ponedjeljak, 10. kolovoza 2015.

APELACIJA NA 80 0 P 043324 13 P 2

Tužena Republika Srpska je uklonila vlasništvo tužilje, sa mjesta ubistva njene kćerke i sakrila ga kako bi ubistvo predstavila kao nesretan slučaj, prikrila krijumčarenje unutar Bobar grupe, pranje novca i kako se nedavno vidjelo, pljačku nekoliko stotina miliona, maraka preko Bobar banke.

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 043324 13 P 2

U ovoj parnici više garantovanih prava tužilje Budimke Bolin Bajo (u daljnjem tekstu tužilje) je prekršeno a prije svega radi se o povredi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda član 6. "Pravo na pravično suđenje".
Prekršeno je "načelo ravnopravnosti" jer tužilji nije dozvoljeno da iznese svoje argumente i dokaze na način predviđen zakonom. Nije dozvoljeno da tužilja izvede svjedoke koje je predložila a takođe i materijalni dokaz, vlasništvo tužilje nije dostavljen na ročište iako je više puta tražen. Radi se o materijalnom dokazu, uklonjenom sa lica mjesta, torbi odnosno ruksaku koji je pripadao ubijenoj djevojčici Ivoni Bajo.
Takođe je pogaženo "pravo stranke da aktivno učestvuje u raspravi" i ne samo da nije dozvoljeno tužilji da lično svjedoči o temi tužbe, nego nije dozvoljeno nikakvo izvođenje dokaza na glavnoj raspravi što je vidljivo iz priloženog zapisnika sa glavne rasprave.
U tu svrhu bio je predviđen koncept na 14 gusto kucanih strana, koji je u slučaju da punomoćnik bude na bilo koji način spriječen, mogla da pročita lično tužitelja ili bilo ko drugi.
No izvođenje dokaza nije dozvoljeno, iako je to punomoćnik zahtijevao, te je na kraju sud samo uvrstio pomenuti materijal u spis nazvavši ga mišljenjem, (strana 2 zapisnika) ne dozvolivši dakle da se isti pročita odnosno izvode dokazi. Na taj način je tužilja spriječena da aktivno učestvuje u raspravi.
Prekršen je i član 14, "zabrana diskriminacije" jer je očito tužilja diskriminisana i u samom postupku a godinama ranije su diskriminisani svi pripadnici porodice Bajo jer se na neustavan i nezakonit način provođi usmena naredba o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice, koji su pokušali da dođu do podataka kako je uništen materijalni dokaz, vlasništvo tužilje odnosno da podnesu krivične prijave usmeno na zapisnik.
I član 17 "zabrana zloupotrebe prava" je prekršen jer su prava tužilje grubo ukidana i poništavana godinama unazad a to traje i danas.
Grubo je pogažena "Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima" s obzirom da je tužilja diskriminisana odnosno napravljena je razlika cijele njene porodice u odnosu na druge građane a takođe je diskriminisana i na suđenju.
Član 7 koji se odnosi na jednakost pred zakonom i pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije je naravno takođe prekršen. Pravo na imovinu tužilji je oteto s obzirom da je od 2010-te, sve do okončanja postupka tužena Republika Srpska držala u svom posjedu vlasništvo tužilje, dječiji ruksak, koji je uništen odnosno oštećen a što je konačno konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128) 15.04.2015.
Dakle, tužena Republika Srpska je uklonila vlasništvo tužilje, sa mjesta ubistva njene kćerke i sakrila ga kako bi ubistvo predstavila kao nesretan slučaj, prikrila krijumčarenje unutar Bobar grupe, pranje novca i kako se nedavno vidjelo, pljačku nekoliko stotina miliona, maraka preko Bobar banke.

Na pokušaje tužilje da lično ili putem punomoćnika povrati svoje vlasništvo, ukaže na oštećenje i prijavi krivično djelo, odnosno počinioce, koji su oštetili i prikrili njeno vlasništvo, tužena Republika Srpska je odgovarala lažima, kako nije nadležna za slučaj, (dokaz "Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka" na kraju drugog reda) hapšenjem tužilje, bez ikakve potvrde o lišenju slobode i brutalnoj diskriminaciji svih pripadnika njene porodice kojima je bez suđenja ali i bez pismenog rješenja, zabranjivan te i danas zabranjen pristup u OT Bijeljina.
Na dan hapšenja 10.08.2010. nije navedeno niti u zahtjevu niti u zabilješkama a ni na suđenju Prekršajnog suda da postoji naredba o zabrani pristupa, nego su navodno svi bili zauzeti, jer je ta diskriminatorska naredba bila tajna kako ne bi postojali dokazi da se uopšte sprovodi. No poslije nekoliko odbijanja da se postupi po naredbi sudski policajci su na suđenjima potvrdili njeno postojanje te i glavni tužilac mora to priznati u odgovoru VSITV-u, (dokaz A - 326/12), zaboravivši da je 2010-e prikrivao njeno postojanje.
Brutalno su prekršena prava iz Ustava član 13, jer je ljudsko dostojanstvo tužilje pogaženo, član 14 jer je tužilja podvrgnuta nehumanom i ponižavajućim postupanju, član 15, tuželja je lišena slobode i držana praktično u privatnom pritvoru bez ikakve potvrde o tome. Član 16, tužilja i svi članovi njene porodice su godinama izloženi ponižavajućem postupanju i protiv njih je izdata usmena naredba o zabrani pristupa u Okružno tužilaštvo u Bijeljini, bez suda i rasprave, bez pismenog rješenja i bez prava na žalbu a samim tim prekršen je član 48, jer su brutalno oteta prava garantovana Ustavom Republike Srpske a koja se, što garantuje član 48 ne mogu ni oduzeti niti ograničiti.

PRILOZI

Tužba sa dopunama i diskom
Glavna rasprava (pripremljeni tekst za dokazni postupak)
Zapisnik sa glavne rasprave 80 0 P 043324 13 P 2 od 24.09.2014.
Presuda Osnovnog suda
Presuda Okružnog suda

Punomoć
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
A - 326-12
Zabiljeska 06.08.2010.
Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka

BUDIMKA BOLLIN BAJO
BADENERSTRASSE 23
8952 SCHLIEREN

Pretraži ovaj blog