 |
GLAVNA RASPRAVA ZA 80 0P 056780 14 P 10.02.2015. |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 10.02.2015. godine
Sastavljen dana 10.02.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR:Mila Terzić |
PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
-Za tužitelja pristupio lično Zdenko Bajo -Za tuženu nije pristupio niko, uredno pozvana,
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu rasprava u skladu sa zakonom, a u odsustvu uredno obavještene tužene.
Sud donosi
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje da u cjelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva i prijedloga iz tužbe i svih dosadašnjih navoda.
Te sud donosi
Prije svega želim obavjestiti sud o novom u nizu pokušaja prevare od strane tužene. Na predhodnom ročištu obavješten sam da je OT Bijeljina dostavila spis T 14 0 Kta 010617 14. S obzirom da sam izvršio uvid u dosad priloženi materijal te se uvjerio da OT Bijeljina sada tvrdi kako su moje krivične prijave priklopljene u drugi spis još 2011. godine, očito je da je nemoguće da se onda otvara novi predmet 2014. godine.
S obzirom da sam već na predhodnom ročištu izvodio dokaze da je OT Bijeljina konstatno tvrdila i obmanjivala nas da nije nadležna za spis Kta 596/09 time je još jasnije da se radi o pokušaju prevare. Nadalje činjenica je da mi navodna odluka tužioca iz 2011. godine nikada nije dostavljena a do danas sam dolazio najmanje dvije stotine puta da dobijem informacije o tome.
Što se tiče obavještenja tužilaštva o traženoj službenoj zabilješki zatražena je zabilješka koja se pominje u dokumentu IT 24/14 nastalom posle mog zahtjeva da dobijem podatke o tome kako je došlo do toga da materijalni dokaz sa lica mjesta bude uklonjen, presječen i opran jakim hemijskim sredstvom, kako su nastali tragovi krvi prije mjesta pada djevojčice Ivone Bajo te da li je OT Bijeljina u bilo kom vještačenju utvrdilo čime su nanesene sve unutrašnje povrede kod djevojčice. OT Bijeljina odgovora da su sve činjenice navedene u službenoj zabilješki u predmetu Kta 596/09 i objavljene na internetu. Međutim sada se vrši manipulacija i obavještava sud da nije sačinjena nikakva službena zabilješka vezano za moj dolazak 2014. godine u junu.
Radi se o očito smišljenoj manipulaciji jer je tužilaštvo dostavilo recimo Odluku ustavnog suda koju nijedna od stranaka u sporu nije zatražila. OT Bijeljina treba da dostavi ono što je traženo a ne da ubacuju ono što njima padne na pamet, te nakon toga nastavljam sa obrazlaganjem materijalnih dokaza.
Sledeči materijalni dokaz je dopis od 22.02.2010. godine, naslov na ruke glavnom Okružnom tužiocu, pakazuje da sam obavjestio ured glavnog okružnog tužioca o novim dokazima vezano za pogibiju Ivone Bajo, izbjegavanju nadležnog tužioca ne samo da iznese svoj stav, nego i kontaktira sa bilo kim od članova porodice. Glavni okružni tužilac nije regovao na to nego je poslije oko mjesec dana odlučio da me u sadejstvu sa još nekim osobama lažno prijavi za ugrožavanje sigumosti, zbog mojih konstatnih pokušaja da dobijem tražene podatke od OT Bijeljina, te pošto se to nije desilo mog upozorenja da će svi koji su učestovali u prikrivanju krivičnih djela završiti u zatvoru.
Dokument, od 27.09.2010. godine je novo obraćanje uredu glavnog tužioca u kome se navode novi dokazi do kojih sam došao, predlaže saradnja sa građanima u rješavanju krivičnih dijela, te angažovanje drugog tužioca u ovom predmetu. Na ovaj dopis nikada nije odgovoreno ali mi je zato zabranjivan pristup i nastavljeno je sa obmanama da OT Bijeljina navodno nije nadležna, što se kasnije ispostavilo da nije istina.
