OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: Zalba na presudu 80 0 P 039222 12 P |
TUŽBA
|
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka |
| Vrijednost spora: |
1000000 KM
|
ŽALBA NA PRESUDU 80 0 P 039222 12 P |
 |
29111965
PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 - 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Predlažem da drugostepeni sud shodno članu 224 ZOPP-u, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku ili alternativno što bi s obzirom na okolnosti i dopunske informacije koje će imati drugostepeni sud bilo najbezbolnije rješenje, prema stavu 3 istog člana ukine prvostepenu presudu i uputi predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- Osnovni sud u Bijeljini je u sadejstvu sa Pravobranilaštvom RS prekršio član 71, stav 2 "Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog." jer odgovor tužene nije sadržao ni činjenice niti dokaze.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 73 ZOPP-u "Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona" jer nije vratio odgovor na dopunu
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 10 ZOPP-u "Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogučiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." jer je prihvatio prijedloge tužene u uvrštenju 2 spisa bez ijednog iznesenog argumenta te je parnica odgađana upravo zbog tih predmeta i berzazložnog slanja ovog predmata Vrhovnom sudu RS.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 99 ZOPP-u, stav "1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava" jer nije dozvolio tužiocu da lično izvodi dokaze autorstva na laptopu.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 99 ZOPP-u, "Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ukoliko nije drugacije predviđeno ovim zakonom. jer je sud izvodio dokaze autorstva izvan rasprave i obavio sve bez prisustva tužioca".
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 8 ZOPP-u, stav "Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno" jer nijednom riječju nije cijenio dokaze koje je lično izveo, da su programi podešeni da kreiraju folder sa imenom tužioca, te da je uslov za instalaciju unos koda koji je datum rođenja tužioca, odnosno mene.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio članove 101 i 102 ZOPP-u jer dokazi nisu izvođeni neposredno pred sudom na glavnoj raspravi niti je dozvolio da tužilac iznese činjenice o autorstvu i lično izvodi dokaze, nego je to činio sud izvan rasprave uz asistenciju nepoznatog stručnjaka. S druge strane meni je poslije zahtijeva da lično izvodim dokaze autorstva tužena RS pri narednom dolasku oduzela putem sudske policije laptop koji sam poneo u tu svrhu iako nije na popisu zabranjenih predmeta.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 123 ZOPP-u, stav "(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev" jer meni kao tužiocu nije dozvolio da dokazujem autorstvo nad programima.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 128 ZOPP-u, stav "(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi." jer je izvodio dokaze u privatnoj režiji izvan glavne rasprave uz asistenciju anonimnih stručnjaka.
No čak i uz ovakvo kršenje zakona izvedeno je dovoljno dokaza kojima se potvrđuje moje autorstvo nad programima odnosno da se radi o mojoj intelektualnoj svojini. Tužena RS ni u odgovoru na tužbu niti tokom rasprave nije negirala da se radi o mojim programima niti je to osporavao sud, nego je tu formulaciju Osnovni sud u Bijeljini izmislio samostalno tek u presudi, zbog čega je i prihvaćen nepotpun odgovor na tužbu. Naime tužena RS je još 2010-te uvidom u CD sa edukativnim programima koji sam dostavio Ministarstvu prosvete i kulture, utvrdila da se radi o mojim programima i zahvalila mi na poklonu. Nije isključeno da se moji programi već koriste u nekim školama a ovde sud pokušava osporiti autorstvo koje je tužena RS odavno priznala. Čak se u dopisu ministarstva, (dokaz 07.10/059-1038/10 od 30.12.2010. u prilogu) navodi detalj da je pri kreiranju programa učestvovala pokojna Ivona Bajo. Radi se prije svega o programu "Slovarica" u kome izgovara slova a birala je i ukrasne slike tog programa.
Sve što je Osnovni sud naveo prilikom uvida u disk je tačno i više nego dovoljno da bi se dokazalo moje autorstvo nad programima ali postoje i detalji koji su MORALI biti viđeni prilikom svake instalacije a nisu evidentirani očito namjerno, te detalji koji se mogu vidjeti samo na poseban način, odnosni koje sud uopšte nije mogao ni primjetiti bez moje pomoći, te ću u ovom dijelu opisati neke od njih. Važno je istaći da ovo nisu nikakvi novi ili dodatni dokazi nego su sadržani u već usvojenom materijalu. Čak i samo postojanje web stranice sa mojim besplatnim programima, (http://bzsoft.blogger.ba/) koju nesporno ja uređujem kao i stranicu "Kriminal u vlasti", se može tretirati kao nesporna, opšte poznata činjenica koji prema ZOPP-u nije potrebno dokazivati ali...
Sud je naveo da se prilikom instalacije od strane svakog programa kreira folder "Zdenko" u programskim fajlovima ali je propustio navesti da se moje ime pojavljuje još 3 puta i to u dijelu opisa autora, kreiranju start meni foldera ta na kraju u završnoj poruci. No na tu "sitnicu" i ne vrijedi trošiti vrijeme te ukazujem na važan dokaz autorstva koji sud nije ni primjetio isključivo stoga što mi nije omogućeno prisustvo, kako ne bih mogao ukazati na određene detalje.
