DYSZO2R0 i softvetra u računaru (programi), a koje dokaze tužilac nije predložio. Tužilac je u svrhu dokazivanja tužbenog zahtjeva ponudio samo dokaze koji ukazuju na to da je predmetni računar bio oduzet (materijalni dokazi) i da se oko 8, 5 mjeseci nalazio u posjedu tužene, te dokaz disk-cd na kom se nalaze programi koje je sud naprijed naveo prilikom opisivanja ovog dokaza. Međutim tužilac nije dokazao da su se predmetni fajlovi i to njih 250 programskog koda za više od 100 instalacijskih paketa nalazili na računaru Compaq serijskog broja 814DYSZO2R0 prije oduzimanja istog dana 24.03.2010.godine, kao što nije dokazao ni da se isti ne nalaze na njemu nakon vraćanja istog u posjed tužioca dana 08.12.2010.godine. Takođe tužilac dakle nije dokazao ni da se radi o njegovoj intelektualnoj svojini."
Sve ove "razloge" je dakle izmislio sud u presudi a nijedan od njih ne postoji u takozvanom odgovoru tužene RS, nisu uopšte pominjani tokom dokaznog postupka a najbitnije dokaze je sud smišljeno prikrio u presudi. "Zalba na presudu 80 0 P 039222 12 P" koju prilažem sa svim dodacima pokazuje da sam argumentovano obesmislio sve tvrdnje prvostepenog suda uključujući i dokaz "Dokument Vlade RS broj 07.10/059-1038/10 od 30.12.2010." u kome mi Ministarstvo zahvaljuje kao autoru za edukativne programe koje sam im poklonio.

U toj žalbi sam detaljno pokazao sva kršenja zakona od strane suda i predočio dokaze kako o autorstvu tako i o smišljeno prikrivenim podacima čime mi se htjela nanijeti šteta. Iz te žalbe na 8 strana izdvajam dio:
"Prilikom instalacije se pojavljuje naziv BZ SOFT, od čega su prva dva slova moji inicijali. Više puta se pojavljuje ime ZDENKO, što je moje lično ime a potenciram da je programu zadato da kreira folder sa mojim imenom prilikom instalacije. U opisu autora je sadržan moj broj telefona 065831902, koji je već godinama poznat sudovima u Bijeljini. Svi besplatni i demo programi za instalaciji zahtijevaju kod 29111965 što je datum mog rođenja. Unutar svih programa se nalazi adresa elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net" koju sam dobio od Pošta Srpske. Neki programi takođe sadrže moj broj telefona (plejer mp3) te datum nastanka. U dva programa vidljive su slike a može se čuti i glas ubijene djevojčice Ivone Bajo, kod za pokretanje jednog od njih glasi IVONA a u pitanju je ćerka moje sestre. Autorstvo mi je još 2010-te priznala Vlada RS a u ovoj parnici nijednog trenutka to nije osporavalo njeno pravno zastupništvo. A i ovo je samo dio onoga što se nalazi u oko 130 instalacijskih paketa i dokazuje moje autorstvo a moje ime i datum rođenja kao kod za instalaciju su sami bili dovoljni kao dokaz...
Koliko je postupanje Osnovnog suda u Bijeljni bilo smišljeno kriminalno, najbolje ilustruje podatak da sam više puta naveo kako je kod za instalaciju svih besplatnih i demo programa osmocifreni broj 29111965, datum mog rođenja i ta činjenica koju je upravo sud utvrdio bez mog prisustva je bezočno prikrivena u presudi na 11 strana, kao i to da je folder za instalaciji "Zdenko" upravo moje ime. Činjenicu da svaki instalacijski paket sadrži jasno vidljiv moj broj telefona, (065831902) i nešto teže uočljivu adresu elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net" sud uopšte nije htio da navede.

I pošto sam tako dokazao da ne stoji nijedna od tvrdnji Osnovnog suda u Bijeljini, drugostepeni sud je nevjerovatnom brzinom, (svega 2 mjeseca od donošenja prvostepene odluke) odbacio žalbu i potvrdio presudu iako sa sasvim drugim obrazloženjem još nevjerovatnijim, koje citiram, (Okruzni sud 80 0 P 039222 15 Gž):
"Pod predopstavkom da je tačna tvrdnja tužioca da su programi uništeni, iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena, što u ovom sporu nije slučaj. Odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca i oduzeta roba je vraćena, bez da je vještačena i bez da je ispravnost utvrđena kako kod oduzimanja predmeta, tako i kod vraćanja, pa tvrdnja žalbe, da je tužilac autor uništenih programa kod ovakvog stanja činjenica ne može biti od uticaja na drugačiju odluku suda u konkretnom sporu."