Dokument 01.10.2010. godine je novo obraćanje uredu glavnog Okružnog tužioca. S obzirom da mi je onemogućavan usmeni kontakt i podnošenje krivične prijave na zapisnik, ovdje sam obradio dio materijala i obrazložio zbog čega je rad postupajućeg tužioca ustvari smišljena sabotaža.
Dokument pod nazivom radimo po zakonu od 11.10.2010. godine, je novo obraćanje tuženoj a iz naslova se vidi da pozivam OT Bijeljina da postupi po zakonu i iznese stav o novim dokazima što je obaveza po čl. obustava istrage i ZKP-a.
Dokument od 20.10.2010. godine, dostavljen uredu glav. tužioca je transkript mog razgovora sa vještakom Miroslavom Busarčevićem koji sam obavio kao punomoćnik gospođe Budimke Bollim Bajo. Audio zapis ovog razgovora je još ranije predat u OT Bijeljina a predat je i ovom predmetu Osnovnom sudu na priloženom disku, čime se dokazuje da je svaka riječ iz ovog transkipta istinita. Iz ovog dokaza se vidi da je OT Bijeljina smišljeno obmanula vještaka i nije mu dostavila podatke ne samo o unutrašnjim povredama kod djevojčice nego ni o presječenom kaišu torbe niti o kvaru koji je imao kamion koji je tog dana dovezao krijumčarenu robu.
 |
17.11.2010. godine je novo obraćanje uredu glav. tužioca na koje nije bilo reakcije.
26.04.2011. godine je zahtjev gravnom Okružnom tužiocu u kome se traži da tužilaštvo izvrši svoju zakonsku obavezu i iznese stav o novodostavljenim dokazima i pokrene istragu. U ovom dokumentu na drugoj strani sam ponovio iz kog razloga se prikriva ubistvo jednog djeteta.
Citiram "(Univerzal-Bobar-SNSD-Dodik)"
Danas 4 godine kasnije, cijeloj zemlji je jasno da je u zadnjih nekoliko godina preko Bobar grupe izvršena pljačka vjerovatno više od milijardu eura. Dakle motiv tužene za prikrivanje ubistva i krijumčarenja se krije u ogromnoj količini novca koja se izvlačila godinama a istovremeno se preko Bobar Banke prao novac narko mafije Darka Šarića.
Prijava krivičnih djela od 25.juna 2012. godine predata u CJB Bijeljina. Radi se o prijavi vezano za nezakoniti nadzor koji je MUP vršio nada mnom i mojom porodicom u kome se nalazi obavjest Okružnog suda da nisu izdali nikakvu naredbu za posebne istražne radnje, fotografija jednog od automobila koji je korišten za nadzor sa jasno vidljivom registracijom, službena zabilješka MUP-a iz koje se vidi koje osobe su me lažno prijavile te da su to učinile u svojstvu građana a ne službeno jer se koristi izraz obratili su se a ne naredili ili naložili.
Dana 21.08.2012. godine, predao sam zahtjev u OT Bijeljina sa 7 tačaka u kojima tražim pristup određenim podatcima. Pod tačkom 4 sam tražio podatke o krivičnim prijavama iz 2010. godine a u odgovoru od 31.08.2012. godine OT Bijeljina "odgovara" samo vezano za prvu tačku u kojoj tražim uvid i kopiranje spisa Kta 596/09, što mi nije nikada do danas omogućeno. To je omogućilo OT Bijeljina da sada pokušava sa manipulacijama i ubacivanjima mojih krivičnih prijava u ovoj spis. Podječam da je sprecavanje mojih prava išlo toliko da sam 05.09.2012. godine spriječen u pokušaju da dobijem traženu informaciju te sam uhapšen i zadržan u pritvoru skoro 12 sati.