U prilogu "Podaci o autoru programa" su slike ekrana monitora a na prvoj od njih se vidi da je u pitanju moja kopija istog diska koji je koristio i sud jer na adresi foldera piše "Racunar/DVD RW Drive (E)/Tuzba za unistav/Programi/Demo". Prikaz foldera je podešen na opciju "Details" te čekirani specifični detalji u odgovarajućem podmeniju tako da su prikazane 3 karakteristike i to: "Type", "Company" i "Size". Konkretno za dokazivanje mog autorstva bitna je stavka "Company" koja osim pojmova "Zdenko" i "BZ soft" sadrži i nalog elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net". Na drugoj slici je nekoliko programa kopiranih sa diska na računar jer ovaj detalj se na prikazuje na fajlovima CD-a. Tak tada, ako je program prenesen na računar, nanošenjem stralice miša na neki od njih pojavljuje se već opisani podatak "Zdenkobajo@spinter.net".
Na poslednjoj trećoj slici priloga "Podaci o autoru programa" su paralelno dvije slike ekrana prilikom instalacije upravo onih primjera koje je opisao sud. No sud je naveo samo pojam "BZ SOFT" a ostatak je "nepotpuno utvrđeno" činjenično stanje, te prenosim u cijelosti kompletan tekst koji se pojavljuje u instalacijskom koraku pod nazivom "O AUTORU".
"BZ SOFT. Samo sa našim softverom možete na svom računaru imati program, sa vašim likom, ili dok slušate mp3 muziku, uživati u pogledu, na plejer izrađen na osnovu slike, koju vi odaberete, a na izboru imate već preko 100 modela. Možete posetiti naš sajt, ili kontaktirati tel. 065/831-902, a ako ste u inostranstvu i pozivni broj za BiH! Hvala na poverenju...! ZDENKO PRODUCTIONS"
Osim što se ovde pojavljuje moje ime, skrećem pažnju na navedeni broj telefona 065/831-902. To je pripejd korisnički broj, odnosno kupljen je anonimno bez ličnih podataka ali je sadržan kako u ovoj žalbi uz moje ime i adresu, tako i u svim tužbama, podnescima, krivičnim prijavama i slično koje sam pisao od 2009-te do danas. Na taj broj su me zvali iz Osnovnog suda u Bijeljini sa broja 055224910, u dane 08.04.2015. 08:15, te 14.14.2015. 14:22, vezano za preuzimanje predmeta ubijene djevojčive Ivone Bajo a po naredbi sudije Savića. Na broj 065/831-902, koji je sadržan u svim instalacijskim paketima, pozivao me je i sekretar Okružnog suda u Bijeljini 2014-te, vezano za moje zahtijeve, i čak neposredno poslije odnošenja računara 2010-te kada sam zatražio i omogućen mi je uvid u tada dostupne dokumente, vezano za odnošenje računara. Predsjednik i sekretar Okružnog suda su pokazali izuzetnu profesionalnost i ljubaznost, te sam im tom prilikom, dakle početkom 2010-te, mjesecima prije povrata računara poklonio primjerke diskova sa nekim od mojih programa a kakvih sam reklamno, besplatno podijelio u više od 500 primjeraka tokom godina. No nikoga od takvih svjedoka nisam htio pozivati jer sami programi sadrže više nego dovoljno dokaza mog autorstva. Konkretno u oba primjera koje sam slikao u prilogu a koje je koristio i sud vidljiv je broj telefona 065/831-902 ali sam kod programa "Afrodita" pomjerio prikaz teksta nešto niže da bi bilo vidljivo moje ime "ZDENKO" To je bitno jer se radi o jednom od programa za koje sam koristio različete šifre sa 16 znakova a ne univerzalnu 29111965, kreiranu prema datumu mog rođenja. Dakle iako se nijedan od programa izvorno predviđenih isključivo za prodaju od 01.01.2010. ne instalira sa šifrom vezanom za mene, vidljivo je da su prethodni koraci isti i sadrže moj broj telefona.
Naredni prilog pod nazivom "Dokazi autorstva" sadrži u gornjem dijelu 3 slike ekrana pri instalaciji i radu programa "Ivona plejer". Na prvoj od tih slika se na završetku instalacijskog postupka vidi slika djevojčice Ivone Bajo a na drugoj završna poruka sa sledećim tekstom "U ZNAK SJEĆANJA NA IVONU BAJO, UBIJENU SA 8 GODINA ŽIVOTA, POKLON ZA SVU DJECU SVIJETA".