U ovoj ekspresnoj odluci Okružnog suda nije naravno poštovan član 215 ZOPP-u: "(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana. (2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi. (3) „Primjerak objašnjenja u pogledu navoda iz žalbe sudija prvostepenog suda dostaviće strankama, koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku od osam dana.”
S obzirom da nisam dobio nikakvo objašnjenje, očito je da ni Osnovni a ni Okružni sud u Bijeljini nemaju namjeru već unaprijed donesene presude usporavati i onemogućavati nekakvim zakonskim odredbama, članovima iz ustava, poštovanjem procesnih pravila, materijalnog prava i drugim "suvišnim" detaljima. Kao rezultat svega dobili smo sledeće:
- Okružni sud u Bijeljini formalno priznaje počinjenu štetu i mene kao oštećenog ali sumnja u odgovornost tužene RS, ("iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena"). S obzirom kako sam dokazao ispravnost računara time što su sa istoga upućivanje "prijetnje" prije odnošenja, sud pokušava tuženu RS osloboditi odgovornosti jer nisam dokazao da li su računar spržili strujom, udarali macolama, potopili u vodu ili samo obrisali podatke sa hard diska. Ovde postoji više radnji tužene koje je krivično terete za nastalu štetu. Prvo to što je lažima izdejstvovano otimanje računara BEZ IJEDNE NAVEDENE RIJEČI PRIJETNJE, koje sam navodno upućivao. Potom je računar 5 dana bio na nepoznatoj lokaciji prije smještaja u sudski depo, što sam dokazao dokumentima. I poslije 9 mjeseci držanja u svom posjedu tužena RS vraća računar bez kontrole ispravnosti koju sam pismeno zahtijevao. Uz sve to predao sam krivičnu prijavu vezano za uništavanje podataka 04.03.2011. koja je dio dokaznog materijala a tužena RS nije za 4 godine ustanovila ničiju odgovornost nego je istraga "u toku" a meni zabranjen pristup kako ne bih imao podatke ni o tome.
Podsjećam na član 17 Ustava RS: "Svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanose službeno lice ili državni organ, odnosno organizacija koja vrši javna ovlašćenja." a s obzirom da je osim lažne prijave, tužena RS odbila da mi dostavi podatke o pregledu računara na šta je obavezna ZOKP-u, te potom i po pravu iz člana 23 Ustava RS, kao i odbijanje da kontroliše ispravnost, tu su i radnje kojima se dokazuje odgovornost tužene RS. Uz sve to član iz ZOO " Osnovi odgovornosti" kaže "(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice." te član "Pripisivanje štete" citiram "Štetnik odgovara samo za štetu koja je sa događajem iz koga proizilazi odgovornost štetnika tako povezana da se ona s obzirom na vrstu odgovornosti i karakter štete, uz uvažavanje zaštitne funkcije povrijeđene pravne norme, može smatrati posljedicom tog događaja." Dakle tužena RS je smišljeno lažnom optužbom odnijela ispravan računar sa dokazima o kriminalu njenih službenika za koje je znala, te neprocjenjivo vrijednim programskim kodom za koji nije znala. Kršila je obaveze iz zakona i ustava, zabranila mi pristup tužilaštvu i dokumentaciji, odbila izvršiti kontrolu a vratila neispravan računar. Iz članova ZOO koje sam citirao proizilazi da je odgovorna jer je neispravnost hard diska posljedica odnošenja ispravnog računara i držanja u posjedu tužene RS, koja nije dokazala da je recimo računar odnesen neispravan tako što bi mi dostavila podatke o vještačenju koji ukazuju na takvu mogućnost.
-Tvrdnja Okružnog suda koju citiram "Odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca i oduzeta roba je vraćena" je netačna s obzirom da su istražne radnje protiv mene trajala formalno još dvije cijele godine a i danas sam pod nezakonitim nadzorom. Dokaz za to je "Naredba T15 0 KT 0002365 10" donesena 14.12.2012. a koju sam dobio tek u oktobru 2013-te. Iz nje sa vidi da tužena RS, nije odustala od prijedloga za gonjenje decembra 2010-te, kako tvrdi Okružni sud, kada mi je vratila računar, nego me je držala pod optužbom teroriste i manijaka zvanično još dvije godine a takav tretman primjenjuje i danas jer je i dalje na snazi usmena naredba o zabrani pristupa u OT Bijeljina. U ovom prilogu se takođe jasno vidi moj datum rođenja koji sam upotrijebio kao instalacijski kod za besplatne i demo programe koje prilažem na disku "DVD DOKAZI".