Dakle OT Bijeljina je umjesto da mi preda kopiju zabilješke iz 2011. godine na koju sam ukazao, evo već 4 godine izdaje naredbu o zabrani pristupa a umjesto da postupi po zakonu spremni su da hapse građane da se ne bi otkrila istina o prikrivanju kriminala. Skrećem pažnju sudu da je jedini način da dokažem sudu svoje tvrdnje o nezakonitoj i neustavnoj naredbi bio da se tada i u nekim drugim prilikama suprostavim toj naredbi i zatražim od tužene da postupi po zakonu ili da me uhapsi. Na prekršajnom sudu sam tako uspio da dođem do dokaza kakav se kriminal činio i koja su prava iz ustava smišljeno kršena. Radi se o pravima iz članova 14, 15, 16, 23, 32 i 48.
Dokument OT Bijeljina od 12.09.2012. godine pokazuje da su tek poslije pomenutog hapšenja iz OT Bijeljina odlučili da mi predaju dio traženog materijala jer sam ih upozorio da ću dolaziti ako je potrebno deset, sto, hiljadu puta ma koliko me puta hapsili sve dok ne dobijem fotodokumentaciju sa lica mjesta i obdukcije Ivone Bajo. Pomenuti materijal sam dakle dobio poslije više od dvije i po godine od podnesenog prvog zahtjeva i po mojoj procjeni oko 150 uzaludnih dolazaka, što je i sudska policija u jednom od ranije obrazloženih dokumenta potvrdila navodeći da se radilo o skoro svakodnevnim dolascima. Nikada za svo to vrijeme mi nije omogućen kontakt sa nadležnim ili nekim iz ureda glavnog tužioca.
Zahtjev za pristup informacijama od 08.01.2013. godine je predat u OT Bijeljina a sadrži skenirane krivične prijave protiv portira i AD Univerzal. U ovom zahtjevu tražim podatke o tim prijavama za potrebe u parnici protiv AD Univerzal te sam naveo citiram "očekujem od vas da ćete postupiti nepristrasno i omogućiti da sud ostvari uvid u spise odnosno da nećete pružiti pomoć tuženom pravnom licu prikrivanjem relevantne dokumentacije".
Dokument sa nazivom prijedlog po članu 134. ZPP je predat Osnovnom sudu u Bijeljini u parnici protiv AD Univerzal. U njemu tražim od suda da naredi dostavu neke dokumentacije koju ja nisam mogao pribaviti a među njima i krivične prijave iz 2010. godine. Tužena RS je i ovoj pamici odbila da se otkrije istina o tim krivičnim prijavama te je tako nastavljeno sa kršenjem mojih prava. Dakle sud ne samo da je odbio žatražiti po službenoj dužnosti predloženi materijal nego je odbacio i sve moje priložene dokaze čime je sprečen dokazni postupak.
Prijedlog sudu po čl. 81. ZPP, u istoj parnici u kome upozoravam sud o važnosti dokaza te da ukoliko Osnovni sud iz spisa 596/09 koji je predložila suprotna strana ne dođe do odgovora potrebnih za okončanje parnice izda naredbu da se dostave podaci koje sam ja tražio. Sud naravno nije ustanovio ko je i zašto uklonio materijalni dokaz ispred AD Univerzal ali je okončao pamicu na moju štetu mjenjajući smisao tužbenog zahtjeva i umjesto povrede ugleda i časti, naveo da ja kao ujak nemam pravo na nadoknadu štete, što ja nisam ni istakao u tužbi.
Zapisnik s pripremnog ročišta u istoj pamici gdje se vidi da su moji maloprijašnji navodi istiniti, citiram "ja nikada nisam ni tvrdio da postoji bilo čija direktna odgovornost za tragičnu smrt djevojčice. Moji navodi u tužbi odnosili su se na to da su izvršene neke radnje od strane službenika tuženog koji su tada i u naknadno vrijeme sve do danas proizvele neke štetne posljedice meni i mojoj porodici".