Poslednja slika sa priloga "Dokazi autorstva" je načinjena prilikom rada Ana mp3 plejera, koji je sud koristio kao primjer za objašnjenje. Osim već navedenih propusta pri utvrđivanju dokaza i činjenica, sud nije aktivirao meni sa informativnim sadržajem. To se čini klikom na animacijski dio programa u kome teniska loptica skakuće gore-dole, poslije čega se pojavi meni koji sadrži moje ime (ZDENKO), datum kreiranja tog programa, (26.12.2007. što dokazuje da su neki programi postojali bar 3 godine prije odnošenja računara) i na kraju je jasno vidljiv moj broj mobilnog telefona 065831902, već ranije pominjan.
Na poslednjem prilogu sa snimcima ekrana je Program "Slovarica" koji je jedan od edukativnih programa dostavljenih Vladi RS u koje je tužena RS još 2010-te ostvarila uvid i uvjerila se da isti sadrži glas ubijene djevojčice, (nastao početkom 2009-te oko pola godine prije ubistva). Efekat izgovaranja se dobija prelaskom strelice miša preko određenog slova, kada je program aktivan a ovde su slike prilikom instalacije i to prvo uputa za aktivaciju poslije instalacije za šta je pristupna šifra "IVONA". Ovo dakle nije kod 29111965, koji se unosi prilikom instalacije, nego šifra za pokretanje programa koja ima za cilj da dijete uči korištenju tastature i razlikovanju slova. U završnoj poruci je ponovo upozorenje citiram "Pristupni kod za program glasi "IVONA"". Naredna slika pokazuje ekran prilikom unošenja tačne šifre "IVONA" poslije čega se pojavljuje poruka, koja sadrži riječi "POZDRAV OD IVONE". Slike crtanih likova koje se vide su izbor ubijene djevojčice a ja sam ih kao autor ugradio u ovaj program, kao i ime djeteta čije se ubistvo prikriva najmonstruoznijim metodama evo već 6 godina, da bi se zaštitili pripadnici tajkunsko političke mafije. Poslednja slika se pojavljuje nakratko prije dolaska programa u radno stanje, kada su vidljiva sva slova. I na ovoj slici je vidljiva djevojčica Ivona Bajo.
Osnovni sud u Bijeljini je utvrdio da osim naziva "BZ SOFT" koji sadrži inicijale tužioca, svi programi se instaliraju u folder "Zdenko" što je lično ime tužioca, a da bi uopšte došlo do instalacije, sud je utvrdio da je potrebno unijeti broj 29111965, što je datum rođenja tužioca a već utvrđeno u usvojenim dokumentima Okružnog suda u Bijeljini i CJB Bijeljina
ZAŠTO JE OVO KLJUČNA REČENICA ???
Zato što ne postoji u presudi uopšte a morala bi biti njen sastavni dio jer odgovara činjeničnom stanju utvrđenom od strane sudova u Bijeljini. Ali ona ne postoji i smišljeno je izostavljena kako bi se presudilo da nije dokazano moje autorstvo nad programskim kodom. Umjesto onoga što je utvrđeno a bitno je za ovu tužbu, pisale su se gomile beskorisnih podataka, kao što je recimo opis 2 spisa koje je bez ikakve argumentacije predložila tužena RS i sud ih tako usvojio, obrazlagao na više od jedne strane presude a da nijednom riječju ništa od svega nije dovedeno u vezu sa autorstvom nad programskim kodom, virusima, strujnim udarima, pregledu računara i slično...
U samoj presudi smišljeno su potencirani i drugi nebitni a izostavljani važni podaci, kao što je recimo pasus koji počinje sa riječima "Uvidom u naredba Okružnog suda u Bijeljini u predmetu broj 12 0 K 001162 10 Kpp" gdje je opisano sve osim jedinog važnog podatka za ovu parnicu 2911195, koji je instalacijski kod programa što je utvrdio Osnovni sud a u toj naredbi je naveden kao datum mog rođenja, što je utvrdio Okružni sud. Tu činjenicu Osnovni sud je smišljeno izostavio u presudi.
U pasusu koji počinje riječima "Uvidom u molba Okružnom sudu za povrat u pređašnje stanje" navedeno je sve osim jedinog bitnog podatka za ovu parnicu a to je moje upozorenje u pismenom obliku tuženoj RS odmah po odnošenju računara o postojanju programskog koda. Stoga ću ja da citiram drugostepenom sudu taj dio koji je Osnovni sud previdio i zaboravio navesti u presudi:
"Ako stvarno zele da pregledaju ceo hard disk nikad u tome nece uspjeti, jer sam u poslednjih nekoliko godina izradio vise od 100 programskih paketa, a programa svake vrste vise od 1000, medju kojima su i programi za kodiranje dokumenata. Vecina programa koje sam kreirao se nalaze na lokaciji "Program Files\Zdenko", dok sam neke izbrisao, zbog manjka prostora na hard disku. Vrijednost tih programa je neprocjenjiva. Na stranu to kolika bi bila njihova trzisna vrijednost, tu su i 4 godine rada na programskom kodu. Sve to je sada dovedeno u opasnost da grupa kriminalaca zbrise kako bi unistila tragove o njihovim zlocinima za koje vjeruju da se svi nalaze na racunaru."