- I tvrdnja Okružnog suda "bez da je vještačena i bez da je ispravnost utvrđena kako kod oduzimanja predmeta, tako i kod vraćanja" je netačna jer ispravnost nije utvrđena kod vraćanja to je nesporno ali isključivo krivicom tužene koja je to odbila očito da se već tada ne konstatuje na zapisnik neispravnost ali osim što sam dokazao da je računar bio ispravan s obzirom da je tužena sa njega primala "prijeteće poruke" postoji i izvještaj MUP-a koji je CJB Bijeljina u dva navrata dostavljala organu tužene OT Bijeljina a dokaz za to je "Odgovor mup-a 10-02/2-230-236/10". Takođe se sugeriše da se obratim Okružnom tužilaštvu u Bijeljini što sam i činio kako ranije tako i kasnije ali naravno glavni okružni tužilac čiji sam kriminal i saučesnika mu, razotkrio je izdao tajnu usmenu naredbu o zabrani pristupa čije sam postojanje morao dokazivati odbijajući izvršenje i provodeći sate u zatvoru.
Iz svega se vidi da ni teze Okružnog suda nemaju veze sa istinom a tužena RS pokazuje da je uvela praksu lažnog optuživanja građana koji razotkrivaju kriminal, otima im imovinu, drži mjesecima u svom posjedu, ne poštuje odredbe ZOKP-u i prikriva podatke o otvaranju predmata, vraća ih oštećene ili uništene bez kontrole, ne poštuje garantovana prava iz Ustava RS, ne daje podatke građanima koje je o njima prikupljala, ne daje pismena rješenja o suspenziji nekog prava niti pravo na žalbu a posljedica svega je otimanje prava na imovinu u ovom slučaju programski kod koji je bio moja intelektualna svojina uskladištena na hard disku koji je takođe privatna svojina, što je tužena RS uništila očito namjerno kako bi obrisala dokaze kriminala a čak i da je do toga došlo nepažnjom ili greškom prilikom vještačenja opet je krivica na tuženoj pod čijom je kontrolom i posjedom bila moja imovina.
Ako bi se ovo bezakonje pretočilo u praksu uskoro bismo imali slučajeve otimanja sefova, umjetničkih slika, nakita, automobila i slično koje bi pojedinci opljačkali a onda vraćali prazne sefove, bez novca, umjesto dragulja bižuteriju itd i ni za šta ne bi bilo odgovornosti jer se usput ne bi poštovao ni zakon, ne bi se podaci dostavljali optuženima a tužena nije kriva ni zato jer je odustala od gonjenja. Podsjećam da je načelnik kriminalističke policije koji je po traženju onih koji su me lažno optužili izdao naredbu za posebne istražne radnje i 24-satni nadzor nada mnom, te poslao izvještaje koji se pominju u odgovoru CJB Bijeljina, preminuo pod sumnjivim okolnostima samo par mjeseci kasnije pošto sam mu predao dokaze o kriminalu tužilaca i inspektora. Živio je još samo 5 dana, pronađen mrtav u automobilu pored puta. Zvanična verzija tužilaca koji su me lažno optužili je infarkt a sahranjen je po hitnom postupku bez autopsije.
MOJA JE KRIVICA ŠTO SAM PREŽIVIO NAPADE PLAĆENIH UBICA A NISAM PODLEGAO KAO POMENUTI GOSPODIN, DIJANA MILIĆ, MILAN VUKELIĆ, NEDELJKO RADMAN, KOJI JE PREMINUO SAMO DESETAK DANA RANIJE, NA ISTOJ STOLICI U KOJOJ SAM SJEDIO I JA KADA SU ME SASLUŠAVALI. NJEGOVO SRCE I MOZAK NISU IZDRŽALI STRES KADA MU JE SAOPŠTENO DA ĆE MU SE PRETRESATI IMOVINA...
Sve ovo i još mnogo monstruoznih zločina uključujući i ubistvo Ivone Bajo posljedica je banditizma koji su uveli korumpirani pripadnici mafije u državnim organima, a posebno OT Bijeljina, koje je saučesnik u pljačkama milijardi evra samo preko AD Birač i Bobar grupe...

PRILOZI

Dokazni predmeti
Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)
Zapisnik 19.08.2011.
Odgovor na 80 0 P 039222 12 P
Naredba T15 0 KT 0002365 10
Odgovor mup-a 10-02/2-230-236/10

Tužba sa DVD-em Dokazi
Zapisnici sa ročišta
Presuda 80 0 P 039222 12 P
Zalba na presudu 80 0 P 039222 12 P
Okruzni sud 80 0 P 039222 15 Gž


Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

subota, 5. rujna 2015.