Iz dosad navedenog proizlazi da je tužena RS smišljeno prvo preko OT Bijeljina a potom i preko svojih sudova učestvovala u prikrivanju krivičnih prijava jer u ovoj zemlji ne postoji vladavina prava nego se postupa po nalozima političke volje, što je jasno u medijima potvrdio glavni republički tužilac Republike Srpske.
Dokument pod nazivom glavna rasprava je moj koncept ranije pripremljen za izvođenje dokaza u istom predmetu protiv AD Univerzal. Osnovni sud u Bijeljini mi nije dozvolio da izvodim dokaze ni u tom ni u bilo kom drugom postupku do danas u kome sam bio stranka. Ovaj predmet je prvi put da mi se dozvoljava izvođenje dokaza na način predviđen zakonom i to posle mojih insistiranja da se to učini ili da se donese rješenje kojim mi se to zabranjuje.
Zahtjevi od 08.08. 2013. godine. Radi se o zahtjevima predatim Osnovnom sudu u Bijeljini kojima se ukazuje na falsifikate suda u toj pamici te traži dokumentacija iz koje je navodno sud prenio određene informacije. Citiram sud „prilikom pada sa bicikla pokidana metalna žica od korpe istog bicikla probila joj je grudi i da je žica pokidala krvni sud“.
U dopisu OT Bijeljina koji sam skenirao u tom zahtjevu ova rečenica ne postoji a ne postoji ni u bilo kom drugom dokumentu. U drugom zahtjevu sam skrenuo pažnju da je sud izašao iz tužbenog zahtjeva i praktično falsifikovao isti tvrdeći da sam tužbu zasnovao zbog nematerijalne štete zbog smrti Ivone Bajo. Odgovorne osobe ovog suda, Predsjednik suda i sekretar su me pozvali pismeno da bi udovoljili ovim zahtjevima ali kako materijal na koji se postupajuća sudija pozivala ne postoji Osnovni sud nije ni mogao da mi preda tražene podatke.
Dokument 080-0-Su-14-000 028 od 22. jula 2014. godine kojim me sud obavještava da u parnicama u kojima sam tražio podatke nisu registrovane radnje predviđene čl. 215 ZPP.
Odluka odnosno Rješenje Osnovnog suda u Bijeljini u predmetu br. 80 0 P 039227 12 P od 13.11.2012. godine. Radi se o mojoj tužbi protiv g. Kovačević Novaka i g-đe Stjepanović Danice koji su saučestovali u grupi lica koja su napravili plan da mi nanesu štetu i otmu dokaze o sopstvenim krivičnim djelima, tako što su me dvojica od njih lažno prijavili za ugrožavanje sigurnosti, te potom zatražili pretres kuće i odnošenje računara na kome su se nalazili pomenuti dokazi. U ovoj parnici tužena RS putem svog suda smišljeno pokušava da me prevari i nanese štetu tražeći da se izjasnim o kakvoj se vrsti nematerijalne štete radi.
Osnovni sud od mene traži citiram da se opredjelim "da li su uzrokovane protivpravnom radnjom vršioca tužilačke funkcije u Okružnom tužilaštvu u Bijeljini prilikom preduzimania službenih radnji u rasvjetljavanju slučaja ubistva maloljetne Ivone Bajo ili zbog preduzimanja službenih radnji prema ovdje tužitelju od strane ovlaštenih lica Okružnog tužilaštva u Bijeljini".
Iako sam u tužbi jasno naveo da je nematerijalna šteta nastala zbog učešća pomenutih u lažnom prijavljivanju krivičnog djela, ovdje sud pokušava da me prevari i navede da ja sam te radnje okarakterišem kao službene, posle čega bi se mogla donijeti odluka o grešci u pasivnoj legtimaciji. Radi se o brutalnoj zlupotrebi službenog položaja osobe pravno stručne koja vjeruje da ja ne znam ništa o pravu i odgovomosti, odnosno o osnovima odgovomosti. Ja naravno nisam htio da te radnje okarakterišem kao službene ali je sud svejedno odbacio tužbu.