Ovo nedvosmisleno upozorenje Osnovni sud je svjesno previdio i izistavio iz opisa u presudi, kako bi izneo stav da nisam ponudio dokaze da su se programi nalazili na računaru prije odnošenja. Ovo je dakle dokaz da je programski kod bio na računaru a tužena RS je imala obavezu reagovati na to upozorenje i negirati tada postojanje koda ako to nije bila istina. I tvrdnja suda da se autorstvo može dokazati samo vještačenjem odnesenog računara je besmislena. Prvo zato što je hard disk uništen i nije sadržavao ništa a posebno ne programe. Drugo, sasvim je nebitno na kom se računaru analizira neki program da bi se ustanovilo ko je njegov autor. Treće, tužena RS je već vještačila računar poslije odnošenja i bila je obavezna da mi o tome dostavi podatke prema ZOKP-u. član "Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije"
"(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca."
Ovde se dakle radi o obavezi a ne o dobroj volji tužene RS. Umjesto da mi odmah dostavi podatke, tužena RS mi je zabranila pristup u OT Bijeljina kada sam lično tražio uvid u te i druge podatke, što je konstatovano u predmetu 80 0 P 039976 12 P predloženom od strane tužene RS. Pošto mi je brutalnim pravnim nasiljem uskraćeno da dobijem dokumentaciju o pregledu računara, pozvao sam se na pravo garantovano članom 23 Ustava RS i recimo u tužbi za utvrđenje diskriminacije 80 0 P 043325 13 P 2 gdje je postupala ista sudija, naveo da je diskriminacija izvršena na takav način da me je tužena RS diskriminisala na takav način da mi je onemogućila pod tačkom: "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS" a Ustav RS, član 23, stav 3. glasi: "Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama."
Postupajuća sudija tada uopšte nije primjetila ovu tačku niti je obrazlagala u presudi nijednom riječju, kao što i sve bitne teme nisu primjećene u ovoj presudi. No osim što je sve vezano za lažnu prijavu protiv mene poslije čega je odnesen računar bilo protivpravno, ovde je posebno bitna i protivpravna radnja poslije odnošenja računara, što u presudi potencira sud. Iako osnov za naknadu štete ne mora uvijek biti protivpravna radnja, nego to može biti nemar ili nepažnja, nepostupanjem po zakonskoj obavezi da me obavijesti o otvaranju i pregledu, odnosno vještačenju računara, tužena RS je izvršila protivpravnu radnju.
Nadalje sud u presudi opet smišljeno izostavlja najvažnije podatke i u pasusu koji počinje riječima "Uvidom u potvrda od 22.12.2010." izostavlja se činjenica da nije izvršena kontrola ispravnosti računara koju sam zahtijevao.
U pasusu koji počinje riječima "Uvidom u odgovor na tužbu tuženog Milorada Debeljevića u predmetu broj 80 0 P 034147 11 P" KONSTATUJE SE DA TUŽENI PRIZNAJE KAKO NIKADA NIJE POSTUPAO SLUŽBENO A IZOSTAVLJA DIO O IZMIŠLJANJU, JER SAM JA NAVODNO SVE IZMISLIO A ONDA SU SUDOVI U BIJELJINI TE MOJE IZMIŠLJOTINE PROGLASILI ZA SLUŽBENE RADNJE BEZ IJEDNOG DOKUMENTA KOJI TO DOKAZUJE. Poslije odluke OT Doboj o nesprovođenju istrage postali su dostupni svi dokumenti te se ispostavilo da je službeno postupao samo g. Šabić Muris.
U prethodnim stavkama sam pokazao da postoji sve ono što je sud u presudi negirao u citatu koji prenosim:
"Dakle, u predmetnoj stvari nedostaju sledeće predpostavke za naknadu štete: postojanje štete koju tužitelj nije dokazao sprovođenjem odgovarajućih dokaza, a prije svega vještačenjem predmeta za koji tužitelj vezuje predmetnu štetu-računara marke ,,Compaq“, dalje nedostaje protivpravnost štetne radnje budući da je predmetni računar oduzet po naredbi za pretres od 23.03.2010. godine Okružnog suda u Bijeljini u predmetu broj 12 0 K 001162 10 Kpp a u cilju pronalaženja dokaza i predmeta izvršenja (vatrenog oružja, računara, isprava i dr.) krivičnog djela iz člana 169. stav 2. KZ RS, ili nekog drugog krivičnog djela koji se goni po službenoj dužnosti, te u postupanju tužene-oduzimanju predmetnog računara nedostaje protivpravnost, imajući u vidu da se radi o pravnoj radnji koju je CJB Bijeljina preduzeo po Naredbi za pretres Okružnog suda u Bijeljini od 23.03.2010.godine, te takođe nedostaje i uzročno-posledična veza između štetnog događaja i štete, jer tužitelj nije dokazao da se upravo tom radnjom tužene i za vrijeme boravka računara kod nje desila predmetna šteta na računaru, te samim tim nedostaje i odgovomost određenog lica za štetu. Dakle, u predmetnoj stvari nisu ispunjene predpostavke za naknadu štete."