PRIJEDLOG SUDU U PREDMETU 80 0 P 056780 14 P

Materijal o tragičnom stradavanju osoba Vukelića, Milić i Radmana pokazuje zločinački karakter i metode takozvanih državnih organa a u stvarnosti mafijaških organizacija. Iz tih primjera se vidi obrazac ponašanja pripadnika zločinačke organizacije koja prvo lažno optuži osobe koje ometaju njihove kriminalne radnje a onda podatke o nadzoru doturi plaćenim ubicama koji raznesu žrtvu eksplozivom, sipaju joj otrov ili zbog stresa doživi moždani udar. Država dakle nastupa kao najobičnija razbojnička banda, smišljeno lažno optužujući nevine osobe a onda ih likvidira prije sudskih postupaka kako optuženi ne bi dokazali njene mafijaške metode i svoju nevinost.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P
TUŽBA
Tužilac:
ZDENKO BAJO
Tuženi:
REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:
1000000 (jedan milion) KM
Na osnovu člana 81 ZOPP-u.
"Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja. Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba. Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prijašnja rješenja iz ovog člana." dostavljam:

PRIJEDLOG SUDU PO ČLANU 81 ZOPP

Potenciram relevantni stav, prema kome sud nije vezan za prijašnja rješenja i ukratko ću izložiti argumente zbog čega pojedine stavke treba usvojiti što će sud moći učiniti na narednom ročištu, kako bismo uštedjeli vrijeme. Ukoliko neki od prijedloga ne bude prihvaćen po ovom dopisu, svaki od takvih ću detaljno obrazložiti u zapisnik kako bih uvjerio sud u njegovu važnost, kako za prvostepeni postupak, tako i za eventualne više instance jer želim imati dokaz šta sam sve morao da radim da bih izborio svoja prava a na koje sam sve načine u tome sprečavan. Napominjem da ću predložiti i neke dokaze i radnje koje nisu direktno povezane sa članom 81 ali se tiču dokaznog postupka.

1) S obzirom da sam već predložio odbacivanje "Izjašnjenja" i svih dokumenata, koje tužena RS uz asistenciju glavnog krivca za kriminalne radnje koje je izvršila, pokušava nezakonito ubaciti u spis, prvo ponavljam taj problem. Sud je doneo odluku da će se o tome naknadno izjasniti, pošto sam izneo samo neke argumente za to. U nastavku sam izveo dokaz da suštinski najvažniji dokument koji tužena pokušava podmetnuti, Odluku Ustavnog suda BIH, nije povezan sa mnom, da je moje ime greškom navedeno i da se odnosi na prava druge osobe a sa mojim pravima i ovim tužbenim zahtijevom nema nikakve veze.
Osim toga, dodajem da sam pronašao u spisu spornu "Službenu zabilješku" (i ostavio naljepnicu na znanje sudu) koja nosi datum, (04.01.2010.) koji sam i naveo na prethodnom ročištu u zapisniku. Broj nisam znao napamet a i nije moja obaveza da to znam nego je tužena RS u svom odgovoru morala to da navede i da mi je dostavi, umjesto što je napisala da je istu nekada "nakačila" na neki sajt, S obzirom da je tražena zabilješka sastavni dio spisa, time je veći razlog da se odbaci sve ono što su osoba Stjepanović i tužena RS putem svog suda pokušali nezakonito podmetnuti u spis. Na ovu tačku neću uopšte dalje trošiti vrijeme niti ubjeđivati sud da je pogriješio, nego ću ukoliko se svi ti dokumenti ne odbace, kako sam i upozorio, pročitati svaki od njih od prve do zadnje riječi i detaljno dokazivati zašto nemaju veze sa ovom tužbom, kao i kakav je cilj tužene odnosno suda, na koji način želi iskoristiti iste u presudi a sve bez ijedne riječi od strane tužene ili suda u dokaznom postupku o vezi tih dokumenata sa ovom tužbom.
2) Najveći kriminal koji je tužena RS počinila u ovom predmetu je sačinjavanje i prihvatanje "Odgovora" na tužbu bez ijednog iznesenog razloga, bez ijedne činjenice a što je jasno propisano relevantnim članom 71 ZOPP-u. Zbog saučesništva suda u tom kriminalu bio sam prisiljen podnijeti poseban tužbeni zahtijev za utvrđenje diskriminacije u ovom postupku, te tražim da se sve radnje prekinu dok se ne utvrdi da li je ili nije izvršena diskriminacija ili alternativno tužena RS dopuni svoj PRAZNI odgovor u kom slučaju bih povukao taj zahtijev. Ukoliko se to ne desi na narednom ročištu ću dokazati da se prethodno donesenim rješenjem pokušava još jedna u nizu bezočnih prevara i manipulacija suda a što će ući u zapisnik.
3) Zahtijevam od suda da ODMAH, prije nastavka daljeg izvođenja dokaza donese rješenje o tome koji će svedoci biti pozvani i saslušani a u skladu sa članom 96. "(1) Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati."