Radi se o tužbi pod naslovom tužba za utvrdenje prava od 22.07.2013. godine u kojoj od suda tražim da se utvrdi samo postojanje ili nepostojanje nekog prava što je moguće prema Zakonu o parničnom postupku. Isti sudija koji je pokušao da me prevari u predhodnom predmetu odbacuje tužbu sa obrazloženjem da ovakav zahtjev moguć samo ako postoji neki drugi spor za koji bi se vezao pomenuti zahtjev za utvrđenje.
Dokument pod naslovom dopuna tužbe za utvrđenje prava u kome ukazujem sudu na greške iz predhodnog rješenja pozivajući se na relevantne članove iz zakona. No to nije spriječilo postupajućeg sudiju da odbaci tužbu i zasniva sve na nepostojećim argumentima.
U žalbi na rješenje Osnovnog suda ukazao sam drugostepenom sudu na kršenja zakona od strane Osnovnog suda te izrazio stav da postupajući sudija ima svoje lične razloge zbog kojih krši moja prava, povezujući to sa predhodnom parnicom gdje je pokušao da me prevari i navede da sam okarakterišem neke radnje kao službene. Takođe sam iznio stav da je naredba „Zdenko Bajo, Budimka Bollin Bajo i svi drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u OT Bijeljina" - fašistička. To je pogrešno tumačeno da sam državni organ opisao navedenim atributom što nije istina, jer sam to mišljenje iznio o samoj naredbi. Predpostavimo da sam ja počinilac najtežih krivičnih djela, pravno je nemoguće da se bilo kakva sankcija primjenjuje prema bilo kome od mojih srodnika što je međutim u ovoj zemlji postalo moguće.
Rješenje Okružnog suda u Bijeljini 80 0 P 050285 14 Gž je nastalo po mojoj žalbi na predhodno opisanu tužbu. U ovom rješenju drugostepeni sud potvrdjuje da su ispravni moji argumenti citiram "tačno je da tužilac može tužbom tražiti utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja konkretnog prava ili pravnog odnosa".
Time postaja jasno da je prvostepeni sud nastavio sa kršenjem zakona smišljeno i posle mog upozorenja u dopuni tužbe. No u ovoj parnici ja ne tražim od ovog suda da preinačava već donesene presude i rješenja niti da ocjenjuje njihovu zakonitost. Osnovna svrha ovih nekoliko posljednjih dokaza je da pokažem da osim već ranije opisanih kršenja mojih prava tužena RS mi ovdje prijeti i putem svoga suda, citiram "u žalbi se iznose razna vrijeđanja ovog sudije što je neprihvatljivo a u smislu toga da je isti sudija iz ličnih interesa tužbu odbacio te da je naredba o zabrani pristupanja tužioca i drugih srodnika u Okružnom tužilaštvu Bijeljina fašistička, što u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca zbog vrijeđanja državnih organa".
Maloprije sam objasnio da se ovdje ne iznosi moj stav ni o jednom državnom organu nego o samoj naredbi koja je bila tajna, usmena i nije djelo nijednog organa nego pojedinca koji je zloupotrebio svoj položaj izdajući takvu naredbu. Još važnije ovom navodu je izraz "u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca".
Postavlja se pitanje: ako je moje kažnjavanje nešto što bi trebalo da se učini u najmanju ruku, šta bi po mišljenju suda bila prava kazna za mene. Smatram da je ovo još jedno jasno upozorenje da prekinem sa svojim pokušajima u dokazivanju krivičnih djela ili mogu da se suočim sa još težim posljedicama, nekom novom lažnom prijavom ili možda da citiram sud nekom "pravom" kaznom.