Podvlačim ponovo da sam upozorio tuženu RS na postojanje programskog koda i to pismeno odmah po odnošenju računara i više puta kasnije, a tužena mi je protivpravno uskratila podatke o pregledu računara, odbila je kontrolu ispravnosti prilikom povraćaja a s obzirom da je držala računar u svom posjedu 9 mjeseci onda je obaveza na njoj ne samo da mi dostavi podatke o tome šta je pronašla na računaru nego je imala obavezu da evidentira da li je računar bio ispravan prilikom odnošenja i prilikom povratka.
Što se tiče dijela gdje sud sumnja u ispravnost računara prije odnošenja, ponovo se pozivam na Zahtijev CJB Bijeljina u kome se navodi da "prijeteće" poruke stižu sa mejla zdenkobajo@spinter.net. Da bi poruke stizale sa računara potrebno je da je priključen na internet (fiksni telefon na mojoj adresi prijavljeno u Poštama Srpske) te da je sam računar ispravan, sa operativnim sistemom u funkciji. Dakle nesporno je da je pred odnošenje računar bio ispravan a policija je odnijela dva računara i to jedan vlasništvo osobe M.K. a drugi sam lično kupio novcem koji sam dobio od sestre i iako je formalno moj nikada ga nisam smatrao samo svojim vlasništvom nego kao i sve ostale stvari zajedničkom imovinom moje sestre i mene.
Sve ovo u vezi teorije suda da nema dokaza kako je programski kod bio baš na tom računaru. Tužena RS je dakle odnijela oba računara koje je zatekla a i osnovcima je jasno da se programi mogu koristiti samo na računaru. Programski kod se takođe piše na računaru a ne kleše na glinenim tablicama, niti urezuje na drvetu, niti piše u rokovnike. Kada se završi sa kreiranjem programskog koda, kompiluje se program i provjerava njegov rad. Kada je sve završeno, programski kod se ne sipa u flaše, niti u teglice, ne drži u zamrzivaču, u slamarici niti bilo gdje drugdje. Jedino mjesto gdje se programski kod kreira, čuva i skladišti je računar. Svako drugo mjesto, poput web hostinga i slično je neprikladno jer je programski kod kao šifra za fejsbuk profil ili sef sa novcem i može je znati samo osoba koja je vlasnik sefa. Potpuno je apsurdna pomisao da je programski kod mogao biti na bilo kom drugom mjestu osim na odnesenom računaru.
I komentar o virusima, strujnom udaru te posebno o starosti računara je krajnje neumjesan. Osnovni sud u Bijeljini gleda sliku staru 5 godina i iznosi takav stav, poredeći računar iz tog vremena sa današnjim dizajnom. Pri tome se potpuno previđa činjenica da sud vidi samo kućište koje uopšte ne izgleda loše a ovde je bitan hard disk koji se ne vidi. Taj hard disk je bio star manje od godinu dana a mjenjao sam ih redovno svake godine upravo da bih osigurao neprocijenjivo vrijedan programski kod. Tako se dakle sud pošto je smišljeno prikrio dokaze o autorstvu bavio pretpostavkama, opisivao sasvim nebitne stvari samo da bi prikrio sve nazakonite radnje kako tužene RS od lažne prijave do povrata računara bez kontrole, tako i sopstveno kršenje odredaba iz ZOPP-u.
Time je i odluka o troškovima postupka nezakonita jer je prihvaćen nepotpun odgovor na tužbu a osim toga ne postoji odgovor koji navodi sud u pasusu koji citiram: "Odluka o troškovima u skladu je sa čl. 386. i 395. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata koja se primjenjuje i za stranke koje zastupa Javno Pravobranilaštvo, a odnosi se na troškove sastava odgovora na tužbu od 09.08.2012.godine" Jedini "ODGOVOR NA TUŽBU" koji ja imam nosi datom od 26.02.2013. a sastoji se od svega 4 rečenice koje bi mogle da se smjeste u isto toliko redova, što znači da ne sadrže ništa od obaveznog iz člana 71 ZOPP-u. Osim što je sama odluka o troškovima nezakonita i bazirana na kršenju odredbi zakona od strane suda, apsurdno je da se traži bilo kakva nadoknada za dokument kome se ne zna ni kada je kreiran.
NIŠTA OD ONOGA ŠTO JE SUD POTENCIRAO U PRESUDI NIJE OSPORAVANO OD STRANE TUŽENE RS A S OBZIROM DA JE PREDLOŽILA SPIS 80 0 P 034147 11 P, MOGLA SE JEDINO KAO TAMO TUŽENI POZVATI NA TO DA SAM SVE IZMISLIO, ODNOSNO DA RAČUNAR NIKADA NIJE NI ODNESEN.