Vidljivo je da nije poštovana odredba da se odluka o svjedocima donese na pripremnom ročištu, što je takođe smišljena opstrukcija i stoga zahtijevam da se ispravi, posebno imajući u vidu da sam na to ukazivao ranije. Naime postoje dokazi koje planiram izvoditi saslušavanjem svjedoka i nema potrebe da ih potenciram sada uz dokumentaciju. Ako sud ne donese rješenje o svjedocima ja ću biti prisiljen da o svemu što sam imao namjeru izvoditi dokaze putem njih, iznosim argumentaciju u nastavku ovog dijela prije te odluke, što može za više sati uvećati vrijeme koje će se utrošiti a sve krivicom suda.
Meni je jasno da tužena želi spriječiti svjedočenje pripadnika OT Bijeljina i pružiti im zaštitu za neviđeni kriminal koji čine a jedan od poteza kojim se to misli opravdati su i podmetnuti dokumenti od strane osobe Stjepanović, kako bi se donijela odluka "da nema potrebe pozivati istu jer se pismeno izjasnila". To izjašnjenje je naravno još jedna od blamaža tužene RS, što ću i dokazati a u njemu nema ni pomena o tome zašto je presjekla kaiš ruksaka, odnosno šta je "utvrdila" o tome, da li je MUP, saslušao o "prijetnjama" koje je dobila od mene, da li je ikog ovlastila da me prijavi u njeno ime itd. Isti je slučaj i sa svim drugim predloženim svjedocima a ako bi sud pokušao da spriječi njihovo svjedočenje, detaljno ću u zapisnik obrazložiti zašto je bitno da svjedoče i zbog čega sud ne želi utvrđivati sve činjenice, nego naprotiv čini sve da sakrije kriminal koji su počinili. Imena svjedoka sam već naveo, kao i razloge, te to sada neću ponavljati.
4) Predlažem da se kao dokaz izvrši uvid u predmet 80 0 P 039222 12 P, od koga je ovaj postupak i razdvojen. Po istom je donesena odluka drugostepenog suda i biće nastavljen odmah pred Ustavnim sudom a sada iznosim razloge. Odmah istog dana po odnošenju računara rekao sam inspektorima da ću podnijeti tužbu a to je poslije odbijene ponude tuženoj RS o dogovoru učinjeno 2012-te što se vidi iz broja predmeta. Tužena RS je dakle znajući moje namjere i posebno po podnošenju tužbe kršila moja prava, prvo da dobijem sve podatke o vještačenju računara a potom i prema pravu iz Ustava RS, član 23, koju tačku "nije ni primjetila" u tužbama za utvrđenje diskriminacije, što ću takođe dokazivati,
Ni u tom sporu tužena nije iznjela razloge niti činjenice iako sam upozoravao sud na to, nego je izvršena diskriminacija koja se planira i u ovom postupku. Potom je prvo Osnovni sud izmislio nepostojeće razloge za odbacivanje tužbe od kojih ističem problem autorstva nad programskim kodom. Kada sam sve "razloge" prvostepenog suda obesmislio uz dokaze, onda Okružni sud, formalno prihvata sve što sam tvrdio i izmišlja sasvim drugi razlog za odbacivanje tužbe, jer navodno je tužena odustala od istrage i vratila računar decembra 2010, a navodno nije odgovorna za štetu jer nije ni vještačila računar. I ovde se radi o gnusnim lažima jer je tužena RS, tek 2012-te donijela odluku o nesprovođenju istrage u OT Doboj, T15 0 KT 0002365 10 dana 14.12.2012. što je cijele dvije godine po povratu računara a podatke o vještačenju je CJB Bijeljina dostavila u OT Bijeljina, za šta sam priložio dokaz Odgovor CJB Bijeljina 10-02/2-230-236/10 od 15.12.2011. Iz svega proizilazi da je tužena RS smišljeno kršila moja prava da dobijem podatke koje je bila obavezna da mi preda i koje sam tražio a umjesto taga je izdala usmenu naredbu o zabrani pristupa, koja je trebalo da bude tajna a sa ciljem između ostalog da mi nanese štetu u parnici koju sam najavio i pokrenuo vezano za uništavanje programskog koda. Samo otimanje računara je naravno izvršila smišljenim lažima o "prijetnjama" po život i tijelo od čega nikada niti u jednom dokumentu nije navela nijednu konkretnu prijeteću riječ.
5) Materijalni dokaz, koji sam predložio da se usvoji je i dokaz da je sudska vlast servis mafije, jer dokazuje da je tužena RS uklonila privatno vlasništvo moje porodice sa smrtno ranjene djevojčice, prikrila da je dvostruko presječenog kaiša, da veći dio nedostaje a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom.