Pritužba na rad tužioca od 22.12.2009. godine. Radi se o mojoj pritužbi vezano za odbijanje gospodina Gruhonjić Muhameda da kao dežurni tužilac evidentira moju krivičnu prijavu usmeno na zapisnik. Radilo se o dokazima protiv okružnog tužioca Stjepanović Danice koja je sabotirala istražne radnje u slučaju pogibije Ivone Bajo. Iz datuma se vidi da je to bilo još u vrijeme navodnih istražnih radnji kada tužilac Stjepanović zvanično još nije bila donijela odluku. Odbijanjem OT Bijeljina da preuzme dokaze htjela se stvoriti slika da je rad tužioca bio profesionalan i da niko nikada nije imao nekih primjedbi niti je pokušavao ukazati tužilaštvu na neke druge dokaze i krivična djela nekih osoba, što sam kasnije bio prisiljen da u pisanom obliku podnesem protiv portira i pravnog lica Univerzal. Na ovu pritužbu nije bilo nikakvog odgovora.
Dokument pod nazivom Obavještenje je moje obraćanje marta 2010. godine svim tužiocima OT Bijeljina putem mejla i svima pojedinačno poštanskim pošiljkama. U tom obavještenju ukazujem na krivično dijelo sprečavanja dokazivanja za koje poslije oko mjesec i po dana izbjegavanja odgovora i objašnjenja optužujem tužioca Stjepanović te glavnog okružnog tužioca. Ovo obavještenje sadrži skenirani snimak materijalnog dokaza uklonjenog sa mjesta zločina. Radi se o predmetu koji je vlasništvo gospođe Bollin, tako da iako je ovaj sud odbacio kao dokaz fotografiju na kojoj se nalazi uvećana ova torba jasno je da je ovaj dokaz ostao u drugim dokumentima i ne može nikako biti odbačen. Ovaj dokaz pokazuje i koji su motivi osoba koje su me lažno prijavile jer je reakcija na ovo obavještenje nekoliko dana kasnije bila lažna prijava za ugrožavanje sigurnosti.
Dokument, 10-02/3-230-8/10 od 19.03.2010. godine je službena zabilješka MUP-a u kojoj stoji da su se gospoda Gruhonjić i Debeljević obratili CJB Bijeljina citiram "na okolnosti obavljenog razgovora". Od strane inspektora MUP-a i lično potpisnika zabilješke, danas preminulog Teodorović Ace, dobio sam informaciju da su prijavu podnijela navedena lica u svojstvu građana, kako bi izbjegli da se to dovede u vezu sa mojim predhodnim obavještenjem i javnim razotkrivanjem njihovog kriminala.
Zahtjev za izdavanje naredbe za pretres br. 10-02/3-1-230-236/10 od 19.03.2010. godine. U obrazloženju stoji da su se u CJB Bijeljina "obratili zamjenici Okružnog tužioca Gruhonjić i Debeljević a ne da su izdali naredbu ili nalog te tvrdili kako im mjesecima upućujem opasne prijetnje po život i tijelo".
Osim činjenice da je nelogično da se nekome mjesecima upućuju prijetnje ubistvom recimo ili nešto slično i da se to tek pola godine kasnije prijavi, skrećem pažnju da su korištena imena tužioca Kerovića i sekretara Prodanović kao lica kojima sam navodno takođe prijetio. Ovom sudu je dostavljen snimak mog razgovora sa gospodinom Kerovićem koji potvrđuje da mu nikada nisam prijetio i da „nezna zašto su ga ubacili“. U mojoj tužbi protiv sekretara Prodanović koju sam bio prisiljen taktički da podnesem da bi došao do njene izjave jer se ista nije usudila da mi to pismeno preda gos. Prodanović na glavnoj raspravi ističe da joj nikada nisam prijetio da sam uvjek bio korektan prema njoj da nikoga nije ovlastila da u njeno ime podnosi prijavu, niti je znala da je to neko uradio. Smatram i sud treba to da ima u vidu da je ovo ubacivanje osoba bez njihovog znanja i dozvole izvršeno sa ciljem da se ja u javnosti predstavim kao ludak, manijak i psihopata koji prijeti svima redom, čak i onima koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa konrketnim predmetom, što naravno znaju inspektori, tužioci i sudije a ja kao "ludak" nemam pojma. U više dokumenata predatih ovom sudu je vidljivo da sam upravo tako opisivan, kao poremećeni psihopata ili narkoman čime se pokušalo opravdati nezakonito postupanje prije svega OT Bijeljina a potom i sudske policije koja je suštinski samo tehnički organ bez prava da preispituje naredbe koje dobija.