Član 71 ne postoji kao ukras u ZOPP-u nego je bitan da bi se znalo šta konkretno osporava tužena strana te da se na pripremnom ročištu dostave dokazi o tim temama. Nepoštovanje ovog člana je smišljeno i sinhronizovano od strane Osnovnog suda i Pravobranilaštva, kako bi sud kao organ tužene RS manipulisao postupkom i tek u presudi unosio dotad nepostojeću argumentaciju. Da sam upozoravao sud na kršenja zakona i uprkos svim kršenjima zakona od strane suda izveo sve potrebne dokaze, pokazuju i citati iz tužbe i rasprava:
"Od oko 70 takvih programa, za eksperte suda i tužene, sugerišem pregled i analizu programa, "Računaljka", "Jednačine" i "Problemi", a instalacijski kod za sve besplatne i demo programe je 29111965. Poslije instalacije, program možete testitati uz pomoć priloženog fajla "Kodirano.kod"! Program "Enigma" će ga dekodirati prethodno tražeći da se unese šifra "Zdenko"
Na ročištu održanom 09.07.2014. upozorio sam sud o nezakonitosti pri prijemu odgovora i podnesaka tužene RS, na šta je reakcija bila samo ćutanje suda:
Tužitelj izjavi da ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva a što se tiče odgovora RS iako je zakonom predviđeno da se u odgovoru ukoliko tužena strana osprava tužbu i tužbeni zahtjev navedu činjenice zbog kojih to osprava i dokazi koji utvrđujue te činjenice tužena RS nije navela ništa od toga i nije predložila nijedan dokaz. Tek naknadno predlaže dva spisa i ovom prilikom želim da kažem sudu da ti spisi nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa ovim tužbenim zahtjevom a tužena RS nije iznijela nijedan argument kojim bi povezao ovu tužbu sa tim predmetima. U ovoj tužbi radi se o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda dok su predmeti koje predlaže tužena povezani sa nematerijalnom štetom koja mi je nanesena zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti.
Na ročištu 24.12.2014. tražio sam da lično dokazujem autorstvo uz korištenje laptopa, što mi nije dozvoljeno a podsjećam da je očito po nalogu suda, sudska policija čak oduzela laptop koji sam poneo u tu svrhu a slijedi citat:
Tužitelj izjavi da u cjelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva i postavljenog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu na dokazni fond, te da su u ovoj pravnoj stvari predloženi materijalni dokazi kao i uvid u CD, a za koji je tužitelj naveo da se na njemu nalaze programi koje je kreirao i uništeni su programski kodovi, a na CD-u se nalaze instalacioni paketi, te tužitelj izjavljuje da su na tom računaru bili i programski kodovi i ovi instalacioni paketi u skrivenom folderu, te neki od tih programa instalirani u programske fajlove, te tužitelj predlaže da na licu mjesta tokom izvođenja ovog dokaza, uvida u navedeni CD ukratko obrazloži, dokaže da su programi njegova kreacija i pobliže objasni na jednom primjeru da se radi o njegovim programima, a teško je na jednom primjeru dokazati kolika je šteta.
S druge strane sud je nezakonito usvojio prijedlog tužene zbog čega je odlagano ročište a ispostavilo se da ti predmeti nemaju nikakvu dokaznu vrijednost za ovu parnicu:
"Što se tiče dokaza koje je tužena predložila uvid u dva spisa broj 80 0 P 039976 12 P i 80 0 P 034147 11 P sud donosi R J E Š E NJ E
Da će se pročitati i ovi spisi, te izvršiti uvid u njih." na šta sam ja ponovo upozorio:
Izjašnjavajući se na prijedloge tužene, izjavi: što se tiče dokaza tužene, tužena nije iznijela nijedan relevantan argument a nije ni došla na ročište. Da se radi o tužbi protiv privatnih lica, Debeljevića i Gruhonjića tužio sam ih kao privatna lica i tražio odštetu za nematerijalnu štetu zbog lažne prijave. Nema ni pomena o njihovoj ličnoj odgovornosti za uništavanje programskog koda. Drugi spis, radi se o tužbi protiv Kovačević Novaka i Borovčanin Danka zbog izdavanja i primjene usmene naredbe za koju sam ja tvrdio da je u suprotnosti sa mojim pravima iz članova 16 i 48 Ustava RS. Takode se radi isključivo o nematerijalnoj šteti i taj spis posebno nema nikakvih dodirnih tačaka sa ovom tužbom.
Obrazlažući pojedine dokaze, potencirao sam dokument Okružnog suda u kome je instalacijski kod mojih programa:
Naredba Okružnog suda u Bijeljini u predmetu broj 12 0 K 001162 10 Kpp, za pretres od 23.03.2010. godine ukazujem sudu na datum rodenja koji se vidi u ovoj nardbi što će biti kod za otključavanje svih programa, u ovoj naredbi se vidi da se osim predmeta kojima se može ugroziti život traži i odnošenje računara.