Iz ostale dokumentacije se vidi da je poslanik tužene RS, (ne lično i u svoje ime, nego u ime tužene) na dan ubistva vršio krijumčarenje a istovremeno su tako zarađeni novac narko mafije prali preko banke istog vlasnika a u kojoj je tužena RS suvlasnik. Predmet koji dokazuje ne samo krivično djelo "oštećenje tuđe stvari" nego potom i "nesavjestan rad u službi" pa "zloupotrebu položaja" sve do prikrivanja ubistva, krijumčarenja itd, što nije tema ove tužbe ali pokazuje uzročno posljedičnu vezu. Naime tužena RS je sakrila "dječiji ruksak" koji predlažem da se usvoji kao dokaz i nije odgovarala na zahtjeve prema ZOSPI još od februara 2010-te, nego me je lažno optužila za planiranje ubistva polovine svog tužilaštva, zabranila pristup svim srodnicima djevojčice čije ubistvo prikriva, te u narednom periodu gnusnim lažima, moje pokušaje da ostvarim prava garantovana ustavom i zakonima, predstavljala kao remećenje rada i mira i prekršajno osuđivala uz asistenciju svjedoka koje je instruisala da lažno svjedoče i naravno svojih zločinačkih sudova koji nisu štitili ustav i zakone nego fašistički mafijaški režim, čiji su sastavni dio. Stoga može biti suvišan neki od zahtijeva koji sam priložio a odnosi se na pitanja o oštećenju torbe ali ne može biti fotografija te torbe a posebno ne sama torba (ruksak) koji je tužena RS držala u svom posjedu skoro 6 godina da bi prikrila svoje monstruozne zločine a svaki dan se razotkriva sve više njih. Dovoljno je podsjetiti da je preko iste Bobar banke godinama pljačkala depozite, te je otimajući fašističkim metodama prava svih srodnika ubijene djevojčice, štitila ne javni red i mir nego mir i slobodu pripadnika zločinačke organizacije u svojim redovima. Sud dakle planira u presudu istaći da nisam ponudio dokaze o uzročno posljedičnoj vezi i dokaz da je ruksak zaista oštećen te nastupa kao branilac, osobe Stjepanović Danice prikrivajući njen kriminal. Nije uloga ovog postupka da utvrđuje bilo čija krivična djela i osuđuje počinioce na zatvorske kazne ali ne smije se pretvarati da dokazi o izvršenju ne postoje jer time svaki pojedinac čini krivično djelo "nečinjenjem" vezano za obavezu prijavljivanja krivičnog djela.
Ja dakle nemam namjeru ovim postupkom tražiti zatvorsku kaznu za bilo koga ali dokazujem da su radnje koje je vršila tužena smišljene i kriminalne a posljedica toga je povreda mojih prava, časti i ugleda što je i osnov za nematerijalnu štetu. Stoga tražim od suda u skladu sa odredbama člana 81 da usvoji materijalni dokaz "dječiji ruksak" jer sve drugo može biti suvišno a materijalni dokaz ne. Ukoliko sud odbije to da učini, upozoravam da imam dovoljno usvojenih dokumenata kojima ću dokazati istu stvar ali bi takav postupak bio saučesništvo suda sa kriminalom osobe Stjepanović i ureda glavnog tužioca, saučesništvo u krijumčarenju, dilovanju narkotika, pranju novca i pljački sopstvenog naroda...
6) Materijal o tragičnom stradavanju osoba Vukelića, Milić i Radmana pokazuje zločinački karakter i metode takozvanih državnih organa a u stvarnosti mafijaških organizacija. Iz tih primjera se vidi obrazac ponašanja pripadnika zločinačke organizacije koja prvo lažno optuži osobe koje ometaju njihove kriminalne radnje a onda podatke o nadzoru doturi plaćenim ubicama koji raznesu žrtvu eksplozivom, sipaju joj otrov ili zbog stresa doživi moždani udar. Postoje i drugi slični primjeri gdje su žrtve izrešetane rafalima recimo ali sam ova tri slučaja odabrao zbog sličnosti sa tretmanom koji je tužena RS pokušala da primjeni i na meni. Država dakle nastupa kao najobičnija razbojnička banda, smišljeno lažno optužujući nevine osobe a onda ih likvidira prije sudskih postupaka kako optuženi ne bi dokazali njene mafijaške metode i svoju nevinost. Mene je tužena RS takođe pokušala da ubije što ću dokazivati preko svjedoka, a ne manje bitno je i za ocjenu trajanja i intenziteta duševnog bola. Ja nisam psihički poremećen, nego sam naprotiv inteligentniji od svih tužilaca i sudija, pripadnika pravosudne mafije, na adresi Vuka Karadžića broj 3 zajedno i ne zasnivam na tome visinu odštetnog iznosa. Nisam bahati prevarant kao predsjednik tužene RS koji prilaže u tužbama vještačenja psihijatara i na osnovu takvih poremećaja traži odštete, nego pravim paralelu sa drugim primjerima i ukazujem kakve teške i tragične posljedice izaziva banditizam države nad građanima. Stoga zahtijevam od suda da uvrsti u spis i ovaj ponuđeni materijal a ako to ne bude prihvaćeno podsjećam da prema ZOPP-u (član 125, stav 4) "ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate" te me stoga sud ne može spriječiti da koristim takve primjere i ako odbaci dokumentaciju na tu temu.