Naredba o pretresu br. 12 0 K 001162 10 Kpp od 23.03.2010. godine. Pomenuta naredba je izdata kao posljedica lažne prijave u kojoj su kao dokaz već priloženi dokumenti sa mojim navodnim prijetnjama. Postavlja se pitanje zašto je tuženoj potrebno da vrši pretres i traži dokaze koje kao već ima. Iz naredbe je vidljivo da se traži odnošenje računara koji se sasvim sigurno ne bi upotrebio kao sredstvo za ugrožavanje života ili nanošenje tjelesnih povreda. Dakle, pošto je tužena "već imala dokaze mojih prijetnji" nije imala razloga da odnosi računar ali je zato vrlo dobro znala da na računaru imam dokaze o teškim krivičnim djelima pripadnika Tužilaštva.
Smatram da osim namjere da mi se ti dokazi otmu i unište cilj grupe fizičkih lica koja je zlupotrebila kako svog tako i položaj inspektora, tužioca i okružnog sudije je bio da se uplašim ja i moja porodica te da se u javnosti predstavim kao kriminalac, masovni ubica tužilaca u pokušaju te psihopata. Time bi se i obesmislili dokazi o njihovim krivičnim dijelima koje sam ja slao u VSTV, Specijalnom tužilaštvu i objavljivao na internetu.
Dokument pod nazivom Vozilo korišteno za posebne istražne radnje. Na njemu su navedeni podaci o registraciji vozila koji kažu da je prvobitno bilo registrovano za potrebe vojske RS. Na jednoj od fotografija se na zadnjem sjedištu vidi tablica Stop, što znači da sam nezakonito nadziran od strane policajaca u civilu. Svaki moj pokušaj da dobijem od strane tužene materijal sačinjen poslije ovih nadziranja je odbijan čime je prekršeno moje pravo garantovano čl. 23. Ustava RS.
Dokument broj: 80 0 P 034147 11 P. Radi se o odgovoru gospodina Debeljevića na koji sam već ukazao u kome on tvrdi da sam sve izmislio i što je najvažnije lično potvrđuje da nije imao nikakve službene radnje vezano za mene.
Dokument br. 012-0-Su-12-000 249 od 15.06.2012. godine je odgovor Okružnog suđa na moj zahtjev u kome se potvrđuje da sud nije izdao naredbu za provođenje posebnih istražnih radnji. Posebne istražne radnje su dakle vršene nezakonito a poslije razgovora podnosilaca Gruhonjića i Debeljevića sa načelnikom kriminalističke policije g. Teodorovićem, koji je izdao pripadnicima MUP naredbu za te radnje. U avgustu 2010. godine sam skupa sa sestrom razgovorao sa pomenutim gospodinom tražeći podatke o nadzoru i predao dokaze o kriminalu inspektora Markovića i tužioca Stjepanović, tražeći da na isti način kako je bez ijednog argumcnta o ugrožavanju sigurnosti pokrenuo radnje protiv mene to isto učini i protiv ovo dvoje navedenih, ako se ne plaši.
Gospodin Teodorović je obećao da će pokrenuti sve potrebne radnje. Šta se dogodilo sa materijalom koji sam mu predao do danas mi nije pozanto jer je samo 5 dana kasnije posle tog razgovora pomenuti gospodin preminuo po sumljivim okolnostima. Na moj zahtjev u OT Bijeljina da dobijem podatke o radnjama vezanim za smrt pomenutog gospodina odnosno ko je nadležni tužilac u tom slučaju nikada nije odgovoreno a moja pretpostavka je da se radi o tužiocu Stjepanović. Po usmenim saznanjima koje sam dobio obdukcija nije izvršena iako sam pismeno upozorio tužilaštvo da postoje otrovi koji simuliraju srčani udar.