I moja pismena upozerenja tuženoj RS su ignorisana a sud je u presudi izostavio detalj o postojanju programskog koda:
Sutradan po odnošenju računara pokušao sam lično da ostvarim kontakt sa sudijom za prethodni postupak i ukažem na postojanje programskog koda i opasnost da se isti uništi. Pošto mi to nije omogućeno napisao sam Okružnom sudu dokaz broj 4, tj. naredni dokaz, moja molba Okružnom sudu za povrat u pređašnje stanje po toj naredbi koju je izdao Okružni sud, gdje sam upozorio sud da se na računaru nalaze izuzetno važni programski kodovi, već nekoliko dana posle odnošenja računara, u kome sam pismeno obavjestio sud o prethodno obrazloženom problemu.
Moj zahtijev za kontrolu ispravnosti je takođe ignorisan i 2010-te i od strane suda u presudi:
Obavještanje i zahtjev OT u Bijeljini od 15.12.2010. godine, u kom sam tražio da se izvrši kontrola ispravnosti računara, a takav dokument sam predao i Okružnom sudu. U pet tačaka sam naveo šta može da se desi sa računarom i tražio da bi sve bilo u redu da se provjeri da li je računar ispravan i da li sadrži programski kod. Na ovaj zahtjev tužilac nije reagovao i nije se pojavio na primopredaji niti je vršena kontrola ispravnosti. Potvrda od 22.12.2010. godine o preuzimanju računara kada nije izvršena nikakva kontrola.
Iz narednog navoda se vidi da mi nije omogućeno da lično izvodim dokaze autorstva:
Sud nakon ovog diska stavlja disk pod nazivom dokaz, te tužilac konstatuje da je to taj disk a nakon otvaranja istog sud konstatuje da se na istom nalaz više foldera ali tužilac ukazuje na folder programi. Objasnio sam postupak i da je kod za instalaciju datum mog rođenja, a tokom instalacije se programi instaliraju u podfolderu pod nazivom Zdenko, postoje još neki dokazi koje sam opisao u tužbi.
Iako sam ovde ponovo upozorio na to koji je instalacijski kod a ukupno najmanje 3 puta do tada, na narednom ročištu 17.02.2015. se ispostavilo da sud nije znao proći taj korak a da li se radi o nestručnosti i nepripremljenosti ili o namjernoj sabotaži ostavljam drugostepenom sudu da procijeni iz sledećeg citata:
Te je sud došao do koraka u kom se navodi da instalacioni paket kodiran i gdje se traži tačna šifra za nastavak instalacije, te dakle bez te šifre nije moguć nastavak te instalacije i tako je za svaki od programa koji su navedeni bilo da se radi o besplatnim, bilo demo, bilo prodaja. Nakon toga tužitelj ukazuje sudu da su prilikom instaliranja programskih paketa iz podfoldera ,,Besplatni“ i ,,Demo“ bilo je moguće nastaviti instalaciju unošenjem koda 29111965. Radi se o datumu mog rođenja. Potom bi program ponudio folder za instalaciju paketa, u programskim fajlovima kreirao bi se podfolder ,,Zdenko“ a svaki od tih programa bi unutar tog foldera kreirao novi folder sa istim nazivom kao i on sam.
Na ročištu 02.03.2015. je konstatovano da je sud u međuvremenu uspio instaliranje programa ali skrećem pažnju da umjesto da se jasno kaže kako je unesen kod koji je datum mog rođenja, sud koristi izraz "u skladu sa navodima sa prošlog ročišta" što je očito smišljeno da ni u jednom trenutku sud ne pominje kako je instalacijski kod upravo datum mog rođenja. BOGINJA PRAVDE JE OSTALA SLIJEPA ZA OVAJ NAJVAŽNIJI DOKAZ SVE DO KRAJA POSTUPKA:
Nakon toga sud konstatuje da je u međuvremenu a u skladu sa navodima sa prošlog ročišta sud ponovo pregledao CD pod nazivom ,,Dokazi“, pa nastavlja izlaganje kod primjera program ana setup a u skladu sa navodima sa prošlog ročišta te kad se kod navedenog programa traži šifra ukuca se broj 29111965, dalji korak pokazuje putanju gdje se instalira na računaru odnosno lokaciju gdje se nalazi na disku gdje će se izvršiti instalacija. U daljem koraku nudi ime Zdenko (napominje da se može i promjeniti). Dakle to je bio jedan primjer programa pod nazivom ana Set Ap. Što se tiče podfoldera pod nazivom Demo sud je kao primjer navodi Animaciju Set Up (program), te sud konstatuje da se isti može pokrenuti ukupno 5 puta svaki put iznova, nakon toga se navodi da je iskorišteno 5 puta i hvala na pokretanju. Što se tiče podfoldera pod nazivom ,,prodaja“ sud kao primjer navodi program Afrodita Set Up, te je sud pokušao da ukuca naprijed navedeni broj 29111965, medutim tom prilikom na kompjuteru se navodi da nije ta šifra.
No uprkos opstrukciji suda i pristrasnosti koja je pokazana izvedeno je dovoljno dokaza o mom autorstvu što sam i naveo:
Pojam „Bzsoft“ ne ukazuje stopostotno na mene ali skrećem pažnju da su B i Z moji inicijali. No naredni koraci prvo kod koji se traži pa potom i moje ime nedvosmisleno pokazuju da samo ja mogu biti autor tih programa i niko drugi, posebno s obzirom da je traženi kod datum mog rođenja. To su bile neke sigurnosne mjere kojima sam prilikom izrade programa, štitio svoje autorstvo za slučaj potrebe, naravno nemajući u vidu pretpostavku da bi se to moglo desiti na ovaj način.