7) Podsjećam da u usvojenom dokazu "KTA-ST-122/10" od 20.01.2011. stoji, citiram specijalnog tužioca g. Mahmut Švraku:
"Zdenko Bajo navodi da je materijalni dokaz, odnosno torbu koju je na sebi imala ubijena djevojčica, presječenog kaiša sa dijelom koji nedostaje, tužilac Stjepanović Danica ili neko drugi oprala jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili svi tragovi koji ukazuju na ubistvo, te nije prihvatila rezultate autopsije i konstatacije patologa, naloživši nova vještačenja, masakrirajući podatke sa autopsije, te pokušavajući obmanuti stručnjake, istima dostavila radi vještačenja samo slike površinske povrede, dok o unutrašnjim povredama, koje su po podnosiocu prijave, dovele do smrtnog ishoda nije obavijestila, niti upoznala vještaka." a na kraju obrazloženje za nesprovođenje istrage koje takođe citiram:
"Zbog svega prethodno navedenog, obzirom da ovom tužilašvu nije dostavljen niti jedan materijalni dokaz koji bi u odredenoj mjeri potvrdio navode iznesene u prijavi, to je tužilac donio odluku da se istrage neće sprovoditi, jer ne postoje dokazi koji bi upućivali na postojanje osnova sumnje da je od strane prijavljenih lica učinjeno krivično djelo na način kako je to podnosilac prijave naveo. Jasno je da dokumentacija koju je odbacio sud o vještačenjima patologa, trasologa i fotografije unutrašnjih povreda predstavljaju upravo te dokaze koji su nedostajali specijalnom tužiocu da pokrene istragu. I sad umjesto da po službenoj dužnosti dostavi podatke specijalnom tužilaštvu, sud nastupa kao branilac i saučesnik zločinaca koji su ubili dijete prilikom šverca kokaina te onih koji su to prikrili. Ovaj materijal pokazuje i da sam imao razloge zahtijevati objašnjenja od OT Bijeljina, za podnošenje krivične prijave i druga prava a što mi je onemogućavano zabranom ulaska. Takođe je bitno da sam fotografije obdukcije i mjesta ubistva tražio još februara 2010-te a zločinačka organizacija me je potom lažno prijavila i gestapovskim metodama tretirala sve srodnike ubijene Ivone Bajo. Tražene snimke sam dobio tek 30 mjeseci kasnije pošto me je mafija hapsila, držala satima u pritvoru, kršeći pravo da budem izveden pred sud najdalje za 12 sati a potom osuđivala u montiranim postupcima svojih mafijaških sudova sa instruisanim svjedocima kako i šta da slažu, što ću sada i dokazati a u tome me niko neće spriječiti. Dakle zahtijevam da se usvoji i kompletan materijal vezan za vještačenja povreda Ivone Bajo, te snimci tih povreda i lica mjesta a sve dokazuje da sam imao pravni osnov da tražim pristup u OT Bijeljina dok je ta zločinačka organizacija uskraćivala snimke sve dok nisu dobili u nadležnost predmet KTA-ST-122/10 ali i dalje primjenjuju fašističku zabranu pristupa jer dokazi koje imam vode na robiju polovinu tužilaca a sada i sudija Osnovnog i Okružnog suda koji su svi bez izuzetka saučestvovali i saučestvuju u prikrivanjima zločina za šta je primjer i ova parnica i ovo prikrivanje dokaza.
8) Članci koji se odnose na veze tužene RS sa Bobar bankom, prijetnje njenog takozvanog predsjednika a u stvari vođe mafije ukidanjem tužilaštva, pranje novca narko mafije preko Bobar banke, hapšenje direktora firme iz Bobar grupe su takođe "činjenice koje su opšte poznate" i nisam ih ni morao prilagati ali kako već dokazuju mafijašku prirodu države, sud može da se od toga distancira ili da saučestvuje sa tim kriminalom. Dakle meni odbacivanje ovih dokaza nije nanijelo štetu jer ću opšte poznate činjenice koristiti svejedno u izlaganju ali sud može pokazati da želi postupati prema zakonskim odredbama i utvđivati sve činjenice tako što će i ove dokaze prihvatiti.