Radi se o mejlu od 19.04.2010. godine koji je upućen iz Ugostiteljskog objekta mojoj sestri dan kasnije pošto sam na njen zahtjev sa laptopa iz tog objekta (namjenjemo gostima za korištenje) poslao podatke koje sam dobio predhodnih mjesec dana. To je prvi mjesec od pretresa i odnošenja računara, kada ja nisam mogao lično iz svoje kuće poslati ništa a nisam htio koristiti računare prijatelja i poznanika s obzirom da sam znao da se prema ZKP-u sve moje komunikacije prate i da tako mogu dovesti nekoga u neprijatan položaj. Ja dakle, nisam nikoga pitao za dozvolu nego sam koristio laptop namjenjen gostima. Međutim sutradan vlasnici šalju mojoj sestri poruku gdje kažu citiram "obavještavam vas da je sa mog laptopa i moje adrese bez mog znanja i dozvole na prevaru (sa izgovorom da šalje poštu prijatelju) poslata pošta. Uz izvinjenje vas obavještavam da sa pomenutim i njegovom poštom nemam nikakvih veza".
Ja sam usmeno obavješten da je u lokal poslije mog dolaska dolazila policija a iz citirane poruke se vidi da je nelogična, jer ako sam ja zaista rekao da šaljem poštu prijatelju i dobio od nekoga dozvolu onda on ne može znati da sam ga prevario a pogotovo da tvrdi kako je to bilo bez njegovog znanja. Jasno je da je samo policija mogla reči vlasniku da je pošta upućena mojoj sestri a ne nekom prijatelju.
Imajući u vidu obimnost materijalnih dokaza odnosno preostali dio materijalnih dokaza koje je još potrebno obrazložiti te da bi želio da ukratko obrazložim i predmete čije sam priklapanje predložio, predlažem da se nastavak obrazloženja materijalnih dokaza i predmeta sprovede na narednom ročištu.
Nakon toga a imajući u vidu naprijed navedeni prijedlog te da je ostao jedan dio materijalnih dokaza kao i predmeti koje tužitelj treba obrazložiti sud donosi a u saglasnosti sa prisutnim
Na glavnu raspravu pozvati tuženu putem PRS sjedište zamjenika u Bijeljini uz kopiju zapisnika, te imajući u vidu da je OT Bijeljina vezano za službenu zabilješku povodom zahtjeva tužitelja Zdenka Baja od 20.06.2014. godine dostavila podnesak sa prilozima uz taj podnesak koji su u podnesku navedeni dana 15.01.2015. godine i to samo u jednom primjerku, uputiti dopis OT-u Bijeljina da dostave isto još u dva primjerka, jer je sud dužan da to dostavi i stranama u postupku a sve u roku od 8 dana, imajući u vidu da sud ovaj dokaz mora dostaviti stranama u postupku te da je ročište zakazano za dan 16.03.2015. godine a što smo već tražili od tužilaštva dopisom od 21.01.2015. godine, a po kom dopisu još nije postupljeno.
Tužilac izjavljuje da poziva tuženu da postupi po zakonu u smislu da okončamo ovu parnicu postizanjem dogovora, pa je to i dalje moj prijedlog upućen suprotnoj strani zastupane putem Pravobranilaštva. U ovoj pravnoj stvari možemo postići dogovor, odnosno poravnanje pod uslovima koje sam već navodio, jer ću u suprotnom biti prisiljen da izvodim dokaze i o drugim krivičnim djelima koja su mi nanijela štetu počinjena od strane nekih osoba koja nemaju nikakvu odgovornost ni krivicu za događaje iz 2009. godine.
Dovršeno,prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM |
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