Takođe sam ukazao i na protivpravnu radnju tužene RS:
Odgovornost je na tuženoj ali imajući u vidu da je tužena prilikom zahtjeva za pretres navela da već ima dokaze o mom navodnom krivičnom djelu a onda je tražila odnošenje računara gdje bi kao tražila dokaze, jedini logičan odgovor je da je pravi cilj i bio brisanje svih podataka sa Hard diska. Na ovo ukazuje i činjenica da nikada nisam dobio podatke o otvaranju računara što je obavezno prema ZKP-u iako sam to više puta tražio.
Moji pismeni podnesci iz 2010-te su dokaz da je na računaru bio programski kod jer tužena to nikada i ničim nije demantovala iako je odnijela i pregledala računar a nikada mi o tome nije dala dokumentaciju nego je zabranila pristup:
Više puta sam pokušavao ukazati tuženoj na postojanje vrijednog programskog koda. Prvi put odmah sutradan direktno nadležnom sudiji, kako bi sprečio da se kod uništi, što mi nije omogućeno, te sam odmah pismeno obavjestio sud o tome. U narednom periodu sam takođe ukazivao na postojanje programskog koda i ukazivao da je prijava protiv mene bila lažna i da se nijedan tužilac neće usuditi da podigne optužnicu ali je svejedno računar zadržan cijelih 9 mjeseci u posjedu tužene.
Sud poslije svih ovih izvedenih dokaza opravdava kriminal tužene od podnošenja lažne prijave, bahatost u izbjegavanju obaveze iz ZOKP-u, potpuno ignorisanje na upozorenja o programskom kodu, zabranu pristupa tužilaštvu koju je ista sudija retroaktivno opravdala navodeći da sam svoja prava mogao ostvariti u pošti, dodatno me time vrijeđajući i ponižavajući u parnici 80 0 P 043325 13 P 2 a naravno i moj zahtijev za kontrolu uz jasno izraženu sumnju da je hard disk uništen je ignorisan od strane bahate OT Bijeljina:
Neposredno pred primopredaju računara pismeno sam se obratio Okružnom sudu i Okružnom tužilaštvu, tražeći da se izvrši kontrola ispravnosti. Izražavajući sumnju da je računar ili potpuno uništen (neispravan) ili da su samo obrisani podatci. Tužena Republika Srpska je ignorisala taj zahtjev, te ja samo mogu ukazati sudu da smatram kako kontrola nije izvršena da se na zapisniku odmah tada ne bi konstatovalo da je računar neispravan..
Ovde se dakle radi o konstantnom bezakonju i kriminalu uzrokovanom time što su korumpirani pripadnici OT Bijeljina oprali benzinom i uklonili materijalni dokaz ubistva osmogodišnje djevojčice da bi prikrili krijumčarenje, (vjerovatno kokaina) u Bobar grupi. Da to nije jedini kriminal razotkriveno je tek nedavno a radi se o stotinama miliona pokradenog novca preko Bobar banke i vjerovatno milijardama u cijeloj Bobar grupi. Stoga je bilo potrebno sve dokaze mog autorstva prikriti ili previdjeti da bi ovaj kriminal i dalje bio zataškavan. Na kraju ponavljam sve od suda izvedene dokaze kao i ove na koje sam sada ukazao a svi su sastavni dio već usvojenog materijala:
Prilikom instalacije se pojavljuje naziv BZ SOFT, od čega su prva dva slova moji inicijali. Više puta se pojavljuje ime ZDENKO, što je moje lično ime a potenciram da je programu zadato da kreira folder sa mojim imenom prilikom instalacije. U opisu autora je sadržan moj broj telefona 065831902, koji je već godinama poznat sudovima u Bijeljini. Svi besplatni i demo programi za instalaciju zahtijevaju kod 29111965 što je datum mog rođenja. Unutar svih programa se nalazi adresa elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net" koju sam dobio od Pošta Srpske. Neki programi takođe sadrže moj broj telefona (plejer mp3) te datum nastanka. U dva programa vidljive su slike a može se čuti i glas ubijene djevojčice Ivone Bajo, kod za pokretanje jednog od njih glasi IVONA a u pitanju je ćerka moje sestre. Autorstvo mi je još 2010-te priznala Vlada RS a u ovoj parnici nijednog trenutka to nije osporavalo njeno pravno zastupništvo.
A i ovo je samo dio onoga što se nalazi u oko 130 instalacijskih paketa i dokazuje moje autorstvo a moje ime i datum rođenja kao kod za instalaciju su sami bili dovoljni kao dokaz...
PRILOZI ŽALBE
Dokument Vlade RS broj 07.10/059-1038/10 od 30.12.2010.
|
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