9) Prilikom ispitivanja svjedoka a posebno osobe Stjepanović Danice, namjeravam dokazivati neprofesionalnost, neodgovornost i kršenje mojih prava od strane tužene RS i u tu svrhu koristiti laptop i pustiti snimke "Izjava vjestaka" i "Danica". Radi se o mojim razgovorima sa vještakom trasologom i okružnim tužiocem koja je istoga angažovala. Potrebno je da svjedok potvrdi ili negira autentičnost svog glasa te da li je upoznata sa činjenicom da vještak NEMA POJMA ni o jednoj unutrašnjoj povredi, ni o kvaru na kamionu a niti o oštećenju materijalnog dokaza, torbe što bi u tom slučaju bili novi dokazi koji nisu pominjani ni u nalazu tog vještaka a ni u zabilješci koju je OT Bijeljina objavila na svojoj web stranici. Sud nije doneo rješenje kojim mi se zabranjuje upotreba laptopa, te ako to ne učini ja ću koristiti laptop sve dok mi to eventualno ne bude zabranjeno rješenjem i to ne kao pomoć sebi jer sve informacije imam u sopstvenoj memoriji nego zbog bržeg rada i prezentacije materijala kako sudu tako i svjedocima.
10) Ponavljam prijedlog od 28.10.2014. da se od Pošta Srpske zatraže svi podaci jer iz OT Bijeljina nisu u svom "Izjašnjenju" odgovorili kako je došlo do oštećenja torbe. Dakle taj prijedlog nije suvišan jer evo za godinu dana sud nije uspio da od OT Bijeljina dobije taj i ostale podatke koje sam tražio. Kako je sud u svojim presudama za utvrđenje diskriminacije presuđivao da nisam diskriminisan jer sam mogao otići do pošte, ZAHTIJEVAM da sada sud pribavi sve traženo od Pošta Srpske ili da prestane da se ismijava nad Ustavom, garantovanim pravima i zakonima u svom postupanju i presudama. To je posebno važno zbog dijela tužbenog zahtijeva kojim tražim utvrđenje i naredbu "tuženoj RS da prestane sa radnjama kojom se povređuje pravo ličnosti tužioca, oduzimanju prava bez pravosnažnog rješenja i vrši bilo kakva diskriminacija u odnosu na druge građane"
Tužena RS naprotiv nije prestala nego i dalje primjenjuje fašističke metode koje podržavaju njeni sudovi a još uvjek nije odgovorila na mnoge zahtijeve prema ZOSPI-a od kojih ističem da je još 2010-te zatraženo objašnjenje o predmetu koji je privatno vlasništvo moje porodice. Tužena RS je najpodmuklijim metodama koristeći se i presudama pripadnika pravosudne mafije pokušala da prikrije svoje zločine ali mafijaški sistem kome je trenutno na čelu predsjednik ovde tužene RS se ruši, jer je izgrađen na, citiram prdsjednicu vlade tužene RS "kvalitetno kupljenim papcima" a kad se konačno uruši neće na robiju ići RS nego tužioci i sudije koji ostavljaju tragove svojih nedjela u svakom dokumentu koji sačinjavaju.


SVE KRIMINALNE RADNJE KOJU SU UVEDENE U PRAKSU RADA SUDA A NE SAMO U OVOJ PARNICI DJELO SU I PRAVOBRANILAŠTVA RS I SAMOG OSNOVNOG SUDA JER NEMAJU DRUGI NAČIN DA PRIKRIVAJU BEZAKONJE KOJE ČINE PRIPADNICI MAFIJE U DRŽAVNIM ORGANIMA. OT BIJELJINA JE 2010 NAPRAVILA KATASTROFALNU GREŠKU KADA JE POKUŠALA PRUŽITI POMOĆ OSOBI STJEPANOVIĆ I KRENULA SA NAPADOM NA MENE A SADA SE POVUKLA I OSTAVILA ISTU DA SE SAMA SNALAZI. PRAVOBRANILAŠTVO RS TAKOĐE NEMA ODGOVORNOST ZA PRIHVATANJE NJIHOVOG PRAZNOG ODGOVORA, TE JE DAKLE SAV TERET NA SUDU. UKOLIKO TUŽENA NE PREKINE SA KRIMINALOM I NE PONUDI PRIHVATLJIV DOGOVOR, OSNOVNI SUD ĆE U NASTAVKU MOG IZLAGANJA DOŽIVJETI TAKVU BLAMAŽU KAKVU NIKO NIJE MOGAO NI ZAMISLITI JER ĆU RAZOTKRITI SVE PODMUKLE KRIMINALNE RADNJE KOJE SE ČINE SMIŠLJENO A ZA ŠTA JE POZNATO DA IMAM OBILJE DOKAZA...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902